Koliko je Staraca danima Danilo video?
Proroku Danilu data je zadivljujuća vizija u kojoj vidi dve različite slavne božanske Ličnosti:
„Posmatrao sam dok se ne postaviše prijestoli, i Starac dana ne sjede, i na njemu odijelo bijelo kao snijeg, i vlasi glave Njegove kao čista vuna, a prijesto Njegov plamen ognjeni, točkovi Njegovi oganj plamteći. Rijeka ognjena je proticala ispred Njega, tisuće tisuća su mu služile, i neizbrojno mnoštvo stajalo pred Njim; sud zasjede i knjige se otvoriše.“ Danilo 7:9-10
„Vidjeh u noćnom viđenju i, gle, sa oblacima nebeskim kao da dolazaše Sin Čovječji i da stiže do Starca dana i pred Njega bi priveden. I dade Mu se vlast i čast i carstvo, i svi narodi i plemena i jezici da Mu služe; vlast Njegova je vlast vječna, koja neće proći, i carstvo Njegovo neće se razrušiti.“ (yipelachun) „vlast Njegova je vlast vječna, koja neće proći, i carstvo Njegovo neće se razrušiti.“ Danilo 7:13-14
Novi zavet drugu božansku ličnost identifikuje kao Isusa Hrista:
„A Isus ćutaše. I prvosveštenik odgovarajući reče mu: Zaklinjem te živim Bogom da nam kažeš jesi li ti Hristos, Sin Božiji? Reče mu Isus: Ti kaza. Ali ja vam kažem: od sada ćete vidjeti Sina Čovječijega gdje sjedi s desne strane Sile i dolazi na oblacima nebeskim. Tada prvosveštenik razdrije haljine svoje govoreći: Huli na Boga! Šta nam više trebaju svjedoci? Evo sada čuste hulu njegovu. Šta mislite? A oni odgovarajući rekoše: 3aslužio je smrt.“ Matej 26:63-66 – Up. 16:27-28; 24:30-31; 25:31-46; 26:1-2; Luka 17:24-25; Dela apostolska 7:55-56; Otkrivenje 14:14-16
Ono što ovo čini zanimljivim jeste to što dve drevne grčke verzije prilično različito prenose aramejski tekst Danilove knjige (jezik na kome je napisano 7. poglavlje):
7:13 ἐθεώρουν ἐν ὁράματι τῆς νυκτὸς καὶ ἰδοὺ μετὰ τῶν νεφελῶν τοῦ οὐρανοῦ ὡς υἱὸς ἀνθρώπου ἐρχόμενος ἦν καὶ ἕως (heos) τοῦ παλαιοῦ τῶν ἡμερῶν ἔφθασεν καὶ ἐνώπιον αὐτοῦ προσηνέχθη
7:14 καὶ αὐτῷ ἐδόθη ἡ ἀρχὴ καὶ ἡ τιμὴ καὶ ἡ βασιλεία καὶ πάντες οἱ λαοί φυλαί γλῶσσαι αὐτῷ δουλεύσουσιν (douleusousin) ἡ ἐξουσία αὐτοῦ ἐξουσία αἰώνιος ἥτις οὐ παρελεύσεται καὶ ἡ βασιλεία αὐτοῦ οὐ διαφθαρήσεται (Blue Letter Bible LXX: https://www.blueletterbible.org/lxx/dan/7/1/s_857001)
Ovde Sin Čovečji dolazi DO (heos) Starca danima i prima službu (douleo).
Uporedimo sada ovo sa sledećom verzijom, koju naučnici obično nazivaju starogrčkom (Old Greek, OG):
13 ἐθεώρουν ἐν ὁράματι τῆς νυκτός, καὶ ἰδοὺ ἐπὶ τῶν νεφελῶν τοῦ οὐρανοῦ ὡς υἱὸς ἀνθρώπου ἤρχετο, καὶ ὡς (hos) παλαιὸς ἡμερῶν παρῆν· καὶ οἱ παρεστηκότες παρῆσαν αὐτῷ.
14 καὶ ἐδόθη αὐτῷ ἐξουσία καὶ τιμὴ βασιλική, καὶ πάντα τὰ ἔθνη τῆς γῆς κατὰ γένη καὶ πᾶσα δόξα αὐτῷ λατρεύουσα (latreuousa)· καὶ ἡ ἐξουσία αὐτοῦ ἐξουσία αἰώνιος ἥτις οὐ μὴ ἀρθῇ, καὶ ἡ βασιλεία αὐτοῦ, ἥτις οὐ μὴ φθαρῇ. (Bible Hub: https://biblehub.com/sepd/daniel/7.htm)
Ovde Sin Čovečji dolazi KAO (hos) Starac danima i prima svetu službu odnosno božansko obožavanje (latreuo), koje je po obimu ograničenije od douleuo. Prema Isusovim rečima, samo Bog Jahve treba da prima latreuo:
„Tada mu Isus reče: Idi od mene, Satano, jer je napisano: Gospodu Bogu svome klanjaj se i njemu jedinome služi!“ (kai auto mono latreuseis) Matej 4:10 – Up. Luka 4:8
Bez obzira na to koji se grčki glagol koristi, kontekst Danila 7 pokazuje da se Sinu Čovečjem ukazuje obožavanje kao nebeskoj božanskoj ličnosti. Kao što objašnjavaju sledeći evangelikalni naučnici:
U samom narednom poglavlju aramejski glagol segīd upotrebljen je jedanaest puta u vezi sa poklonjenjem ili obožavanjem koje su tri Danilova prijatelja odbila da ukažu Navuhodonosorovom zlatnom kipu (Danilo 3:5–18), da bi se sve završilo Navuhodonosorovim priznanjem da ih je njihov Bog opravdao zato što su odbili da „I sudbe istinske učinio si za sve, što si naveo na nas i na grad Tvoj sveti otaca naših Jerusalim, jer istinom i sudom učinio si sve ovo zbog grijeha naših“ [yisgedûn, oblik glagola segīd] „I sudbe istinske učinio si za sve, što si naveo na nas i na grad Tvoj sveti otaca naših Jerusalim, jer istinom i sudom učinio si sve ovo zbog grijeha naših“ (3:28). Isto tako, Isaija srodni jevrejski glagol sāgad koristi isključivo za čin padanja ničice pred idolom (Isaija 44:15, 17 [bis], 19; 46:6). Grčki glagol proskyneō upotrebljen u Danilu 2:46 (LXX) širok je pojam koji se u Septuaginti koristi i za telesno klanjanje pred pretpostavljenima i za obožavanje božanstava. Nasuprot tome, Danilo 7:14 kaže da će svi ljudi „služiti“ (aramejski, yiple ḥûn [pelaḥ]; grčki, latreuousa ili **douleuousin****)**23 liku „sina čovečjeg“. Aramejski glagol pelaḥ odnosi se isključivo na religijsku službu, bilo pravom Bogu (Jezdra 7:24; Danilo 6:16, 20; 7:27), bilo lažnim bogovima (Danilo 3:12, 14, 17, 18; a za oboje, 3:28).24 Ova pažljiva upotreba jezika ide u prilog tradicionalnom shvatanju da Danilo 2:46 ne odobrava Navuhodonosorov čin ukazivanja „obožavanja“ Danilu. Pronicljivi čitalac ne treba da zaključi da Bog odobrava obožavanje stvorenja, nego da je čak i neznabožački vladar bio primoran da prizna da je Danilov Bog „je Bog nad bogovima i Gospodar nad carevima“ (Danilo 2:47).
23. Septuaginta koristi latreuousa, dok grčki prevod Teodotiona koristi douleuousin. Iako se između te dve reči može povući razlika, one se mogu koristiti i kao sinonimi. Videti dalje, str. 119–21; videti i 701.
24. Up. Fletcher-Louis, Jesus Monotheism, 197–98. (Robert M. Bowman Jr. & J. Ed Komoszewski, The Incarnate Christ and His Critics: A Biblical Defense [Kregel Academic, Grand Rapids, MI, 2024], Deo 1: Crown Him with Many Crowns: Jesus’ Divine Honors, Poglavlje 4: Worship the Lord Your God, str. 102; podebljanje je moje)
I:
Iako Biblija ne sadrži izjave koje nedvosmisleno predstavljaju Isusa kao objekat glagola latreuō,30 ona ipak tesno povezuje Isusa sa Bogom u primanju religijske službe koju taj glagol izražava. U Otkrivenju 22:3–4 neki egzegeti smatraju da Isus zaista prima latreuō:
„I više neće biti nikakvoga prokletstva; i prijesto Božiji i Jagnjetov biće u njemu, i sluge njegove služiće Mu. I gledaće lice Njegovo, i Ime Njegovo biće na čelima njihovim.“ (Otkrivenje 22:3–4 NKJV)
Neki komentatori smatraju da zamenica u jednini „njemu“ (autō) na kraju 3. stiha odstupa od gramatičke konvencije (što je u Otkrivenju uobičajeno31) kako bi se odnosila i na „Boga“ (Oca) i na „Jagnje“ (Sina, Isusa Hrista). Jedan razlog da se tako misli jeste činjenica da Bog i Jagnje dele jedan isti presto.32 U svakom slučaju, ista misao je na drugim mestima u Otkrivenju izražena drugim rečima. Na primer, Jovan govori o onima koji su iskupljeni „kao prvina Bogu i Jagnjetu“ (Otkrivenje 14:4). „Prvine“ su se odnosile na najbolji deo žetve koji se pod Mojsijevim savezom prinosio Gospodu na žrtvu u svetilištu.33 Jovan je imao i viđenje koje otkriva da će oni koji ožive u „prvom vaskrsenju“ . . . „će biti sveštenici Bogu i Hristu“ (Otkrivenje 20:6). Budući da je posao sveštenika da vrše religijsku službu, Otkrivenje 20:6 podrazumeva da će ti vaskrsli sveti „služiti“ i Bogu (Ocu) i Jagnjetu (Isusu Hristu, Sinu).34
Kao što smo već istakli u vezi sa rečju „obožavanje“ (proskyneō), postoji važna razlika između pojma i reči ili reči kojima se taj pojam izražava. Budući da se jedan pojam može izraziti raznim rečima, sama činjenica da se određena reč ne upotrebljava u vezi sa Hristom ne znači da pojam koji ta reč izražava nema veze sa Hristom.
Ironično, Ponovljeni zakoni 6:13, tekst koji je Isus citirao i na koji smo se više puta pozivali, odličan je primer ovog tumačiteljskog načela. Dok i jevrejski i grčki tekst na tom mestu koriste reč koja znači „bojati se“ (što se odražava u većini engleskih prevoda), jevanđelja navode Isusa kako citira Ponovljene zakone koristeći reč proskyneō, koja znači „obožavati“ (Matej 4:10; Luka 4:8). Ovo nije greška: različite reči mogu izraziti istu misao. Obožavanje Boga ili klanjanje pred Bogom jeste način pokazivanja straha Božjeg odnosno strahopoštovanja prema Bogu.
Postoji poprilično drugih stihova u grčkom Starom zavetu koji zabranjuju ili osuđuju „klanjanje“ (proskyneō) ili „služenje“ (latreuō) drugim bogovima ili idolima, i to upravo tim rečima (Izlazak 20:5; 23:24; Ponovljeni zakoni 4:19; 5:9; 8:19; 11:16; 17:3; 29:25; 30:17; Isus Navin 23:7, 16; Sudije 2:19; 2. Carevima 17:16, 35; 21:21; 2. Dnevnika 7:19; Danilo 3:12, 14, 18, 28 [3:95 LXX]). Postoji i mnogo primera takvih zabrana i osuda koje ne koriste latreuō nego douleuō, što se takođe uobičajeno prevodi sa „služiti“ (1. Carevima 9:6, 9; 16:31; 22:53; 2. Carevima 21:3; 2. Dnevnika 7:22; 33:3; Jeremija 8:2; 13:10; 16:11; 22:9; 25:6). Uprkos ovoj razlici u rečima, ove izjave govore o potpuno istoj stvari.
Značaj ove činjenice za naše proučavanje božanskih počasti koje pripadaju Isusu Hristu jednostavan je: apostoli su sebe i hrišćane uopšte opisivali kao „sluge“ (douloi) Isusa Hrista (Rimljanima 1:1; 1. Korinćanima 7:22; Galatima 1:10; Efescima 6:6; Filipljanima 1:1; Kološanima 4:12; Jakovljeva 1:1; 2. Petrova 1:1; Judina 1), a svoje delo kao „službu“ (douleuō) njemu (Rimljanima 14:18; 16:18; Kološanima 3:24). Ovi tekstovi ne govore o poslu obavljenom za pukog zemaljskog gospodara. Oni govore o ljudima koji svoje živote posvećuju Isusu Hristu, koji je nebeska, natprirodna ličnost. Ukratko, hrišćanski život jeste život religijske predanosti, pobožnosti i službe Hristu.
Mnogi, ako ne i većina ljudi na Zapadu, teško shvataju značaj ove činjenice za hristologiju, ali muslimani ne. Kuran zabranjuje bilo kom čoveku da traži od drugih da mu budu sluge, jer oni treba da služe samo Alahu (Kuran 3:79). Prava religija znači potčinjavanje (što je i značenje reči islam) jedino Alahu, jednom Bogu. Muslimani ne bi prihvatili pokušaje da se pronađe neka religijski značajna razlika između obožavanja i služenja, ili između služenja opisanog različitim rečima, kako bi se opravdala nekakva „relativna“ ili „manja“ vrsta obožavanja Hrista. I ovde vide nešto što mnogi zapadnjaci koji poriču da je Isus Hristos Bog ne vide. Upravo zbog toga muslimani oštro odbacuju božanske ili čak polubožanske titule i počasti za Isusa i insistiraju na tome da je on bio samo Alahov „sluga“, kao i svi drugi proroci.35
Problem sa kojim se muslimani u tom pogledu suočavaju jeste to što su Isusovi apostoli očigledno na Isusa gledali kao na mnogo više od proroka. Pavlove nesporne poslanice36, kao i poslanice pripisane Petru (2. Petrova 1:1)37 i Isusovoj braći Jakovu i Judi (Jakovljeva 1:1; 2:1; Judina 1, 4)38, pokazuju da su svi sebe smatrali Isusovim slugama, a Isusa svojim nebeskim Gospodom.
30. Kao što je pomenuto u prethodnom poglavlju (str. 102, nap. 23), u Danilu 7:14 (LXX) „neko poput sina čovečjeg“ (za koga hrišćani na osnovu Novog zaveta razumeju da je Isus Hristos) prima latreuō, ali ne i u Teodotionovom prevodu, koji koristi oblik glagola douleuō (sinonima koji takođe znači „služiti“).
31. Videti Beale, Book of Revelation, 100–107.
32. O tome da Hristos deli Božiji presto, videti Deo 5.
33. Beale, Book of Revelation, 742.
34. Videti Costa, Worship and the Risen Jesus in the Pauline Letters, 316–17, nap. 18.
35. Ally, Is Jesus God? The Bible Says No, 13–14, 46, 84.
36. Konsenzus naučnika, hrišćana i nehrišćana, smatra da je Pavle autor najmanje sedam od trinaest poslanica koje nose njegovo ime (Rimljanima, 1–2. Korinćanima, Galatima, Filipljanima, 1. Solunjanima i Filimonu). Kao i većina evangelika, mi prihvatamo svih trinaest poslanica kao Pavlove, ali se snažan dokaz za ranu božansku hristologiju može izgraditi i na osnovu sedam nespornih poslanica.
37. Gotovo svi nekonzervativni naučnici smatraju da je 2. Petrova napisana decenijama nakon Petrove smrti. Za snažnu odbranu apostola Petra kao autora 2. Petrove videti Michael J. Kruger, „The Authenticity of 2 Peter“, JETS 42, br. 4 (dec. 1999): 645–71.
- Pod Isusovom „braćom“ podrazumevamo da su bili Marijini rođeni sinovi (Matej 13:55; Marko 6:3; Galatima 1:19; Judina 1). O Jakovu i Judi kao autorima poslanica koje nose njihova imena videti Douglas J. Moo, The Letter of James, PNTC (Grand Rapids: Eerdmans, 2000), 9–22; Peter H. Davids, The Letters of 2 Peter and Jude, PNTC (Grand Rapids: Eerdmans, 2006), 8–28. (Isto, str. 119-121; podebljanje je moje)
I na kraju:
„... U svakom slučaju, budući da je „neko poput sina čovečjeg“ nebeska ličnost, treba da razumemo pelaḥ u Danilu 7:14 u značenju religijske službe ili obožavanja. To tumačenje odražava se u Septuaginti odnosno starogrčkoj verziji (OG), koja u Danilu 7:14 koristi reč latreuousa, oblik glagola latreuō, za koji se svi slažu da se u grčkoj Bibliji odnosi isključivo na religijsku službu koja se ukazuje jedino Bogu. Crispin Fletcher-Louis s pravom primećuje: „Zaista je teško objasniti upotrebu latreuō u Danilu 7:14 ako prevodilac OG ne smatra da će vrsta obožavanja koja se inače duguje Bogu uskoro s pravom biti ukazana ovom liku nalik čoveku.“22 U Danilu 7:27 ista verzija koristi drugi glagol, hypotagēsontai, „biće potčinjeni“, da bi prevela pelaḥ, možda zbog gramatičke dvosmislenosti. Teodotion prevodi pelaḥ glagolom douleusousin, drugačijim glagolom sa značenjem „služiće“, i u Danilu 7:14 i u 7:27. Fletcher-Louis je verovatno u pravu kada kaže da Teodotionova upotreba glagola douleuō nije usmerena na poricanje religijskog ili kultnog obožavanja lika sina čovečjeg, nego je posredi širi termin izabran da obuhvati „i kultnu pobožnost i političku službu.“23
22. Fletcher-Louis, Jesus Monotheism: Volume 1, 197.
23. Fletcher-Louis, Jesus Monotheism: Volume 1, 198. (Isto, Deo 5: The Lamb upon His Throne: Jesus’ Divine Seat, Poglavlje 37: The Coming of the Son of Man, str. 700-701; podebljanje je moje)
Ono što prethodno pokazuje jeste da postoje dva Starca danima, a ne samo jedan, i da je onaj poput Sina Čovečjeg potpuno božanski.
Vredno je pažnje to što se Isus u Jovanovom Otkrivenju pojavljuje i kao Sin Čovečji i kao Starac danima:
„Evo, On dolazi sa oblacima, i ugledaće ga svako oko, i oni koji ga probodoše; i zaplakaće zbog njega sva plemena zemaljska. Da! Amin.“... „I obazreh se onamo da vidim glas koji govoraše sa mnom, i obazrjevši se vidjeh sedam svijećnjaka zlatnih, I usred sedam svijećnjaka Nekoga nalik na Sina čovječijega, obučena u dugačku haljinu, i opasana po prsima pojasom zlatnim. A glava njegova i kosa bijaše bijela kao bijela vuna, kao snijeg, i oči njegove kao plamen ognjeni; I noge njegove kao sjajni bakar kad se zažari u peći; i glas njegov kao huka velikih voda. I imaše u svojoj desnoj ruci sedam zvijezda, i iz usta njegovih izlažaše mač oštar s obje strane, i lice njegovo bješe kao sunce što sija u sili svojoj. I kad ga vidjeh, padoh k nogama njegovim kao mrtav, i On položi desnu ruku svoju na me govoreći: Ne boj se, ja sam Prvi i Posljednji I Živi; i bijah mrtav i evo živ sam u vijekove vijekova, i imam ključeve od smrti i od pakla.“ Otkrivenje 1:7, 12-18
Apostol je uzeo opis Starca danima i primenio ga na vaskrslog Isusa, očigledno zato što je Hristos star koliko i Bog Otac, budući da su jednaki po suštini i slavi.
Jednako je vredno pažnje to što prorok Danilo kroz isto ono poglavlje u kojem vidi Starca danima i Sina Čovečjeg koristi aramejski izraz u množini elyonin (doslovno „Najviši/Svevišnji“):
„Sveti Višnjega“ (elyonin) „primiće carstvo Sveti Višnjega, i držaće ga u vijek vjekova“... „Sve dok ne dođe Starac dana i sud dade Svetima Višnjega“ (elyonin) „i dođe vrijeme i carstvo zauzeše Sveti“... „I riječi protiv Višnjega će govoriti i Svete Višnjega ugnjetavati“ (elyonin) „i naučiće da promijeni vremena i zakone, i daće se u ruku njegovu do vremena i vremena i poluvremena.“... „Carstvo, pak, i vlast i veličanstvo careva koji su pod cijelim nebom dade se Svetima Višnjega“ (elyonin) „Carstvo Njegovo je Carstvo vječno, i sve vlasti Njemu će služiti i slušati Ga.“ (yipelachun) Danilo 7:18, 22, 25, 27
Zapazite da „Najviši“ iz 27. stiha primaju isto obožavanje kao i Sin Čovečji u 14. stihu.
Ovo bi trebalo da razjasni da je Danilo množinu elyonin upotrebio upravo sa ciljem da i Starca danima i Sina Čovečjeg identifikuje kao Svevišnjeg koji vladaju nad celokupnim stvorenjem.
Dodatna literatura