Isaijino žrtveno Jagnje je došlo!

U prethodnom nastavku (Isus: naša Pasha živi!) pokazao sam da se Isusova zamenička smrt poredi sa klanjem pashalnog jagnjeta. Ovde ću pokazati da se Hristovo prinošenje sopstvene duše na krstu poredi sa ostalim žrtvama propisanim u hebrejskoj Bibliji — štaviše, da ih dovršava.

Bog JHVH je proroku Jezekilju dao viđenje obnovljenog hrama u kojem će se praznovati Pasha zajedno sa svim žrtvama koje se tiču pomirenja za razne grehe i prestupe:

„Ovako veli Gospod Gospod: Prvoga dana prvoga mjeseca uzmi junca zdrava, i očisti svetinju njim. I neka sveštenik uzme krvi od te žrtve za grijeh, i pomaže njom dovratnike na domu i četiri ugla od pojasa na oltaru i dovratnike od vrata na unutrašnjem trijemu. Tako učini i sedmoga dana istoga mjeseca za svakoga koji zgriješi iz neznanja i za prostoga; tako ćete očistiti dom. Prvoga mjeseca četrnaestoga dana da vam je pasha, praznik sedam dana, hljebovi prijesni da se jedu. I taj dan neka prinese knez za se i za sav narod zemaljski junca na žrtvu za grijeh. A za sedam dana praznika neka prinosi na žrtvu paljenicu Gospodu po sedam junaca i sedam ovnova zdravijeh na dan, za onijeh sedam dana, i na žrtvu za grijeh jarca na dan. I za dar po efu na junca i efu na ovna neka prinosi, i in ulja na svaku efu. Sedmoga mjeseca petnaestoga dana na praznik neka prinosi isto tako za sedam dana i žrtvu za grijeh i žrtvu paljenicu i dar i ulje.“ Jezekilj 45:18-25

Sveto pismo svedoči da je zemaljski hram bio senka nebeske skinije i da je čak bio načinjen po nebeskom praobrascu:

„I neka mi načine svetinju da među njima nastavam; Kao što ću ti pokazati sliku od šatora i sliku od svijeh stvari njegovijeh, tako da načinite.“… „I gledaj, te načini sve ovo po slici koja ti je pokazana na gori.“ Izlazak 25:7-8, 40

„Tako ćeš podignuti šator po slici koja ti je pokazana na gori.“ Izlazak 26:30

„I poluge da se provuku kroz biočuge, da budu poluge s dvije strane oltaru, kad se nosi. Načinićeš ga od dasaka da bude iznutra šupalj; kao što ti je pokazano na gori, tako neka načine.“ Izlazak 27:7-8

„Oci naši imahu šator svjedočanstva u pustinji, kao što zapovjedi Onaj što govori Mojseju da ga načini po obrascu koji bješe vidio;“ Dela apostolska 7:44

„Jer ako bi bio na zemlji, ne bi ni bio sveštenik, budući da postoje sveštenici koji prinose dare po Zakonu, Koji služe praslici i sjeni nebeskih stvarnosti, kao što bješe rečeno Mojseju kada je trebalo da načini skiniju: Gledaj, reče, da načiniš sve po obrascu koji ti je pokazan na gori.“ Jevrejima 8:4-5

A prema tom istom Svetom pismu, Hristos je ušao u nebesko svetilište da bi Ocu prineo svoju zameničku smrt za grehe onih koji će se u njega pouzdati. Vaskrsli Gospod je takođe ušao u nebesku prisutnost Božiju upravo zato da izvrši očišćenje nebeskog hrama, slično onome što su sveštenici činili za Božije zemaljsko svetilište:

„I po Zakonu gotovo sve se čisti krvlju i bez prolijevanja krvi ne biva oproštenje. Trebalo je, dakle, da se slike nebeskih stvari ovako očiste, a same nebeske stvari boljim žrtvama od ovih. Jer Hristos ne uđe u rukotvorenu Svetinju, koja je predobrazac istinske, nego u samo Nebo, da se sada pojavi pred licem Božijim radi nas; Niti ulazi mnogo puta da prinosi samoga sebe, kao što prvosveštenik ulazi u Svetinju svake godine sa tuđom krvlju;“ Jevrejima 9:22-25

Ovaj odlomak čini naročito zanimljivim to što nadahnuti pisac Isusovu smrt izričito naziva „boljim žrtvama“, koristeći množinu umesto jednine!

Razlog je jasan. Isusova zamenička smrt jeste ispunjenje i dovršenje svih raznovrsnih žrtava propisanih u hebrejskoj Bibliji.

Uporedite, na primer, kako sledeći tekstovi opisuju Hristovu žrtvu,

„Ugledajte se, dakle, na Boga kao djeca voljena. I živite u ljubavi kao što je i Hristos nas ljubio i predao sebe za nas kao prinos i žrtvu Bogu na prijatni miris.“ Efescima 5:1-2

„Zato i Isus, da bi osvetio narod krvlju svojom, postrada izvan grada. Dakle, iziđimo k Njemu izvan staništa, porugu njegovu noseći.“ Jevrejima 13:12-13

sa žrtvama paljenicama i žrtvama za greh, koje je Bog JHVH zahtevao upravo radi pomirenja i izmirenja:

„I načini Noje žrtvenik Gospodu i uze od svake čiste stoke i od svijeh ptica čistijeh i prinese na žrtveniku žrtve paljenice. I Gospod omirisa miris ugodni i reče u srcu svojem: Neću više kleti zemlje s ljudi, što je misao srca čovječjega zla od malena; niti ću više ubijati svega što živi, kao što učinih.“ Postanje 8:20-21

„I dovedi tele pred šator od sastanka, a Aron i sinovi njegovi neka metnu ruke teletu na glavu. I zakolji tele pred Gospodom na vratima šatora od sastanka. I uzevši krvi od teleta, pomaži rogove oltaru prstom svojim, a ostalu krv svu prolij na podnožje oltaru. I uzmi sve salo po crijevima, i mrežicu na jetri, i oba bubrega i salo oko njih, i zapali na oltaru. A meso od teleta i kožu i balegu spali ognjem izvan okola; to je žrtva za grijeh.“ Izlazak 29:10-14

„Još reče Gospod Mojsiju govoreći: Kaži sinovima Izrailjevim, i reci: Ako ko zgriješi nehotice i učini štogod što je Gospod zabranio da se ne čini, Ako sveštenik pomazani zgriješi, te bude na grijeh narodu, neka za grijeh svoj koji je učinio prinese tele zdravo Gospodu na žrtvu za grijeh.“… „I neka izvadi sve salo iz teleta za grijeh, salo što pokriva crijeva i sve salo što je na crijevima;“… „I cijelo tele neka iznese napolje iz okola na čisto mjesto, gdje se prosipa pepeo, i neka ga spali ognjem na drvima; na mjestu gdje se prosipa pepeo neka se spali.“ Levitska 4:1-3, 8, 12

„Ako li bi sav zbor sinova Izrailjevih zgriješio nehotice i ne bi zbor znao za to, i učinili bi štogod što je Gospod zabranio da se ne čini, te bi skrivili, Kad se dozna za grijeh koji su učinili, onda neka zbor prinese tele na žrtvu za grijeh, i neka ga dovedu pred šator od sastanka. I starješine od zbora neka metnu teletu na glavu ruke svoje pred Gospodom, i sveštenik neka zakolje tele pred Gospodom. I sveštenik pomazani neka unese krvi od teleta u šator od sastanka,“… „I s tijem teletom neka čini onako kako čini s teletom za svoj grijeh; tako neka učini s njim; tako će ih sveštenik očistiti od grijeha, i oprostiće im se. A tele neka iznese napolje iz okola, i spali ga kao i prvo tele; to je žrtva za grijeh svega zbora.“ Levitska 4:13-16, 20-21

„I dovede tele za grijeh, i Aron i sinovi njegovi metnuše ruke svoje na glavu teletu za grijeh. I zakla ga Mojsije, i uzevši krvi njegove, pomaza rogove oltaru unaokolo prstom svojim, i očisti oltar, a ostalu krv izli na podnožje oltaru, i osveti ga da se na njemu čini očišćenje od grijeha. I uze sve salo što je na crijevima, i mrežicu s jetre, i oba bubrega, i salo oko njih, i zapali Mojsije na oltaru. A tele s kožom i s mesom i balegom spali ognjem iza okola, kao što bješe Gospod zapovjedio Mojsiju.“ Levitska 8:14-17

„I reče Mojsije Aronu: Pristupi k oltaru, i prinesi žrtvu za grijeh svoj i žrtvu svoju paljenicu, i očisti od grijeha sebe i narod; i prinesi žrtvu narodu i očisti ih od grijeha, kao što je zapovjedio Gospod. Tada Aron pristupi k oltaru, i zakla tele za se. I sinovi Aronovi dodaše mu krv, a on zamoči prst svoj u krv, i pomaza rogove oltaru; a ostalu krv izli na podnožje oltaru. A salo i bubrege i mrežicu s jetre od žrtve za grijeh zapali na oltaru, kao što bješe zapovjedio Gospod Mojsiju. A meso i kožu sažeže ognjem iza okola.“ Levitska 9:7-11

A uporedite to sa onim što je prvosvešteniku bilo naloženo da čini sa žrtvama za greh, koje je Bog propisao na Dan pomirenja (yom ha’kippurim), jedini dan u kojem su svi prestupi i zločini Izrailja bili oprošteni za čitavu tu godinu:

„A junca za grijeh i jarca za grijeh, od kojih je krv unesena da se učini očišćenje u svetinji, neka iznesu napolje iz okola, i neka spale ognjem kože njihove i meso njihovo i balegu njihovu.“ Levitska 16:27

Sve navedeno ističe činjenicu da se Isusova žrtva ne može na odgovarajući način opisati jednom određenom žrtvom, budući da je čitav žrtveni sistem bio ustanovljen tako da ga savršeno ispuni Hristovo zameničko stradanje.

To me dovodi do sledeće tačke.

Jevanđelja ne prikazuju Hristovu smrt samo u vezi sa Pashom, već je opisuju i u kategorijama Isaijinog Sluge stradalnika, Onoga koji svoju dušu prinosi kao žrtvu za krivicu radi oproštenja greha.

Na primer, obratite pažnju na svedočanstvo Jovana Krstitelja o Hristu:

„A sutradan vidje Jovan Isusa gdje dolazi k njemu, i reče: Gle, Jagnje Božije“ (ho ‘Amnos tou Theou), „koje uzima na se grijehe“ (ten hamartian) „svijeta! Ovo je Onaj za koga ja rekoh: Za mnom dolazi čovjek koji preda mnom bi, jer prije mene bješe. I ja ga ne znadoh, ali da se javi Izrailju, zato dođoh ja da krštavam vodom. I posvjedoči Jovan govoreći: Vidio sam Duha gdje silazi kao golub sa neba i ostade na njemu. I ja ga ne znadoh, ali Onaj koji me posla da krštavam vodom on mi reče: Na koga vidiš da silazi Duh i ostaje na njemu to je onaj koji krštava Duhom Svetim. I ja sam vidio i zasvjedočio da je on Sin Božiji.“ „Sutradan opet stajaše Jovan i dvojica od učenika njegovih. I ugledavši Isusa gdje ide, reče: Gle, Jagnje Božije!“ (ho ‘Amnos tou Theou)! Jovan 1:29-36

Uporedite to sa sledećim zapanjujućim Isaijinim proroštvom, pri čemu navodim prevod grčke verzije hebrejske Biblije, one koja se obično naziva Septuaginta (LXX):

„Gle, sluga će moj“ (ho Pais mou) „biti srećan, podignuće se i uzvisiće se i proslaviće se. Kako se mnogi začudiše tebi što bijaše nagrđen u licu mimo svakoga čovjeka, i u stasu mimo sinove čovječije, Tako će opet udiviti mnoge narode, carevi će pred njim zatisnuti usta svoja, jer će vidjeti što im nije kazivano i razumjeće što nijesu slušali.“ „Ko vjerova propovijedanju našemu, i mišica Gospodnja kome se otkri? Jer izniče pred njim kao šibljika, i kao korijen iz suhe zemlje; ne bi obličja ni ljepote u njega; i vidjesmo ga, i ne bješe ništa na očima čega radi bismo ga poželjeli. Prezren bješe i odbačen između ljudi, bolnik i vičan bolestima, i kao jedan od koga svak zaklanja lice, prezren da ga ni za što ne uzimasmo.“ „A on bolesti naše nosi“ (tas hamartias), „i nemoći naše uze na se, a mi mišljasmo da je ranjen, da ga Bog bije i muči. Ali on bi ranjen za naše prijestupe“ (tas hamartias), „izbijen za naša bezakonja; kar bješe na njemu našega mira radi, i ranom njegovom mi se iscijelismo. Svi mi kao ovce zađosmo, svaki nas se okrenu svojim putem, i Gospod pusti na nj bezakonje svijeh nas.“ (tais hamartiais). „Mučen bi i zlostavljen, ali ne otvori usta svojih; kao jagnje na zaklanje vođen bi i kao ovca nijema pred onijem koji je striže“ (hos Amnos) „ne otvori usta svojih. Od tjeskobe i od suda uze se, a rod njegov ko će iskazati? Jer se istrže iz zemlje živijeh i za prijestupe naroda mojega bi ranjen. Odrediše mu grob sa zločincima, ali na smrti bi s bogatijem, jer ne učini nepravde, niti se nađe prijevara u ustima njegovijem. Ali Gospodu bi volja da ga bije, i dade ga na muke; kad položi dušu svoju u prinos za grijeh“ (hamartias), „vidjeće natražje, produljiće dane, i što je Gospodu ugodno napredovaće njegovom rukom. Vidjeće trud duše svoje i nasitiće se; pravedni sluga moj opravdaće mnoge svojim poznanjem, i sam će nositi bezakonja njihova.“ (hamartias). „Zato ću mu dati dio za mnoge, i sa silnima će dijeliti plijen, jer je dao dušu svoju na smrt, i bi metnut među zločince, i sam nosi grijehe“ (tas hamartias) „mnogih, i za zločince se moli.“ (tas hamartias). Isaija 52:13-53:12 LXX

Obratite pažnju na to kako prorok prikazuje Slugu kao jagnje koje svoju dušu prinosi kao žrtvu za greh, odnosno za krivicu, dok taj deo navodim ponovo, prema prevodu i hebrejske i grčke verzije:

„Mučen bi i zlostavljen, ali ne otvori usta svojih; kao jagnje na zaklanje vođen bi i kao ovca nijema pred onijem koji je striže ne otvori usta svojih.“… „Ali Gospodu bi volja da ga bije, i dade ga na muke; kad položi dušu svoju u prinos za grijeh“ (asham), „vidjeće natražje, produljiće dane, i što je Gospodu ugodno napredovaće njegovom rukom.“ Isaija 53:7, 10

„Mučen bi i zlostavljen, ali ne otvori usta svojih; kao jagnje na zaklanje vođen bi i kao ovca nijema pred onijem koji je striže“ (hos Amnos) „ne otvori usta svojih.“… „Ali Gospodu bi volja da ga bije, i dade ga na muke; kad položi dušu svoju u prinos za grijeh“ (hamartias), „vidjeće natražje, produljiće dane“ LXX

Sada to još jednom uporedite sa svedočanstvom Krstitelja:

„A sutradan vidje Jovan Isusa gdje dolazi k njemu, i reče: Gle, Jagnje Božije“ (ho ‘Amnos tou Theou), „koje uzima na se grijehe“ (ten hamartian) „svijeta“ Jovan 1:29

Neosporno je da jevanđelje prikazuje Hrista kao žrtveno Jagnje koje je Isaija video unapred, čije stradanje i smrt donose pomirenje za grehe sveta.(1)

Imajući sve navedeno u vidu, navodim sva mesta na kojima nadahnuti pisci Novog zaveta ili neposredno citiraju proroštvo iz Isaije 52:13-53:12 ili na njega aluziraju:

„A kada bi veče, dovedoše k njemu bjesomučnih mnogo, i izagna duhove riječju, i sve bolesnike iscijeli, Da se ispuni što je kazao Isaija prorok govoreći: On nemoći naše uze i bolesti ponese.“ Matej 8:16-17 – Up. Isaija 53:4

„A on im reče: Ali sad koji ima kesu neka je uzme, tako i torbu; a koji nema, neka proda haljinu svoju i kupi nož. Jer vam kažem, da još i to što je napisano: I uvrstiše ga među bezakonike, treba na meni da se izvrši. Jer što je o meni pisano, završava se.“ Luka 22:36-37 – Up. Isaija 53:12

„Jer iako je učinio tolika znamenja pred njima, ne vjerovahu u njega; Da se ispuni riječ Isaije proroka koji reče: Gospode, ko vjerova propovjedi našoj? I ruka Gospodnja kome se otkri?“ Jovan 12:37-38 – Up. Isaija 53:1

„Desnicom, dakle, Božijom vaznese se, i primivši od Oca obećanje Svetoga Duha, izli ovo što vi sada vidite i čujete.“ Dela apostolska 2:33 – Up. Isaija 52:13

„Bog Avraamov i Isakov i Jakovljev, Bog otaca naših, proslavi Sina svojega Isusa“ (ton Paida autou). „koga vi predadoste, i odrekoste ga se pred licem Pilatovim kada on presudi da ga pusti.“ Dela apostolska 3:13 – Up. Isaija 52:13

„Njega Bog desnicom svojom uzvisi za Načalnika i Spasitelja, da dade Izrailju pokajanje i oproštenje grijehova.“ Dela apostolska 5:31 – Up. Isaija 52:13

„A anđeo Gospodnji reče Filipu govoreći: Ustani i idi prema jugu na put koji silazi od Jerusalima u Gazu; on je pust. I ustavši pođe. I gle, čovjek Etiopljanin, uškopljenik, vlastelin Kandakije carice etiopske, što bješe nad svima njezinim riznicama, koji bješe došao u Jerusalim kao poklonik, Pa se vraćaše, i sjedeći na kolima svojim čitaše proroka Isaiju. A Duh reče Filipu: Pristupi i prilijepi se tim kolima. A Filip pritrčavši, ču ga gdje čita proroka Isaiju, i reče: Da li razumiješ to što čitaš? A on reče: Kako bih mogao ako me ko ne uputi? I umoli Filipa da se popne i sjedne sa njim. A mjesto iz Pisma koje čitaše bješe ovo: Kao ovca na zaklanje odvede se, i kao jagnje nijemo pred onim koji ga striže, tako ne otvara usta svojih. U njegovom poniženju ukide se sud njegov. A rod njegov ko će iskazati? Jer se uzima sa zemlje život njegov. Onda uškopljenik odgovori i reče Filipu: Molim te, za koga ovo govori prorok? Za sebe ili za nekoga drugoga? A Filip otvorivši usta svoja, i počevši od Pisma ovoga, propovjedi mu jevanđelje o Isusu. Kako pak iđahu putem, dođoše na neku vodu, i reče uškopljenik: Evo vode, šta me sprečava da se krstim? A Filip mu reče: Ako vjeruješ od svega srca, može. A on odgovarajući reče: Vjerujem da je Isus Hristos Sin Božiji. I zapovjedi da stanu kola, i siđoše oba u vodu, i Filip i uškopljenik, i krsti ga.“ Dela apostolska 8:26-38 – Up. Isaija 53:7-8

„Zato neka je u vama ista misao koja je i u Hristu Isusu, Koji budući u obličju Božijem, nije smatrao za otimanje to što je jednak sa Bogom, Nego je sebe ponizio uzevši obličje sluge, postao istovjetan ljudima, i izgledom se nađe kao čovjek; Unizio je sebe i bio poslušan do smrti, i to do smrti na krstu, Zato i Njega Bog visoko uzdiže, i darova mu Ime koje je iznad svakoga imena.“ Filipljanima 2:5-9 – Up. Isaija 52:13; 53:12

„Inače bi On morao mnogo puta stradati počev od postanja svijeta; a sada na svršetku vijekova, javi se jednom za svagda da svojom žrtvom uništi grijeh. I kao što ljudima predstoji jedanput umrijeti, a potom sud (Božiji), Tako i Hristos jedanput prinese sebe na žrtvu da ponese grijehe mnogih. A drugi put će se pojaviti ne zbog grijeha, nego za spasenje onih koji ga čekaju.“ Jevrejima 9:26-28 – Up. Isaija 53:11-12

„Jer ste na to i pozvani, jer i Hristos postrada za vas, ostavljajući vam primjer da idete njegovim stopama; On grijeha ne učini, niti se nađe prijevara u ustima njegovim; On vrijeđan, ne uzvraćaše uvredom; stradajući, ne prijećaše, nego je prepustio Onome koji pravedno sudi. On grijehe naše sam iznese na tijelu svojem na drvo, da za grijehe umremo, i za pravdu živimo, jer se njegovom ranom iscijeliste. Jer bijaste kao izgubljene ovce, ali sada se vratiste Pastiru i Episkopu duša vaših.“ 1. Petrova 2:21-25 – Up. Isaija 53:4-7, 9, 11

Dakle, kao što je Jezekilj video Pashu koja se praznuje zajedno sa ostalim žrtvama, tako i Novi zavet prikazuje Hristovu smrt kao vrhunac svih žrtava propisanih u hebrejskoj Bibliji, koju je on potom prineo Ocu u nebeskom svetilištu radi iskupljenja i izmirenja svih onih koji se pouzdaju u vaskrslog Gospoda.

Za dalje čitanje

Pomirenje za nenamerne grehe? (/2020/03/21/making-atonement-for-unintentional-sins/)

Može li smrt ljudskog bića doneti pomirenje za grehe (/2019/04/18/can-the-death-of-a-human-being-make-atonement-for-sins/)

Napomene

(1) Krstiteljev proglas dodatno povezuje Isusa sa jagnjetom za koje je Avram verovao da će biti pripremljeno, dok se spremao da prinese Isaka kao žrtvu paljenicu Bogu JHVH:

„Poslije toga šćaše Bog okušati Avrama, pa mu reče: Avrame! A on odgovori: Evo me. I reče mu Bog: Uzmi sada sina svojega, jedinca svojega miloga, Isaka, pa idi u zemlju Moriju i spali ga na žrtvu tamo na brdu gdje ću ti kazati.“… „Treći dan podigavši oči svoje, Avram ugleda mjesto izdaleka.“… „Tada reče Isak Avramu ocu svojemu: Oče! A on reče: Što, sine! I reče Isak: Eto ognja i drva, a gdje je jagnje za žrtvu? A Avram odgovori: Bog će se, sinko, postarati za jagnje sebi na žrtvu. I iđahu obojica zajedno.“… „I Avram podigavši oči svoje pogleda; i gle, ovan iza njega zapleo se u česti rogovima; i otišavši Avram uze ovna i spali ga na žrtvu umjesto sina svojega. I nazva Avram ono mjesto: Gospod će se postarati. Zato se i danas kaže: Na brdu, gdje će se Gospod postarati.“ Postanje 22:1-2, 4, 7-8, 13-14

Uporedite, još jednom, Krstiteljevo svedočanstvo o Hristu:

„Sutradan opet stajaše Jovan i dvojica od učenika njegovih. I ugledavši Isusa gdje ide, reče: Gle, Jagnje Božije!“ Jovan 1:35-36