Da li je David obožavan kao Bog? 2. deo

Nastavljajući odande gde smo stali, iznećemo dodatne primere toga da je Isus obožavan na isti način na koji Stari zavet kaže da treba obožavati Jahvea.

Na primer, prvi hrišćani su se molili vaskrslom Hristu i čak mu poveravali svoje duhove u času smrti:

„A on, pun Duha Svetoga, pogleda na nebo i vidje slavu Božiju i Isusa gdje stoji s desne strane Bogu, I reče: Evo, vidim nebesa otvorena i Sina Čovječijega gdje stoji s desne strane Bogu. A oni povikavši iza glasa, zatisnuše uši svoje, i navališe jednodušno na njega, Pa izbacivši ga izvan grada, stadoše ga kamenovati. A svjedoci metnuše haljine svoje kod nogu mladića po imenu Savle, I kamenovahu Stefana koji se moljaše Bogu i govoraše: Gospode Isuse, primi duh moj! Onda kleče na koljena i povika iza glasa: Gospode, ne uračunaj im grijeh ovaj! I ovo rekavši, usnu.“ Dela apostolska 7:55-60

Upravo su to činili i starozavetni sveti (kao i sam Hristos dok je još bio na zemlji), jer su znali da jedino Jahve prima duhove u času smrti, budući da ih je On stvorio:

„U tvoju ruku predajem duh svoj; izbavljao si me, Gospode, Bože istini!“ Psalam 31:5

„Ali opominji se Tvorca svojega u mladosti svojoj prije nego dođu dani zli i prispiju godine za koje ćeš reći: Nijesu mi mile; Prije nego pomrkne sunce i vidjelo i mjesec i zvijezde, i opet dođu oblaci iza dažda, Kad će drhtati stražari kućni i pognuti se junaci, i stati mlinarice, zato što ih je malo, i potamnjeti koji gledaju kroz prozore, I kad će se zatvoriti vrata s ulice, i slabiti zveka od mljevenja, i kad će ustajati na ptičji glas i prestati sve pjevačice, I visokoga mjesta kad će se bojati i strašiti se na putu, kad će badem ucvjetati i skakavac otežati i želja proći, jer čovjek ide u kuću svoju vječnu, i pokajnice će hoditi po ulicama; Prije nego se prekine uže srebrno, čaša se zlatna razbije i raspe se vijedro na izvoru i slomi se točak na studencu, I vrati se prah u zemlju, kako je bio, a duh se vrati k Bogu, koji ga je dao.“ Propovednik 12:1, 7

„I kada dođoše na mjesto zvano Lobanja, ondje razapeše njega i zločince, jednoga s desne strane a drugoga s lijeve. A Isus govoraše: Oče, oprosti im, jer ne znaju šta čine! I dijeleći haljine njegove, bacahu kocku. I narod stajaše gledajući. A i starješine rugahu mu se s njima govoreći: Druge spase, neka spase i sebe, ako je on Hristos, izabranik Božiji. A i vojnici mu se rugahu, pristupahu i davahu mu ocat. I govorahu: Ako si ti car judejski, spasi samog sebe! A bijaše nad njim i natpis napisan slovima jelinskim i latinskim i jevrejskim: Ovo je car judejski. A jedan od obješenih zločinaca huljaše na njega govoreći: Ako si ti Hristos, spasi sebe i nas! A drugi odgovorivši ukoravaše ga govoreći: Zar se ti ne bojiš Boga kada si i sam osuđen tako? A mi smo pravedno osuđeni, jer primamo po svojim djelima kao što smo zaslužili; a on nikakva zla ne učini. I reče Isusu: Sjeti me se, Gospode, kada dođeš u Carstvu svome. I reče mu Isus: Zaista ti kažem, danas ćeš biti sa mnom u raju. A bijaše oko šestoga časa, i tama bi po svoj zemlji do časa devetoga. I pomrča sunce, i zavjesa hramovna razdrije se napola. I povikavši Isus iz svega glasa reče: Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj. I rekavši ovo izdahnu.“ Luka 23:33-34, 46

Hristovi učenici bili su čak poznati po svom običaju da prizivaju ime svoga vaskrslog Gospoda, kako u zajedničkom bogosluženju tako i u svojim molbama, u kojima su ga molili da ispuni sve njihove duhovne i materijalne potrebe:

„Crkvi Božijoj koja je u Korintu, osvećenima u Hristu Isusu, pozvanima svetima, sa svima koji na svakom mjestu prizivaju ime Gospoda našega Isusa Hrista, njihovoga i našega: Blagodat vam i mir od Boga Oca našega i Gospoda Isusa Hrista.“ 1. Korinćanima 1:2-3

Ova praksa prizivanja Hrista započela je među Isusovim jevrejskim sledbenicima u Jerusalimu, od svih mesta baš tamo!

„A Ananija odgovori: Gospode, čuo sam od mnogih za toga čovjeka koliko zla počini svetima tvojima u Jerusalimu. I ovdje ima vlast od prvosveštenika da veže sve koji prizivaju Ime tvoje. A Gospod mu reče: Idi, jer mi je on sasud izbrani, da iznese Ime moje pred neznabošce i careve i sinove Izrailjeve; A ja ću mu pokazati koliko mu valja postradati za Ime moje. I otide Ananija, i uđe u kuću, i metnuvši ruke na njega reče: Savle brate, Gospod Isus, koji ti se javi na putu kojim si išao, poslao me je da progledaš i da se ispuniš Duha Svetoga. I odmah otpade od očiju njegovih kao krljušt, i progleda, i ustavši krsti se; I uzevši hranu, okrijepi se. I bi Savle nekoliko dana sa učenicima koji bijahu u Damasku. I odmah po sinagogama propovijedaše Isusa da je on Sin Božiji. A svi koji slušahu čuđahu se i govorahu: Nije li ovo onaj što u Jerusalimu satiraše one koji prizivaju Ime ovo, i ne dođe li ovdje zato da ih vezane vodi prvosveštenicima?“ Dela apostolska 9:13-14, 20-21

A to je opet poštovanje koje hebrejska Biblija pripisuje jedino Jahveu, jer je On Onaj koga treba obožavati i prizivati za sve svoje duhovne i materijalne potrebe:

„Još reče Gospod Mojsiju govoreći: Reci Aronu i sinovima njegovijem i kaži: Ovako blagosiljajte sinove Izrailjeve govoreći im: Da te blagoslovi Gospod i da te čuva! Da te obasja Gospod licem svojim i bude ti milostiv! Da Gospod obrati lice svoje k tebi i dade ti mir!“ Brojevi 6:22-26

„Uzvisujte Gospoda Boga našega, i klanjajte se podnožju njegovu; da je sveti! Mojsije i Aron, sveštenici njegovi, i Samuilo jedan od onijeh koji prizivlju ime njegovo, prizivahu Boga, i on ih usliši. U stupu od oblaka govoraše njima; oni čuvaše zapovijesti njegove i uredbu koju im dade.“ Psalam 99:5-7

„Milo mi je što Gospod usliši molitveni glas moj; Što prignu k meni uho svoje; i zato ću ga u sve dane svoje prizivati. Opkoliše me bolesti smrtne, i jadi pakleni zadesiše me, naiđoh na tugu i muku; Ali prizvah ime Gospodnje: Gospode, izbavi dušu moju! Dobar je Gospod i pravedan, i Bog je naš milostiv; Čuva proste Gospod; bijah u nevolji, i pomože mi. Vrati se, dušo moja, u mir svoj, jer je Gospod dobrotvor tvoj! Ti si izbavio dušu moju od smrti, oko moje od suza, nogu moju od spoticanja. Hodiću pred licem Gospodnjim po zemlji živijeh. Vjerovah kad govorih: U ljutoj sam nevolji. Rekoh u smetnji svojoj: Svaki je čovjek laža. Šta ću vratiti Gospodu za sva dobra što mi je učinio? Uzeću čašu spasenja i prizvaću ime Gospodnje. Izvršiću obećanja svoja Gospodu pred svijem narodom njegovijem. Skupa je pred Gospodom smrt svetaca njegovijeh. O Gospode, ja sam sluga tvoj, ja sam sluga tvoj, sin sluškinje tvoje; raskovao si s mene okove moje. Žrtvu za hvalu prinijeću tebi, i ime Gospodnje prizvaću.“ Psalam 116:1-4, 13, 17

Štaviše, kao što smo videli u prvom delu naše rasprave, za Hrista se kaže da je uzvišen daleko iznad celokupnog stvorenja, tako da mu je sve potčinjeno:

„U ove posljednje dane govorio je nama preko Sina, kojega postavi nasljednikom svega, kroz kojega je i vijekove stvorio; On koji je sjaj slave i obličje bića Njegovoga i koji drži sve moćnom riječju svojom, pošto sam izvrši očišćenje grijehova naših, sjede sa desne strane Veličanstva na visinama,“ Jevrejima 1:2-3, New American Standard Bible (NASB)

„A Ovaj, pošto ostaje vavijek, ima neprolazno sveštenstvo. Zato i može potpuno i za uvijek spasti one koji kroz njega dolaze Bogu, pošto svagda živi pa može posredovati za njih. Jer takav nam Prvosveštenik trebaše: svet, nezlobiv, čist, odvojen od grješnika i viši od nebesa; Koji nema potrebe, kao oni prvosveštenici, da svaki dan prinosi žrtve, najprije za svoje grijehe, a potom i za narodne, jer On ovo učini jednom zauvijek prinijevši samoga sebe. Jer Zakon postavlja za prvosveštenike ljude koji imaju slabosti, a riječ zakletve, poslije Zakona, postavlja Sina vavijek savršenoga.“ Jevrejima 7:24-28

„Koja i nas sada spasava krštenjem kao ispunjenjem praobraza, ne kao pranje tjelesne nečistoće, nego obećanje Bogu dobre savjesti vaskrsenjem Isusa Hrista, Koji, otišavši na nebo, sa desne je strane Boga, i potčinjeni su mu anđeli i vlasti i sile.“ 1. Petrova 3:21-22

A kao posledica njegovog uzvišenog položaja, od svakog stvorenja se zahteva da se pokloni i ispovedi da je Isus Hristos Gospod, čin obožavanja koji ugađa Ocu i proslavlja ga,

„Zato i Njega Bog visoko uzdiže, i darova mu Ime koje je iznad svakoga imena. Da se u Ime Isusovo pokloni svako koljeno što je na nebesima i na zemlji i pod zemljom; I da svaki jezik prizna da je Isus Hristos Gospod na slavu Boga Oca.“ Filipljanima 2:9-11

Budući da je On zapovedio svima da njegovom Sinu ukazuju potpuno istu čast koju i sam treba da prima:

„Jer Otac ne sudi nikome, nego je sav sud dao Sinu, Da svi poštuju Sina kao što poštuju Oca. Ko ne poštuje Sina ne poštuje ni Oca koji ga je poslao.“ Jovan 5:22-23

I opet, starozavetni spisi su nedvosmisleno jasni da su to položaj i obožavanje koje Jahve ne daje niti će dati bilo kome, jer jedino On caruje daleko iznad celokupnog stvorenja kao Svevišnji,

„Jer si ti, Gospode, visok nad svom zemljom i nadvisuješ sve bogove.“ Psalam 97:9

„Uzvišen je nad svima narodima Gospod; svrh nebesa je slava njegova. Ko je kao Gospod, Bog naš, koji sjedi na visini;“ Psalam 113:4-5

„Neka hvale ime Gospodnje; jer je samo njegovo ime uzvišeno, slava njegova na zemlji i na nebu.“ Psalam 148:13, New International Version (NIV)

I jedino se njegovom imenu svako koleno klanja i svaki jezik zaklinje na vernost:

„I rekoše Leviti Isus i Kadmilo, Vanije, Asavnija, Serevija, Odija, Sevanija i Petaja: Ustanite, blagosiljajte Gospoda Boga svojega od vijeka do vijeka; i da se blagosilja ime tvoje slavno i uzvišeno svrh svakoga blagoslova i hvale.“ Nemija 9:5

„Gle, Bog je spasenje moje, uzdaću se i neću se bojati, jer mi je sila i pjesma Gospod Bog, on mi bi spasitelj. S radošću ćete crpsti vodu iz izvora ovoga spasenja. I tada ćete reći: Hvalite Gospoda, glasite ime njegovo, javljajte po narodima djela njegova, napominjite da je visoko ime njegovo.“ Isaija 12:2-4

„Oglasite, i dovedite, neka vijećaju zajedno: Ko je to od starine kazao? Ko je javio još onda? Nijesam li ja, Gospod? Nema osim mene drugoga Boga, nema Boga pravednoga i Spasitelja drugoga osim mene. Pogledajte u mene, i spašćete se svi krajevi zemaljski; jer sam ja Bog, i nema drugoga. Sobom se zakleh; izide iz usta mojih riječ pravedna, i neće se poreći, da će im se pokloniti svako koljeno, i zaklinjati se svaki jezik.“ Isaija 45:21-23

U svetlu svega prethodnog, da li bi bogonadahnuto Sveto pismo moglo biti jasnije u tome da Hristos ne prima onu vrstu „obožavanja“ koju je primio njegov telesni predak, nego prima potpuno isto obožavanje koje od celokupnog svog stvorenja prima Jahve, Bog Svemogući?

Osim ako nije drugačije naznačeno, svi biblijski navodi preuzeti su iz Authorized King James Version (AV) Svetog pisma.