Hristos: Svemogući koji dolazi
Jovanu je data vizija u kojoj vidi Hrista kako dolazi na oblacima kao Svemogući Bog koji sudi čovečanstvu:
„Evo, On dolazi“ (erchetai) „sa oblacima, i ugledaće ga svako oko, i oni koji ga probodoše; i zaplakaće zbog njega sva plemena zemaljska. Da! Amin.“ „Ja sam Alfa i Omega, govori Gospod Bog, Koji jeste i Koji bješe i Koji dolazi“ (ho erchomenos), „Svedržitelj.“ Otkrivenje 1:7-8
Kontekst pokazuje da je Svemogući koji dolazi isti Onaj koji je proboden, to jest Isus Hristos. Apostol u svom opisu Isusovog povratka aludira na Danilovu viziju i na Zaharijine reči:
„Vidjeh u noćnom viđenju i, gle, sa oblacima nebeskim kao da dolazaše Sin Čovječji i da stiže do Starca dana i pred Njega bi priveden. I dade Mu se vlast i čast i carstvo, i svi narodi i plemena i jezici da Mu služe; vlast Njegova je vlast vječna, koja neće proći, i carstvo Njegovo neće se razrušiti.“ Danilo 7:13-14
„I izliću na dom Davidov i na stanovnike Jerusalimske duh milosti i molitava, i pogledaće na mene Kojega probodoše; i plakaće za Njim kao za jedincem, i tužiće za Njim kao za prvencem.“ Zaharija 12:10
Već to samo po sebi potvrđuje da je Isus Hristos Bog Svemogući (mada ne i Otac), budući da ovi starozavetni tekstovi govore o tome da je sam Jahve proboden i/ili o istinski Božanskoj Ličnosti koja se pojavljuje kao čovek, koju će svi narodi obožavati zauvek.
Dodatni dokaz da Jovan poistovećuje Isusa sa Svemogućim dolazi iz zaključka njegove Apokalipse, koji čini okvir sa uvodnim poglavljem:
„Evo, dolazim“ (erchomai) „uskoro, i plata moja sa mnom, da svakome dam po djelima njegovim. Ja sam Alfa i Omega, Prvi i Posljednji, Početak i Svršetak.“... „Ja, Isus, poslah anđela svojega da vam posvjedoči ovo u Crkvama. Ja sam Izdanak i Rod Davidov, sjajna Zvijezda Danica.“... „Govori Onaj koji svjedoči ovo: Da, doći ću“ (erchomai) „skoro. Amin, da dođi,“ (erchou), „Gospode Isuse!“ Otkrivenje 22:12-13, 16, 20
Ovaj odeljak Otkrivenja funkcioniše kao inclusio sa prvim poglavljem, jer Jovan na kraju ponavlja ono što je izneo na početku.
Primetimo da apostol započinje svoje otkrivenje poistovećujući Isusa sa Alfom i Omegom, kao i sa Prvim i Poslednjim,
„I kad ga vidjeh, padoh k nogama njegovim kao mrtav, i On položi desnu ruku svoju na me govoreći: Ne boj se, ja sam Prvi i Posljednji I Živi; i bijah mrtav i evo živ sam u vijekove vijekova, i imam ključeve od smrti i od pakla.“ Otkrivenje 1:17-18
A zatim završava Isusovom tvrdnjom da je on Alfa i Omega, Prvi i Poslednji i Početak i Kraj!
Taj okvir takođe objašnjava zašto će ljudi naricati kada ugledaju Onoga koga su proboli kako dolazi na oblacima, jer je to trenutak u kome Isus silazi s neba da im sudi za sve što su učinili.
Već ove dve činjenice dovoljno dokazuju da je Isus Jahve Svemogući, budući da je Hristos sebi pripisao ono što hebrejska Biblija pripisuje Jahveu.
Sledeći starozavetni citati objavljuju da je Jahve Prvi i Poslednji, koji dolazi sa svojom nagradom da svakome uzvrati prema onome što je zaslužio:
„Evo, Gospod Bog ide na jakoga, i mišica će njegova obladati njim; evo, plata je njegova kod njega i djelo njegovo pred njim. Kao pastir pašće stado svoje; u naručje svoje sabraće jaganjce, i u njedrima će ih nositi, a dojilice će voditi polako.“ Isaija 40:10-11
„Ovako govori Gospod car Izrailjev i Izbavitelj njegov, Gospod nad vojskama: Ja sam Prvi i ja sam Pošljednji, i osim mene nema Boga.“ Isaija 44:6
„Čuj me, Jakove i Izrailju, kojega ja pozvah: Ja sam Prvi, ja sam i Pošljednji.“ Isaija 48:12
„Evo, Gospod oglasi do krajeva zemaljskih; recite kćeri Sionskoj: Evo, Spasitelj tvoj ide; evo, plata je njegova kod njega i djelo njegovo pred njim.“ Isaija 62:11
„Ja Gospod ispitujem srca i iskušavam bubrege, da bih dao svakome prema putovima njegovijem i po plodu djela njegovijeh.“ Jeremija 17:10
Poslednji niz dokaza koji pokazuje da je Isus Svemogući koji dolazi jeste taj što Jovan trostruku glagolsku formulu, kojom se služi Božanski Govornik, na drugim mestima u svojim spisima primenjuje na Hrista.
Obratimo ponovo pažnju na formulaciju:
„Ja sam Alfa i Omega, govori Gospod Bog, Koji jeste i Koji bješe i Koji dolazi“ (ho on, ho een, kai ho erchomenos), „Svedržitelj.“ Otkrivenje 1:8
Apostol svaki od ovih izraza primenjuje na Gospoda Isusa u prologu svog jevanđelja:
„U početku bješe“ (een) „Logos (Riječ), i Logos bješe“ (een) „u Boga, i Logos bješe“ (een) „Bog. On bješe“ (een) „u početku u Boga. Sve kroz njega postade, i bez njega ništa ne postade što je postalo. U njemu bješe“ (een) „život, i život bješe svjetlost ljudima.“... „Bješe svjetlost istinita koja obasjava svakoga čovjeka koji dolazi na svijet.“ (een erchomenon) „na svijet. U svijetu bješe“ (een) „U svijetu bješe, i svijet kroz njega postade, i svijet ga ne pozna.“... „I Logos postade tijelo i nastani se među nama, i vidjesmo slavu njegovu, slavu kao Jedinorodnoga od Oca, pun blagodati i istine. Jovan svjedoči o njemu i viče govoreći: Ovo je onaj za koga rekoh: Koji za mnom dolazi“ (erchomenos) „ispred mene je, jer prije mene bješe“ (een) „prije mene bješe. I od punoće njegove mi svi primismo, i blagodat na blagodat. Jer se 3akon dade preko Mojseja, a blagodat i istina postade kroz Isusa Hrista.“ Jovan 1:1-4, 9-10, 14-17
„Boga niko nije vidio nikad: Jedinorodni Sin koji je“ (ho on) „u naručju Oca, on ga“[c] „objavi“ Jovan 1:18
Fusnote
Jovan 1:18 tc Tekstualni problem μονογενὴς θεός (monogenēs theos, „jedini Bog") naspram ὁ μονογενὴς υἱός (ho monogenēs huios, „jedini sin") notorno je težak. Samo bi jedno slovo razlikovalo ova čitanja u rukopisima, budući da bi obe reči bile skraćene kao nomina sacra: dakle qMs ili uMs. Spolja gledano, postoji nekoliko varijanti, ali se one u suštini mogu grupisati prema tome da li čitaju θεός ili υἱός. Većina rukopisa, naročito kasnijih (A C3 Θ Ψ ƒ1,13 M lat), čita ὁ μονογενὴς υἱός. P75 א1 33 imaju ὁ μονογενὴς θεός, dok se μονογενὴς θεός bez člana nalazi u P66 א* B C* L. Oblik θεός sa članom gotovo je sigurno prepisivačka ispravka oblika bez člana, jer je θεός bez člana mnogo teže čitanje. Spoljašnje svedočanstvo tako snažno podupire μονογενὴς θεός. Iznutra gledano, iako υἱός lakše odgovara neposrednom kontekstu, θεός je mnogo teže. Isto tako, θεός objašnjava i poreklo drugog čitanja (υἱός), jer je teško uvideti zašto bi prepisivač koji je u tekstu koji je prepisivao našao υἱός to izmenio u θεός. Prepisivači bi, međutim, prirodno menjali izraz u υἱός, budući da je μονογενὴς υἱός jedinstveno jovanovska hristološka titula (upor. Jovan 3:16, 18; 1. Jovanova 4:9). Ali θεός se, kao starije i teže čitanje, pretpostavlja. Što se tiče prevoda, najsmislenije je reč θεός shvatiti kao apoziciju uz μονογενής, a particip ὁ ὤν (ho ōn) kao apoziciju uz θεός, čime se u stvari dobijaju tri opisa Isusa umesto samo dva.
(B. D. Ehrman, The Orthodox Corruption of Scripture, 81, sugeriše da je gotovo nemoguće i potpuno nepotvrđeno u Novom zavetu da pridev za kojim neposredno sledi imenica koja se s njim slaže u rodu, broju i padežu bude supstantivizovani pridev: „kada se pridev ikada upotrebljava supstantivno ako neposredno prethodi imenici iste fleksije?" To je, međutim, preterivanje. Prvo, kao što i sam Ehrman priznaje, μονογενής u Jovanu 1:14 jeste supstantivizovano. A budući da je to ustaljena upotreba prideva u ovom kontekstu, moglo bi se s pravom očekivati da pisac nastavi da pridev upotrebljava supstantivno i četiri stiha kasnije. Zaista, μονογενής se u Novom zavetu već kreće ka iskristalisanom supstantivizovanom pridevu [upor. Luka 9:38; Jevrejima 11:17]; u patrističkom grčkom taj se proces nastavio [upor. PGL 881 s.v. 7]. Drugo, u Novom zavetu postoji nekoliko slučajeva u kojima supstantivizovanom pridevu sledi imenica sa kojom se potpuno slaže: upor. npr. Rimljanima 1:30; Galatima 3:9; 1. Timoteju 1:9; 2. Petrova 2:5.) Savremeni prevodi koji ovo najbolje izražavaju jesu NEB (margina) i TEV.
Treba primetiti nekoliko stvari: μονογενής samo za sebe, bez υἱός, može značiti „jedini sin", „jedinstveni sin", „jedinstveni" itd. (vidi 1:14). Štaviše, θεός je bez člana. Kao takav nosi kvalitativnu snagu, veoma slično kao i u 1:1c, gde θεὸς ἦν ὁ λόγος (theos ēn ho logos) znači „Reč je bila potpuno Bog" ili „Reč je bila potpuno od suštine božanstva". Najzad, ὁ ὤν se javlja u Otkrivenju 1:4, 8; 4:8; 11:17; i 16:5, ali još značajnije u Septuaginti Izlaska 3:14. Sve ovo zajedno vodi ka prevodu datom u tekstu.
Jovan 1:18 sn „on ga objavi“. U ovom završnom stihu prologa dostignuta je vrhunska i konačna izjava o zemaljskom putu Logosa, Isusa iz Nazareta. Jedinstveni (Jovan 1:14), Onaj koji je uzeo ljudski oblik i prirodu time što se ovaplotio („postade tijelo“, 1:14), koji je i sam potpuno Bog („Logos bješe Bog“, 1:1c) i koji se ima poistovetiti sa vazda živim Jednim iz starozavetnog otkrivenja (Izlazak 3:14), koji je u prisnom odnosu sa Ocem — taj Jedan i niko drugi potpuno je otkrio kakav je Bog. Kao što je Isus rekao Filipu u Jovanu 14:9: „Ko je vidio mene, vidio je Oca“ New English Translation (NET; naglasak moj)
Ovde u Jovanu 1, Isus je onaj koji beše (een), onaj koji jeste (ho on) i onaj koji dolazi (erchomenos).
Ono što ovo čini tako izuzetnim jeste to što se, kako je NET primetio, izraz ho on u grčkoj verziji Izlaska upotrebljava za Jahvea:
„A Gospod reče Mojsiju: Ja sam onaj što jest.“ (ego eimi ho on). „I reče: Tako ćeš kazati sinovima Izrailjevijem: Koji jest“ (ho on) „on me posla k vama“ Izlazak 3:14 (Preveo Larry J. Perkins, A New English Translation of the Septuagint [Oxford University Press, uključujući ispravke i dopune unete u drugom otiskivanju 2009; i ispravke i dopune unete 2014], str. 53; naglasak moj)
Stoga je Jovan, primenjujući izraz ho on na Hrista, poistovetio Isusa sa onim istim Jahveom koji se javio Mojsiju.
Izneti podaci prilično uverljivo pokazuju da je Isus Svemogući Bog iz Otkrivenja 1:8.
Za dalje čitanje