Ko je Gospod Bog sa neba? · Apologetizam by Sam Shamoun

Onaj koji iskupljuje svoj narod?

U ovom tekstu izneću još dokaza da novozavetni spisi opisuju Isusa kao Jehovu Boga starozavetnih spisa. Citiraću grčku verziju hebrejske Biblije, koja se obično naziva Septuaginta, kako bih istakao činjenicu da je Jehova poistovećen sa Gospodom (grčki Kyrios) sa/iz neba.

Stari zavet više puta govori o Jehovi kao o Gospodu (zapravo, jedinom Gospodu) koji je sa/na nebu:

„Tada pusti Gospod na Sodom i na Gomoru od Gospoda s neba dažd od sumpora i ognja,“ (grč. Kyrios; Kyriou ek ouranou) Postanje 19:24 LXX1

„Gospod pogleda s neba na sinove čovječije, da vidi ima li koji razuman, traži li koji Boga.“ (grč. Kyrios ek tou ouranou) Psalam 13[jevr. 14]:2 LXX

„S neba gleda Gospod, vidi sve sinove ljudske;“ (grč. ek ouranou… ho Kyrios) Psalam 32[jevr. 33]:13 LXX

„Što je prinikao sa svete visine svoje, Gospod pogledao s neba na zemlju,“ (grč. Kyrios ek ouranou) Psalam 101[jevr. 102]:19 LXX

„K tebi podižem oči svoje, koji živiš na nebesima! Kao što su oči slugama uprte u ruku gospodara njihovijeh, kao oči sluškinjine u ruku gospođe njezine, tako su oči naše u Gospoda Boga našega dok se smiluje na nas. Smiluj se na nas, Gospode, smiluj se na nas, jer smo se dovoljno napitali sramote“ (grč. Kyrion ton Theon hemon; Kyrie) Psalam 122[jevr. 123]:1-3

„Oči moje liju suze bez prestanka, jer nema odmora, Dokle Gospod ne pogleda i ne vidi s neba.“ (grč. Kyrios ek ouranou) Plač Jeremijin 3:49-50 LXX

A ipak, prema novozavetnim spisima, Isus je Gospod koji je sa neba,

„Prvi čovjek je od zemlje, zemljan; drugi čovjek je Gospod sa neba.“ (grč. ho Kyrios ek ouranou) 1. Korinćanima 15:472

I koji je izašao/sišao odozgo da bi ušao u svet:

„I niko se nije popeo na nebo osim Onaj koji siđe s neba, Sin Čovječiji koji je na nebu.“ (grč. ek tou ouranou)… „Koji odozgo dolazi nad svima je. Koji je sa zemlje od zemlje je, i od zemlje govori; a koji dolazi s neba nad svima je“ (grč. ho ek tou ouranou) Jovan 3:13, 31

„Jer sam sišao s neba ne da tvorim volju svoju, nego volju Oca, koji me posla.“… „Tada gunđahu Judejci na njega što reče: Ja sam hljeb koji siđe s neba, I govorahu: Nije li ovo Isus, sin Josifov, kome mi znamo oca i mater? Kako, dakle, on govori: S neba sam sišao?“ (grč. ek tou ouranou) Jovan 6:38, 41-42

„Vi me zovete Učiteljem i Gospodom; i pravo velite, jer jesam. Kad vam, dakle, oprah noge, ja Gospod i Učitelj, i vi ste dužni jedni drugima prati noge.“ (grč. ho Didaskolos kai ho Kyrios; ho Kyrios kai ho Didaskolos) Jovan 13:13-14, Young’s Literal Translation

Sveto pismo takođe uči da nijedno ljudsko biće nije u stanju da iskupi nijedan jedini život, budući da je svako porobljen grehom, zbog čega jedino Bog ima moć da nekoga spase:

„Čovjek neće nikako brata osloboditi, neće dati Bogu otkupa za nj. Velik je otkup za dušu, i neće biti nigda Da ko dovijeka živi i ne vidi groba.“… „Ali će Bog dušu moju izbaviti iz ruku paklenih; jer me on prima.“ Psalam 49:7-9, 15

„A oni se veoma čuđahu govoreći u sebi: Pa ko se onda može spasti? A Isus pogledavši na njih reče: Ljudima je to nemoguće, ali Bogu nije; jer sve je moguće Bogu.“ Marko 10:26-27

„Jer znamo da je zakon duhovan, a ja sam tjelesan, prodan u ropstvo grijehu. Jer ne znam šta činim, jer ne činim ono što hoću, nego što mrzim to činim. Ako li činim ono što neću, priznajem da je zakon dobar. Tada to ne činim više ja, nego grijeh koji živi u meni. Jer znam da dobro ne živi u meni, to jest, u tijelu mojemu; jer htjeti imam u sebi, ali učiniti dobro ne nalazim. Jer dobro, što hoću, ne činim, nego zlo, što neću, ono činim. A kad činim ono što neću, već ne činim to ja, nego grijeh koji živi u meni. Nalazim, dakle, zakon: kada hoću dobro da činim, zlo mi je prisutno. Jer se radujem zakonu Božijemu po unutarnjem čovjeku; Ali vidim drugi zakon u udima svojim koji se bori protiv zakona uma mojega, i porobljava me zakonom grijeha koji je u udima mojim. Ja jadni čovjek! Ko će me izbaviti od tijela smrti ove?“ Rimljanima 7:14-24

Pa ipak, Isus Hristos je u stanju da učini ono što nijedno obično ljudsko biće ne može da učini i što jedino Bog čini, naime, da iskupi i spase mnoštvo života od moći greha i smrti:

„Jer Sin Čovječiji nije došao da mu služe nego da služi, i da dade život svoj u otkup za mnoge.“ Marko 10:45

„Jer jedan je Bog, jedan i posrednik između Boga i ljudi, čovjek Hristos Isus, Koji sebe dade u otkup za sve, svjedočanstvo u naznačena vremena,“ 1. Timoteju 2:5-6

„I od Isusa Hrista, koji je Svjedok vjerni, Prvenac iz mrtvih, i Gospodar nad carevima zemaljskim. Onome koji nas ljubi i opra nas od grijeha naših krvlju svojom, I učini nas carstvom, sveštenicima Bogu i Ocu svojemu, njemu slava i moć u vijekove vijekova. Amin.“ Otkrivenje 1:5-6

„I pjevahu pjesmu novu govoreći: Dostojan si da uzmeš knjigu, i da otvoriš pečate njene; jer si bio zaklan i krvlju svojom iskupio si Bogu nas iz svakoga roda i jezika i naroda i plemena. I učinio si ih Bogu našemu carevima i sveštenicima i carovaće na zemlji.“ Otkrivenje 5:9-10

„Potom vidjeh, i gle, mnoštvo naroda kojeg ne može niko izbrojati, od svakoga plemena i roda i naroda i jezika, stajaše pred prijestolom i pred Jagnjetom, obučeno u haljine bijele, i palme u rukama njihovim; I klicahu snažnim glasom, govoreći: Spasenje je u Bogu našemu koji sjedi na prijestolu, i u Jagnjetu. I svi anđeli stajahu oko prijestola i starješina i četiri živa bića, i padoše ničice pred prijestolom, i pokloniše se Bogu, Govoreći: Amin! Blagoslov i slava i premudrost i blagodarnost i čast i sila i moć Bogu našemu u vijekove vijekova. Amin! I odgovori jedan od starješina, govoreći mi: Ovi obučeni u bijele haljine, ko su, i od kuda dođoše? I rekoh mu: Gospodaru moj, ti znaš. I reče mi: Ovo su oni koji dođoše iz nevolje velike, i opraše haljine svoje i ubijeliše ih u krvi Jagnjetovoj. Zato su pred prijestolom Božijim, i služe mu dan i noć u hramu njegovom; i Onaj koji sjedi na prijestolu obitavaće na njima. Neće više ogladnjeti, niti će više ožednjeti; i neće ih peći sunce, niti kakva žega. Jer Jagnje, koje je nasred prijestola, napasaće ih i vodiće ih na izvore voda života; i ubrisaće Bog svaku suzu sa očiju njihovih.“ Otkrivenje 7:9-17

Sledeći odlomak ističe zašto Isus čini ono što jedino Bog može da čini:

„Očekujući blaženu nadu i javljanje slave velikoga Boga i Spasa našega Isusa Hrista, Koji dade sebe za nas da bi nas iskupio od svakoga bezakonja, i da očisti za sebe narod izabrani koji revnuje u dobrim djelima.“ (grč. tou megalou Theou kai soteros hemon ’Iesou Christou) Titu 2:13-14

Razlog zbog kog je Hristos u stanju da iskupi i očisti narod za sebe jeste taj što je on veliki Bog i Spasitelj hebrejske Biblije koji je postao telo:

„Od Gospoda je spasenje; neka bude na narodu tvom blagoslov tvoj!“ (grč. tou Kyriou) Psalam 3:9 LXX

„Svi narodi, koje si stvorio, doći će i pokloniti se pred tobom, Gospode, i slaviti ime tvoje. Jer si ti velik i tvoriš čudesa; ti si jedan Bog.“ (grč. su ei ho Theos monos ho megas) Psalam 85[jevr. 86]:9-10 LXX

„I neće se više skvrniti gadnijem bogovima svojim ni gnusobama svojim, niti kakvijem prijestupima svojim, i izbaviću ih iz svijeh stanova njihovijeh u kojima griješiše, i očistiću ih, i oni će mi biti narod i ja ću im biti Bog.“ (grč. Kyrios; Theon) Jezekilj 37:23 LXX

Ovo me dovodi do sledeće tačke. Nadahnuto Sveto pismo opisuje crkvu, sveukupno telo vernika, kao Božiju sopstvenu svojinu:

„U to vrijeme čita se knjiga Mojsijeva narodu, i u njoj se nađe napisano da ne ulazi Amonac ni Moavac u sabor Božji dovijeka“ (grč. en ekklesia theou) Nemija 13:1 LXX

„Ako li se zadržim, da znaš kako se treba vladati u domu Božijemu, koji je Crkva Boga živoga, stub i tvrđava istine.“ 1. Timoteju 3:15

Hrišćanski spisi ponovo zapanjuju um čitalaca time što sveukupno članstvo onih koji ispovedaju veru naziva crkvama Isusa Hrista!

„Reče im Isus: A vi šta velite ko sam ja? A Simon Petar odgovori i reče: Ti si Hristos, Sin Boga živoga. A Isus odgovarajući reče mu: Blažen si, Simone, sine Jonin! Jer tijelo i krv ne otkriše ti to, nego Otac moj koji je na nebesima. A i ja tebi kažem da si ti Petar, i na tome kamenu sazidaću Crkvu svoju, i vrata pakla neće je nadvladati. I daću ti ključeve Carstva nebeskoga: i što svežeš na zemlji biće svezano na nebesima; i što razdriješiš na zemlji biće razdriješeno na nebesima.“ (grč. mou ten ekklesian) Matej 16:15-19

„Pozdravite jedan drugoga cjelivom svetim. Pozdravljaju vas Crkve Hristove.“ (grč. hai ekklesiai pasai tou Christou) Rimljanima 16:16

I opet, razlog je očigledan. Isus Hristos je Bog Starog zaveta koji se pojavio u telu da bi crkvu kupio sopstvenom krvlju:

„I zaista velika je tajna pobožnosti: Bog se javi u tijelu, opravda se u Duhu, pokaza se anđelima, propovjedi se neznabošcima, vjerova se u svijetu, vaznese se u slavi.“ 1. Timoteju 3:16

Sa svim navedenim u vidu, šta još Sveto pismo treba da kaže da bi nekoga uverilo da je Isus Hristos Gospod Bog neba koji je postao ljudsko biće od krvi i mesa radi našeg iskupljenja?

Ukoliko nije drugačije naznačeno, biblijski navodi preuzeti su iz prevoda Modern English Version (MEV) Svetog pisma.

Napomene

1 Ono što ovaj tekst čini prilično zanimljivim jeste to što on dve različite ličnosti označava kao Gospoda ili Jehovu, pri čemu se jedna od Njih nalazi na zemlji, dok je druga na samom nebu. Jednako je zanimljivo i to što se za Onoga koji je na zemlji kaže da ima izgled ili obličje čoveka. Evo neposrednog i sveukupnog konteksta ovog događaja, kako bi čitaoci sami mogli da uvide tu činjenicu:

„Poslije mu se javi Gospod u ravnici Mamrijskoj kad sjeđaše na vratima pred šatorom svojim u podne. Podigavši oči svoje, pogleda i, gle, tri čovjeka stajahu prema njemu. I ugledavši ih, potrča im u susret ispred vrata šatora svojega, i pokloni se do zemlje; I reče: Gospode, ako sam našao milost pred tobom, nemoj proći sluge svojega. Da vam donesemo malo vode i operite noge, te se naslonite malo pod ovijem drvetom. I iznijeću malo hljeba, te potkrijepite srce svoje, pa onda pođite, kad idete pored sluge svojega. I rekoše: Učini što si kazao. I Avram otrča u šator k Sari, i reče: Brže zamijesi tri kopanje bijeloga brašna i ispeci pogače. Pa otrča ka govedima i uhvati tele mlado i dobro, i dade ga momku da ga brže zgotovi. Pa onda iznese masla i mlijeka i tele koje bješe zgotovio, i postavi im, a sam stajaše pred njima pod drvetom dokle jeđahu. I oni mu rekoše: Gdje je Sara, žena tvoja? A on reče: Eno je pod šatorom. A jedan između njih reče: Dogodine u ovo doba opet ću doći k tebi, a Sara će žena tvoja imati sina. A Sara slušaše na vratima od šatora iza njega. A Avram i Sara bijahu stari i vremeniti, i u Sare bješe prestalo što biva u žena. Zato se nasmija Sara u sebi govoreći: Pošto sam ostarjela, sad li će mi doći radost? A i gospodar mi je star. Tada reče Gospod Avramu: Što se smije Sara govoreći: Istina li je da ću roditi kad sam ostarjela? Ima li što teško Gospodu? Dogodine u ovo doba opet ću doći k tebi, a Sara će imati sina. A Sara udari u bah govoreći: Nijesam se smijala. Jer se uplaši. Ali on reče: Nije istina, nego si se smijala. Potom ustaše ljudi odande, i pođoše put Sodoma; i Avram pođe s njima da ih isprati. A Gospod reče: Kako bih tajio od Avrama šta ću učiniti, Kad će od Avrama postati velik i silan narod, i u njemu će se blagosloviti svi narodi na zemlji? Jer znam da će zapovjediti sinovima svojima i domu svojemu nakon sebe da se drže putova Gospodnjih i da čine što je pravo i dobro, da bi Gospod navršio na Avramu što mu je obećao. I reče Gospod: Vika je u Sodomu i Gomori velika, i grijeh je njihov grdan. Zato ću sići da vidim eda li sve čine kao što vika dođe preda me; ako li nije tako da znam. I ljudi okrenuvši se pođoše put Sodoma; ali Avram još stajaše pred Gospodom, I pristupiv Avram reče: Hoćeš li pogubiti i pravednoga s nepravednim? Može biti da ima pedeset pravednika u gradu; hoćeš li i njih pogubiti, i nećeš oprostiti mjestu za onijeh pedeset pravednika što su u njemu? Nemoj to činiti, ni gubiti pravednika s nepravednikom, da bude pravedniku kao i nepravedniku; nemoj; eda li sudija cijele zemlje neće suditi pravo? I reče Gospod: Ako nađem u Sodomu pedeset pravednika u gradu, oprostiću cijelom mjestu njih radi. A Avram odgovori i reče: Gle, sada bih progovorio Gospodu, ako i jesam prah i pepeo. Može biti pravednika pedeset manje pet, hoćeš li za ovijeh pet zatrti sav grad? Odgovori: Neću ako nađem četrdeset i pet. I stade dalje govoriti, i reče: Može biti da će se naći četrdeset. Reče: Neću zbog onijeh četrdeset. Potom reče: Nemoj se gnjeviti, Gospode, što ću reći; može biti da će se naći trideset. I reče: Neću ako nađem trideset. Opet reče: Gle, sada bih progovorio Gospodu; može biti da će se naći dvadeset. Reče: Neću ih pogubiti za onijeh dvadeset. Najposlije reče: Nemoj se gnjeviti, Gospode, što ću još jednom progovoriti; može biti da će se naći deset. Reče: Neću ih pogubiti zbog onijeh deset. I Gospod otide svršivši razgovor s Avramom; a Avram se vrati na svoje mjesto.“ Postanje 18:1-33, World English Bible (WEB)

„Tada pusti Gospod na Sodom i na Gomoru od Gospoda s neba dažd od sumpora i ognja, I zatre one gradove i svu onu ravan, i sve ljude u gradovima i rod zemaljski. Ali žena Lotova bješe se obazrela idući za njim, i posta slan kamen. A sjutradan rano ustavši Avram, otide na mjesto gdje je stajao pred Gospodom; I pogleda na Sodom i Gomoru i svu okolinu po onoj ravni, i ugleda, a to se dizaše dim od zemlje kao dim iz peći. Ali kad Bog zatiraše gradove u onoj ravni, opomenu se Bog Avrama, i izvede Lota iz propasti kad zatre gradove gdje življaše Lot.“ Postanje 19:24-29 WEB

Budući da novozavetni spisi svedoče da je Sin taj koji sudi, kao Očev izvršilac suda,

„Jer Otac ne sudi nikome, nego je sav sud dao Sinu,“… „I dade mu vlast i da sudi, jer je Sin Čovječiji.“ Jovan 5:22, 27

To znači da Jehova koji se javio Avraamu na zemlji kao čovek, i koji je potom doneo uništenje na Sodom i njegove susedne gradove, nije bio niko drugi do Gospod Isus Hristos u svom pretljudskom postojanju!

Drugim rečima, Sin je bio taj koji je na zemlji spustio kišu sumpora i ognja od Oca koji je bio na nebu.

2 Rani oslonac za čitanje „Gospod sa neba“ nalazimo u spisima latinskog crkvenog oca iz drugog i trećeg veka, Tertulijana:

“… Na isti način (jeretik) će biti pobijen i rečju čovek: Prvi čovek je od zemlje, zemljan; drugi čovek je Gospod sa neba. 1. Korinćanima 15:47 A pošto je prvi bio čovek, kako može postojati drugi, ako i on nije čovek? Ili, ako je drugi Gospod, da li je i prvi bio Gospod?…” (Tertulijan, Protiv Markiona, knjiga V, poglavlje 10: http://www.newadvent.org/fathers/03125.htm)

“… Čitamo doslovno ovim rečima: Prvi čovek je od zemlje, zemljan; drugi čovek je Gospod sa neba. 1. Korinćanima 15:47 Ovaj odlomak, međutim, nema nikakve veze sa bilo kakvom razlikom u suštini; on samo suprotstavlja nekadašnjoj zemljanoj suštini tela prvog čoveka, Adama, nebesku suštinu duha drugog čoveka, Hrista…” (Tertulijan, O Hristovom telu, poglavlje 9: http://www.newadvent.org/fathers/0315.htm)

Ovi navodi pružaju snažan dokaz da je to čitanje deo onoga što je Pavle izvorno napisao, a ne kasnija prepisivačka interpolacija.