Isakova krv pomirenja
Zapanjujuće je da unutar judaizma postoji predanje koje tvrdi da je Isak zaista bio ubijen/zaklan, a potom vraćen u život. Postoje i predanja koja idu čak dotle da povezuju Isakovu spremnost da bude vezan i zaklan sa pomirenjem za grehe. Na primer, verovanje da Bog oprašta Izrailju zbog onoga što je Isak pretrpeo veoma je rasprostranjeno i široko prisutno u rabinskom judaizmu.
Drugim rečima, Isakovo vezivanje (na hebrejskom Akeda) zaslužilo je spasenje njegovih potomaka, Izrailjaca.
Navodim neka od tih raznovrsnih predanja radi koristi čitalaca. Sav naglasak je moj.
I podiže Avraam oči svoje i vide, i gle, jedan ovan, koji beše stvoren između večeri pri postanju sveta, beše zadržan rogovima svojim u gustišu drveta. I Avraam ode i uze ga, i prinese ga na žrtvu umesto sina svoga. I Avraam zablagodari i pomoli se tamo, na tome mestu, i reče: Molim Te milosrđima koja su pred Tobom, Gospode, pred kojim je očigledno da u dubini srca moga nije bilo namere da s radošću odstupim od izvršenja Tvoje odredbe, da kada deca Isaka, sina moga, budu prinosila žrtve u času nevolje, ovo neka im bude spomen; i Ti ih usliši i izbavi, i neka svi naraštaji koji dolaze kažu: Na ovoj gori Avraam veza Isaka, sina svoga, i tamo mu se otkri Šekina Gospodnja.
[JERUSALIMSKI. I Avraam se pomoli u ime Reči Gospodnje i reče: Ti si Gospod koji vidi, a koji se ne vidi. Molim za milost pred Tobom, Gospode. Potpuno je očigledno i poznato pred Tobom da u srcu mome nije bilo podvojenosti, u času kada si mi zapovedio da prinesem Isaka, sina svoga, i da ga učinim prahom i pepelom pred Tobom; nego sam odmah ustao ujutru i s radošću izvršio Tvoju reč, i ispunio sam Tvoju reč. A sada molim za milosrđa pred Tobom, Gospode Bože, da kada deca Isakova budu prinosila žrtve u času potrebe, setiš se radi njih vezivanja Isaka, oca njihovog, i otpustiš im i oprostiš grehe njihove, i izbaviš ih iz svake nevolje. Da naraštaji koji će ustati posle njega kažu: Na gori doma svetilišta Gospodnjeg prinese Avraam Isaka, sina svoga, i na ovoj gori doma svetilišta otkri mu se slava Šekine Gospodnje.] (The Targums of Onkelos and Jonathan Ben Uzziel On the Pentateuch With The Fragments of the Jerusalem Targum From the Chaldee, J. W. Etheridge, M.A., prvo izdanje 1862, 18-22)
אָמַר רַבִּי אֲבָהוּ: לָמָה תּוֹקְעִין בְּשׁוֹפָר שֶׁל אַיִל? אָמַר הַקָּדוֹשׁ בָּרוּךְ הוּא: תִּקְעוּ לְפָנַי בְּשׁוֹפָר שֶׁל אַיִל, כְּדֵי שֶׁאֶזְכּוֹר לָכֶם עֲקֵידַת יִצְחָק בֶּן אַבְרָהָם, וּמַעֲלֶה אֲנִי עֲלֵיכֶם כְּאִילּוּ עֲקַדְתֶּם עַצְמְכֶם לְפָנַי.
Slično tome, rabin Abahu je rekao: Zašto se oglašava trubljenje u šofar načinjen od ovnujskog roga na Roš Hašanu? Sveti, blagosloven da je, rekao je: Zatrubite trubljenje preda mnom u šofar načinjen od ovnujskog roga, da bih se radi vas setio vezivanja Isaka, sina Avraamovog, umesto koga je žrtvovan ovan, i uračunaću vam to kao da ste sami sebe vezali preda mnom****. (Roš Hašana 16a, The William Davidson Talmud (Koren - Steinsaltz))
„I neka zakolje tele pred Gospodom, i neka sinovi Aronovi sveštenici prinesu krv, i pokrope krvlju oltar ozgo unaokolo, koji je pred vratima šatora od sastanka.“ (Levitska 1:5).
„I neka zakolje tele pred Gospodom“ O ovnu se kaže: „I neka se zakolje na sjevernoj strani oltara pred Gospodom“ (Levitska 1:11). [Mudraci] rekoše: Kada je Avraam, praotac naš, vezao Isaka, sina svoga, Sveti, blagosloven da je, pripremio je dva jagnjeta, jedno za jutro i jedno za veče. Bog je odlučio da zapovedi Izrailju da prinosi svakodnevnu žrtvu, jagnje ujutru i jagnje uveče. Zašto do te mere? Zato što, kada bi Izrailj prinosio svakodnevnu žrtvu na žrtveniku i čitao ovaj stih: „I neka se zakolje na sjevernoj strani oltara pred Gospodom“, Nije postojala obaveza da se ovaj stih čita prilikom prinošenja žrtve. Smisao je u tome da su ispunjavali taj stih. Drugačije rečeno, kada Izrailj danas čita taj stih, a ne može da prinese žrtvu (Ec Josef). Sveti, blagosloven da je, sećao bi se vezivanja Isakovog.
Prizivam nebo i zemlju da mi posvedoče *Ova izjava se pripisuje proroku Iliji (Tana de-Vej Elijahu 7). da i neznabožac i Izrailjac, i muškarac i žena, i sluga i sluškinja, kada čitaju ovaj stih: „I neka se zakolje na sjevernoj strani oltara pred Gospodom“, Sveti, blagosloven da je, seća se vezivanja Isakovog, kao što je rečeno: „I neka se zakolje na sjevernoj strani oltara pred Gospodom“. (Vajikra Raba 2:11, The Sefaria Midrash Rabbah, 2022)
דָּבָר אַחֵר: "וְרָאִיתִי אֶת הַדָּם", רוֹאֶה אֲנִי דַּם עֲקֵדָתוֹ שֶׁלְּיִצְחָק, שֶׁנֶּאֱמַר: (בראשית כב,יד) "וַיִּקְרָא אַבְרָהָם שֵׁם הַמָּקוֹם הַהוּא יי יִרְאֶה, אֲשֶׁר יֵאָמֵר הַיּוֹם בְּהַר יי יֵרָאֶה." וּלְהַלָּן הוּא אוֹמֵר: (דברי הימים א כא,טו) "וַיִּשְׁלַח הָאֱלֹהִים מַלְאָךְ לִירוּשָׁלִַם לְהַשְׁחִיתָהּ, וּכְהַשְׁחִית רָאָה יי וַיִּנָּחֶם עַל הָרָעָה, וַיֹּאמֶר לַמַּלְאָךְ הַמַּשְׁחִית: רַב! עַתָּה, הֶרֶף יָדֶךָ! וּמַלְאַךְ יי עֹמֵד עִם גֹּרֶן אָרְנָן הַיְבוּסִי." מָה רָאָה? רָאָה דַּם עֲקֵדָתוֹ שֶׁלְּיִצְחָק, שֶׁנֶּאֱמַר: "אֱלֹהִים יִרְאֶה לּוֹ הַשֶּׂה לְעֹלָה בְּנִי".
Drugačije: „kad vidim krv“: Videću „krv“ vezivanja Isakovog, kao što je pisano (Postanje 22:14) „I nazva Avram ono mjesto: Gospod će se postarati.“ A na drugom mestu je pisano (1. Dnevnika 21:15) „i kad ubijaše, pogleda Gospod i sažali mu se sa zla“ Šta je video? Krv vezivanja Isakovog. (Mehilta de-Rabi Jišmael, traktat Pisha 7, Mehilta, preveo rabin Šraga Silverstajn)
Rabin Jošua kaže: Sveti, blagosloven da je, reče Mojsiju: „Veran sam da nagradim Isaka, sina Avraamovog, koji je prineo četvrtinu svoje krvi na žrtveniku. Rekao sam mu (Psalam 89:19): „Tada si govorio u utvari vjernima svojim, i rekao: „Poslah pomoć junaku, uzvisih izbranoga svojega iz naroda.“ Sada želim da ih izvedem iz Egipta, a ti mi kažeš: „Molim te, Gospode, pošlji onoga koga treba da pošlješ.““
(Mehilta de-Rabi Šimon ben Johaj, 6. poglavlje, Sefaria Community Translation)
A zašto stavljaju pepeo na glavu svakog pojedinog čoveka? Rabin Levi bar Hama i rabin Hanina ne slažu se oko tog pitanja. Jedan je rekao da je to kao da se kaže: Mi smo pred Tobom kao pepeo. A drugi je rekao da se taj pepeo stavlja da bi se podsetio Bog na pepeo našeg praoca Isaka, radi nas****. Gemara pita: U čemu je praktična razlika između ta dva objašnjenja? Gemara odgovara da je praktična razlika između njih u slučaju kada neko na glave ljudi stavi običnu zemlju umesto pepela. Iako zemlja simboliše samoponištenje i može se koristiti prema prvom objašnjenju, ona nema veze sa žrtvovanjem Isaka, te stoga ne zadovoljava drugo objašnjenje. (Taanit: 16a - Talmud; Taanit 16a)
Šelah, Siman 14
Šta znači (Propovednik 9:7, nastavak): „jer su mila Bogu djela tvoja.“? To se odnosi na Avraama. Kada mu je Sveti, blagosloven da je, rekao (Postanje 22:2): „Uzmi sada sina svojega“, Avraam je poranio, odmah ga uzeo, poveo ga i izveo na goru Moriju. Sveti, blagosloven da je, rekao mu je (Postanje 22:12): „Ne diži ruke svoje na dijete“ Avraam reče Svetome, blagoslovenom da je: „Gospodaru sveta, zar si mi bez razloga rekao (u 2. stihu): „Uzmi sada sina svojega“?“ On mu reče: „Ne! Nego [je to bilo] da se tvoja narav obznani u svetu.“ Tako je rečeno (Postanje 18:19): „Jer znam da će zapovjediti sinovima svojima i domu svojemu nakon sebe da se drže putova Gospodnjih“ R. Simeon ben Johaj reče: „Sveti, blagosloven da je, rekao mu je: ‚Života mi tvoga, uračunavam ti [tvoju poslušnost] [kao dokaz] da se, da sam ti rekao da oduzmeš sopstveni život, ne bi ustegao [od toga] radi imena moga, i poslušao bi [zapovest] da budeš ubijen radi imena moga.‘“ Gde se to pokazuje? R. Simeon ben Johaj reče: „Jer tako je pisano (Postanje 22:16): „i nijesi požalio sina svojega, jedinca svojega“ Vidi, [„sina svojega“] već je označilo Isaka. [Dakle] šta znači „jedinca svojega“? To ukazuje na Avraamov život. Tako se duša naziva jedinicom, kao što je rečeno (Psalam 22:21): „Sačuvaj me od usta lavovijeh, i od rogova bivolovih, čuvši, izbavi me.““ Avraam reče Svetome, blagoslovenom da je: „Je li moguće da odem odavde bez žrtve?“ Sveti, blagosloven da je, reče Avraamu: „Evo tvoje žrtve. [Ona je] pripremljena za tebe od šest dana stvaranja.“ (Prema Postanju 22:13): „I Avram podigavši oči svoje pogleda; i gle, ovan iza njega zapleo se u česti rogovima“ Tako su i naši učitelji učili: „Ovan Avraamov stvoren je od šest dana stvaranja, uoči subote u sumrak.“ Tada ga je Avraam uzeo i (prema Postanju 22:13, nastavak) „spali ga na žrtvu umjesto sina svojega“ Pošto je već rečeno „spali ga na žrtvu“, da li je stihu nešto nedostajalo? [Dakle] šta znači „umjesto sina svojega“? Tada Avraam reče Svetome, blagoslovenom da je: „Gospodaru sveta, gledaj kako koljem ovna; Ti to gledaj kao da je moj sin zaklan pred Tobom.“ Kada je uzeo njegovu krv, reče: „Ti to gledaj kao da je krv Isakova poškropljena pred Tobom.“ Kada je uzeo ovna i odrao ga, reče Mu: „Ti to gledaj kao da je Isak odran pred Tobom na žrtveniku.“ Kada ga je spalio, reče Mu: „Ti to gledaj kao da je njegov pepeo sakupljen pred Tobom na žrtveniku.“ [Pošto je već rečeno] „spali ga na žrtvu“, da li je stihu nešto nedostajalo? [Dakle] šta znači „umjesto sina svojega“? Sveti, blagosloven da je, reče mu: „Života mi tvoga, tvoj sin je taj koji je prvi žrtvovan, samo je ovaj ovan posle njega.“ Tada Avraam reče Svetome, blagoslovenom da je: „Gospodaru sveta, ne mičem se odavde dok mi se ne zakuneš da me nikada više nećeš iskušavati; jer da Te, ne daj Bože, nisam poslušao, uništio bih sve što sam postigao za života svoga.“ R. Hanin reče: „Sveti, blagosloven da je, reče mu: ‚Života mi tvoga, tako je; jer da Mene nisi poslušao, ne bi ništa posedovao.‘“ Tada mu se Sveti, blagosloven da je, zakleo da ga nikada više neće iskušavati. Tako je rečeno (Postanje 22:16): „I reče: Sobom se zakleh, veli Gospod“ Sveti, blagosloven da je, reče mu: „Života mi tvoga, teške nevolje i druga iskušenja bila su ti određena da dođu na tebe, ali sada neće doći.“ To su bile iste nevolje koje su došle na Jova. Bile su određene da dođu na Avraama, jer je uz ovu parašu pridodato sledeće (Postanje 22:20–21): „Poslije toga javiše Avramu govoreći: Gle, i Melha rodi sinove bratu tvojemu Nahoru: Uza prvenca i Vuza brata mu, i Kamuila, oca Aramova“ A to je Jov, prema onome što je rečeno (Jov 1:1): „Bijaše čovjek u zemlji Uzu“ Tada Sveti, blagosloven da je, reče Avraamu (Propovednik 9:7): „Hajde, jedi hljeb svoj s radošću, i vesela srca pij vino svoje, jer su mila Bogu djela tvoja“ (Midraš Tanhuma, Šelah 14:1)
Isakovo vezivanje takođe je ohrabrilo jevrejske mučenike u vreme Makaveja da hrabro umru i da mole Boga da prihvati njihovu smrt kao pomirenje za grehe Izrailja:
„Jedan je govorio: „Hrabro, Brate!“ A drugi: „Plemenito trpi!“ A treći, prisjetivši se govoraše: „Sjetite se odakle ste; i kojeg oca rukom da bude zaklan radi pobožnosti podnošaše Isak. A svaki ponaosob i svi zajedno, međusobno se gledajući, raspoloženi i veoma smjeli, govorahu: „Posvetimo od sveg srca sebe Bogu, Koji nam je dao duše i upotrebimo naša tijela za čuvanje Zakona! Ne bojmo se onoga koji je odlučio da ubija. Jer velika borba duši i opasnost predstoji u vječnoj muci prestupnicima zapovijesti Božije. Naoružajmo se, zato, strastogospodarenjem božanstvenoga razuma. Jer tako će nas, kad umremo, primiti Avram i Isak i Jakov (u naručje svoje), i svi će nas oci pohvaliti.“ I svakome pojedinačno odvajanome od Braće njegove, govorahu oni preostali: „Ne postidi nas, Brate, niti slaži Braću našu prethodno umrlu!““ 4. Makavejska 13:11-18
„Radi Kojega i otac naš Avram hitaše da oca Nacije, sina Isaka, žrtvuje; a Isak, gledajući očevu ruku sa mačem nadnijetu nad njime, nije se uplašio!“ 4. Makavejska 16:20
„Kao da su postali životni otkup za grijehe Naroda. I krvlju ovih Pobožnih, i njihovom umilostivljujućom smrću, Božanski Promisao spasao je prethodno stradajući Izrailj.“ 4. Makavejska 17:22
„Vidjeći ga da tako velikodušno misli naspram nevolja, i da se ne mijenja ni prema njihovoj samilosti, odvedoše ga u oganj, Gdje ga malo po malo bacaše, opaljujući ga zlosmišljenim oruđima i neku smrdljivu tečnost u nozdrve mu sipajući. A on već spržen do kostiju, pred onesvješćenjem uzdiže oči k Bogu i reče: „Ti znaš, Bože, da iako mi bješe moguće spasti se, u gorućim mukama umirem za Zakon. Milostiv budi narodu Tvome, zadovoljivši se našom kaznom za njih. Učini moju krv očišćenjem za njih, i životni otkup za njih uzmi dušu moju.“ I to rekavši, svešteni muž plemenito umre u mukama, i do smrtnih muka oduprije se razumom zarad Zakona.“ 4. Makavejska 6:24-30
Sve navedeno dokazuje da je novozavetna objava, da je smrt Isusa Hrista bila žrtva pomirenja za oproštenje greha sveta, temeljno jevrejski pojam. Ona nije strana judaizmu. To je naročito tako kada imamo na umu da je vezivanje Isaka od strane njegovog oca bilo predslika toga da Bog prinosi svoga Jedinorodnog i ljubljenog Sina radi spasenja sveta.
Dalje čitanje
Isakovo vezivanje i vaskrsenje trećeg dana