Vezivanje Isaka i vaskrsenje trećeg dana
Midraš Raba na Postanje iznosi prilično zanimljiva zapažanja i tvrdnje u vezi sa žrtvovanjem Isaka, a sva ona upućuju na raspeće Gospoda Isusa. Raba objašnjava zašto je Avraham tek trećeg dana stigao na to mesto i šta to čini toliko značajnim, i poredi Isaka koji nosi drva sa čovekom koji na svoje pogubljenje nosi svoj krst/vešala (hebr. celuvo ["njegov krst"], od celav ["krst"])! Dalje pominje kako je Avraham molio Boga da se seti vezivanja Isaka kako bi bio milostiv prema njihovim potomcima kad god sagreše.
Evo tog konkretnog odeljka iz Berešit Rabe. Sve isticanje je moje.
Glava 56
בַּיּוֹם הַשְּׁלִישִׁי וַיִּשָּׂא אַבְרָהָם אֶת עֵינָיו (בראשית כב, ד), כְּתִיב (הושע ו, ב): יְחַיֵּנוּ מִיֹּמָיִם בַּיּוֹם הַשְּׁלִישִׁי יְקִמֵנוּ וְנִחְיֶה לְפָנָיו, בַּיּוֹם הַשְּׁלִישִׁי שֶׁל שְׁבָטִים, כְּתִיב (בראשית מב, יח): וַיֹּאמֶר אֲלֵהֶם יוֹסֵף בַּיּוֹם הַשְּׁלִישִׁי, בַּיּוֹם הַשְּׁלִישִׁי שֶׁל מְרַגְלִים, שֶׁנֶּאֱמַר (יהושע ב, טז): וְנַחְבֵּתֶם שָׁמָּה שְׁלשֶׁת יָמִים, בַּיּוֹם הַשְּׁלִישִׁי שֶׁל מַתַּן תּוֹרָה, שֶׁנֶּאֱמַר (שמות יט, טז): וַיְהִי בַיּוֹם הַשְּׁלִישִׁי, בַּיּוֹם הַשְּׁלִישִׁי שֶׁל יוֹנָה, דִּכְתִיב (יונה ב, א): וַיְהִי יוֹנָה בִּמְעֵי הַדָּגָה שְׁלשָׁה יָמִים וּשְׁלשָׁה לֵילוֹת, בַּיּוֹם הַשְּׁלִישִׁי שֶׁל עוֹלֵי גוֹלָה, דִּכְתִיב (עזרא ח, לב): וַנֵּשֶׁב שָׁם יָמִים שְׁלשָׁה, בַּיּוֹם הַשְּׁלִישִׁי שֶׁל תְּחִיַּת הַמֵּתִים, דִּכְתִיב: יְחַיֵּנוּ מִיֹּמָיִם בַּיּוֹם הַשְּׁלִישִׁי יְקִמֵנוּ, בַּיּוֹם הַשְּׁלִישִׁי שֶׁל אֶסְתֵּר, (אסתר ה, א): וַיְהִי בַּיּוֹם הַשְּׁלִישִׁי וַתִּלְבַּשׁ אֶסְתֵּר מַלְכוּת, לָבְשָׁה מַלְכוּת בֵּית אָבִיהָ. בְּאֵיזֶה זְכוּת, רַבָּנָן וְרַבִּי לֵוִי, רַבָּנָן אָמְרֵי בִּזְכוּת יוֹם הַשְּׁלִישִׁי שֶׁל מַתַּן תּוֹרָה, שֶׁנֶּאֱמַר: וַיְהִי בַיּוֹם הַשְּׁלִישִׁי בִּהְיֹת הַבֹּקֶר. וְרַבִּי לֵוִי אָמַר בִּזְכוּת שֶׁל יוֹם שְׁלִישִׁי שֶׁל אַבְרָהָם אָבִינוּ, שֶׁנֶּאֱמַר: בַּיּוֹם הַשְּׁלִישִׁי. וַיַּרְא אֶת הַמָּקוֹם מֵרָחֹק, מָה רָאָה רָאָה עָנָן קָשׁוּר בָּהָר, אָמַר דּוֹמֶה שֶׁאוֹתוֹ מָקוֹם שֶׁאָמַר לִי הַקָּדוֹשׁ בָּרוּךְ הוּא לְהַקְרִיב אֶת בְּנִי שָׁם.
„Treći dan podigavši oči svoje, Avram ugleda mjesto izdaleka.“ (Postanje 22:4).
„Treći dan“ – pisano je: „Povratiće nam život do dva dana, treći dan podignuće nas, i živjećemo pred njim.“ (Osija 6:2). Misao izražena u ovom stihu – da spasenje dolazi trećeg dana, posle dva dana nevolje ili lišavanja – sada se ilustruje pomoću nekoliko primera_. „Treći dan“ plemena,_ Jakovljevih dvanaest sinova često se naziva “plemenima”. kao što je pisano: „A treći dan reče im Josif: Ako ste radi životu, ovo učinite, jer se ja Boga bojim;“ (Postanje 42:18). „Treći dan“ uhoda [koje je poslao Isus Navin], kao što je rečeno: „ondje se krijte tri dana dokle se ne vrati potjera, pa onda idite svojim putem.“ (Isus Navin 2:16). „Treći dan“ davanja Tore, kao što je rečeno: „A treći dan“ (Izlazak 19:16). „Treći dan“ Jone, kao što je pisano: „Jona bi u trbuhu ribljem tri dana i tri noći.“ (Jona 2:1). „Treći dan“ onih koji su se [u zemlju Izrailjevu] uspeli iz rasejanja [sa Jezdrom], kao što je pisano: „stajasmo ondje tri dana“ (Jezdra 8:32). „Treći dan“ vaskrsenja mrtvih, kao što je pisano: „Povratiće nam život do dva dana, treći dan podignuće nas“ (Osija 6:2). Stih proriče da će se vaskrsenje odigrati posle dvodnevnog perioda čekanja_. „Treći dan“ Jestire: „I dogodi se trećeg dana, kad presta da se moli, skide sa sebe haljine pokajanja i obuče haljine (carske) slave svoje.“ (Jestira 5:1). Obukla je carsko ruho doma svoga praoca._ Jestira je bila potomak cara Saula. Po kojoj zasluzi [je Jestira uspela u svojoj misiji trećeg dana]? Rabini i rabin Levi; rabini kažu: Bilo je to po zasluzi trećeg dana u koji je data Tora, kao što je rečeno: „A treći dan kad bi ujutru,“ (Izlazak 19:16). Rabin Levi je rekao: Bilo je to zbog zasluge trećeg dana Avrahama, oca našeg, kao što je rečeno: „Treći dan“.
„Avram ugleda mjesto izdaleka.“ – šta je video? Video je oblak vezan za goru. Rekao je: ‘Izgleda da je ovo ono mesto na kojem mi je Sveti, blagosloven neka je, rekao da prinesem svoga sina.’…
„a ja i dijete idemo onamo“ – rabin Jehošua ben Levi je rekao: [Nagoveštavao je:] Ići ćemo i videti kakav će na kraju biti status onoga ko. *„Tako će biti sjeme tvoje.“ (Postanje 15:5). Pošto je Avrahamu bilo zapoveđeno da žrtvuje Isaka, sada su išli da saznaju kako će Bog ispuniti svoje obećanje Avrahamu da će imati mnoštvo potomaka.
„pa kad se pomolimo Bogu, vratićemo se k vama.“ – [njegova usta] obavestila su ga da će se u miru vratiti sa gore Morije. *Avrahamovim izborom reči, „vratićemo se“, on je nesvesno izgovarao proroštvo da će se i on i Isak vratiti.
Rabin Jichak je rekao: Sve je po zasluzi klanjanja. Avraham se vratio sa gore Morije [sa Isakom] jedino po zasluzi klanjanja – „pa kad se pomolimo Bogu, vratićemo se k vama.“. Izrailj je bio iskupljen [iz Egipta] jedino po zasluzi klanjanja, kao što je rečeno: „I narod vjerova; i razumješe da je Gospod pohodio sinove Izrailjeve i vidio nevolju njihovu; i savivši se pokloniše se.“ (Izlazak 4:31). Tora je data jedino po zasluzi klanjanja, kao što je rečeno: „poklonite se izdaleka“ (Izlazak 24:1). Ana je bila spomenuta [od Boga] Kada joj je podario začeće. jedino po zasluzi klanjanja, kao što je rečeno: „pokloniše se Gospodu“ (1. Samuilova 1:19). Izgnanici će biti sabrani jedino po zasluzi klanjanja, kao što je rečeno: „I tada će se zatrubiti u veliku trubu, i koji se bjehu izgubili u zemlji Asirskoj i koji bijahu izagnani u zemlju Misirsku, doći će i klanjaće se Gospodu na svetoj gori u Jerusalimu.“ (Isaija 27:13). Hram će biti sagrađen jedino po zasluzi klanjanja, kao što je rečeno: „Uzvisujte Gospoda Boga našega, i klanjajte se na svetoj gori njegovoj“ (Psalam 99:9). Mrtvi će biti oživljeni jedino po zasluzi klanjanja, kao što je rečeno: „Hodite, poklonimo se, pripadnimo, kleknimo pred Gospodom tvorcem svojim.“ (Psalam 95:6). Osenu je aluzija na to da ćemo u vaskrsenju mrtvih biti iznova načinjeni.
וַיִּקַּח אַבְרָהָם אֶת עֲצֵי הָעֹלָה (בראשית כב, ו), כָּזֶה שֶׁהוּא טוֹעֵן צְלוּבוֹ בִּכְתֵפוֹ. (בראשית כב, ו): וַיִּקַּח בְּיָדוֹ אֶת הָאֵשׁ וְאֶת הַמַאֲכֶלֶת, אָמַר רַבִּי חֲנִינָא לָמָּה נִקְרֵאת סַכִּין מַאֲכֶלֶת, לְפִי שֶׁמְּכַשֵּׁר אוֹכְלִים. וְרַבָּנָן אָמְרֵי כָּל אֲכִילוֹת שֶׁיִּשְׂרָאֵל אוֹכְלִים בָּעוֹלָם הַזֶּה אֵינָם אוֹכְלִים אֶלָּא בִּזְכוּת אוֹתָהּ הַמַּאֲכֶלֶת. (בראשית כב, ו): וַיֵּלְכוּ שְׁנֵיהֶם יַחְדָּו, זֶה לַעֲקֹד וְזֶה לֵעָקֵד, זֶה לִשְׁחֹט וְזֶה לִשָּׁחֵט.
„I uzevši Avram drva za žrtvu, naprti Isaku sinu svojemu, a sam uze u svoje ruke ognja i nož; pa otidoše obojica zajedno.“ (Postanje 22:6).
„I uzevši Avram drva za žrtvu“ – poput nekoga ko na svom ramenu nosi sopstvena vešala. *Poput osuđenika koji je primoran da nosi vešala na kojima treba da bude obešen…
וַיֹּאמֶר יִצְחָק אֶל אַבְרָהָם אָבִיו וַיֹּאמֶר אָבִי (בראשית כב, ז), בָּא לוֹ סמא"ל אֵצֶל אָבִינוּ אַבְרָהָם אֲמַר לֵיהּ סָבָא סָבָא אוֹבַדְתְּ לִבֶּךָ, בֵּן שֶׁנִּתַּן לְךָ לְמֵאָה שָׁנָה אַתָּה הוֹלֵךְ לְשָׁחֲטוֹ, אָמַר לוֹ עַל מְנָת כֵּן. אָמַר לוֹ וְאִם מְנַסֶּה אוֹתְךָ יוֹתֵר מִכֵּן אַתְּ יָכוֹל לַעֲמֹד, (איוב ד, ב): הֲנִסָּה דָבָר אֵלֶיךָ תִלְאֶה, אָמַר לוֹ וְיָתֵר עַל דֵּין. אָמַר לוֹ לְמָחָר אוֹמֵר לְךָ שׁוֹפֵךְ דָּם אַתְּ חַיָּב שֶׁשָּׁפַכְתָּ דָּמוֹ שֶׁל בִּנְךָ, אָמַר לוֹ, עַל מְנָת כֵּן. וְכֵיוָן שֶׁלֹא הוֹעִיל מִמֶּנּוּ כְּלוּם בָּא לוֹ אֵצֶל יִצְחָק, אָמַר לוֹ בְּרָא דַּעֲלוּבְתָּא, הוֹלֵךְ הוּא לְשָׁחָטֶךָ, אָמַר לוֹ עַל מְנָת כֵּן. אָמַר לוֹ אִם כֵּן כָּל אוֹתָן הַפָּרְגָזִיּוֹת שֶׁעָשָׂת אִמְּךָ לְיִשְׁמָעֵאל שְׂנָאֵיהּ דְּבֵיתָה יְרוּתָא, וְאַתָּה אֵינְךָ מַכְנִיס בְּלִבֶּךָ. כַּד לָא תֵיעוּל מִילָא תֵיעוּל פַּלְגָא, הֲדָא הוּא דִכְתִיב: וַיֹּאמֶר יִצְחָק אֶל אַבְרָהָם אָבִיו אָבִי, לָמָּה אָבִי אָבִי שְׁתֵּי פְּעָמִים, כְּדֵי שֶׁיִּתְמַלֵּא עָלָיו רַחֲמִים. (בראשית כב, ז): וַיֹּאמֶר הִנֵּה הָאֵֵשׁ וְהָעֵצִים, אָמַר לוֹ יְצֵף לְהַהוּא גַּבְרָא דְּיִגְעַר בֵּיהּ, מִכָּל מָקוֹם אֱלֹהִים יִרְאֶה לוֹ הַשֶֹּׂה בְּנִי, וְאִם לָאו אַתָּה הַשֶֹּׂה לְעֹלָה בְּנִי, (בראשית כב, ח): וַיֵּלְכוּ שְׁנֵיהֶם יַחְדָּו, זֶה לַעֲקֹד וְזֶה לִעָקֵד, זֶה לִשְׁחֹט וְזֶה לִשָּׁחֵט.
„Tada reče Isak Avramu ocu svojemu: Oče! A on reče: Što, sine! I reče Isak: Eto ognja i drva, a gdje je jagnje za žrtvu?“ (Postanje 22:7).
„Tada reče Isak Avramu ocu svojemu: Oče!“ – Samael Ovo je drugo ime za Satanu. došao je Avrahamu, ocu našem. Reče mu: ‘Starče, starče – jesi li izgubio razum? Zar ideš da zakolješ sina koji ti je darovan u stotoj godini?’ On [Avraham] mu reče: ‘Sa takvim razumevanjem [i idem].’ On [Samael] mu reče: ‘Ako bi te iskušao i preko toga, da li bi mogao da izdržiš? – „Ako ti progovorimo, da ti neće biti dosadno? Ali ko bi se mogao uzdržati da ne govori?“’ (Jov 4:2). On [Avraham] mu reče: ‘[Poslušaću] čak i ako bude preko toga.’ Reče mu: ‘Sutra će ti reći da si prolivač krvi zato što si prolio krv svoga sina.’ On reče: ‘Sa takvim razumevanjem [i idem].’ Pošto [je Samael video da] to ništa nije vredelo, okrenuo se Isaku. Reče mu: ‘Sine nesrećne žene, Zamisli kako će se tvoja majka osećati ako budeš ubijen. on ide da te zakolje.’ On [Isak] mu reče: ‘Sa takvim razumevanjem [i idem].’ On [Samael] mu reče: ‘Ako je tako, sav ukras koji ti je majka izradila otići će u nasledstvo Ismailu, omraženom u njenom domu, a ti sve to ne uzimaš k srcu?’ Ako reč ne uđe cela, uđe bar polovina. *Ovo je izreka. Kada neko izgovori klevetu, čak i ako slušalac ne poveruje njegovim rečima, ipak počinje da sumnja. U ovom slučaju, iako Samael nije ubedio Isaka, uspeo je da u njemu poseje nesigurnost. To je ono što je napisano: „Tada reče Isak Avramu ocu svojemu: Oče!“ – zašto “oče, oče moj” dvaput? Zato da bi se on ispunio milošću prema njemu.
„I reče Isak: Eto ognja i drva“ – reče Mu: ‘Neka On [Bog] navede nevolju na onoga čoveka koji je predmet Njegovog prekora.’ *Satana, o kome je rečeno: „Gospod da te ukori, Sotono“ (Zaharija 3:2). Avraham je govorio Isaku da zanemari Samaelove reči. U svakom slučaju, „Bog će se, sinko, postarati za jagnje sebi na žrtvu.“ (Postanje 22:8). [Time je hteo da kaže:] A ako ne, [ako Bog ne obezbedi jagnje], ti sam ćeš biti jagnje za žrtvu paljenicu…
דָּבָר אַחֵר, אָמַר רַבִּי יִצְחָק בְּשָׁעָה שֶׁבִּקֵּשׁ אַבְרָהָם לַעֲקֹד יִצְחָק בְּנוֹ, אָמַר לוֹ אַבָּא בָּחוּר אֲנִי וְחוֹשֵׁשַׁנִי שֶׁמָּא יִזְדַּעֲזַע גּוּפִי מִפַּחֲדָהּ שֶׁל סַכִּין וַאֲצַעֲרֶךָ, וְשֶׁמָּא תִּפָּסֵל הַשְּׁחִיטָה וְלֹא תַעֲלֶה לְךָ לְקָרְבָּן, אֶלָּא כָּפְתֵנִי יָפֶה יָפֶה, מִיָּד וַיַּעֲקֹד אֶת יִצְחָק, כְּלוּם יָכוֹל אָדָם לִכְפּוֹת בֶּן שְׁלשִׁים וָשֶׁבַע [נסח אחר: בן עשרים ושש שנה] אֶלָּא לְדַעְתּוֹ. מִיָּד וַיִּשְׁלַח אַבְרָהָם אֶת יָדוֹ, הוּא שׁוֹלֵחַ יָד לִטֹּל אֶת הַסַּכִּין וְעֵינָיו מוֹרִידוֹת דְמָעוֹת וְנוֹפְלוֹת דְּמָעוֹת לְעֵינָיו שֶׁל יִצְחָק מֵרַחֲמָנוּתוֹ שֶׁל אַבָּא, וְאַף עַל פִּי כֵן הַלֵּב שָׂמֵחַ לַעֲשׂוֹת רְצוֹן יוֹצְרוֹ, וְהָיוּ הַמַּלְאָכִים מִתְקַבְּצִין כִּתּוֹת כִּתּוֹת מִלְּמַעְלָן, מָה הֲווֹן צָוְחִין (ישעיה לג, ח): נָשַׁמּוּ מְסִלּוֹת שָׁבַת עֹבֵר אֹרַח הֵפֵר בְּרִית מָאַס עָרִים, אֵין רְצוֹנוֹ בִּירוּשָׁלַיִם וּבְבֵית הַמִּקְדָּשׁ שֶׁהָיָה בְּדַעְתּוֹ לְהוֹרִישׁ לְבָנָיו שֶׁל יִצְחָק. (ישעיה לג, ח): לֹא חָשַׁב אֱנוֹשׁ, לֹא עָמְדָה זְכוּת לְאַבְרָהָם לֵית לְכָל בְּרִיָה חֲשִׁיבוּת קֳדָמוֹי. אָמַר רַבִּי אַחָא הִתְחִיל אַבְרָהָם תָּמֵהַּ, אֵין הַדְּבָרִים הַלָּלוּ אֶלָּא דְבָרִים שֶׁל תֵּמַהּ, אֶתְמוֹל אָמַרְתָּ (בראשית כא, יב): כִּי בְיִצְחָק יִקָּרֵא לְךָ זָרַע, חָזַרְתָּ וְאָמַרְתָּ (בראשית כב, ב): קַח נָא אֶת בִּנְךָ, וְעַכְשָׁיו אַתְּ אָמַר לִי (בראשית כב, יב): אַל תִּשְׁלַח יָדְךָ אֶל הַנַּעַר, אֶתְמְהָא. אָמַר לוֹ הַקָּדוֹשׁ בָּרוּךְ הוּא אַבְרָהָם (תהלים פט, לה): לֹא אֲחַלֵּל בְּרִיתִי וּמוֹצָא שְׂפָתַי לֹא אֲשַׁנֶּה. כְּשֶׁאָמַרְתִּי לְךָ קַח נָא אֶת בִּנְךָ, לֹא אָמַרְתִּי שְׁחָטֵהוּ, אֶלָּא וְהַעֲלֵהוּ, לְשֵׁם חִבָּה אָמַרְתִּי לָךְ, אֲסִקְתֵּיהּ וְקִיַּמְתָּ דְּבָרַי, וְעַתָּה אַחֲתִינֵיהּ. [נסח אחר: משלו משל למלך שאמר לאוהבו העלה את בנך על שלחני, הביאו אותו אוהבו וסכינו בידו, אמר המלך וכי העלהו לאכלו אמרתי לך, העלהו אמרתי לך מפני חבתו. הדא הוא דכתיב (ירמיה יט, ה): ולא עלתה על לבי, זה יצחק. ]
Drugo tumačenje, rabin Jichak je rekao: Kada je Avraham hteo da veže Isaka, sina svoga, ovaj mu reče: ‘Oče, ja sam mlad čovek i bojim se da će mi telo zadrhtati od straha od noža, pa da te [time] ožalostim, ili da klanje [time] ne bude valjano i da ti se ne uračuna kao ispravna žrtva. Zato me veži veoma dobro.’ Nato, „svezavši Isaka sina svojega“. Da li je čovek u stanju da veže tridesetsedmogodišnjaka [druga verzija teksta: dvadesetšestogodišnjaka] bez njegovog pristanka? *Dakle, mora biti da je Isak pristao da bude vezan.
Odmah zatim, „I izmahnu Avram rukom svojom“. Dok je pružao ruku da uzme nož, iz očiju su mu tekle suze i padale u Isakove oči, zbog očeve milosti [prema sinu]. Pa ipak, srce mu je bilo radosno što ispunjava volju svoga Tvorca. Anđeli su se gore sakupljali u grupe. Šta su uzvikivali? „Putovi opustješe, putnici ne putuju; pokvari ugovor, odbaci gradove“ (Isaija 33:8) *Vidi odeljak 5, gde je objašnjena veza s ovim odlomkom. – zar On zaista ne želi Jerusalim i Hram koji je nameravao da zavešta Isakovim potomcima? „ne mari za čovjeka“ (Isaija 33:8) – ako zasluga Avrahamova nije dovoljna, nijedan čovek nema značaja pred Njim.
Rabin Aha je rekao: Avraham je počeo da izražava svoje čuđenje, [govoreći Bogu]: ‘Ovi događaji nisu ništa drugo do zbunjujući. Juče si rekao: „jer će ti se u Isaku sjeme prozvati“ (Postanje 21:12), zatim si rekao: „Uzmi sada sina svojega, jedinca svojega miloga, Isaka, pa idi u zemlju Moriju i spali ga na žrtvu tamo na brdu gdje ću ti kazati.“ (Postanje 22:2), a sada mi kažeš: „Ne diži ruke svoje na dijete“? Ovo je zbunjujuće.’ Sveti, blagosloven neka je, reče Avrahamu: ‘„Jednom se zakleh svetošću svojom; zar da slažem Davidu?“ (Psalam 89:35) – kada sam ti rekao: „Uzmi sada sina svojega“, nisam rekao: “Zakolji ga”, nego: “prinesi ga gore”. To sam ti rekao iz ljubavi. Ti si ga prineo gore i ispunio moje reči, a sada ga svedi dole.’ <Druga verzija teksta: Izrekli su parabolu; ovo je slično caru koji je rekao svome prijatelju: ‘Dovedi svoga sina gore da [jede za] mojim stolom.’ On mu ga je doveo, s nožem u ruci. Car reče: ‘Zar sam rekao da ga dovedeš gore da bih ga pojeo? Rekao sam: Dovedi ga gore iz ljubavi prema njemu.’ To je ono što je napisano: „niti mi na um dođe“ (Jeremija 19:5) – ovo se odnosi na Isaka.>…
„otišavši Avram uze ovna i spali ga na žrtvu umjesto sina svojega.“ – rabin Banai je rekao: Reče pred Njim: ‘Gospodaru sveta, neka se krv ovog ovna smatra kao da je krv Isaka, sina moga, a njegovo salo [spaljeno na oltaru] kao da je salo Isaka, sina moga,’ poput onoga što smo naučili: [Ako neko kaže:] Ova [životinja] je umesto [tahat] one, Odnosi se na životinju koja je bila posvećena da bude prinesena na žrtvu. ova je zamena za onu, ili ova je u zamenu za onu – smatra se zamenom. Druga životinja preuzima svetost prve (prva životinja, međutim, ostaje sveta. Vidi Levitska 27:10.) Rabin Pinhas je rekao: Reče pred Njim: ‘Gospodaru sveta, neka se smatra kao da sam najpre žrtvovao Isaka, sina svoga, a zatim sam povrh [tahat] njega žrtvovao i ovog ovna,’ baš kao što stoji: „a na njegovo se mjesto zacari Jotam, sin njegov.“ (2. Carevima 15:7). *Kada je Jotam carovao posle [tahat] svoga oca, on nije istisnuo očevu vladavinu; naprotiv, i on i njegov otac bili su carevi, mada ne istovremeno. I ovde je Avraham molio da Bog smatra kao da je prineo i ovna i Isaka…
וַיִּקְרָא אַבְרָהָם שֵׁם הַמָּקוֹם הַהוּא ה' יִרְאֶה (בראשית כב, יד), רַבִּי יוֹחָנָן אָמַר, אָמַר לְפָנָיו רִבּוֹן הָעוֹלָמִים בְּשָׁעָה שֶׁאָמַרְתָּ לִי (בראשית כב, ב): קַח נָא אֶת בִּנְךָ אֶת יְחִידְךָ, הָיָה לִי מַה לְּהָשִׁיב, אֶתְמוֹל אָמַרְתָּ (בראשית כא, כב): כִּי בְיִצְחָק וגו', וְעַכְשָׁו קַח נָא אֶת בִּנְךָ וגו' וְחַס וְשָׁלוֹם לֹא עָשִׂיתִי כֵן אֶלָּא כָּבַשְׁתִּי רַחֲמַי לַעֲשׂוֹת רְצוֹנְךָ, יְהִי רָצוֹן מִלְּפָנֶיךָ ה' אֱלֹהֵינוּ בְּשָׁעָה שֶׁיִּהְיוּ בָּנָיו שֶׁל יִצְחָק בָּאִים לִידֵי עֲבֵרוֹת וּמַעֲשִׂים רָעִים תְּהֵא נִזְכַּר לָהֶם אוֹתָהּ הָעֲקֵדָה וְתִתְמַלֵּא עֲלֵיהֶם רַחֲמִים. אַבְרָהָם קָרָא אוֹתוֹ יִרְאֶה, שֶׁנֶּאֱמַר: וַיִּקְרָא אַבְרָהָם שֵׁם הַמָּקוֹם הַהוּא ה' יִרְאֶה. שֵׁם קָרָא אוֹתוֹ שָׁלֵם, שֶׁנֶּאֱמַר (בראשית יד, יח): וּמַלְכִּי צֶדֶק מֶלֶךְ שָׁלֵם, אָמַר הַקָּדוֹשׁ בָּרוּךְ הוּא אִם קוֹרֵא אֲנִי אוֹתוֹ יִרְאֶה כְּשֵׁם שֶׁקָּרָא אוֹתוֹ אַבְרָהָם, שֵׁם אָדָם צַדִּיק מִתְרָעֵם, וְאִם קוֹרֵא אֲנִי אוֹתוֹ שָׁלֵם, אַבְרָהָם אָדָם צַדִּיק מִתְרָעֵם, אֶלָּא הֲרֵינִי קוֹרֵא אוֹתוֹ יְרוּשָׁלַיִם כְּמוֹ שֶׁקָּרְאוּ שְׁנֵיהֶם, יִרְאֶה שָׁלֵם, יְרוּשָׁלַיִם. רַבִּי בֶּרֶכְיָה בְּשֵׁם רַבִּי חֶלְבּוֹ אָמַר עַד שֶׁהוּא שָׁלֵם עָשָׂה לוֹ הַקָּדוֹשׁ בָּרוּךְ הוּא סֻכָּה וְהָיָה מִתְפַּלֵּל בְּתוֹכָהּ, שֶׁנֶּאֱמַר (תהלים עו, ג): וַיְהִי בְשָׁלֵם סֻכּוֹ וּמְעוֹנָתוֹ בְּצִיּוֹן, וּמָה הָיָה אוֹמֵר יְהִי רָצוֹן שֶׁאֶרְאֶה בְּבִנְיַן בֵּיתִי. דָּבָר אַחֵר, מְלַמֵּד שֶׁהֶרְאָה לוֹ הַקָּדוֹשׁ בָּרוּךְ הוּא בֵּית הַמִּקְדָּשׁ חָרֵב וּבָנוּי חָרֵב וּבָנוּי, שֶׁנֶּאֱמַר: שֵׁם הַמָּקוֹם הַהוּא ה' יִרְאֶה, הֲרֵי בָּנוּי, הֵיךְ מָה דְאַתְּ אָמַר (דברים טז, טז): שָׁלוֹשׁ פְּעָמִים בַּשָּׁנָה יֵרָאֶה. אֲשֶׁר יֵאָמֵר הַיּוֹם בְּהַר ה', הֲרֵי חָרֵב, שֶׁנֶּאֱמַר (איכה ה, יח): עַל הַר צִיּוֹן שֶׁשָּׁמֵם. ה' יֵרָאֶה, בָּנוּי וּמְשֻׁכְלָל לֶעָתִיד לָבוֹא, כָּעִנְיָן שֶׁנֶּאֱמַר (תהלים קב, יז): כִּי בָנָה ה' צִיּוֹן נִרְאָה בִּכְבוֹדוֹ.
„I nazva Avram ono mjesto: Gospod će se postarati. Zato se i danas kaže: Na brdu, gdje će se Gospod postarati.“ (Postanje 22:14).
„I nazva Avram ono mjesto: Gospod će se postarati.“ – rabin Johanan je rekao: Reče pred Njim: ‘Gospodaru sveta, kada si mi rekao: „Uzmi sada sina svojega, jedinca svojega miloga“, imao sam šta da odgovorim: Juče si rekao: „jer će ti se u Isaku sjeme prozvati“… a sada kažeš: „Uzmi sada sina svojega, jedinca svojega miloga, Isaka, pa idi u zemlju Moriju i spali ga na žrtvu tamo na brdu gdje ću ti kazati.“? (Postanje 22:2). Ali, ne daj Bože, nisam tako učinio. Naprotiv, potisnuo sam svoju milost da bih ispunio Tvoju volju. Neka bude volja Tvoja, Gospode Bože naš, kada potomci Isakovi zapadnu u prestupe i zla dela, neka im se spomene ovo vezivanje [Isaka] i neka se Ti ispuniš milošću prema njima.’
Avraham ga je nazvao [Jerusalim] Jire, kao što je rečeno: „I nazva Avram ono mjesto: Gospod će se postarati.“. Sim ga je nazvao Šalem, kao što je rečeno: „Melhisedek“ *On se poistovećuje sa Simom. „car Salimski“ (Postanje 14:18). Sveti, blagosloven neka je, reče: ‘Ako ga nazovem Jire, kako ga je nazvao Avraham, Sim, pravedan čovek, imaće prigovor. Ako ga nazovem Šalem, Avraham, pravedan čovek, imaće prigovor. Umesto toga, nazvaću ga Jerušalajim, kako su ga obojica nazvala – Jire, Šalem – Jerušalajim.’
Rabin Berehja je u ime rabina Helba rekao: Dok se još zvao Šalem, Sveti, blagosloven neka je, načinio je sebi privremenu senicu [suka] i molio se u njoj, kao što je rečeno: „Ondje je polomio krilate strijele luku, štit i mač i rat.“ (Psalam 76:3). Šta je govorio [u svojim molitvama?] Neka bude volja Moja da vidim izgradnju Moga [stalnog] doma [ovde]. Drugo tumačenje: ovo uči da je Sveti, blagosloven neka je, pokazao njemu [Avrahamu] [budući] Hram sagrađen, *Hebrejski tekst u većini izdanja ima “razoren, pa sagrađen, pa razoren, pa sagrađen”, ali je to tekstualna greška i suvišne reči treba izbrisati (Jefe Toar). zatim razoren pa opet sagrađen, kao što je rečeno: „I nazva Avram ono mjesto: Gospod će se postarati.“ – to se odnosi na sagrađeni Hram, baš kao što stoji: „Tri puta u godini neka dođe svako muško pred Gospoda Boga tvojega na mjesto koje izbere“ (Ponovljeni zakoni 16:16). „Zato se i danas kaže: Na brdu, gdje će se Gospod“ – to se odnosi na razoreni Hram, kao što je rečeno: „Sa gore Siona, što opustje“ (Plač Jeremijin 5:18). „Gospod će se postarati.“ – [to se odnosi na Hram] sagrađen i usavršen u budućnosti, poput onoga što je rečeno: „Pogledaće na molitvu onijeh koji nemaju pomoći, i neće se oglušiti molbe njihove.“ (Psalam 102:17). (Berešit Raba 56, The Sefaria Midrash Rabbah, 2022)
Dodatna literatura