Judaizam o smrti pravednika koja donosi pomirenje
Rasprostranjeno je učenje među raznovrsnim rabinskim izvorima da smrt pravednika donosi pomirenje za grehe. U ovoj objavi navešću neke od tih tekstova kako bih pokazao da je novozavetna objava da Isus Hristos umire za grehe sveta potpuno saglasna i sa hebrejskom Biblijom i sa rabinskim učenjem.
דָּבָר אַחֵר, וְעָשִׂיתָ אֶת הַקְּרָשִׁים. לֹא הָיָה צָרִיךְ לוֹמַר אֶלָּא וְעָשִׂיתָ אֶת הַקְּרָשִׁים מִשְׁכָּן, מַהוּ לַמִּשְׁכָּן, אָמַר רַבִּי הוֹשְׁעְיָא, עַל שׁוּם שֶׁהוּא עוֹמֵד לְמַשְׁכֵּן, שֶׁאִם נִתְחַיְבוּ שׂוֹנְאֵיהֶם שֶׁל יִשְׂרָאֵל כְּלָיָה, יְהֵא מִתְמַשְׁכֵּן עֲלֵיהֶן. אָמַר משֶׁה לִפְנֵי הַקָּדוֹשׁ בָּרוּךְ הוּא וַהֲלוֹא עֲתִידִים הֵם שֶׁלֹא יִהְיֶה לָהֶם לֹא מִשְׁכָּן וְלֹא מִקְדָּשׁ, וּמַה תְּהֵא עֲלֵיהֶם, אָמַר הַקָּדוֹשׁ בָּרוּךְ הוּא אֲנִי נוֹטֵל מֵהֶם צַדִּיק אֶחָד וּמְמַשְׁכְּנוֹ בַּעֲדָם, וּמְכַפֵּר אֲנִי עֲלֵיהֶם עַל כָּל עֲווֹנוֹתֵיהֶם, וְכֵן הוּא אוֹמֵר (איכה ב, ד): וַיַּהֲרֹג כֹּל מַחֲמַדֵּי עָיִן.
Druga stvar: „I načini za šator daske od drveta sitima, koje će stajati pravo.“ Trebalo je da stoji samo: ‘Načinićeš daske kao Šator.’ Šta znači „za šator“? To je zato što on stoji kao zaloga [lemashken], jer ako neprijatelji Izrailja zasluže istrebljenje, on će biti uzet kao zaloga za njih. Mojsije reče pred Svetim, blagoslovljen neka je: ‘Zar im nije suđeno da nemaju ni Šator ni Hram; šta će biti sa njima?’ Sveti, blagoslovljen neka je, reče: ‘Uzeću od njih jednog pravednika kao zalogu za njih, i doneću im pomirenje za sva njihova bezakonja.’ Isto tako kaže: „pobi sve što bješe drago očima“ (Plač Jeremijin 2:4). (Sefaria Midraš Raba, 2022, Šemot Raba 35:4; naglasak moj)
אָמַר רַבִּי אַמֵּי: לָמָּה נִסְמְכָה מִיתַת מִרְיָם לְפָרָשַׁת פָּרָה אֲדוּמָּה? לוֹמַר לָךְ: מָה פָּרָה אֲדוּמָּה מְכַפֶּרֶת — אַף מִיתָתָן שֶׁל צַדִּיקִים מְכַפֶּרֶת. אָמַר רַבִּי אֶלְעָזָר: לָמָּה נִסְמְכָה מִיתַת אַהֲרֹן לְבִגְדֵי כְהוּנָּה? מָה בִּגְדֵי כְהוּנָּה מְכַפְּרִין — אַף מִיתָתָן שֶׁל צַדִּיקִים מְכַפֶּרֶת.
Rabin Ami je rekao: zašto je odeljak Tore koji opisuje smrt Mirjame stavljen uz odeljak koji govori o crvenoj junici? Da ti kaže: kao što crvena junica donosi pomirenje za greh, tako i smrt pravednika donosi pomirenje za greh. Rabin Elazar je rekao: zašto je odeljak Tore koji opisuje smrt Aronovu stavljen uz odeljak koji govori o svešteničkim odeždama? Ovo uči da kao što svešteničke odežde donose pomirenje za greh, tako i smrt pravednika donosi pomirenje za greh. (Vavilonski Talmud, Moed Katan 28a; naglasak moj)
אָמַר רַבִּי אַבָּא בַּר אֲבִינָא מִפְּנֵי מָה נִסְמְכָה פָּרָשַׁת מִיתַת מִרְיָם לְאֵפֶר פָּרָה, אֶלָּא מְלַמֵּד שֶׁכְּשֵׁם שֶׁאֵפֶר הַפָּרָה מְכַפֵּר כָּךְ מִיתַת הַצַּדִּיקִים מְכַפֶּרֶת. אָמַר רַבִּי יוּדָן מִפְּנֵי מָה נִסְמְכָה מִיתַת אַהֲרֹן לִשְׁבִירַת לוּחוֹת, אֶלָּא מְלַמֵּד שֶׁהָיָה קָשֶׁה לִפְנֵי הַקָּדוֹשׁ בָּרוּךְ הוּא מִיתָתוֹ שֶׁל אַהֲרֹן כִּשְׁבִירַת לוּחוֹת. אָמַר רַבִּי חִיָּא בַּר אַבָּא, בְּאֶחָד בְּנִיסָן מֵתוּ בָּנָיו שֶׁל אַהֲרֹן, וְלָמָּה מַזְכִּיר מִיתָתָן בְּיוֹם הַכִּפּוּרִים, אֶלָּא מְלַמֵּד שֶׁכְּשֵׁם שֶׁיּוֹם הַכִּפּוּרִים מְכַפֵּר כָּךְ מִיתָתָן שֶׁל צַדִּיקִים מְכַפֶּרֶת. וּמִנַּיִן שֶׁיּוֹם הַכִּפּוּרִים מְכַפֵּר, שֶׁנֶּאֱמַר (ויקרא טז, ל): כִּי בַיּוֹם הַזֶּה יְכַפֵּר עֲלֵיכֶם לְטַהֵר אֶתְכֶם, וּמִנַיִן שֶׁמִּיתָתָן שֶׁל צַדִּיקִים מְכַפֶּרֶת, דִּכְתִיב (שמואל ב כא, יד): וַיִּקְבְּרוּ אֶת עַצְמוֹת שָׁאוּל, וּכְתִיב (שמואל ב כא, יד): וַיֵּעָתֵר אֱלֹהִים לָאָרֶץ אַחֲרֵי כֵן.
Rabin Aba bar Avina je rekao: zašto je smrt Mirjame stavljena uz pepeo junice? To uči da, kao što pepeo junice donosi pomirenje, tako i smrt pravednika donosi pomirenje. Rabin Judan je rekao: zašto je smrt Aronova stavljena uz razbijanje tablica? To uči da je Aronova smrt bila teška pred Svetim, blagoslovljen neka je, kao i razbijanje tablica. Rabin Hija bar Aba je rekao: prvog nisana umrli su Aronovi sinovi. Zašto se onda njihova smrt pominje na Jom kipur? To uči da, kao što Jom kipur donosi pomirenje, tako i smrt pravednika donosi pomirenje. Odakle se izvodi da Jom kipur donosi pomirenje? Kao što je rečeno: „Jer u taj dan biva očišćenje za vas, da se očistite“ (Levitska 16:30). Odakle se izvodi da smrt pravednika donosi pomirenje? Kao što je zapisano: „I pogreboše ih s kostima Saulovijem“ (2. Samuilova 21:14), i zapisano je: „Tako se poslije toga umilostivi Gospod zemlji.“ (2. Samuilova 21:14). (Sefaria Midraš Raba, 2022, Vajikra Raba 20:12; naglasak moj)
אֲמֵינָא לֵיהּ, מַאי הַאי, דִּבְכָל שַׁעֲתָא דְּחַיָּיבִין אַסְגִּיאוּ בְּעָלְמָא, וְדִינָא שַׁרְיָיא בְּעָלְמָא, זַכָּאִין דִּבְּהוֹן לָקָאן עָלַיְיהוּ. דְּהָכִי תָּנֵינָן, בְּחוֹבָא דְּדָרָא, קַדִּישַׁיָּיא וְצַדִּיקַיָּיא יִתָּפְסוּן. אֲמַאי, אִי בְּגִין דְּאִינּוּן דְּלָא מוֹכִיחִין לְעָלְמָא עַל עוֹבָדַיְיהוּ, כַּמָּה אִינּוּן דְּמוֹכִיחִין, וְלָא מְקַבְּלֵי מִנַּיְיהוּ, וְצַדִּיקַיָּיא אִתְכַּפְיָין קַמַּיְיהוּ. וְאִי בְּגִין דְּלָא הֲוִי מַאן דְּיָגִין עַל עָלְמָא, לָא יֵהוֹן מֵתִין, וְלָא יִתָּפְסוּן בְּחוֹבַיְיהוּ, דְּהָא חֶדְוָוה אִיהוּ לְצַדִּיקַיָּיא בְּאִבּוּדָא דִּלְהוֹן.
Rekoh mu: zašto je to tako da, kad god se grešnici umnože u svetu i kazna zapreti svetu, bivaju pogođeni čestiti među njima umesto njih, kao što smo naučili, da zbog krivice pokolenja bivaju uhvaćeni sveti i pravedni? Zašto bi to tako bilo? Ako je to zato što ne prekorevaju ljude za njihova zla dela — koliko ih je koji prekorevaju, a niko ih ne sluša (mada se pravednici ponizuju pred njima)? Ako je pak zato da ne bi bilo nikoga ko bi ih zaštitio, neka onda ne umiru i neka ne budu uhvaćeni zbog svojih greha, jer je pravednicima zadovoljstvo da vide njihovu propast,
אָמַר לֵיהּ, בְּחוֹבָה דְּדָרָא וַדַּאי מִתָּפְסִין צַדִּיקַיָּיא, וְהָא אוֹקִימְנָא הָנֵי מִילֵי. אֲבָל בְּשַׁעֲתָא דְּיִתָּפְסוּן צַדִּיקַיָּיא בְּמַרְעִין, אוֹ בְּמַכְתְּשִׁין, בְּגִין לְכַפְּרָא עַל עָלְמָא הֲוִי, כְּדֵין יִתְכַּפְּרוּן כָּל חוֹבֵי דָּרָא, מְנָלָן. מִכָּל שַׁיְיפֵי גּוּפָא, בְּשַׁעֲתָא דְּכָל שַׁיְיפִין בְּעָאקוּ, וּמְרָע סַגֵּי שַׁרְיָיא עָלַיְיהוּ, שַׁיְיפָא חֲדָא אִצְטְרִיךְ לְאַלְקָאָה, בְּגִין דְּיִתְסּוּן כֻּלְּהוּ, וּמַנוּ. דְּרוֹעָא. דְּרוֹעָא אַלְקֵי וְאַפִּיקוּ מִינֵּיהּ דָּמָא, כְּדֵין הָא אַסְוָותָא לְכָל שַׁיְיפֵי גּוּפָא.
On odgovori: istina je da zbog krivice pokolenja bivaju uhvaćeni pravednici, ali to možemo objasniti poređenjem sa udovima tela. Kada svi udovi trpe bol i pate od bolesti, jedan ud mora biti pogođen da bi svi ozdravili. Koji je to? Ruka. Ruka biva pogođena i iz nje se pušta krv, i to je isceljenje za sve udove tela,
אוּף הָכִי בְּנֵי עָלְמָא אִינּוּן שַׁיְיפִין דָּא עִם דָּא. בְּשַׁעֲתָא דְּבָעֵי קוּדְשָׁא בְּרִיךְ הוּא לְמֵיהַב אַסְוָותָא לְעָלְמָא, אַלְקֵי לְחַד צַדִּיקָא בֵּינַיְיהוּ, בְּמַרְעִין וּבְמַכְתְּשִׁין, וּבְגִינֵיהּ יָהִיב אַסְוָותָא לְכֹלָּא. מְנָלָן. דִּכְתִּיב, (ישעיהו נ״ג:ה׳) וְהוּא מְחוֹלָל מִפְּשָׁעֵינוּ מְדוּכָּא מֵעֲוֹנוֹתֵינוּ וְגוֹ'. וּבַחֲבוּרָתוֹ נִרְפָּא לָנוּ. וּבַחֲבוּרָתוֹ, אֲקָזוּתָא דְּדָמָא, כְּמַאן דְּאָקִיז דְּרוֹעָא, וּבְהַהוּא חַבּוּרָא נִרְפָא לָנוּ, אַסְוָותָא הוּא לָנָא לְכָל שַׁיְיפִין דְּגוּפָא.
Tako su i ljudi poput udova jednoga tela. Kada Bog želi da podari isceljenje svetu, On pogađa jednog pravednika među njima bolešću i stradanjem, i kroz njega daje isceljenje svima, kao što je zapisano: „Ali on bi ranjen za naše prijestupe, izbijen za naša bezakonja; kar bješe na njemu našega mira radi, i ranom njegovom mi se iscijelismo.“ (Isaija 53:5),
וּלְעוֹלָם לָא אַלְקֵי צַדִּיקָא, אֶלָּא לְמֵיהַב אַסְוָותָא לְדָרָא, וּלְכַפְּרָא עָלַיְיהוּ. (ורזא דא צדיק ורע לו) דְּהָא נִיחָא לְסִטְרָא אַחֲרָא דְּדִינָא שַׁלְטָא (לשלטאה) עַל זַכָּאָה יַתִּיר מִכֹּלָּא, דְּלָא חָיִישׁ כְּדֵין לְכָל עָלְמָא, וְלָא אַשְׁגַּח בְּהוּ, מֵחֶדְוָה דְּשַׁלִּיט עָלֵיהּ. וְהַהוּא זַכָּאָה זָכֵי לְשׁוּלְטָנָא עִלָּאָה, בְּהַאי עָלְמָא, וּבְעָלְמָא דְּאָתֵי. צַדִּיק וְטוֹב לוֹ, דְּלָא חָיִישׁ קוּדְשָׁא בְּרִיךְ הוּא לְכַפְּרָא עַל עָלְמָא.
Pravednik nikada ne biva pogođen osim da donese isceljenje svome pokolenju i da mu pribavi pomirenje, jer „druga strana“ više voli da kazna padne na čestitog čoveka nego na bilo koga drugog, jer tada ne mari za ceo svet zbog radosti koju nalazi u tome što ima vlast nad njim. Pa ipak, drugi čestit čovek može zadobiti vlast na ovom svetu i na onome; on je „pravednik kome je dobro“, jer Bog ne želi da preko njega pribavi pomirenje za svet. Rekoh mu: kada bi svi jednako stradali, mogao bih to razumeti, ali vidimo pravednika na jednom mestu koji je bolestan i pati, a pravednika na drugom koji uživa u svim dobrima ovoga sveta. On odgovori: dovoljan je jedan ili dvojica od njih, jer Bog ne želi da pogodi sve njih, kao što je dovoljno pustiti krv iz jedne ruke; samo ako bolest postane veoma teška, potrebno je pustiti krv iz obe ruke, a tako je i ovde: ako svet postane veoma grešan, svi čestiti bivaju pogođeni da bi se iscelilo celo pokolenje, u protivnom biva pogođen jedan, a ostali ostaju u miru. Kada narod biva isceljen, sa njim bivaju isceljeni i pravednici, ali ponekad svi njihovi dani prolaze u stradanju da bi zaštitili narod, a kada umru, svi bivaju isceljeni.
אֲמֵינָא לֵיהּ, אִלּוּ לָא הֲווֹ בְּחַד זִמְנָא, יָאוּת. אֲבָל אִית צַדִּיק הָכָא, וְאִית צַדִּיק הָכָא, לְדָא אִית מַרְעִין וּמַכְתְּשִׁין, וּלְדָא אִית כָּל טִיבוּ דְּעָלְמָא. אָמַר לִי, בְּחַד מִנַּיְיהוּ אוֹ תְּרֵין סַגֵּי, דְּלָא בָּעָא קוּדְשָׁא בְּרִיךְ הוּא לְאַלְקָאָה כֹּלָּא, (ס"א כל דמה) כְּמָה דְּלָא אִצְטְרִיךְ אֶלָּא דְּרוֹעָא חֲדָא, לְאַלְקָאָה וּלְאָקָזָאָה לְמֵיהַב אַסְוָותָא לְכָל שַׁיְיפִין. אוּף הָכָא, בְּחַד צַדִּיקָא סַגֵּי.
Rekoh mu: kada bi svi jednako stradali, mogao bih to razumeti, ali vidimo pravednika na jednom mestu koji je bolestan i pati, a pravednika na drugom koji uživa u svim dobrima ovoga sveta. On odgovori: dovoljan je jedan ili dvojica od njih, jer Bog ne želi da pogodi sve njih, kao što je dovoljno pustiti krv iz jedne ruke;
וְאִי אִתְּקַף (ס"א אתייקר) בֵּיהּ מְרָע, עַל כָּל שַׁיְיפִין, כְּדֵין אִצְטְרִיךְ תְּרֵין דְּרוֹעִין לְאָקָזָאָה. אוּף הָכִי, אִי אַסְגִּיאוּ חוֹבִין יַקִּירִין עַל עָלְמָא, כְּדֵין כָּל זַכָּאִין אַלְקוּן, לְמֵיהַב אַסְוָותָא עַל כָּל דָּרָא. אֲבָל בִּזְמַן דְּלָא אַסְגִּיאוּ כָּל כַּךְ, כְּדֵין חַד זַכָּאָה אַלְקֵי, וּשְׁאַר צַדִּיקַיָּא בִּשְׁלָם, דְּהָא לָא אִצְטְרִיךְ עָלְמָא דְּיִלְקוּן כֻּלְּהוּ. אִתְסִיאוּ עַמָּא. אִתְסִיאוּ צַדִּיקַיָּיא. וּלְזִמְנִין דְּכָל יוֹמֵיהוֹן קַיְימִין בְּמַרְעִין, לְאַגָּנָא עַל דָּרָא. מִיתוּ, הָא אַתְּסֵי כֹּלָּא, וְאִתְכְּפַּר. לְזִמְנִין דְּחוֹבִין אִינּוּן יַקִּירִין יַתִּיר.
samo ako bolest postane veoma teška, potrebno je pustiti krv iz obe ruke, a tako je i ovde: ako svet postane veoma grešan, svi čestiti bivaju pogođeni da bi se iscelilo celo pokolenje, u protivnom biva pogođen jedan, a ostali ostaju u miru. Kada narod biva isceljen, sa njim bivaju isceljeni i pravednici, ali ponekad svi njihovi dani prolaze u stradanju da bi zaštitili narod, a kada umru, svi bivaju isceljeni. (Zohar, Pinhas 15:110; naglasak moj)
Zadivljujuće je da ovo učenje Zohara odjekuje ono što je sveti i blaženi apostol Pavle pisao o vernicima kao udovima istoga Tela, Crkve, i o dejstvu koje jedan ud ima na druge:
„Jer kao što je tijelo jedno i ima udove mnoge, a svi udovi jednoga tijela, iako su mnogi, jedno su tijelo, tako i Hristos. Jer se i jednim Duhom svi mi krstismo u jedno tijelo, bili Judejci, ili Jelini, ili robovi, ili slobodni; i svi smo jednim Duhom napojeni. Jer i tijelo nije jedan ud nego mnogi.“
„Ako reče noga: Pošto nisam ruka, nisam od tijela; zar ipak nije od tijela? I ako reče uho: Pošto nisam oko, nisam od tijela; zar ipak nije od tijela? Ako bi sve tijelo bilo oko, gdje je onda sluh? Ako bi sve bilo sluh, gdje je mirisanje? A sada, Bog postavi udove u tijelu, svaki pojedini od njih kako htjede. A ako bi svi bili jedan ud, gdje je tijelo?“
„Sada pak, mnogi su udovi, a jedno tijelo. A oko ne može reći ruci: Ne trebaš mi; ili opet glava nogama: Ne trebate mi. Nego, štaviše, koji se udovi tijela čine da su slabiji, neophodni su; I koji nam se čine manje časni na tijelu, njima pridajemo veću čast; I neugledni naši udovi imaju veći ugled, dok onim uglednim to ne treba. Ali Bog tako složi tijelo davši slabom udu veću čast,“ „Da ne bude razdora u tijelu, nego da se udovi podjednako brinu jedan za drugoga. I ako strada jedan ud, s njim stradaju svi udovi; a ako li se jedan ud proslavlja, s njim se raduju svi udovi.“. „A vi ste tijelo Hristovo, i udovi ponaosob.“ 1. Korinćanima 12:12-27
Ima još.
Prema rabinima, ne samo da pojedini delovi odeće prvosveštenika donose pomirenje za određene grehe, nego i njegova sopstvena smrt donosi pomirenje za nenamerno ubistvo:
גְּמָ׳ מַאי טַעְמָא? אָמַר אַבָּיֵי: קַל וָחוֹמֶר, וּמָה מִי שֶׁגָּלָה כְּבָר – יָצָא עַכְשָׁיו, מִי שֶׁלֹּא גָּלָה – אֵינוֹ דִּין שֶׁלֹּא יִגְלֶה? וְדִלְמָא: הַאי דִּגְלָה אִיכַּפַּר לֵיהּ, הַאי דְּלָא גְּלָה לָא! מִידֵּי גָּלוּת קָא מְכַפְּרָא? מִיתַת כֹּהֵן הוּא דִּמְכַפְּרָא!
GEMARA: Mišna uči: ako je, nakon što je presuda nenamernom ubici doneta i on osuđen na izgnanstvo, prvosveštenik umro, nenamerni ubica ne odlazi u izgnanstvo. Gemara pita: koji je razlog za to? Abaje kaže: to se izvodi zaključkom a fortiori: ako onaj koji je već bio prognan sada izlazi smrću ovoga prvosveštenika, zar nije pravo da onaj koji još nije bio prognan ni ne bude prognan? Gemara odbacuje to rasuđivanje: a možda je ovome, koji je već bio prognan, greh bio pomiren izgnanstvom, te mu smrt prvosveštenika omogućava povratak, ali onome koji još nije bio prognan — ne, njegov greh nije bio pomiren i smrt prvosveštenika ne bi trebalo da spreči njegovo izgnanstvo. Gemara uzvraća: zar njegovo izgnanstvo donosi pomirenje za njegov greh? Smrt prvosveštenika je ta koja donosi pomirenje za njegov greh, a prvosveštenik je umro. (Makot 11b; naglasak moj)
וְאֵת הַבְּגָדִים (ויקרא ח, ב), אָמַר רַבִּי סִימוֹן כְּשֵׁם שֶׁהַקָּרְבָּנוֹת מְכַפְּרִים כָּךְ הַבְּגָדִים מְכַפְּרִים, דִּתְנַן כֹּהֵן גָּדוֹל מְשַׁמֵּשׁ בִּשְׁמֹנָה בְּגָדִים וְהַהֶדְיוֹט בְּאַרְבָּעָה, בְּכֻתֹּנֶת וּבְמִכְנָסַיִם בְּמִצְנֶפֶת וּבְאַבְנֵט, מוֹסִיף עָלָיו כֹּהֵן גָּדוֹל חשֶׁן וְאֵפוֹד וּמְעִיל וְצִיץ, הַכֻּתֹּנֶת לְכַפֵּר עַל לְבוּשֵׁי כִּלְאַיִם, כְּמָה דְתֵימָא (בראשית לז, ג): וְעָשָׂה לוֹ כְּתֹנֶת פַּסִּים. מִכְנָסַיִם לְכַפֵּר עַל גִּלּוּי עֲרָיוֹת, כְּמָה דְתֵימַר (שמות כח, מב): וַעֲשֵׂה לָהֶם מִכְנְסֵי בָד לְכַסּוֹת בְּשַׂר עֶרְוָה. מִצְנֶפֶת לְכַפֵּר עַל גַּסּוּת הָרוּחַ, הֵיךְ כְּמָה דְאַתְּ אָמַר (שמות כט, ו): וְשַׂמְתָּ הַמִּצְנֶפֶת עַל רֹאשׁוֹ. אַבְנֵט, מַאן דְּאָמַר עַל עֻקְמָנִין שֶׁבַּלֵב, וּמַאן דְּאָמַר עַל הַגַּנָּבִים. אָמַר רַבִּי לֵוִי אַבְנֵט שְׁלשִׁים וּשְׁתַּיִם אַמָּה הָיָה בוֹ וְעוֹקְמוֹ לְפָנָיו וּלְאַחֲרָיו, לְמַאן דְּאָמַר עַל הָעֻקְמָנִין שֶׁבַּלֵּב, וּמַאן דְּאָמַר עַל הַגַּנָּבִים לְפִי שֶׁהָיָה חָלוּל כְּנֶגֶד הַגַּנָּבִים שֶׁעוֹשִׂים מַעֲשֵׂיהֶם בַּסֵּתֶר. חשֶׁן מְכַפֵּר עַל מַטֵּי דִינִין, הֵכְמָא דְתֵימַר (שמות כח, ל): וְנָתַתָּ אֶל חשֶׁן הַמִּשְׁפָּט. אֵפוֹד לְכַפֵּר עַל עוֹבְדֵי עֲבוֹדַת כּוֹכָבִים, שֶׁנֶּאֱמַר (הושע ג, ד): וְאֵין אֵפוֹד וּתְרָפִים. מְעִיל, רַבִּי סִימוֹן בְּשֵׁם רַבִּי נָתָן אָמַר שְׁנֵי דְבָרִים אֵין לָהֶם כַּפָּרָה וְנָתְנָה לָהֶן תּוֹרָה כַּפָּרָה, וְאֵלּוּ הֵן: לָשׁוֹן הָרָע וְהוֹרֵג נֶפֶשׁ בִּשְׁגָגָה, לָשׁוֹן הָרָע אֵין לוֹ כַּפָּרָה, וְנָתְנָה לוֹ תּוֹרָה כַּפָּרָה, בַּמֶּה יִתְכַּפֶּר לוֹ, בְּזַגֵּי הַמְעִיל, הֲדָא הוּא דִכְתִיב (שמות כח, לד): פַּעֲמֹן זָהָב וְרִמּוֹן פַּעֲמֹן זָהָב וְרִמּוֹן. (שמות כח, לה): וְהָיָה עַל אַהֲרֹן לְשָׁרֵת וְנִשְׁמַע קוֹלוֹ, אָמַר יָבוֹא הַקּוֹל וִיכַפֵּר עַל הַקּוֹל. הַהוֹרֵג נֶפֶשׁ בִּשְׁגָגָה אֵין לוֹ כַּפָּרָה וְנָתְנָה לוֹ תּוֹרָה כַּפָּרָה, בַּמֶּה יִתְכַּפֵּר לוֹ בְּמִיתַת כֹּהֵן גָּדוֹל, הֲדָא הוּא דִכְתִיב (במדבר לה, כח): וְאַחֲרֵי מוֹת הַכֹּהֵן הַגָּדֹל. צִיץ מַאן דְּאָמַר עַל עַזֵּי פָנִים, מַאן דְּאָמַר עַל הַמְגַדְּפִים, מַאן דְּאָמַר עַל עַזֵּי פָנִים, מִבְּנוֹת צִיּוֹן, כָּאן כְּתִיב (שמות כח, לח): וְהָיָה עַל מֵצַח אַהֲרֹן, וּלְהַלָּן כְּתִיב (ירמיה ג, ג): וּמֵצַח אִשָּׁה זוֹנָה הָיָה לָךְ. וּמַאן דְּאָמַר עַל מְגַדְּפִים, מִגָּלְיַת, כָּאן כְּתִיב (שמות כח, לח): וְהָיָה עַל מִצְחוֹ תָּמִיד, וּלְהַלָּן כְּתִיב (שמואל א יז, מט): וַתִּטְבַּע הָאֶבֶן בְּמִצְחוֹ.
„odijelo“ rabin Simon kaže: kao što žrtve donose pomirenje, tako i odežde donose pomirenje, kao što je učeno: prvosveštenik služi u osam odeždi, a običan sveštenik u četiri: u košulji, gaćama, kapi i pojasu. Prvosveštenik na svoje dodaje: naprsnik, efod, plašt i pločicu.
Košulja donosi pomirenje za one koji nose odeću od mešanih tkanina, kao što kaže: „načini mu šarenu haljinu“ (Postanje 37:3). Gaće donose pomirenje za zabranjene polne odnose, kao što kaže: „I načini im gaće lanene, da se pokrije golo tijelo“ (Izlazak 28:42). Kapa donosi pomirenje za oholost, kao što kaže: „I metni mu kapu na glavu“ (Izlazak 29:6). Pojas — jedan kaže [da donosi pomirenje] za krivudavost srca, a drugi kaže [da donosi pomirenje] za lopove. Rabin Levi je rekao: pojas je bio od trideset dva lakta i uvijao ga je krivudavo spreda i pozadi, prema onome koji je rekao da je za krivudavost [akmanin] srca. Prema onome koji je rekao da je za lopove, to je zato što je bio šupalj, što odgovara lopovima koji svoja dela vrše potajno.
Naprsnik donosi pomirenje za one koji izvrću pravdu, kao što kaže: „naprsnik sudski“ (Izlazak 28:30). Efod donosi pomirenje za idolopoklonike, kao što je rečeno: „bez oplećka i likova“ (Osija 3:4).
Plašt — rabin Simon je rekao u ime rabina Natana: postoje dve stvari za koje nema pomirenja, ali im je Tora pribavila pomirenje, a to su: zli govor i nenamerno ubistvo. Zli govor nema pomirenja, ali mu je Tora pribavila pomirenje. Čime će mu biti pomireno? Zvončićima na plaštu. To je ono što je zapisano: „Zvonce zlatno pa šipak, zvonce zlatno pa šipak“ (Izlazak 28:34). „I to će biti na Aronu kad služi, da se čuje glas“ (Izlazak 28:35). [Bog] reče: neka dođe glas i donese pomirenje za glas. Nenamerni ubica nema pomirenja, ali mu je Tora pribavila pomirenje. Čime će mu biti pomireno? Smrću prvosveštenika. To je ono što je zapisano: „pa kad umre poglavar sveštenički, onda treba da se vrati krvnik u zemlju našljedstva svojega.“ (Brojevi 35:28).
Pločica — jedan kaže [da pruža pomirenje] za bestidne, a drugi kaže [da pruža pomirenje] za hulnike. Onaj koji kaže za bestidne — to je od kćeri sionskih. Ovde je zapisano: „I biće na čelu Aronovu“ (Izlazak 28:38), a tamo je zapisano: „ali u tebe bješe čelo žene kurve“ (Jeremija 3:3). Onaj koji je rekao za hulnike — to je od Golijata. Ovde je zapisano: „biće na čelu njegovu vazda“ (Izlazak 28:38), a tamo je zapisano: „pogodi Filistejina u čelo“ (1. Samuilova 17:49). (Vajikra Raba 10; naglasak moj)
Talmud čak iznosi Mojsijevu smrt kao primer nekoga ko ispunjava Isaiju 53, koja govori o pravednom Sluzi koji trpi smrt i posreduje da bi doneo pomirenje za grehe Izrailja:
רַבִּי חָמָא בְּרַבִּי חֲנִינָא אָמַר: אַף מֹשֶׁה רַבֵּינוּ אֵינוֹ יוֹדֵעַ הֵיכָן קָבוּר. כְּתִיב הָכָא: ״וְלֹא יָדַע אִישׁ אֶת קְבֻרָתוֹ״, וּכְתִיב הָתָם: ״וְזֹאת הַבְּרָכָה אֲשֶׁר בֵּרַךְ מֹשֶׁה אִישׁ הָאֱלֹהִים״. וְאָמַר רַבִּי חָמָא בְּרַבִּי חֲנִינָא: מִפְּנֵי מָה נִקְבַּר מֹשֶׁה אֵצֶל בֵּית פְּעוֹר — כְּדֵי לְכַפֵּר עַל מַעֲשֵׂה פְעוֹר.
Rabin Hama, sin rabina Hanine, kaže: čak ni Mojsije, naš učitelj, sam ne zna gde je sahranjen. Ovde je zapisano: „i niko ne dozna za grob njegov do današnjega dana.“ a tamo je zapisano: „A ovo je blagoslov kojim blagoslovi Mojsije, čovjek Božji, sinove Izrailjeve pred smrt svoju.“ (Ponovljeni zakoni 33:1). Drugim rečima, čak ni Mojsije, na koga se odnosi reč „čovek“, ne zna svoje mesto sahrane. A rabin Hama, sin rabina Hanine, kaže: iz kog razloga je Mojsije sahranjen blizu Vet-Fegora? Da bi doneo pomirenje za događaj koji se zbio u Vet-Fegoru (Brojevi, 25. poglavlje)…
אָמַר לוֹ הַקָּדוֹשׁ בָּרוּךְ הוּא: כְּלוּם אַתָּה מְבַקֵּשׁ אֶלָּא לְקַבֵּל שָׂכָר? מַעֲלֶה אֲנִי עָלֶיךָ כְּאִילּוּ עֲשִׂיתָם, שֶׁנֶּאֱמַר: ״לָכֵן אֲחַלֶּק לוֹ בָרַבִּים וְאֶת עֲצוּמִים יְחַלֵּק שָׁלָל תַּחַת אֲשֶׁר הֶעֱרָה לַמָּוֶת נַפְשׁוֹ וְאֶת פּוֹשְׁעִים נִמְנָה וְהוּא חֵטְא רַבִּים נָשָׂא וְלַפֹּשְׁעִים יַפְגִּיעַ״.
Sveti, blagoslovljen neka je, reče mu: zar tražiš da uđeš u zemlju da bi izvršio te micve iz nekog razloga osim da primiš nagradu? Pripisaću ti zaslugu kao da si ih izvršio i primićeš svoju nagradu, kao što je rečeno: „Zato ću mu dati dio za mnoge, i sa silnima će dijeliti plijen, jer je dao dušu svoju na smrt, i bi metnut među zločince, i sam nosi grijehe mnogih, i za zločince se moli.“ (Isaija 53:12).
״לָכֵן אֲחַלֶּק לוֹ בָּרַבִּים״. יָכוֹל כָּאַחֲרוֹנִים וְלֹא כָּרִאשׁוֹנִים, תַּלְמוּד לוֹמַר: ״וְאֶת עֲצוּמִים יְחַלֵּק שָׁלָל״, כְּאַבְרָהָם יִצְחָק וְיַעֲקֹב, שֶׁהֵן עֲצוּמִים בַּתּוֹרָה וּבְמִצְוֹת. ״תַּחַת אֲשֶׁר הֶעֱרָה לַמָּוֶת נַפְשׁוֹ״, שֶׁמָּסַר עַצְמוֹ לְמִיתָה, שֶׁנֶּאֱמַר: ״וְאִם אַיִן מְחֵנִי נָא וְגוֹ׳״.
Rabin Samlai zatim tumači stih „Zato ću mu dati dio za mnoge“ tako da znači da će primiti nagradu. Moglo bi se pomisliti da će primiti nagradu kao potonji, a ne kao raniji, pa stih kaže: „sa silnima će dijeliti plijen“ što znači kao Avraam, Isak i Jakov, koji su bili moćni u Tori i u micvama. „jer je dao dušu svoju na smrt“ znači da je sebe predao smrti za jevrejski narod, kao što je rečeno: „Ali oprosti im grijeh: Ako li nećeš, izbriši me iz knjige svoje, koju si napisao.“ (Izlazak 32:32).
״וְאֶת פּוֹשְׁעִים נִמְנָה״ — שֶׁנִּמְנָה עִם מֵתֵי מִדְבָּר. ״וְהוּא חֵטְא רַבִּים נָשָׂא״ — שֶׁכִּיפֵּר עַל מַעֲשֵׂה הָעֵגֶל. ״וְלַפֹּשְׁעִים יַפְגִּיעַ״ — שֶׁבִּיקֵּשׁ רַחֲמִים עַל פּוֹשְׁעֵי יִשְׂרָאֵל שֶׁיַּחְזְרוּ בִּתְשׁוּבָה. וְאֵין פְּגִיעָה אֶלָּא תְּפִלָּה, שֶׁנֶּאֱמַר: ״וְאַתָּה אַל תִּתְפַּלֵּל בְּעַד הָעָם הַזֶּה וְאַל תִּשָּׂא בַעֲדָם רִנָּה וּתְפִלָּה וְאַל תִּפְגַּע בִּי״.
„bi metnut među zločince“ znači da je bio ubrojan među one koji su pomrli u pustinji, jer, kao i oni, nije ušao u Erec Jisrael. „sam nosi grijehe mnogih“ jer je doneo pomirenje za događaj sa zlatnim teletom. „za zločince se moli“ jer je molio milost za grešnike Izrailja da bi se predali pokajanju. A reč pegia ne znači ništa drugo do molitvu, kao što je rečeno: „Ti se, dakle, ne moli za taj narod, i ne podiži vike ni molbe za njih, i ne govori mi za njih; jer te neću uslišiti.“ (Jeremija 7:16). (Vilijam Dejvidson Talmud (Koren — Štajncalc), Sota 14a; naglasak moj)
Jevrejski izvori zaista naglašavaju činjenicu da nema pomirenja bez iskrenog pokajanja, kao i nužnost izmirenja sa svakim čovekom koga je neko uvredio i prema kome je sagrešio:
חַטָּאת וְאָשָׁם וַדַּאי מְכַפְּרִין. מִיתָה וְיוֹם הַכִּפּוּרִים מְכַפְּרִין עִם הַתְּשׁוּבָה. הַתְּשׁוּבָה מְכַפֶּרֶת עַל עֲבֵרוֹת קַלּוֹת עַל עֲשֵׂה וְעַל לֹא תַעֲשֶׂה. וְעַל הַחֲמוּרוֹת הִיא תוֹלָה עַד שֶׁיָּבֹא יוֹם הַכִּפּוּרִים וִיכַפֵּר:
Žrtva za greh, koja donosi pomirenje za nehotično činjenje prestupa kažnjivih karetom, i nesumnjiva žrtva za prestup, koja se prinosi za pljačku i zloupotrebu posvećenih stvari, donose pomirenje za te grehe. Smrt i Jom kipur donose pomirenje za grehe kada su praćeni pokajanjem. Pokajanje samo donosi pomirenje za lakše prestupe, i za pozitivne micve i za negativne micve. A pokajanje odlaže kaznu za teške prestupe dok ne dođe Jom kipur i potpuno donese pomirenje za prestup.
הָאוֹמֵר, אֶחֱטָא וְאָשׁוּב, אֶחֱטָא וְאָשׁוּב, אֵין מַסְפִּיקִין בְּיָדוֹ לַעֲשׂוֹת תְּשׁוּבָה. אֶחֱטָא וְיוֹם הַכִּפּוּרִים מְכַפֵּר, אֵין יוֹם הַכִּפּוּרִים מְכַפֵּר. עֲבֵרוֹת שֶׁבֵּין אָדָם לַמָּקוֹם, יוֹם הַכִּפּוּרִים מְכַפֵּר. עֲבֵרוֹת שֶׁבֵּין אָדָם לַחֲבֵרוֹ, אֵין יוֹם הַכִּפּוּרִים מְכַפֵּר, עַד שֶׁיְּרַצֶּה אֶת חֲבֵרוֹ. אֶת זוֹ דָּרַשׁ רַבִּי אֶלְעָזָר בֶּן עֲזַרְיָה, מִכֹּל חַטֹּאתֵיכֶם לִפְנֵי יְיָ תִּטְהָרוּ (ויקרא טז), עֲבֵרוֹת שֶׁבֵּין אָדָם לַמָּקוֹם, יוֹם הַכִּפּוּרִים מְכַפֵּר. עֲבֵרוֹת שֶׁבֵּין אָדָם לַחֲבֵרוֹ, אֵין יוֹם הַכִּפּוּרִים מְכַפֵּר, עַד שֶׁיְּרַצֶּה אֶת חֲבֵרוֹ. אָמַר רַבִּי עֲקִיבָא, אַשְׁרֵיכֶם יִשְׂרָאֵל, לִפְנֵי מִי אַתֶּם מִטַּהֲרִין, וּמִי מְטַהֵר אֶתְכֶם, אֲבִיכֶם שֶׁבַּשָּׁמַיִם, שֶׁנֶּאֱמַר (יחזקאל לו), וְזָרַקְתִּי עֲלֵיכֶם מַיִם טְהוֹרִים וּטְהַרְתֶּם. וְאוֹמֵר (ירמיה יז), מִקְוֵה יִשְׂרָאֵל יְיָ, מַה מִּקְוֶה מְטַהֵר אֶת הַטְּמֵאִים, אַף הַקָּדוֹשׁ בָּרוּךְ הוּא מְטַהֵר אֶת יִשְׂרָאֵל:
Što se tiče onoga koji kaže: sagrešiću, pa ću se onda pokajati, sagrešiću, pa ću se pokajati, Nebo mu ne daje priliku da se pokaje, i on će ostati grešnik sve svoje dane. Što se tiče onoga koji kaže: sagrešiću, a Jom kipur će doneti pomirenje za moje grehe, Jom kipur ne donosi pomirenje za njegove grehe. Štaviše, za prestupe između čoveka i Boga Jom kipur donosi pomirenje; ali za prestupe između čoveka i bližnjeg, Jom kipur ne donosi pomirenje dok ne umilostivi tog drugog čoveka. Isto tako, rabin Elazar ben Azarja je izveo tu pouku iz stiha: „bićete očišćeni od svijeh grijeha svojih pred Gospodom“ (Levitska 16:30). Za prestupe između čoveka i Boga Jom kipur donosi pomirenje; ali za prestupe između čoveka i bližnjeg Jom kipur ne donosi pomirenje dok ne umilostivi tog drugog čoveka. Na kraju, rabin Akiva je rekao: blago vama, Izrailju; pred Kim se očišćujete i Ko vas očišćuje? To je vaš Otac na nebesima, kao što je rečeno: „I pokropiću vas vodom čistom, i bićete čisti“ (Jezekilj 36:25). A kaže i: „Nade Izrailjev, Gospode“ (Jeremija 17:13). Kao što mikve očišćuje nečiste, tako i Sveti, blagoslovljen neka je, očišćuje Izrailj. (Mišna Joma 8:8; naglasak moj)
Zaključujem rečima rabina Moše Hajima Lucata iz 18. veka, koji je napisao:
יסורין לצדיקים לטובת דורם או לטובת כל העולם: ואמנם מלבד כל זה יש עוד ענין אחד נמשך מב׳ חלקי ההנהגה שזכרנו האישיית והכללית והוא כי הנה השקיפה החכמה העליונה על כל מה שהיה ראוי שימצא לתיקון המין שיעשה ממנו קיבוץ השלימים שזכרנו למעלה וראתה שהיה ענין נאות להם מאד שיהיה בכח קצתם להועיל לקצתם ולהטיב להם פי׳ שלא יוחלט הדבר שרק מי שיגיע בכח שלו עצמו אל השלימות יהיה מן הנמנים בקיבוץ בני העה״ב אלא גם מי שכבר יגיעוהו מעשיו שבהתלותו באחר זכאי ממנו יוכל ליהנות בשלימות הנה יכנס בכלל ההוא אלא שיהיה במדריגה תחתונה שהיא מדריגת הנתלה בחבירו ונמצא שלא ידחה מן השלימות לגמרי אלא מי שלא יהיה ראוי ליהנות בו לא מצד עצמו ולא מצד התלותו בזולתו ונמצאת ע״י זה ההצלה מרובה וירבו יותר הנהנים ואולם הנהנים ומהנים לאחרים ודאי שאלו יהיו היותר גדולים בקיבוץ ההוא והם יהיו הראשים והצריכים לתלות בם יהיו משועבדים להם וצריכים להם וכדי שיהיה מקום לתיקון הגדול הזה קשר מתחלה את האישים זה עם זה והוא ענין כל ישראל ערבים זה לזה שזכרו ז״ל. כי הנה עי״ז נמצאים מתקשרים קצתם בקצתם ולא נפרדים איש לעצמו והנה מדה טובה תמיד מרובה ואם נתפסים זה על זה בחטא כ״ש שיועילו זה על זה בזכות ואמנם ע״פ שרש זה נסדר שיגיעו צרות ויסורין לאיש צדיק ויהיה זה לכפרת דורו והנה מחיוב הצדיקים הוא לקבל באהבה היסורין שיזדמנו לו לתועלת דורו כמו שהיה מקבל באהבה היסורין שהיו ראוים לו מצד עצמו ובמעשה הזה מטיב לדורו שמכפר עליו והוא עצמו מתעלה עילוי גדל שנעשה מן הראשים בקיבוץ בני העה״ב וכמ״ש. ואולם מזה הסוג עצמו ימצא עוד מין אחר יותר גבוה במעלתו מאותו שזכרנו. וזה כי מה שזכרנו הוא שילקה הצדיק על בני דורו שהיו ראוים לעונש גדול מאד וקרובים לכליה או לאבדון והוא ביסורין מכפר עליהם ומצילם בעה״ז ומועיל להם גם לעה״ב. אמנם יש עוד יסורין שניתנים לחסידים היותר גדולים המושלמים כבר בעצמם והם לעזור למה שצריך לכל גלגולי ההנהגה שיגיעו אל הסוף שהוא השלימות ופי׳ הענין כי הנה מצד הסדר הא׳ שהוסדר לנהגת העולם וגלגוליו כבר היה צריך לאדם שיסבול קצת צער לשיגיע הוא וכל העולם עמו אל השלימות והוא מה שהיה מתילד ונמשך מהעלם אורו ית׳ והסתר פניו שהושם לא׳ מיסודות עניני מצבו של אדם כמש״ל. וכ״ש אחרי שרבו הקלקולים בעולם מצד חטאים על חטאים גדולים ועצומים שנעשו בו הנה נתרבה יותר ההסתר ונעלם הטוב ונמצא העולם ובריותיו במצב שפל ורע וצריך עכ״פ שע״י גלגולים שתגלגל חכמתו הנפלאה בעולם יגיעו הדברים אל תיקון ומעיקרם של גלגולים הוא שיקבלו בני האדם עונשים כדי רשעתם עד שתמצא מה״ד מפויסת ואולם סידר האדון ב״ה שהשלימים וחשובים יוכלו לתקן בעד אחרים וכמ״ש ותפגע בהם מדה״ד תחת פגעה בכלל העולם ואמנם כיון שהם בעצמם שלימים וראוים לטוב שהם מתיסרין רק בעבור האחרים ודאי שתתפיס מדה״ד במועט בהם כמרובה בחוטאים עצמם ולא עוד אלא שעי״ז זכותם נוסף וכחם מתחזק וכ״ש יכולים לתקן את אשר עיותו האחרים והיינו כי לא די שיתקנו למה שבבני דורם אלא גם לענין כל מה שנתקלקל העולם מאז נהיו בו חטאים ועד עתה ובודאי שאלה יהיו אח״כ בקיבוץ השלימים ראשי הראשונים והיותר קרובים אליו ית״ש.
Stradanja pravednika za dobro njihovog pokolenja ili za dobro celoga sveta: Međutim, pored svega ovoga, postoji još jedna stvar koja proističe iz dva dela [božanskog] upravljanja koja smo pomenuli — ličnog i opšteg. A to je da je Vrhovna Mudrost svakako pogledala na sve što je trebalo da postoji radi usavršavanja vrste od koje bi načinila skup usavršenih koji smo gore pomenuli, i videla je da bi za njih bilo veoma dobro da neki od njih imaju moć da pomognu drugima i da im čine dobro. [To] znači da stvar ne bude apsolutna, tako da samo onaj ko sopstvenom snagom dođe do savršenstva bude među onima koji se ubrajaju u skup onih koji su u budućem svetu. Naprotiv, i onaj čija su ga dela dovela [do tačke] da bi, kada bi uz sebe imao nekoga drugog dostojnijeg od njega, mogao imati koristi od savršenstva — može ući u tu kategoriju. Ali on će biti na najnižem stepenu, a to je stepen onoga koji zavisi od svoga bližnjeg. I ispada da je jedini koji biva potpuno odbačen od savršenstva onaj koji nije dostojan da u njemu uživa — ni po sebi samom ni po tome što je uz nekoga drugog. I kroz to je spasenje obilnije, i više [pojedinaca] ima koristi. Međutim, oni koji imaju koristi i koji drugima donose korist svakako su veći u tom skupu i biće vođe. A oni kojima je potrebno da uz sebe imaju njih biće im podređeni i biće im potrebni. I da bi bilo mesta za ovo veliko usavršavanje, [Bog] je od početka povezao pojedince, jednog s drugim. A to je ona stvar: „svi u Izrailju jemče jedan za drugoga,“ koju su oni, blažene im uspomene, pomenuli (Ševuot 39a). Jer kroz to se oni zaista nalaze povezani jedni s drugima, a ne [u stanju u kome je] svaki čovek odvojen za sebe. A dobra osobina je uvek veća; pa kad već bivaju [kažnjeni] jedan za drugoga zbog greha, tim pre jedan drugome koriste svojom zaslugom.
Međutim, po ovom načelu, uređeno je da nevolje i stradanja mogu doći na pravednog čoveka, i da to bude KAO POMIRENJE za njegovo pokolenje. I gle, pravednici su dužni da s ljubavlju prihvate stradanja koja su im pripremljena za dobro njihovog pokolenja, kao što bi neko od njih s ljubavlju prihvatio stradanja koja bi mu pripala zbog njega samog. A ovim delom on čini dobro svome pokolenju; JER MU DONOSI POMIRENJE. I on se sam uzdiže veoma visoko, jer biva učinjen jednim od vođa skupa onih koji će biti u budućem svetu, kao što smo pomenuli. Ali u toj istoj vrsti postoji još jedna, po dostojanstvu i veća od one koju smo [upravo] pomenuli. A to je zato što je ona koju smo pomenuli slučaj kada pravedni čovek biva pogođen za ljude svoga pokolenja koji su zaslužili veoma veliku kaznu i bili blizu istrebljenja ili propasti; te im svojim stradanjima ON DONOSI POMIRENJE I SPASAVA IH NA OVOM SVETU I POMAŽE IM I NA BUDUĆEM SVETU. Postoje, međutim, i druga stradanja koja se daju najvećim pobožnicima koji su već sami sebe usavršili. A ona služe da pomognu onome što je potrebno da svi tokovi upravljanja [svetom] dostignu svoj kraj — a to je savršenstvo. A objašnjenje te stvari jeste da je, svakako sa strane prvobitnog poretka koji je ustanovljen za upravljanje svetom i njegovim tokovima, već bilo potrebno da čovek pretrpi malo bola, kako bi on — zajedno sa celim svetom — dostigao savršenstvo. A to je ono što se rađa i proističe iz skrivanja Njegove svetlosti, blagoslovljen neka je, i sakrivanja Njegovog lica, koje je On postavio kao jedan od temelja uslova čovekovog stanja, kao što smo ranije napisali. A tim pre je tako otkako su se kvarenja umnožila u svetu — zbog greha na velike i ogromne grehe koji su u njemu učinjeni — tako da se skrivenost povećala, a dobro je bilo sakriveno. I ispada da su svet i njegova stvorenja u niskom i lošem stanju. A ipak je nužno da kroz tokove koje je Njegova čudesna Mudrost razvila u svetu, stvari dostignu svoje usavršenje. A među osnovnim tokovima jeste to da ljudi prime kazne prema svojoj zloći [delima], dok se [božansko] svojstvo pravde ne zadovolji. Međutim, Gospodar, blagoslovljen neka je, uredio je da savršeni i značajni mogu popraviti [stvari] radi drugih, kao što smo napisali; i da svojstvo pravde POGODI NJIH UMESTO DA POGODI CEO SVET. Pa ipak, pošto su oni sami savršeni i stradaju samo radi drugih, izvesno je da će se svojstvo pravde zadovoljiti malim od njih umesto mnogim od samih grešnika. Štaviše, kroz to se njihova zasluga uvećava i njihova snaga jača. I tim pre su u stanju da „poprave ono što su drugi iskrivili“. Tako neće popraviti samo ono što je od ljudi njihovog pokolenja, nego [će to učiniti] i za sve ono čime je svet pokvaren — od kada je greha na njemu bilo, pa sve do sada. I oni će svakako potom biti glave vođa u skupu usavršenih, i najbliži Njemu, blagoslovljeno neka je Njegovo ime. (Derekh Hašem, Drugi deo, O ličnom promislu, izdanje Sefaria 2019, preveo rabin Frensis Nataf; naglasak moj)
Dodatna literatura