Isus slavi Hanuku

Ovo će biti veoma kratak tekst.

Prema Jovanovom jevanđelju, Gospod Isus je slavio Hanuku (hebrejski: posvećenje):

„A bijaše tada Praznik obnovljenja hrama u Jerusalimu, i bijaše zima. I hodaše Isus u hramu po trijemu Solomonovu.“ Jovan 10:22-23

Fusnote

10:22 Praznik posvećenja: osmodnevni praznik svetlosti (hebrejski, Hanuka) koji se održavao u decembru, tri meseca posle praznika Senica (Jovan 7:2), radi proslave makavejskog ponovnog posvećenja žrtvenika i ponovnog osvećenja hrama 164. godine pre Hrista, nakon što ih je oskrnavio Antioh IV Epifan (Danilo 8:13; 9:27; upor. 1. Makavejska 4:36–59; 2. Makavejska 1:18–2:19; 10:1–8).

10:23 Solomonov trem: na istočnoj strani hramskog prostora, pružao je zaštitu od hladnih vetrova iz pustinje. New American Bible Revised Edition (NABRE)

tn To jest, Hanuka ili „Praznik svetlosti“. Grčki naziv praznika, τὰ ἐγκαίνια (ta enkainia), doslovno znači „obnova“ i korišćen je da se prevede Hanuka, što znači „posvećenje“. Ta grčka imenica, sa srodnim glagolima, bila je standardni izraz u Septuaginti za osvećenje žrtvenika Šatora od sastanka (Brojevi 7:10-11), žrtvenika Solomonovog hrama (1. Carevima 8:63; 2. Dnevnika 7:5), kao i žrtvenika drugog hrama (Jezdra 6:16). Ta reč je time povezana sa osvećenjem svih domova Božjih u istoriji naroda Izrailja.

sn Praznik posvećenja (poznat i kao Hanuka) bio je praznik kojim se svake godine slavila makavejska pobeda iz 165–164. godine pre Hrista — kada je Juda Makavejac proterao Sirijce, obnovio žrtvenik i ponovo posvetio hram 25. kisleva (1. Makavejska 4:41-61). Sa istorijskog stanovišta, to je bilo poslednje veliko izbavljenje koje je jevrejski narod doživeo, i došlo je u trenutku kada se najmanje očekivalo. Josif Flavije završava svoj izveštaj o ustanovljenju ovog praznika sledećom izjavom: „I od tog vremena do danas držimo ovaj praznik, koji nazivamo praznikom Svetlosti, dajući mu, mislim, to ime otuda što nam se pravo na obožavanje ukazalo u vreme kada smo se jedva usuđivali da mu se nadamo“ (Ant. 12.7.6 [12.325])…

sn Bila je zima. Praznik je počinjao 25. kisleva, u novembru–decembru savremenog gregorijanskog kalendara. (New English Translation Bible https://netbible.org/bible/John+10)

Kao što prethodni komentari jasno pokazuju, događaj Hanuke nalazi se u devterokanonskim knjigama koje protestanti nazivaju apokrifima, tačnije u 1. i 2. Makavejskoj.

Da bih čitaocima pomogao da bolje razumeju ovu proslavu, navešću relevantne odeljke tih spisa koji objašnjavaju kada je i zašto Hanuka ustanovljena:

„A reče Juda i braća njegova: „Evo, poraženi biše neprijatelji naši. Uzađimo (u Jerusalim) da očistimo Svetinje[25]i obnovimo ih.“ I sakupi se sav tabor i uziđoše na goru Sion. I vidješe Svetinju opustošenu i Žrtvenik oskvrnavljen i vrata (Hrama) spaljena, i u predvorjima rastinje poraslo kao u šumi ili kao u nekoj gori, i ostave razrušene. I razdriješe haljine svoje, i ridahu ridanjem velikim, i posuše pepeo po glavi svojoj; I padoše licem na zemlju, i zatrubiše trubama znamenja i zavapiše ka Nebu. Tada naredi Juda vojnicima da napadnu na one (vojnike) u tvrđavi dok on očisti Svetinje. I izabra sveštenike neporočne, dobrovoljce Zakona. I očisti Svetinje, i ukloniše kamenje oskvrnavljeno na mjesto nečisto. I vijećahu za oskvrnavljeni Žrtvenik svespaljenica: šta će sa njime učiniti? I dođe im savjet dobri da ga sruše, da im ne bude na sramotu što su ga neznabošci oskvrnavili; i srušiše Žrtvenik. I odložiše kamenje na goru Hrama, na mjesto pogodno, dok ne dođe Prorok da da odgovor o njima. I uzeše kamenje netesano, shodno Zakonu, i ozidaše Žrtvenik novi kao prethodni. I izgradiše Svetinju i sve unutar Hrama i predvorja osvetiše. I načiniše svete sasude, nove, i uniješe svijećnjak i žrtvenik kadioni i sto hljebni u Hram. I kadiše na Žrtveniku i zapališe svjetiljke na svijećnjaku i svjetljahu u Hramu. I postaviše hljebove na sto i postaviše zavjese.“

„I uraniše rano dvadeset petog (dana) mjeseca devetog – to je mjesec Haselev (Kislev) – godine sto četrdeset osme.[26] I priniješe žrtvu po Zakonu na novom Žrtveniku svespaljenica koji podigoše. U vrijeme i u dan u koji ga oskvrnaviše neznabošci, u taj dan se obnovi uz pjesme i gusle i harfe i kimvale. I pade sav narod ničice i pokloniše se, i blagosloviše na Nebu Dobropomoćnika. I praznovahu obnovljenje Žrtvenika osam dana, i priniješe žrtve svespaljenice sa radošću, i priniješe žrtve spasenja i zahvalnice. I ukrasiše pročelje Hrama vijencima zlatnim i štitovima, i obnoviše vrata i ostave stavivši im vrata. I nasta veoma velika radost u narodu, i izbrisana bi neznabožačka sramota. I odrediše Juda i braća njegova i sva crkva (zajednica) Izrailjeva da se praznuju dani obnovljenja Žrtvenika u vrijeme svoje svake godine osam dana, od dvadeset petog mjeseca Haseleva, s radošću i veseljem.“ 1. Makavejska 4:36-59

„Hoteći, pak, da praznujemo dvadeset i petog dana (mjeseca) Haseleva očišćenje Hrama, smatrasmo za potrebno da vas izvijestimo da i vi praznujete praznik Sjenica i ognja: kada je Nemija, podigavši Hram i Žrtvenik, prinio žrtve. Jer kad oci naši biše vođeni u Persiju, tadašnji pobožni sveštenici, uzevši od ognja sa Žrtvenika, tajno sakriše u udubljenje bunara koji bješe bezvodan, i tu obezbijediše tako da niko ne znađaše to mjesto. I pošto prođe mnogo godina, kada Bogu bi ugodno, bi poslan Nemija od cara Persijskog; i posla po oganj potomke onih sveštenika koji su ga sakrili; a kada nas oni obavijestiše da nisu našli oganj, nego gustu vodu, zapovijedi im da je zahvate i donesu. A kada bi gotovo sve za prinošenje žrtava, Nemija zapovijedi sveštenicima da tom vodom poliju drva i što je na njima. Kad to bi učinjeno i prođe neko vrijeme, i izgrija sunce koje prethodno bješe za oblakom, zapali se velika vatra tako da se svi divljahu.“

„Braća Judejci u Jerusalimu i u zemlji Judejskoj“

„Braći Judejcima u Egiptu“

„da se raduju! Braća Judejci u Jerusalimu i u zemlji Judejskoj – mir dobri!“

„I da vam Bog čini dobro, i opomene se Zavjeta Svoga Avramu i Isaku i Jakovu, vjernim slugama Svojim. I da vam svima da srce da Ga poštujete, i da tvorite volju Njegovu srcem velikim i dušom usrdnom. I da otvori srce vaše za Zakon Njegov i za zapovijesti, i da učini mir! I da usliši molitve vaše i izmiri se s vama, i da vas ne ostavi u vremenu zlom! I sada se mi ovdje molimo za vas.“ „Za carovanja Dimitrija,[1]godine sto šezdeset devete,[2]mi Judejci napisali smo vam: U žalosti i u stradanju koje naiđe na nas u ovim godinama, od kada odstupi Jason i oni sa njime od Svete Zemlje i carstva; I zapališe vrata (Hrama), i proliše krv nevinu. I pomolismo se Gospodu i bismo uslišeni, i prinijesmo žrtvu i brašno, i upalismo svjetilnike i predložismo hljebove. I sada, da praznujete dane Sjenica Haseleva mjeseca. Godine sto osamdeset i osme.“

„A sveštenici činjahu molitvu dok žrtva sagorijevaše, sveštenici i svi ostali; započinjaše Jonatan, a ostali sa Nemijom ponavljahu. A bješe molitva ovakve sadržine: „Gospode, Gospode Bože, Tvorče svega, Strašni i Moćni i Pravedni i Milostivi, Jedini Care i (Jedini) Dobri, Jedini Davaoče (svega), Jedini Pravedni i Svedržitelju i Vječni, koji spasavaš Izrailja od svakoga zla, koji si učinio oce (naše) izabranicima (tvojim) i osvetio si ih. Primi žrtvu za sav narod tvoj Izrailj i sačuvaj udio tvoj i posveti ga. Saberi rasijanje naše, oslobodi one koji robuju među neznabošcima, pogledaj na ponižene i omražene, i neka poznaju neznabošci da si Ti Bog naš. Kazni one koji nas tiranišu i vrijeđaju u gordosti (svojoj). Zasadi narod Tvoj u Mestu Svetome Tvome, kao što reče Mojsije.““ „A sveštenici pripijevahu pjesme. Kada pak žrtve sagorješe, Nemija naredi da ostatak vode proliju na veće kamenove. I kada to bi, plamen se zapali, i kad svjetlost od Žrtvenika odbljesnu, sve sagori. A kada javna postade ova stvar, i bi javljeno caru Persijskom: da na mjestu gdje su odvedeni (u ropstvo) sveštenici sakrili oganj, pojavi se voda kojom su ljudi oko Nemije spalili žrtvu; Car ogradi mjesto i proglasi ga svetim, pošto je (prethodno) ispitao stvar. A oni kojima car darivaše mnoge i različite dare, dobijaše i razdavaše. Ljudi oko Nemije nazvaše to Neftar, što znači: Očišćenje, a mnogi ga zovu Neftai.“ 2. Makavejska 1:1-9, 18-36

„A nalazi se u zapisima da je Jeremija prorok zapovijedio da odvođeni (u ropstvo) uzmu oganj, kao što je zabilježeno. I kako je Prorok zapovijedio odvođenima (u ropstvo), davši im Zakon, da ne zaborave zapovijesti Gospodnje, i da ne zablude umom gledajući idole zlatne i srebrne i ukrase na njima. I druge takve riječi govoreći, moljaše ih da ne udalje Zakon od srca svoga. A bješe još u tom pismu kako je Prorok, pošto mu bi otkriveno, zapovijedio da Skiniju i Kovčeg ponesu za njim. I kada izađe na goru gdje je Mojsije popevši se vidio Božije nasljeđe,[7] I došavši Jeremija (tamo), nađe odaju kao pećinu, i unese ondje Skiniju i Kovčeg i žrtvenik kadioni, i zazida vrata. I priđoše neki od njegovih pratilaca da obilježe put, i ne mogahu naći (pećinu). A kada dozna Jeremija, pokara ih i reče: „Mjesto će biti nepoznato dokle Bog ne okupi sabranje naroda, i ne pomiluje ih; I tada će Gospod ovo pokazati, i javiće se slava Gospodnja i oblak, kao što se pokazivala u vrijeme Mojsija, kao što je i Solomon molio da se Mesto (Hram) osveti veoma.““

„A objašnjeno je i da je (Solomon), kao imalac mudrosti, prinio žrtvu obnovljenja i završenja Hrama. Kao što se i Mojsije pomolio Gospodu, i siđe oganj s neba i spali žrtve, tako se i Solomon pomolio, i oganj sišavši spali žrtve svespaljenice. I reče Mojsije: „Zato što se žrtva za grijehe ne jede, ona se spali.“ Tako i Solomon praznovaše osam dana (obnovljenje).“

„A objašnjava se i u zapisima i u podsjetnicima Nemijinim to isto, i kako je on (Nemija) osnovavši biblioteku, sabrao knjige o carevima i o prorocima i o Davidu, i pisma careva (persijskih) o darovima (Hramu). A tako isto i Juda (Makavej) sabra sve (knjige) što bjehu rasturene zbog rata koji nam je bio, i nalaze se kod nas; Koje (knjige), dakle, ako trebate, pošaljite ljude koji će vam ih donijeti.“

„Hoteći, dakle, praznovati očišćenje (Hrama), napisasmo vam, zato ćete dobro učiniti praznujući te dane. A Bog koji je spasao sav narod Svoj i svima dao nasljeđe, i carstvo, i sveštenstvo, i osvećenje; Kao što je obećao preko Zakona. Jer se uzdamo u Boga da će nas brzo pomilovati i sabrati iz sveg podneblja u Sveto Mesto. Jer nas je izbavio od velikih zala i Mjesto je očistio.“

„A sve[8]o Judi Makaveju i njegovoj braći i o očišćenju najvećega Hrama i obnovljenju Žrtvenika, I još o ratovima protiv Antioha Epifana i sina njegovog Evpatora, I o bivalim javljanjima s Neba onima koji su za Judaizam časno i junački se borili, tako da su, iako bjehu malobrojni, plijenili cijelu zemlju i varvarska mnoštva progonili; I da su slavni u cijeloj vaseljeni Hram ponovo povratili, i Grad oslobodili, i Zakone, koji su imali biti pogaženi, vaspostavili, jer im je Gospod sa svakom blagonaklonošću bivao milostiv. To (sve) što je iznio Jason Kirinejac u pet knjiga, pokušaćemo da skratimo u jedan zbornik.“ 2. Makavejska 2:1-23

„A Makavej i oni s njime, pošto Gospod iđaše pred njima, povratiše Hram i Grad. A oltare (idolske) po trgu, načinjene od tuđinaca, a tako isto i hramove porušiše. I Hram očistivši, načiniše drugi Žrtvenik, i krešući kamen o kamen, zapališe vatru i uzevši od njih vatru, uznesoše žrtvu (Bogu) poslije dvogodišnjeg vremena, i tamjan[31]i svijećnjake i (trpezu) hljebova predloženja načiniše. A kada to učiniše, padnuvši potrbuške moljahu Gospoda da više ne dopadnu takvih zala, nego ako nekad i sagriješe, da ih On s krotošću kara i ne predaje ih hulnim i varvarskim narodima. I u koji dan Hram bi oskvrnavljen od inoplemenika, dogodi se da u isti dan bude i očišćenje Hrama: dvadeset i petog istog mjeseca,[32]koji je Haselev. I sa radošću proslavljahu osam dana na način praznikovanja Sjenica, sjećajući se kako su prije kratkog vremena praznik Sjenica u gorama i pećinama poput zvijeri provodili. Zato, noseći ukrašene štapove i lijepe grančice, a još i palme, uznošahu pjesme Onome Koji je uspješno omogućio da se očisti Mjesto njegovo. A odrediše opštom zapoviješću i glasanjem svemu Judejskom narodu: da svake godine praznuje ove dane. Tako, dakle, bi sa smrću Antioha zvanog Epifan.“ 2. Makavejska 10:1-9

Imajući sve prethodno u vidu, ovo bi trebalo da ilustruje zašto bi svi hrišćani trebalo da proučavaju devterokanonske knjige, budući da ti spisi dodatno osvetljavaju naše razumevanje istorijske i kulturne pozadine novozavetnog Svetog pisma.