IRINEJ I BOŽANSTVO HRISTA
Irinej je bio episkop crkve u Lionu, u Francuskoj, i bio je učenik episkopa i mučenika Polikarpa, koji je bio učenik apostola, naročito Jovana. Sam episkop Francuske pretrpeo je mučeništvo zbog svoje vere u Gospoda Isusa.
Evo nekoliko odlomaka iz njegovih spisa u kojima svedoči da je Isus Hristos večna Reč/Sin Božiji, koji je i sam Bog što je postao Čovek, i koji je sam Tvorac svega, došavši da spase tvorevinu koju je načinio:
Poglavlje 19 Isus Hristos nije bio puki čovek, rođen od Josifa uobičajenim tokom prirode, nego je bio istiniti Bog, rođen od Oca Svevišnjeg, i istiniti čovek, rođen od Device
1. Ali opet, oni koji tvrde da je On bio prosto puki čovek, rođen od Josifa, ostajući u ropstvu stare neposlušnosti, nalaze se u stanju smrti, budući da još nisu sjedinjeni sa Rečju Božijom Ocem, niti primaju slobodu kroz Sina, kao što On sam objavljuje: „Ako vas, dakle, Sin oslobodi, zaista ćete biti slobodni.“. Jovan 8:36 Ali, budući neuki o Onome koji je od Device Emanuil, lišeni su Njegovog dara, a to je večni život; Rimljanima 6:23 i, ne primajući nepropadljivu Reč, ostaju u smrtnom telu i dužnici su smrti, ne zadobijajući protivotrov života. Njima Reč govori, spominjući svoj sopstveni dar milosti: „Rekoh: Bogovi ste, i sinovi Višnjega svi. Ali ćete kao ljudi pomrijeti“. On nesumnjivo ove reči govori onima koji nisu primili dar usinovljenja, nego preziru ovaploćenje čistog rođenja Reči Božije, uskraćuju ljudskoj prirodi uzdizanje u Boga i pokazuju se nezahvalnima prema Reči Božijoj, koja je radi njih postala telo. Jer radi toga je Reč Božija postala čovek, i Onaj koji beše Sin Božiji postade Sin čovečiji, da bi čovek, primljen u Reč i zadobivši usinovljenje, postao sin Božiji. Jer ni na koji drugi način ne bismo mogli dostići nepropadljivost i besmrtnost, da nismo bili sjedinjeni sa nepropadljivošću i besmrtnošću. Ali kako bismo mogli biti sjedinjeni sa nepropadljivošću i besmrtnošću, ako, najpre, nepropadljivost i besmrtnost nisu postale ono što smo i mi, da bi propadljivo bilo progutano nepropadljivošću, a smrtno besmrtnošću, te da primimo usinovljenje sinova?
2. Iz tog razloga [rečeno je], „a rod njegov ko će iskazati?“ Isaija 53:8 budući da je čovek, i ko će Ga prepoznati? Jeremija 17:9 Ali onaj kome Ga je Otac koji je na nebesima otkrio, Matej 16:16 poznaje Ga, tako da razume da je Onaj koji nije rođen ni od volje tela, ni od volje čoveka, Jovan 1:13 Sin čovečiji, a to je Hristos, Sin Boga živoga. Jer pokazao sam iz Svetog pisma da nijedan od sinova Adamovih nije u svemu i apsolutno nazvan Bogom, niti imenovan Gospodom. Ali da je On sam, po sopstvenom pravu, iznad svih ljudi koji su ikada živeli, Bog, i Gospod, i Car Večni, i Ovaploćena Reč, koga su objavili svi proroci, apostoli i sam Duh, može videti svako ko je dosegao makar i mali deo istine. A Sveto pismo ne bi svedočilo ovo o Njemu da je, poput drugih, bio puki čovek. Ali da je On, iznad svih ostalih, imao u sebi ono preuzvišeno rođenje koje je od Oca Svevišnjeg, a takođe iskusio i ono preuzvišeno rođenje koje je od Device, Isaija 7:14 božansko Sveto pismo svedoči o Njemu u oba pogleda: takođe, da je bio čovek bez lepote i podložan stradanju; Isaija 53:2 da je sedeo na magarećem mladunčetu; Zaharija 9:9 da je za piće primio ocat i žuč; da je bio prezren među narodom i da je ponizio sebe čak do smrti i da je On sveti Gospod, Divni, Savetnik, Lep izgledom i Silni Bog, Isaija 9:6 koji dolazi na oblacima kao Sudija svih ljudi; Danilo 7:13 — sve je to Sveto pismo prorokovalo o Njemu.
3. Jer kao što je postao čovek da bi podneo iskušenje, tako je bio i Reč da bi bio proslavljen; Reč je ostala mirna, da bi On mogao biti iskušavan, obeščašćen, raspet i da pretrpi smrt, dok je ljudska priroda bila progutana u njoj (u božanskoj), kada je pobedila, i istrajala [ne popustivši], i činila dela dobrote, i vaskrsla, i bila uzneta [na nebo]. On, dakle, Sin Božiji, naš Gospod, budući Reč Oca, i Sin čovečiji, pošto je po svojoj ljudskoj prirodi imao rođenje od Marije — koja je poticala od ljudskog roda i koja je i sama bila ljudsko biće — postade Sin čovečiji. Isaija 7:13 Zbog toga nam je i sam Gospod dao znak, u dubini dole i u visini gore, koji čovek nije tražio, jer nikada nije očekivao da devica može začeti, niti da je moguće da ona koja ostaje devica rodi sina, i da ono što je tako rođeno bude „Emanuilo“, i da siđe ka onome što je od zemlje dole, tražeći ovcu koja beše propala, koja je uistinu bila Njegovo sopstveno delo ruku, i da uziđe u visinu gore, prinoseći i predajući svome Ocu onu ljudsku prirodu (hominem) koja beše nađena, čineći u sopstvenoj ličnosti prvinu vaskrsenja čoveka; da bi, kao što je Glava vaskrsla iz mrtvih, tako i preostali deo tela — [naime, telo] svakog čoveka koji se nađe u životu — kada se ispuni vreme one osude koja je postojala zbog neposlušnosti, ustao, spojen i ojačan pomoću zglobova i veza Efescima 4:16 rastom Božijim, pri čemu svaki od udova ima svoje vlastito i prikladno mesto u telu. Jer mnogo je stanova u kući Očevoj, Jovan 14:2 utoliko što ima i mnogo udova u telu. (Protiv jeresi, Knjiga III)
4. Jer jedan te isti Duh Božiji, koji je preko proroka objavio kakav i kakve vrste treba da bude dolazak Gospodnji, dao je preko ovih staraca pravedno tumačenje onoga što je istinito prorokovano; i On sam je, preko apostola, objavio da je došla punoća vremena usinovljenja, da se približilo carstvo nebesko i da On prebiva u onima koji veruju u Njega koji se rodio kao Emanuil od Device. U tom smislu oni svedoče, [govoreći,] da se, pre nego što se Josif sastao sa Marijom, dok je ona dakle ostajala u devičanstvu, našlo da je zatrudnela od Duha Svetoga; Matej 1:18 i da joj je anđeo Gavrilo rekao: Duh Sveti doći će na tebe, i sila Svevišnjega oseniće te; zato će se i ono sveto što će se roditi od tebe nazvati Sinom Božijim; Luka 1:35 i da je anđeo rekao Josifu u snu: A ovo se dogodi da bi se ispunilo ono što je rečeno preko proroka Isaije: Gle, devica će zatrudneti. Matej 1:23 A starci su ovako protumačili ono što je Isaija rekao: I Gospod, štaviše, reče Ahazu: Zatraži sebi znak od Gospoda Boga svoga iz dubine dole, ili iz visine gore. A Ahaz reče: Neću tražiti, i neću kušati Gospoda. I on reče: Nije malo za vas što zamarate ljude; a kako Gospod njih zamara? Zato će vam sam Gospod dati znak: Gle, devica će začeti i roditi sina; i nazvaćeš mu ime Emanuil. Maslo i med ješće: pre nego što pozna ili izabere ono što je zlo, zameniće ih onim što je dobro; jer pre nego što dete pozna dobro ili zlo, neće pristati na zlo, da bi izabralo ono što je dobro. Isaija 7:10-17 Pažljivo je, dakle, Duh Sveti onim što je rečeno ukazao na Njegovo rođenje od device, i na Njegovu suštinu, to jest da je On Bog (jer ime Emanuil na to ukazuje). A pokazuje da je čovek, kada kaže: Maslo i med ješće; i time što Ga naziva i detetom, [govoreći,] pre nego što pozna dobro i zlo; jer sve su to obeležja ljudskog deteta. Ali to što neće pristati na zlo, da bi izabrao ono što je dobro — to je svojstveno Bogu; da zbog toga što će jesti maslo i med ne pomislimo da je samo puki čovek, niti, sa druge strane, da zbog imena Emanuil posumnjamo da je Bog bez tela. (Isto, Poglavlje 21 Odbrana proročanstva iz Isaije (7:14) od pogrešnih tumačenja Teodotiona, Akvile, evionita i Jevreja. Autoritet verzije Septuaginte. Dokazi da je Hristos rođen od Device.)
7. Jer priličilo je da istina primi svedočanstvo od svih i da postane [sredstvo] suda, na spasenje doista onima koji veruju, a na osudu onima koji ne veruju; da svi budu pravedno suđeni, i da vera u Oca i Sina bude potvrđena od svih, to jest da bude utvrđena od svih [kao jedino sredstvo spasenja], primajući svedočanstvo od svih, kako od onih koji joj pripadaju, jer su joj prijatelji, tako i od onih koji sa njom nemaju veze, iako su joj neprijatelji. Jer istinit je i neoboriv onaj dokaz koji čak i od svojih protivnika izmamljuje upečatljiva svedočanstva u svoju korist; oni su o toj stvari uvereni sopstvenim jasnim posmatranjem i svedoče o njoj, kao što je i objavljuju. Ali nakon nekog vremena oni provaljuju u neprijateljstvo i postaju tužitelji [onoga što su odobrili], i žele da se njihovo sopstveno svedočanstvo ne [smatra] istinitim. Onaj, dakle, koji je bio poznat, nije bio drugo biće od Onoga koji je objavio: Niko ne poznaje Oca, nego jedan te isti, jer Otac Njemu sve podlaže; dok je primao svedočanstvo od svih da je istiniti čovek, i DA JE BIO ISTINITI BOG, od Oca, od Duha, od anđela, od same tvorevine, od ljudi, od otpalih duhova i demona, od neprijatelja, i na kraju svega, od same smrti. Ali Sin, upravljajući svime za Oca, dela od početka pa sve do kraja, i bez Njega niko ne može steći poznanje Boga. Jer Sin je poznanje Oca; a poznanje Sina je u Ocu i otkriveno je kroz Sina; i to je razlog zašto je Gospod objavio: Niko ne poznaje Sina osim Oca; niti Oca, osim Sina, i onih kojima Sin bude hteo otkriti [Ga]. Jer „bude otkrio“ nije rečeno samo u odnosu na budućnost, kao da je Reč tek tada [jedino] počela da objavljuje Oca kada se rodio od Marije, nego se to odnosi podjednako na sva vremena. Jer Sin, budući od početka prisutan sa SVOJIM SOPSTVENIM DELOM RUKU, otkriva Oca svima; kome hoće, i kada hoće, i kako Otac hoće. Stoga, dakle, u svemu i kroz sve, postoji jedan Bog, Otac, i jedna Reč, i jedan Sin, i jedan Duh, i jedno spasenje svima koji veruju u Njega. (Isto, Poglavlje 6 Objašnjenje Hristovih reči: „Niko ne poznaje Oca, osim Sina“, itd.; reči koje jeretici pogrešno tumače. Dokaz da Otac nikada nije bio nepoznat, budući da Otac otkriva Sina, a Sin biva otkriven.) (Knjiga 4, Poglavlje 6, Objašnjenje Hristovih reči: Niko ne poznaje Oca, osim Sina, itd.; reči koje jeretici pogrešno tumače. Dokaz da Otac nikada nije bio nepoznat, budući da Otac otkriva Sina, a Sin biva otkriven.)
U sledećem navodu Irinej svedoči da je Isus upravo onaj Bog koji se javio patrijarsima i prorocima i koji je, zajedno sa Ocem, Bog živih:
2. Jer naš Gospod i Učitelj, u odgovoru koji je dao sadukejima, koji kažu da nema vaskrsenja i koji time obeščašćuju Boga i umanjuju ugled zakona, ukazao je i na vaskrsenje i otkrio Boga, rekavši im: Varate se, ne poznajući Sveto pismo, ni silu Božiju. Jer, što se tiče vaskrsenja mrtvih, On kaže: zar niste čitali ono što je rekao Bog, govoreći: Ja sam Bog Avraamov, Bog Isakov i Bog Jakovljev? I dodao je: On nije Bog mrtvih, nego živih; jer Njemu svi žive. Ovim dokazima On je nedvosmisleno razjasnio da je Onaj koji je govorio Mojsiju iz kupine i objavio da je Bog otaca, upravo Bog živih. Jer ko je Bog živih do Onaj koji jeste Bog i iznad koga nema drugog Boga? Njega je i prorok Danilo, kada mu je Kir, car persijski, rekao: Zašto ne obožavaš Vila? — objavio, govoreći: Zato što ne obožavam idole načinjene rukama, nego živoga Boga, koji je utemeljio nebo i zemlju i ima vlast nad svakim telom. I opet reče: Klanjaću se Gospodu Bogu svome, jer je On živi Bog. Onaj, dakle, kome su se proroci klanjali kao živome Bogu, On je Bog živih; a Njegova Reč je Onaj koji je takođe govorio Mojsiju, koji je takođe ućutkao sadukeje, koji je takođe darovao dar vaskrsenja, otkrivajući tako [obe] istine onima koji su slepi, to jest vaskrsenje i Boga [u Njegovom istinitom karakteru]. Jer ako On nije Bog mrtvih, nego živih, a ipak je nazvan Bogom otaca koji su spavali, oni nesumnjivo žive Bogu i nisu prestali da postoje, budući da su deca vaskrsenja. Ali naš Gospod je sam vaskrsenje, kao što i sam objavljuje: „Ja sam vaskrsenje i život“ Jovan 11:25 Ali oci su Njegova deca; jer prorok kaže: „Umjesto otaca tvojih biće sinovi tvoji“ Sam Hristos je, dakle, zajedno sa Ocem, Bog živih, koji je govorio Mojsiju i koji se javio ocima. (Isto, Knjiga IV, Poglavlje 5 Pisac se vraća na svoj raniji argument i pokazuje da je zakon i proroci objavljivao samo jednoga Boga, koga Hristos ispoveda kao svoga Oca i koji je, kroz svoju Reč, jedan živi Bog sa Njim, objavio sebe ljudima u oba saveza.)
Sledeći navodi su prilično zanimljivi, jer episkop tvrdi da prenosi ono što su nadahnuti i sveti apostoli vaskrslog Gospoda objavljivali svojim sledbenicima i naslednicima:
1. Crkva, iako rasejana po celome svetu, čak do krajeva zemlje, primila je od apostola i njihovih učenika ovu veru: [Ona veruje] u jednoga Boga, Oca Svedržitelja, Tvorca neba i zemlje i mora i svega što je u njima; i u jednoga Hrista Isusa, Sina Božijeg, koji se ovaplotio radi našeg spasenja; i u Svetoga Duha, koji je preko proroka objavio domostroje Božije, i dolaske, i rođenje od device, i stradanje, i vaskrsenje iz mrtvih, i vaznesenje na nebo u telu ljubljenog Hrista Isusa, Gospoda našeg, i Njegovo [buduće] javljanje sa neba u slavi Očevoj da sabere sve u jedno, Efescima 1:10 i da iznova podigne svako telo celoga ljudskog roda, kako bi se Hristu Isusu, Gospodu našem, i Bogu, i Spasitelju, i Caru, po volji nevidljivog Oca, poklonilo svako koleno onih koji su na nebu, i na zemlji, i pod zemljom, i da bi Ga svaki jezik ispovedio Filipljanima 2:10-11, i da bi On izvršio pravedan sud nad svima; da pošalje duhove zlobe, Efescima 6:12 i anđele koji su prestupili i postali otpadnici, zajedno sa bezbožnima, i nepravednima, i zlima, i skvernima među ljudima, u večni oganj; a da, u ispoljavanju svoje milosti, podari besmrtnost pravednima, i svetima, i onima koji su držali Njegove zapovesti i istrajali u Njegovoj ljubavi, jedni od početka [svoga hrišćanskog puta], a drugi od [trenutka] svoga pokajanja, i da ih ovenča večnom slavom. (Isto, Knjiga I, Poglavlje 10 Jedinstvo vere Crkve po celome svetu)
2. Sa tim putem saglasni su mnogi narodi onih varvara koji veruju u Hrista, imajući spasenje upisano u svojim srcima od Duha, bez papira i mastila, i, brižljivo čuvajući drevno predanje, verujući u jednoga Boga, Tvorca neba i zemlje i svega što je u njima, posredstvom Hrista Isusa, Sina Božijeg; koji je, zbog svoje preizobilne ljubavi prema SVOJOJ TVOREVINI, snishodio da se rodi od device, sjedinjujući sam kroz sebe čoveka sa Bogom, i postradavši pod Pontijem Pilatom, i vaskrsnuvši, i budući uznet u sjaju, doći će u slavi, Spasitelj onih koji se spasavaju i Sudija onih koji se sude, i poslaće u večni oganj one koji izopačuju istinu i preziru Njegovog Oca i Njegov dolazak. Oni koji su, u odsustvu pisanih dokumenata, poverovali u ovu veru, varvari su što se tiče našeg jezika; ali što se tiče učenja, običaja i načina života, oni su, zbog vere, doista veoma mudri; i ugađaju Bogu, uređujući svoje vladanje u svakoj pravednosti, čednosti i mudrosti. Kada bi neko ovim ljudima propovedao izmišljotine jeretika, govoreći im na njihovom sopstvenom jeziku, oni bi odmah zapušili uši i pobegli što je dalje moguće, ne podnoseći ni da slušaju bogohulni govor. Tako, posredstvom onog drevnog predanja apostola, oni ne dopuštaju svome umu da pojmi išta od [učenja koja nagoveštava] zlokobni jezik ovih učitelja, među kojima nikada nije bila utemeljena ni Crkva ni učenje. (Isto, Knjiga III, Poglavlje 4 Istina se ne nalazi nigde drugde nego u Katoličanskoj Crkvi, jedinoj čuvarki apostolskog učenja. Jeresi su novijeg postanja i ne mogu svoje poreklo pratiti do apostola.)
A evo i nekoliko značajnih navoda iz Irinejevog dela Protiv jeresi:
Odstupanja jeretika od istine.
1. Pravilo istine kojega se držimo jeste da postoji jedan Bog Svedržitelj, koji je sve načinio svojom Rečju, i oblikovao i sazdao, iz onoga što nije postojalo, sve što postoji. Tako kaže Sveto pismo, u tom smislu: „Riječju Gospodnjom nebesa se stvoriše, i duhom usta njegovijeh sva vojska njihova.“ I opet: „Sve kroz njega postade, i bez njega ništa ne postade što je postalo.“. Jovan 1:3 Nikakav izuzetak niti izuzimanje nije navedeno; nego je Otac kroz Njega sve načinio, bilo vidljivo ili nevidljivo, predmete čula ili razuma, vremenite, zbog izvesnog svojstva koje im je dato, ili večne; a te večne stvari nije načinio preko anđela, niti preko ikakvih sila odvojenih od Njegove Ennoje. Jer Bog nema potrebe ni za čim od svega toga, nego je On Onaj koji svojom Rečju i Duhom sve stvara, i raspoređuje, i svime upravlja, i sve poziva u postojanje — Onaj koji je oblikovao svet (jer svet je od svega) — Onaj koji je sazdao čoveka — On [koji] je Bog Avraamov, i Bog Isakov, i Bog Jakovljev, iznad koga nema drugog Boga, niti počela, niti sile, niti plerome — On je Otac Gospoda našeg Isusa Hrista, kao što ćemo dokazati. Držeći se, dakle, ovog pravila, lako ćemo pokazati, uprkos velikoj raznolikosti i mnoštvu njihovih mišljenja, da su ovi ljudi odstupili od istine; jer gotovo sve različite sekte jeretika priznaju da postoji jedan Bog; ali onda, svojim pogubnim učenjima, oni menjaju [tu istinu u zabludu], baš kao što neznabošci čine idolopoklonstvom — pokazujući se tako nezahvalnima prema Onome koji ih je stvorio. Štaviše, oni preziru delo ruku Božijih, govoreći protiv sopstvenog spasenja, postajući sami sebi najogorčeniji tužitelji i lažni svedoci [protiv sebe samih]. Ipak, ma koliko nevoljni bili, ovi ljudi će jednoga dana vaskrsnuti u telu, da ispovede silu Onoga koji ih podiže iz mrtvih; ali neće biti ubrojani među pravednike zbog svoga neverja. (Knjiga 1, Poglavlje 22)
Nastavak dokaza, izvučenih iz Jevanđelja svetog Jovana. Jevanđelja su četiri na broju, ni više ni manje. Mistički razlozi za to.
1. Jovan, učenik Gospodnji, propoveda ovu veru i nastoji da objavljivanjem jevanđelja ukloni onu zabludu koju je Kerint raširio među ljudima, a mnogo ranije i oni nazvani nikolaiti, koji su izdanak onog znanja koje se lažno tako naziva, kako bi ih posramio i uverio da postoji samo jedan Bog, koji je sve načinio svojom Rečju; a ne, kao što oni tvrde, da je Tvorac bio jedan, a Otac Gospodnji drugi; i da je Sin Tvorčev, tobože, bio jedan, a Hristos odozgo drugi, koji je i ostao nepodložan stradanju, sišavši na Isusa, Sina Tvorčevog, i odleteo natrag u svoju Pleromu; i da je Monogen bio početak, a Logos istiniti sin Monogenov; i da ovu tvorevinu kojoj pripadamo nije načinio prvi Bog, nego neka sila koja leži daleko ispod Njega i odvojena je od zajednice sa nevidljivim i neizrecivim. Zato je učenik Gospodnji, želeći da stane na kraj svim takvim učenjima i da u Crkvi utvrdi pravilo istine, naime da postoji jedan Svedržitelj Bog, koji je sve načinio svojom Rečju, i vidljivo i nevidljivo; pokazujući istovremeno da je kroz Reč, kroz koju je Bog načinio tvorevinu, On darovao i spasenje ljudima obuhvaćenim tvorevinom; tako je započeo svoje učenje u jevanđelju: U početku beše Reč, i Reč beše u Boga, i Reč beše Bog. Ona beše u početku u Boga. Sve je kroz Nju postalo, i bez Nje ništa nije postalo. Što je postalo, u Njoj beše život, i život beše svetlost ljudima. I svetlost svetli u tami, i tama je ne obuze. Jovan 1:1, itd. Sve je, kaže, kroz Njega postalo; dakle, u „sve“ je [uključena] i ova naša tvorevina, jer ne možemo priznati ovim ljudima da su [reči] „sve“ izrečene u odnosu na ono što je unutar njihove Plerome. Jer ako njihova Pleroma doista sadrži ovo, onda ova tvorevina, kao takva, nije izvan nje, kao što sam pokazao u prethodnoj knjizi; ali ako je izvan Plerome, što se doista činilo nemogućim, sledi, u tom slučaju, da njihova Pleroma ne može biti sve: dakle, ova ogromna tvorevina nije izvan [Plerome].
2. Jovan, međutim, sam stavlja ovu stvar izvan svake polemike sa naše strane, kada kaže: On beše u ovome svetu, i svet je kroz Njega postao, i svet Ga ne pozna. Svojima [svojoj svojini] dođe, i Njegovi [Njegov narod] Ga ne primiše. Jovan 1:10-11 Ali prema Markionu i njemu sličnima, ni svet nije kroz Njega postao; niti je došao k svojima, nego k tuđima. A, prema nekim gnosticima, ovaj svet su načinili anđeli, a ne Reč Božija. Ali prema sledbenicima Valentina, svet nije načinjen kroz Njega, nego kroz Demijurga. Jer on (Soter) je, kako tvrde, učinio da se načine takva podobija, po uzoru na ono što je gore; ali je Demijurg izvršio delo stvaranja. Jer kažu da je on, gospodar i tvorac plana stvaranja, kroz koga je, kako drže, ovaj svet načinjen, proizašao od Majke; dok jevanđelje jasno tvrdi da je kroz Reč, koja beše u početku u Boga, sve postalo****, koja Reč je, kaže, „postade tijelo i nastani se među nama“. Jovan 1:14 (Knjiga 3, Poglavlje 11)
4. Zato su Jevreji odstupili od Boga, ne primivši Njegovu Reč, nego umišljajući da mogu poznati Oca [odvojeno] po Njemu samome, bez Reči, to jest bez Sina; oni su bili neuki o onome Bogu koji je u ljudskom obličju govorio Avraamu, Postanje 18:1 i opet Mojsiju, govoreći: Zaista sam video nevolju naroda svoga u Egiptu, i sišao sam da ih izbavim. Izlazak 3:7-8 Jer Sin, koji je Reč Božija, unapred je od početka uredio ove stvari, dok Otac nije imao potrebe za anđelima, da bi tvorevinu pozvao u postojanje i oblikovao čoveka, radi koga je i tvorevina načinjena; niti mu je, opet, bilo potrebno ikakvo oruđe za sazdavanje stvorenih stvari, niti za uređivanje onoga što se odnosilo na čoveka; dok, [u isto vreme,] On ima ogroman i neizrecivo veliki broj službenika. Jer Njegovo potomstvo i Njegovo podobije služe Mu u svakom pogledu; to jest Sin i Sveti Duh, Reč i Mudrost; kojima svi anđeli služe i kojima su podložni. Uzaludni su, dakle, oni koji, zbog one izjave: Niko ne poznaje Oca, osim Sina, Matej 11:27; Luka 10:22 uvode drugog, nepoznatog Oca. (Isto, Poglavlje 7)
Da je jedan Bog sazdao sve u svetu, posredstvom Reči i Svetoga Duha: i da On, iako nam je u ovom životu nevidljiv i nepojmljiv, ipak nije nepoznat; utoliko što Ga Njegova dela objavljuju, a Njegova Reč je pokazala da se na mnogo načina može videti i poznati.
1. Što se, dakle, tiče Njegove veličine, nije moguće poznati Boga, jer je nemoguće da se Otac izmeri; ali što se tiče Njegove ljubavi (jer nas upravo ona vodi Bogu posredstvom Njegove Reči), kada Mu se pokoravamo, uvek iznova saznajemo da postoji tako veliki Bog, i da je On taj koji je sam sobom ustanovio, izabrao, ukrasio i drži sve stvari; a među svim stvarima i nas same i ovaj naš svet. I mi smo, dakle, načinjeni zajedno sa onim stvarima koje su Njime obuhvaćene. I to je Onaj o kome Sveto pismo kaže: I Bog sazda čoveka, uzevši prah od zemlje, i dunu mu u lice duh života. Postanje 2:7 Nisu, dakle, anđeli ti koji su nas načinili, niti oni koji su nas oblikovali, niti su anđeli imali moć da naprave sliku Boga, niti bilo ko drugi, osim Reči Gospodnje, niti ikakva Sila daleko udaljena od Oca svih stvari. Jer Bog nije imao potrebe za tim [bićima] da bi izvršio ono što je i sam unapred sa sobom odlučio da treba da bude učinjeno, kao da nema sopstvene ruke. Jer sa Njim su UVEK BILI PRISUTNI Reč i Mudrost, Sin i Duh, kroz koje i u kojima je, slobodno i spontano, načinio sve stvari, kojima i govori, rekavši: Načinimo čoveka po svom obličju i podobiju; Postanje 1:26 uzimajući od sebe supstancu [oblikovanih] stvorenja, i uzor načinjenih stvari, i tip svih ukrasa u svetu. (Isto, Poglavlje 20)
Bog Otac i Njegova Reč oblikovali su sve stvorene stvari (koje Oni koriste) sopstvenom silom i mudrošću, a ne iz nedostatka ili neznanja. Sin Božji, koji je primio svu vlast od Oca, inače nikada ne bi uzeo telo na sebe.
1. I takvo, to jest toliko važno domostrojstvo, On nije ostvario posredstvom tuđih tvorevina, nego posredstvom sopstvenih; niti onim stvarima koje su stvorene iz neznanja i nedostatka, nego onima koje su svoju supstancu imale od mudrosti i sile svoga Oca. Jer On nije bio nepravedan, da bi žudeo za tuđom svojinom; niti u oskudici, da ne bi mogao sopstvenim sredstvima da podari život svojima, i da upotrebi sopstvenu tvorevinu za spasenje čoveka. Jer, zaista, tvorevina Ga ne bi mogla izdržati [na krstu], da je poslao [prosto po nalogu] ono što je bilo plod neznanja i nedostatka. A mi smo više puta pokazali da je ovaploćena Reč Božja bila obešena na drvo, pa čak i sami jeretici priznaju da je bio raspet. Kako je, onda, plod neznanja i nedostatka mogao da izdrži Onoga koji sadrži znanje o svim stvarima, i koji je istinit i savršen? Ili kako je ta tvorevina, koja je bila skrivena od Oca i daleko od Njega, mogla da izdrži Njegovu Reč? A ako je ovaj svet načinjen od anđela (svejedno da li pretpostavljamo njihovo neznanje ili njihovo poznavanje Vrhovnog Boga), kada je Gospod izjavio: Jer ja sam u Ocu, i Otac u meni, Jovan 14:11 kako je to delo anđela moglo da podnese da bude odjednom opterećeno i Ocem i Sinom? Kako je, opet, ta tvorevina koja je izvan Plerome mogla da sadrži Onoga koji sadrži čitavu Pleromu? Budući, dakle, da su sve te stvari nemoguće i lišene dokaza, jedino je propovedanje Crkve istinito [koje objavljuje] da Ga je nosila Njegova sopstvena tvorevina, koja postoji silom, veštinom i mudrošću Boga; koju, doduše, Otac održava na nevidljiv način, ali koja je, naprotiv, na vidljiv način nosila Njegovu Reč: i to je istinita [Reč].
2. Jer Otac nosi tvorevinu i sopstvenu Reč istovremeno, a Reč koju Otac nosi daruje Duha svima kako Otac hoće. Nekima daje po načinu stvaranja ono što je načinjeno; a drugima [daje] po načinu usinovljenja, to jest ono što je od Boga, naime rođenje. I tako se objavljuje jedan Bog Otac, koji je nad svima, i kroz sve, i u svemu. Otac je zaista nad svima, i On je Glava Hrista; ali Reč je kroz sve stvari, i sama je Glava Crkve; dok je Duh u svima nama, i On je živa voda, Jovan 7:39 koju Gospod daruje onima koji ispravno veruju u Njega, i ljube Ga, i koji znaju da postoji jedan Otac, koji je nad svima, i kroz sve, i u svima nama. Efescima 4:6 A o tim stvarima svedoči i Jovan, učenik Gospodnji, koji daje svedočanstvo kada ovako govori u Jevanđelju: U početku beše Reč, i Reč beše u Boga, i Reč beše Bog. Ona beše u početku u Boga. Sve je kroz Nju postalo, i bez Nje ništa nije postalo. Jovan 1:1, itd. A zatim je za samu Reč rekao: Beše u svetu, i svet je kroz Nju postao, i svet Je ne pozna. K svojima dođe, i svoji Je ne primiše. A onima koji Je primiše dade vlast da postanu sinovi Božji, onima koji veruju u ime Njegovo. Jovan 1:10, itd. I opet, pokazujući domostrojstvo u pogledu Njegove ljudske prirode, Jovan je rekao: I Reč je postala telo, i nastanila se među nama. Jovan 1:14 A u nastavku kaže: I videsmo slavu Njegovu, slavu kao Jedinorodnoga od Oca, punu milosti i istine. On tako jasno ukazuje onima koji su voljni da čuju, to jest onima koji imaju uši, da postoji jedan Bog, Otac nad svima, i jedna Reč Božja, koja je kroz sve, kojom je sve načinjeno; i da ovaj svet pripada Njoj, i da je Njome načinjen, po volji Očevoj, a ne od anđela; niti otpadništvom, nedostatkom i neznanjem; niti bilo kakvom silom Prunike, koju neki od njih nazivaju i Majkom; niti bilo kojim drugim tvorcem sveta koji ne poznaje Oca.
3. Jer Tvorac sveta je zaista Reč Božja: i to je naš Gospod, koji je u poslednja vremena postao čovek, postojeći u ovom svetu, i koji na nevidljiv način sadrži sve stvorene stvari, i prisutan je u čitavoj tvorevini, budući da Reč Božja upravlja i uređuje sve stvari; i zato je došao k svojima na vidljiv način, i postao telo, i visio na drvetu, da bi sve sabrao u sebi. A Njegov sopstveni narod Ga nije primio, kao što je Mojsije upravo to objavio među narodom: I život tvoj visiće pred očima tvojim, i nećeš verovati svome životu. Ponovljeni zakoni 28:66 Oni, dakle, koji Ga nisu primili, nisu primili život. A onima koji Ga primiše dade vlast da postanu sinovi Božji. Jovan 1:12 Jer On je taj koji od Oca ima vlast nad svim stvarima, budući da je Reč Božja i pravi čovek, opšteći sa nevidljivim bićima na način uma, i postavljajući zakon vidljiv spoljašnjim čulima, da sve stvari ostanu svaka u svom poretku; i On očigledno vlada nad stvarima vidljivim i onima koje se tiču ljudi; i donosi pravedan i dostojan sud nad svima; kao što i David, jasno ukazujući na to, kaže: Bog naš će očigledno doći, i neće ćutati. Zatim pokazuje i sud koji On donosi, govoreći: Oganj će goreti pred Njim, i silna bura besneće oko Njega. Prizvaće nebo odozgo, i zemlju, da sudi narodu svome. (Knjiga 5, Poglavlje 18)
Sada navodim biblijska mesta koja potvrđuju tvrdnje koje je Irinej izneo o tome šta su apostoli učili svoje učenike o temeljnim doktrinama hrišćanske vere:
„Dostojan si, Gospode i Bože naš, da primiš slavu i čast i silu, jer si Ti stvorio sve, i voljom tvojom sve nastade i sazda se.“ Otkrivenje 4:11
„I anđeo kojega vidjeh gdje stoji na moru i na zemlji, podiže svoju desnu ruku prema nebu, I zakle se Onim koji živi u vijekove vijekova, Koji sazda nebo i što je na njemu, i zemlju i što je na njoj, i more i što je u njemu, da vremena više biti neće“ Otkrivenje 10:5-6
„Ali mi imamo samo jednoga Boga Oca, od kojega je sve i za kojega smo mi, i jednoga Gospoda Isusa Hrista, kroz kojega je sve i mi kroz njega.“ 1. Korinćanima 8:6
„I da rasvijetlim svima u čemu je ustrojstvo tajne od vječnosti sakrivene u Bogu, koji je sazdao sve kroz Isusa Hrista“ Efescima 3:9
„Koji nas izbavi od vlasti tame i prenese u Carstvo Sina ljubavi svoje, U kome imamo iskupljenje, oproštenje grijehova; Koji je ikona Boga nevidljivoga, Prvorođeni prije svake tvari, Jer Njime bi sazdano sve, što je na nebesima i što je na zemlji, što je vidljivo i što je nevidljivo, bili prijestoli ili gospodstva, ili načalstva ili vlasti; sve je Njime i za Njega sazdano. I On je prije svega, i sve u njemu postoji. I On je Glava Tijela, Crkve, koji je početak, Prvorođeni iz mrtvih, da u svemu On bude prvi.“ Kološanima 1:13-18
„A rođenje Isusa Hrista ovako bi: Kad je mati njegova Marija bila obručena Josifu, a prije nego što se bjehu sastali, nađe se da je zatrudnila od Duha Svetoga. A Josif muž njezin, budući pravedan i ne hoteći je javno izobličiti, namisli je tajno otpustiti. No kad on tako pomisli, gle, javi mu se u snu anđeo Gospodnji govoreći: Josife, sine Davidov, ne boj se uzeti Mariju ženu svoju; jer ono što se u njoj začelo od Duha je Svetoga. Pa će roditi sina, i nadjeni mu ime Isus; jer će on spasti narod svoj od grijeha njihovih. A sve se ovo dogodilo da se ispuni što je Gospod kazao preko proroka koji govori: Eto, djevojka će začeti, i rodiće sina, i nadjenuće mu ime Emanuil, što će reći: S nama Bog.“ Matej 1:18-23
„A Marija reče anđelu: Kako će to biti kad ja ne znam za muža? I odgovarajući anđeo reče joj: Duh Sveti doći će na tebe, i sila Višnjega osjeniće te; zato i ono što će se roditi biće sveto, i nazvaće se Sin Božiji.“ Luka 1:34-35
„Bog Avraamov i Isakov i Jakovljev, Bog otaca naših, proslavi Sina svojega Isusa, koga vi predadoste, i odrekoste ga se pred licem Pilatovim kada on presudi da ga pusti. A vi se odrekoste Sveca i Pravednika i isprosiste čovjeka ubicu da vam pokloni. A Načelnika života ubiste, kojega Bog vaskrse iz mrtvih, čemu smo mi svjedoci.“ Dela apostolska 3:13-15
„A kad ih otpustiše, ovi dođoše svojima i javiše šta im rekoše prvosveštenici i starješine. A kad oni čuše, jednodušno podigoše glas Bogu i rekoše: Gospode, ti koji si stvorio nebo i zemlju i more i sve što je u njima; Ti si ustima Davida, sluge svojega, rekao: Zašto se bune neznabošci, i narodi pomišljaju zaludne stvari? Ustadoše carevi zemaljski i knezovi sabraše se zajedno na Gospoda i na Pomazanika njegovog. Jer se zaista sabraše u ovome gradu na Svetoga Sina tvojega Isusa, kojega si pomazao, Irod i Pontijski Pilat sa neznabošcima i s plemenima Izrailjevim, Da učine ono što ruka tvoja i savjet tvoj unaprijed odredi da bude. I sad, Gospode, pogledaj na njihove prijetnje, i daj slugama tvojim da sa svakom smjelošću govore riječ tvoju, Pružajući i ti ruku svoju na iscjeljivanje, da bivaju znaci i čudesa imenom Svetoga Sina tvojega Isusa. I pošto se oni pomoliše Bogu, zatrese se mjesto gdje bijahu sabrani, i ispuniše se svi Duha Svetoga, i govorahu riječ Božiju sa smjelošću.“ Dela apostolska 4:23-31
„Zapovijedam ti pred Bogom koji svemu život daje i pred Hristom Isusom koji posvjedoči pred Pontijem Pilatom dobro ispovijedanje: Da održiš zapovijest čistu i besprekornu do javljanja Gospoda našega Isusa Hrista, Koje će u svoje vrijeme pokazati blaženi i jedini Vladar, Car careva i Gospodar gospodara, On koji jedini ima besmrtnost i živi u svjetlosti nepristupnoj, Koga niko od ljudi ne vidje niti može vidjeti; Njemu čast i sila vječna. Amin.“ 1. Timoteju 6:13-16
„U početku bješe Logos (Riječ), i Logos bješe u Boga, i Logos bješe Bog“… „I Logos postade tijelo i nastani se među nama, i vidjesmo slavu njegovu, slavu kao Jedinorodnoga od Oca, pun blagodati i istine.“ Jovan 1:1, 14
„I odgovori Toma i reče mu: Gospod moj i Bog moj! Reče mu Isus: Zato što si me vidio, povjerovao si; blaženi koji ne vidješe a vjerovaše.“ Jovan 20:28-29 New King James Version (NKJV)
„Pazite, dakle, na sebe i na sve stado u kome vas Duh Sveti postavi za episkope da napasate Crkvu Gospoda i Boga koju steče krvlju svojom.“ Dela apostolska 20:28
„Čiji su i oci, i od kojih je Hristos po tijelu, koji je nad svima Bog blagosloveni u vijekove. Amin.“ Rimljanima 9:5
„I zaista velika je tajna pobožnosti: Bog se javi u tijelu, opravda se u Duhu, pokaza se anđelima, propovjedi se neznabošcima, vjerova se u svijetu, vaznese se u slavi.“ 1. Timoteju 3:16
„Očekujući blaženu nadu i javljanje slave velikoga Boga i Spasa našega Isusa Hrista, Koji dade sebe za nas da bi nas iskupio od svakoga bezakonja, i da očisti za sebe narod izabrani koji revnuje u dobrim djelima.“ Titu 2:13-14
„Za Sina pak: Prijesto je tvoj, Bože, vavijek vijeka; žezal pravičnosti je žezal Carstva tvojega.“ Jevrejima 1:8
„Simon Petar, sluga i apostol Isusa Hrista, onima što su primili sa nama jednako dragocjenu vjeru u pravdi Boga našega i Spasa Isusa Hrista:“ 2. Petrova 1:1
„A znamo da je Sin Božiji došao i dao nam razum da poznajemo Istinitoga; i jesmo u Istinitome, u Sinu njegovom Isusu Hristu. On je istiniti Bog i život vječni.“ 1. Jovanova 5:20
„Ljudi braćo, neka je dopušteno sa slobodom reći vam za praoca Davida da i umrije, i ukopan bi, i grob je njegov među nama do ovoga dana. Budući, dakle, da je bio prorok, i znajući da mu se Bog zakletvom zakleo da će od ploda bedara njegovih po tijelu podignuti Hrista da sjedi na prijestolu njegovu, Predvidjevši govori za vaskrsenje Hristovo da ne bi ostavljena duša njegova u adu, niti tijelo njegovo vidje truljenja. Ovoga Isusa vaskrse Bog, čemu smo svi mi svjedoci. Desnicom, dakle, Božijom vaznese se, i primivši od Oca obećanje Svetoga Duha, izli ovo što vi sada vidite i čujete. Jer David ne iziđe na nebesa, nego sam govori: Reče Gospod Gospodu mojemu: sjedi meni s desne strane, Dok položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim. Čvrsto, dakle, neka zna sav dom Izrailjev da je i Gospodom i Hristom učinio Bog njega, ovoga Isusa, koga vi raspeste.“ Dela apostolska 2:29-36
„A njima reče: Ovo su riječi koje sam vam govorio još dok sam bio s vama, da se mora sve ispuniti što je o meni napisano u Zakonu Mojsejevu i u Prorocima i u Psalmima. Tada im otvori um da razumiju Pisma. I reče im: Tako je pisano, i tako je trebalo da Hristos postrada i vaskrsne iz mrtvih trećega dana, I da se u njegovo ime propovijeda pokajanje i oproštenje grijehova po svim narodima, počevši od Jerusalima.“ Luka 24:44-47
„O kojem spasenju ispitivaše i istraživaše proroci, koji proricaše o vama podarenoj blagodati; Ispitujući u koje ili kakvo vrijeme javljaše Duh Hristov koji bješe u njima, unaprijed svjedočeći za Hristova stradanja i za slave poslije toga. Njima se otkri da ne sebi, nego vama služahu u onom što vam se sad javi preko onih koji vam propovjediše Jevanđelje Duhom Svetim poslanim s neba, u što anđeli žele zaviriti.“ 1. Petrova 1:10-12
„Jer će doći Sin Čovječiji u slavi Oca svojega sa anđelima svojim, i tada će uzvratiti svakome po djelima njegovim.“ Matej 16:27
„A kada dođe Sin Čovječiji u slavi svojoj i svi sveti anđeli sa njim, tada će sjesti na prijesto slave svoje. I sabraće se pred njim svi narodi, i razlučiće ih jedne od drugih kao pastir što razlučuje ovce od jaradi. I postaviće ovce sa desne strane sebi, a jarad sa lijeve. Tada će reći Car onima što mu stoje sa desne strane: Hodite blagosloveni Oca mojega; primite Carstvo koje vam je pripremljeno od postanja svijeta. Jer ogladnjeh, i dadoste mi da jedem; ožednjeh, i napojiste me; stranac bijah, i primiste me; Nag bijah, i odjenuste me; bolestan bijah, i posjetiste me; u tamnici bijah, i dođoste mi. Tada će mu odgovoriti pravednici govoreći: Gospode, kada te vidjesmo gladna, i nahranismo? Ili žedna, i napojismo? Kad li te vidjesmo stranca, i primismo? Ili naga, i odjenusmo? Kad li te vidjesmo bolesna ili u tamnici, i dođosmo ti? I odgovarajući Car reći će im: Zaista vam kažem: kad učiniste jednome od ove moje najmanje braće, meni učiniste. Tada će reći i onima što mu stoje s lijeve strane: Idite od mene, prokleti, u oganj vječni koji je pripremljen đavolu i anđelima njegovim. Jer ogladnjeh, i ne dadoste mi da jedem; ožednjeh, i ne napojiste me; Stranac bijah, i ne primiste me; nag bijah, i ne odjenuste me; bolestan i u tamnici bijah, i ne posjetiste me. Tad će mu odgovoriti i oni govoreći: Gospode, kada te vidjesmo gladna ili žedna, ili stranca ili naga, ili bolesna ili u tamnici, i ne poslužismo ti? Tada će im odgovoriti govoreći: Zaista vam kažem: kad ne učiniste jednome od ovih najmanjih, ni meni ne učiniste. I ovi će otići u muku vječnu, a pravednici u život vječni.“ Matej 25:31-46
„Zaista, zaista vam kažem, da dolazi čas, i već je nastao, kada će mrtvi čuti glas Sina Božijega, i čuvši ga oživjeće. Jer kao što Otac ima život u sebi, tako dade i Sinu da ima život u sebi; I dade mu vlast i da sudi, jer je Sin Čovječiji. Ne čudite se tome, jer dolazi čas u koji će svi koji su u grobovima čuti glas Sina Božijega, I izići će oni koji su činili dobro u vaskrsenje života, a oni koji su činili zlo u vaskrsenje suda.“ Jovan 5:25-29
„Ali ne gledajući Bog na vremena neznanja, sad zapovijeda svima ljudima svuda da se pokaju; Jer je ustanovio dan u koji će suditi vaseljeni po pravdi preko Čovjeka kojega odredi i dade svima vjeru vaskrsnuvši ga iz mrtvih.“ Dela apostolska 17:30-31
„Na dan kada Bog uzasudi tajne ljudske po Jevanđelju mojemu kroz Isusa Hrista.“ Rimljanima 2:16
„Jer zato Hristos i umrije i vaskrse i oživi da ovlada i mrtvima i živima. A ti, zašto osuđuješ brata svoga? Ili ti, zašto nipodaštavaš brata svoga? Jer ćemo svi predstati sudu Hristovom. Jer je pisano: Živ sam ja, govori Gospod, pokloniće mi se svako koljeno, i svaki jezik ispovijediće Boga. Dakle, svaki će od nas dati Bogu odgovor za sebe.“ Rimljanima 14:9-12
„Tako je i napisano: Prvi čovjek Adam postade duša živa, a posljednji Adam duh koji oživljuje. Ali nije prvo duhovno, nego duševno, potom duhovno. Prvi čovjek je od zemlje, zemljan; drugi čovjek je Gospod sa neba. Kakav je zemljani, takvi su i zemljani; i kakav je nebeski, takvi su i nebeski. I kao što nosismo sliku zemljanoga, tako ćemo nositi i sliku nebeskoga. A ovo kažem, braćo, da tijelo i krv ne mogu naslijediti Carstva Božijega, niti raspadljivost nasljeđuje neraspadljivost. Evo vam kazujem tajnu: Svi nećemo pomrijeti, a svi ćemo se promijeniti, Ujedanput, u trenu oka, pri posljednjoj trubi; jer će zatrubiti, i mrtvi će vaskrsnuti neraspadljivi, i mi ćemo se promijeniti. Jer treba ovo raspadljivo da se obuče u neraspadljivost, i ovo smrtno da se obuče u besmrtnost. A kad se ovo raspadljivo obuče u neraspadljivost, i ovo smrtno obuče u besmrtnost, onda će se ispuniti ona riječ što je napisana: Pobjeda proždrije smrt. Gdje ti je, smrti, žalac? Gdje ti je, pakle, pobjeda? A žalac je smrti grijeh, a sila je grijeha zakon. A Bogu hvala koji nam dade pobjedu kroz Gospoda našega Isusa Hrista. Zato, braćo moja mila, budite čvrsti, nepokolebivi, napredujte neprestano u djelu Gospodnjem, znajući da trud vaš nije uzalud u Gospodu.“ 1. Korinćanima 15:45-58
„Jer nam se svima valja javiti na sudu Hristovom, da primi svaki ono što u tijelu učini, bilo dobro ili zlo.“ 2. Korinćanima 5:10
„I kao što ljudima predstoji jedanput umrijeti, a potom sud (Božiji), Tako i Hristos jedanput prinese sebe na žrtvu da ponese grijehe mnogih. A drugi put će se pojaviti ne zbog grijeha, nego za spasenje onih koji ga čekaju.“ Jevrejima 9:27-28
„Imajući nadanje na Boga da će biti vaskrsenje mrtvima, i pravednicima i grješnicima, koje i sami ovi čekaju.“ Dela apostolska 24:15
„Da bih kako dostigao u vaskrsenje mrtvih.“… „Međutim, naše življenje je na nebesima, otkuda očekujemo i Spasitelja Gospoda Isusa Hrista, Koji će preobraziti naše poniženo tijelo, tako da bude saobrazno tijelu slave njegove, po sili kojom On može sve učiniti i sebi pokoriti.“ Filipljanima 3:11, 20-21
„To je znak pravednoga suda Božijega, da se udostojite Carstva Božijega, za koje i stradate, Pošto je pravedno u Boga da uzvrati muku onima koji vas muče, A vama stradalnicima spokojstvo sa nama kada se javi s neba Gospod Isus s anđelima sile svoje, U ognju plamenome, koji će osuditi one koji ne poznaju Boga i ne pokoravaju se Jevanđelju Gospoda našega Isusa Hrista. Takvi će biti osuđeni na vječnu pogibao od lica Gospodnjega i od slave sile njegove, Kada dođe u onaj Dan da se proslavi u svetima svojima i pokaže se divan u svima vjerujućima, jer povjerovaste svjedočanstvu našemu.“ 2. Solunjanima 1:5-10
„I vidjeh veliki, bijeli prijesto, i Onoga što sjedi na njemu, od čijega lica pobježe zemlja i nebo, i mjesta im se ne nađe. I vidjeh mrtve, velike i male, gdje stoje pred prijestolom, i knjige se otvoriše, i druga se knjiga otvori, koja je Knjiga života; i biše suđeni mrtvi po djelima svojim kao što je zapisano u knjigama. I more dade mrtve koji su u njemu, i smrt i pakao dadoše mrtvace koji bijahu u njima, i biše suđeni svaki po djelima svojim. I smrt i pakao biše bačeni u jezero ognjeno. Ova smrt je druga smrt. I ko se ne nađe zapisan u Knjizi života, bačen bi u jezero ognjeno.“ Otkrivenje 20:11-15
Ako nije drugačije naznačeno, biblijski navodi preuzeti su iz prevoda Modern English Version (MEV).