Okretanje ploče, deo 1b

Nastavljamo naš odgovor ovde razmatranjem prakse rane Crkve da se u obožavanju moli Gospodu Isusu odmah nakon njegovog telesnog vaznesenja na nebo.

Novozavetni dokumenti pokazuju da su prvi hrišćani bili poznati po svom običaju da prizivaju ime vaskrslog Gospoda u svom zajedničkom obožavanju,

„Crkvi Božijoj koja je u Korintu, osvećenima u Hristu Isusu, pozvanima svetima, sa svima koji na svakom mjestu prizivaju ime Gospoda našega Isusa Hrista, njihovoga i našega: Blagodat vam i mir od Boga Oca našega i Gospoda Isusa Hrista.“ 1. Korinćanima 1:2-3

Praksa koja je započela među jevrejskim vernicima, i to baš u Jerusalimu!

„A Savle, još dišući prijetnjom i ubistvom na učenike Gospodnje, pristupi prvosvešteniku, I zatraži od njega poslanice u Damask za sinagoge, da ako koga nađe koji je od ovoga Puta, i ljude i žene, svezane dovede u Jerusalim. A kad putovaše i dođe blizu Damaska, iznenada obasja ga svjetlost sa neba, I padnuvši na zemlju ču glas gdje mu govori: Savle, Savle, zašto me goniš? A on reče: Ko si ti, Gospode? A Gospod reče: Ja sam Isus kojega ti goniš, (teško ti je protiv bodila praćati se. A on drhteći od straha reče: Gospode, šta ću da činim? A Gospod mu reče) nego ustani i uđi u grad, pa će ti se kazati šta treba da činiš. A ljudi koji putovahu s njim stajahu nijemi, čujući glas, a nikoga ne videći. A Savle ustade sa zemlje i otvorenim očima svojim nikoga ne viđaše. Oni ga uzeše za ruku i uvedoše u Damask. I bješe tri dana slijep, i ne jede, niti pi. A u Damasku bješe jedan učenik, po imenu Ananija, i reče mu Gospod u viđenju: Ananija! A on reče: Evo me, Gospode! A Gospod njemu: Ustani i idi u ulicu koja se zove Prava, i traži u domu Judinom po imenu Savla Taršanina; jer gle, on se moli Bogu, I vidje u viđenju čovjeka, po imenu Ananiju, gdje uđe i metnu ruku na njega da progleda. A Ananija odgovori: Gospode, čuo sam od mnogih za toga čovjeka koliko zla počini svetima tvojima u Jerusalimu. I ovdje ima vlast od prvosveštenika da veže sve koji prizivaju Ime tvoje. A Gospod mu reče: Idi, jer mi je on sasud izbrani, da iznese Ime moje pred neznabošce i careve i sinove Izrailjeve; A ja ću mu pokazati koliko mu valja postradati za Ime moje. I otide Ananija, i uđe u kuću, i metnuvši ruke na njega reče: Savle brate, Gospod Isus, koji ti se javi na putu kojim si išao, poslao me je da progledaš i da se ispuniš Duha Svetoga. I odmah otpade od očiju njegovih kao krljušt, i progleda, i ustavši krsti se; I uzevši hranu, okrijepi se. I bi Savle nekoliko dana sa učenicima koji bijahu u Damasku. I odmah po sinagogama propovijedaše Isusa da je on Sin Božiji. A svi koji slušahu čuđahu se i govorahu: Nije li ovo onaj što u Jerusalimu satiraše one koji prizivaju Ime ovo, i ne dođe li ovdje zato da ih vezane vodi prvosveštenicima?“ Dela apostolska 9:1-21

Hrišćani su prizivali Gospoda Isusa čak i na samrti, moleći ga da ih primi u svoje slavno prisustvo:

„I kamenovahu Stefana koji se moljaše Bogu i govoraše: Gospode Isuse, primi duh moj!“ Dela apostolska 7:59-60

Reći da je ono što su ovi hrišćani činili naprosto zapanjujuće bilo bi krajnje ublažavanje, budući da su se ovi rani sledbenici molili Hristu na potpuno isti način na koji su se starozavetni sveti molili Jahveu, Bogu Svemogućem!

„U tvoju ruku predajem duh svoj; izbavljao si me, Gospode, Bože istini!“ Psalam 31:5

„Uzvisujte Gospoda Boga našega, i klanjajte se podnožju njegovu; da je sveti! Mojsije i Aron, sveštenici njegovi, i Samuilo jedan od onijeh koji prizivlju ime njegovo, prizivahu Boga, i on ih usliši. U stupu od oblaka govoraše njima; oni čuvaše zapovijesti njegove i uredbu koju im dade.“ Psalam 99:5-7 – upor. 116:1-4, 13, 17; 145:18; Postanje 4:26; 12:8; 21:33; Ponovljeni zakoni 4:7; Jeremija 29:12; Joil 2:32

Štaviše, bogonadahnuto Sveto pismo izričito objavljuje da se takva pobožnost ima ukazivati jedino Bogu:

„I izvede ga đavo na goru visoku i pokaza mu carstva ovoga svijeta za tren oka. I reče mu đavo: Tebi ću dati svu vlast ovu i slavu njihovu, jer je meni predana, i kome hoću dajem je. Ti, dakle, ako se pokloniš preda mnom, biće sva tvoja. I odgovarajući Isus reče mu: Idi od mene, Satano, jer je pisano: Gospodu Bogu svojemu klanjaj se, i njemu jedinome služi.“ Luka 4:5-8 – upor. 2. Carevima 17:34-39; Dela apostolska 10:25-26; 14:8-15; Otkrivenje 19:10; 22:8-9

Stoga, jedini način da se opravda ovakvo poštovanje ukazano vaskrslom Gospodu jeste taj da su i Hristos i njegovi sledbenici verovali i propovedali da je Isus Bog u telu.

U sledećem primeru, apostoli su otišli čak dotle da priznaju da je Isus Gospod koji poznaje srca svih ljudi:

„Do dana kada se vaznese, pošto Duhom Svetim dade zapovjesti apostolima koje izabra, Kojima i po stradanju svome pokaza sebe živa mnogim istinitim dokazima, javljajući im se četrdeset dana i govoreći o Carstvu Božijemu. S njima boraveći zapovjedi im da se ne udaljuju iz Jerusalima, nego da čekaju obećanje Oca, koje čuste, reče, od mene; Jer je Jovan krstio vodom, a vi ćete se krstiti Duhom Svetim ne dugo poslije ovih dana. Onda oni koji bijahu sabrani pitahu ga govoreći; Gospode, hoćeš li u ovo vrijeme uspostaviti carstvo Izrailjevo? A on im reče: Nije vaše znati vremena i rokove koje Otac zadrža u svojoj vlasti, Nego ćete primiti silu kada siđe Sveti Duh na vas; i bićete mi svjedoci u Jerusalimu i po svoj Judeji i Samariji i sve do kraja zemlje. I ovo rekavši, dok oni gledahu, podiže se, i uze ga oblak ispred očiju njihovih. I dok netremice gledahu za njim kako ide na nebo, gle, dva čovjeka u haljinama bijelim stadoše pored njih, I oni rekoše: Ljudi Galilejci, što stojite i gledate na nebo? Ovaj Isus koji se od vas vaznese na nebo, tako će isto doći kao što ga vidjeste da odlazi na nebo. Tada se vratiše u Jerusalim sa gore zvane Maslinska, koja je blizu Jerusalima jedan subotni dan hoda. I kad uđoše, popeše se u gornju odaju gdje su boravili, i to: Petar i Jakov, i Jovan i Andrej, Filip i Toma, Vartolomej i Matej, Jakov Alfejev i Simon Zilot, i Juda Jakovljev. Ovi svi bijahu istrajno i jednodušno na molitvi i moljenju, sa ženama i sa Marijom materom Isusovom i sa braćom njegovom. I u te dane ustade Petar između učenika, – a bijaše naroda na okupu oko sto dvadeset duša, – i reče: Ljudi braćo, trebalo je da se izvrši ono Pismo što proreče Duh Sveti ustima Davidovim za Judu, koji bješe predvodnik onih što uhvatiše Isusa; Jer se brojaše s nama i bijaše primio udjel službe ove. On, dakle, steče njivu od plate nepravedne, i strmoglavivši se puče po srijedi, i prosu se sva utroba njegova. I to postade znano svima koji žive u Jerusalimu, tako da se ta njiva prozva njihovim jezikom Akeldama, što znači: njiva krvi. Jer je napisano u knjizi Psalama: Da bude dvor njegov pust, i da ne bude nikoga ko bi živio u njemu; i: Episkopstvo njegovo da primi drugi. Treba, dakle, od ovih ljudi koji su bili zajedno s nama za sve vrijeme otkako među nas dođe i iziđe od nas Gospod Isus, Počevši od krštenja Jovanova do dana kada se uznese od nas, da jedan od ovih bude s nama svjedok njegovog vaskrsenja. I postaviše dvojicu: Josifa zvanog Varsava, koji bi nazvan Just, i Matiju. I pomolivši se rekoše: Ti, Gospode, poznavaoče srdaca sviju, pokaži jednoga od ove dvojice koga si izabrao,“ Dela apostolska 1:2, 6-7, 21, 24

Kristalno je jasno da su se učenici ovde molili Isusu, budući da kontekst poglavlja pokazuje da je on Gospod koji je od samog početka izabrao apostole. Stoga ima smisla da bi ga Isusovi sledbenici prizivali da im otkrije kojeg je od dvojice ljudi izabrao za Judinu zamenu.

Sledeći stihovi pružaju dodatni dokaz da je Gospod kome su se apostoli obraćali u svojoj molitvi zapravo bio Isus Hristos:

„I dogodi se jednoga dana kad on učaše, sjeđahu ondje fariseji i zakonici koji bijahu došli iz sviju sela galilejskih i judejskih i iz Jerusalima; i bi sila Gospodnja da ih iscjeljuje; I gle, ljudi donesoše na odru čovjeka koji bješe oduzet, i tražahu kako da ga unesu i polože pred njega. I ne našavši kuda bi ga unijeli od naroda, popeše se na kuću i kroz krov spustiše ga sa odrom na sredinu pred Isusa. I vidjevši vjeru njihovu, reče mu: Čovječe, opraštaju ti se grijesi tvoji. I počeše pomišljati u sebi književnici i fariseji govoreći: Ko je ovaj što govori hule? Ko može opraštati grijehe osim jedini Bog? A razumjevši Isus pomisli njihove, odgovarajući reče im: Šta pomišljate u srcima svojim? Šta je lakše, reći: Opraštaju ti se grijesi tvoji, ili reći: Ustani i hodi? Ali da znate da vlast ima Sin Čovječiji na zemlji opraštati grijehe, – reče oduzetome: Tebi govorim, ustani i uzmi odar svoj i idi domu svome. I odmah ustade pred njima, i uze na čemu ležaše, i otide domu svome slaveći Boga. I svi se zadiviše, i slavljahu Boga, i ispunivši se straha govorahu: Čuda se nagledasmo danas!“ Luka 5:17-26

Isus nije prikazan samo kao onaj koji zna šta njegovi protivnici misle u sebi, već i kao onaj koji poseduje božansku vlast da isceljuje bolesti i da oprašta grehe. Niti je to jedini tekst koji opisuje Isusa kao onoga koji ima božansku moć da potpuno oprosti čovekove prestupe:

„A njoj reče: Opraštaju ti se grijesi. I stadoše u sebi govoriti oni što sjeđahu s njim za trpezom: Ko je ovaj što i grijehe oprašta? A ženi reče: Vjera tvoja spasla te je; idi u miru.“ Luka 7:48-50

„Vama prvo Bog podigavši Sina svojega Isusa, posla ga da vas blagoslovi i odvrati svakoga od zlih djela vaših.“ Dela apostolska 3:26

„Njega Bog desnicom svojom uzvisi za Načalnika i Spasitelja, da dade Izrailju pokajanje i oproštenje grijehova.“ Dela apostolska 5:31

„Onda kleče na koljena i povika iza glasa: Gospode, ne uračunaj im grijeh ovaj! I ovo rekavši, usnu.“ Dela apostolska 7:60

Drugi tekstovi koji pokazuju da Isus poznaje unutrašnje misli ljudskih srca uključuju sledeće:

„I govoraše im: Sin Čovječiji je gospodar i od subote. A dogodi se i u drugu subotu da on uđe u sinagogu i učaše, i bješe ondje čovjek kome desna ruka bješe suha. Motrahu pak na njega književnici i fariseji neće li u subotu iscijeliti, da bi našli optužbu protiv njega. A on znađaše pomisli njihove, i reče čovjeku koji imaše suhu ruku: Ustani i stani na sredinu! A on podigavši se stade. A Isus im reče: Zapitaću vas: Šta treba u subotu: dobro činiti ili zlo činiti? Dušu spasti ili pogubiti? A oni ćutahu. I pogledavši na sve njih, reče mu: Pruži ruku svoju. A on učini tako; i ruka mu posta zdrava kao i druga. A oni se napuniše bezumlja, i govorahu među sobom šta bi učinili Isusu.“ Luka 6:5-11

U ovom tekstu Isus isceljuje čoveka u subotu kako bi dokazao da je on suvereni Gospod koji ima vlast da određuje šta se sme, a šta ne sme činiti tog najsvetijeg od svih dana, iako hebrejska Biblija jasno uči da taj dan pripada isključivo Gospodu Bogu! (Upor. Izlazak 31:12-17; Levitska 23:3)

Evo još nekoliko odlomaka:

„A on znajući pomisli njihove reče im: Svako carstvo koje se razdijeli samo u sebi, opustjeće, i dom koji se razdijeli sam u sebi, propašće.“ Luka 11:17

„I dok oni ovo govorahu, i sam Isus stade među njih, i reče im: Mir vam! A oni se uplašiše i, budući ustrašeni, pomisliše da vide duha. I reče im: Što ste zbunjeni? I zašto takve pomisli ulaze u srca vaša? Vidite ruke moje i noge moje, da sam ja glavom; opipajte me i vidite; jer duh nema tijela i kostiju kao što vidite da ja imam.“ Luka 24:36-39

Jovanovo jevanđelje pruža dodatni dokaz da je Isus sveznajući Gospod koji zna sve:

„A kada bješe u Jerusalimu o prazniku Pashe, mnogi vjerovaše u ime njegovo videći znake njegove koje činjaše. A sam Isus ne povjeravaše sebe njima, jer ih je on znao sve. I ne trebaše da mu ko svjedoči za čovjeka; jer sam znadijaše šta bješe u čovjeku.“ Jovan 2:23-25

„Ovo sam vam govorio u pričama; ali dolazi čas kad vam više neću govoriti u pričama, nego ću vam otvoreno javiti o Ocu. U onaj dan ćete u ime moje zaiskati, i ne kažem vam da ću ja umoliti Oca za vas; Jer sam Otac ljubi vas, zato što ste vi ljubili mene, i vjerovali da ja od Boga iziđoh. Iziđoh od Oca, i došao sam na svijet; opet ostavljam svijet, i idem Ocu. Rekoše mu učenici njegovi: Eto sad otvoreno govoriš, i priču nikakvu ne govoriš. Sada znamo da sve znaš, i ne treba da te ko pita. Po tome vjerujemo da ti od Boga iziđe. Isus im odgovori: Sada li vjerujete?“ Jovan 16:25-31

„Reče mu treći put: Simone Jonin, voliš li me? Petar se ožalosti što mu reče treći put: voliš li me? I reče mu: Gospode, ti sve znaš, ti znaš da te volim. Reče mu Isus: Napasaj ovce moje.“ Jovan 21:17

Opet, da su ovo zapanjujuće tvrdnje, lako se vidi iz činjenice da Sveto pismo svedoči da jedino Bog može opraštati grehe i da jedino on zna tajne ljudskih srca,

„I reče im: Vi ste oni koji se pravite pravedni pred ljudima, ali Bog zna srca vaša; jer što je u ljudi visoko, gadost je pred Bogom.“ Luka 16:15 – upor. Dela apostolska 15:8; Rimljanima 8:27

„Ti čuj s neba, iz stana svojega, i smiluj se i učini i podaj svakome po svijem putovima njegovijem koje znaš u srcu njegovu; jer ti sam znaš srca svijeh sinova čovječijih;“ 1. Carevima 8:39

„Onda da bijasmo zaboravili ime Boga svojega i podigli ruke svoje k Bogu tuđemu, Ne bi li Bog iznašao to? Jer on zna tajne u srcu.“ Psalam 44:20-21

Nešto s čim se i sam Kuran slaže:

„Reci: „Skrivali vi ono što je u grudima vašim ili pokazivali, Allah to zna. On zna sve što je na nebesima i što je na Zemlji. Allah nad svime ima moć!““ S. 3:29

„I za one koji, kada učine nešto loše, ili sebi učine nepravdu, sete se Allaha i oprost za grehe svoje zamole. A ko oprašta grehe, ako ne Allah?! I za one koji u grehu svesno ne ustraju.“ S. 3:135 – upor. Q. 39:53

Štaviše, Isus je prikazan kako čini sve ono što hebrejska Biblija pripisuje Bogu, naime, oprašta grehe, isceljuje bolesti i iskupljuje ljude od propasti:

„Blagosiljaj, dušo moja, Gospoda, i ne zaboravljaj nijednoga dobra što ti je učinio. On ti prašta sve grijehe i iscjeljuje sve bolesti tvoje; Izbavlja od groba život tvoj, vjenčava te dobrotom i milošću;“ Psalam 103:2-4 – upor. Isaija 43:25; Danilo 9:9; Mihej 7:18-19

Ono što ovo čini prilično ironičnim jeste to što je Badavi u jednoj drugoj emisiji izjavio da ga, iako Sveta Biblija opisuje učenike kako obožavaju Isusa, ona ne prikazuje kako mu se mole!

Voditelj: Tvrdi se da su neki od učenika obožavali Isusa, a on tome nije prigovorio.

Džemal Badavi: To je nerazumevanje termina koji se ne može tumačiti doslovno. U Mateju 14:33: „A oni u lađi pristupiše i pokloniše mu se govoreći: Vaistinu si ti Sin Božiji.“

Primetite da se ne kaže da su mu se molili. Termin obožavanje ne označava nužno odnos između tvorca i stvorenja. Ponekad obožavanje znači snažnu ljubav (npr. prema novcu). (Radio Al-Islam Channel RA 200, „Isus: voljeni Alahov poslanik”, K15. Da li je Isus tvrdio da je božanstvo V: druge „tvrdnje”)

Budući da primeri koje smo naveli neoborivo utvrđuju da su se Isusovi sopstveni sledbenici zaista molili njemu, kako pojedinačno tako i zajednički, ovo bi trebalo da dovoljno razotkrije Badavijev krajnji očaj u pokušaju da porekne izričito biblijsko svedočanstvo o tome da je Isus obožavan kao Bog Sin.

Sada smo spremni da pređemo na završni deo naše rasprave.