Okretanje tabaka, 2. deo
Turning the Tables Pt. 2
Nastavljamo našu seriju u kojoj uzimamo neke od tekstova koje nehrišćanske grupe i kultovi često navode kako bi potkopali temeljne, suštinske biblijske doktrine, i te iste odlomke okrećemo protiv njih. Ponovo ćemo se osvrnuti na stih koji muslimani često citiraju da bi opovrgli božanstvo Hrista i njegovu suštinsku jednakost sa Ocem.
PRIGOVOR
Muslimanski polemičari veoma rado citiraju Matej 28:18, gde vaskrsli Gospod objavljuje svojim učenicima da mu je data apsolutna vlast nad celokupnim stvorenjem, kako bi dokazali da Hristos ne može biti Bog, na osnovu toga što je Isusu takva moć morala biti data. Oni pretpostavljaju da bi, ako je Bog, već posedovao takvu vlast i ne bi mu bilo potrebno da mu je neko drugi da. Obratite pažnju, na primer, na to šta sledeći muslimanski polemičari kažu o ovom tekstu:
STIHOVI KOJI PROTIVREČE UČENJU O TROJSTVU I/ILI BOŽANSTVU ISUSA…
Matej 28:18 – Sva vlast data je Isusu. (Jusuf Estes, Biblija… izbliza)
Biblija kaže da su Isusove moći njemu date
„Dade mi se svaka vlast“ (Matej 28:18)
Bog je svemoguć, niko Bogu ne daje njegove moći, inače ne bi bio Bog jer bi bio slab. Prema tome, Isus nije mogao biti Bog. (90 stihova kaže: Isus nije Bog, priredio Adenino Otari)
ODGOVOR
Pre nego što se uopšte pozabavimo ovim grubim izvrtanjem konkretnog teksta, od suštinske je važnosti da najpre navedemo neposredni kontekst, kako bismo stekli ispravnije razumevanje onoga što je Isus mislio:
„I pristupivši Isus reče im govoreći: Dade mi se svaka vlast na nebu i na zemlji. Idite, dakle, i naučite sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Svetoga Duha. Učeći ih da drže sve što sam vam zapovjedio; i, evo, ja sam sa vama u sve dane do svršetka vijeka. Amin.“ Matej 28:18-20
Obratite pažljivo pažnju na Hristove reči ovde. On ne samo da tvrdi da poseduje apsolutnu moć nad celim stvorenjem, već sebe takođe poistovećuje sa Sinom koji učestvuje u jednom božanskom imenu Oca i Svetog Duha. Čak uverava svoje sledbenike da će lično biti prisutan sa svakim od njih, gde god da odu!
Isus je u suštini sebe predstavljao kao svemogućeg, sveznajućeg i svudaprisutnog – kao onoga koji ima osobine koje pripadaju jedino Bogu, budući da je to jedini način na koji je mogao imati celo stvorenje pod svojom kontrolom i biti kadar da pomogne i osnaži sve svoje učenike da uspešno izvrše svoju misiju, bez obzira na to koliko ih je i gde god da se zateknu.
Sada kada smo naveli kontekst, možemo početi da se bavimo muslimanskom tvrdnjom.
Pre svega, razlog zbog kojeg je Isusu data božanska vlast nad nebom i zemljom jeste to što Matejevo jevanđelje uči da je Hristos, dok je bio na zemlji, uzeo na sebe status i ulogu sluge:
„I za njim iđaše narod mnogi, i iscijeli ih sve, I zaprijeti im da ga ne razglašuju; Da se ispuni što je rečeno preko Isaije proroka, koji govori: Gle, sluga moj, kojega izabrah, Ljubljeni moj, koji je po volji duše moje: metnuću Duh svoj na njega, i sud neznabošcima javiće. Neće se svađati ni vikati, niti će ko čuti po trgovima glasa njegova. Trsku stučenu neće prelomiti i žižak tinjajući neće ugasiti dokle ne dovede pravdu do pobjede. I u ime njegovo uzdaće se narodi.“ Matej 12:15-21 – upor. 3:16-17; Isaija 42:1-4
Kako bi služio drugima i prineo svoj život kao zamensku žrtvu za oproštenje greha:
„Kao što ni Sin Čovječiji nije došao da mu služe, nego da služi i dade život svoj u otkup za mnoge.“ Matej 20:28 – upor. Marko 12:6-7; Luka 22:27; Jovan 13:3-17; Rimljanima 15:8; Filipljanima 2:5-8
„I kad jeđahu, uze Isus hljeb i blagoslovivši prelomi ga, i davaše učenicima, i reče: Uzmite, jedite; ovo je tijelo moje. I uze čašu i zablagodarivši dade im govoreći: Pijte iz nje svi; Jer ovo je krv moja Novoga zavjeta koja se prolijeva za mnoge radi otpuštenja grijehova.“ Matej 26:26-28
Stoga je Isusu data vlast koja je oduvek bila njegova po božanskom pravu, ali koju je dobrovoljno ostavio po strani dok je bio na zemlji.
Štaviše, kao Sin, Isus je voljeni Naslednik Božji radi koga i postoji celo stvorenje:
„A on imaše još jedinoga sina svoga, voljenoga, pa im najzad posla i njega, govoreći: Postidjeće se sina mojega. A vinogradari oni rekoše među sobom: Ovo je nasljednik, hodite da ga ubijemo, i naše će biti nasljedstvo. I uhvatiše ga, i ubiše, i izbaciše ga napolje iz vinograda.“ Marko 12:6-8 – upor. Matej 21:37-39; Luka 20:13-15
„Jer Otac ljubi Sina, i sve je dao njemu u ruku.“ Jovan 3:35
„Znajući Isus da mu je Otac sve dao u ruke, i da od Boga iziđe, i Bogu ide,“ Jovan 13:3
„Sve što ima Otac moje je, zato rekoh da će od mojega uzeti, i javiti vam.“ Jovan 16:15
A kao Nasledniku, Bog je Sinu odredio da bude Onaj koji vaskrsava mrtve u poslednji dan i daje večni život svima koji u njega veruju:
„Ovo izgovori Isus, pa podiže oči svoje nebu i reče: Oče, došao je čas, proslavi Sina svojega, da i Sin tvoj proslavi tebe; Kao što si mu dao vlast nad svakim tijelom, da svemu što si mu dao, daruje im život vječni.“ Jovan 17:1-2, 10
„A Isus im reče: Ja sam hljeb života: koji meni dolazi neće ogladnjeti, i koji u mene vjeruje neće nikad ožednjeti. Nego vam rekoh: i vidjeli ste me, i ne vjerujete. Sve što mi daje Otac meni će doći; i onoga koji dolazi meni neću istjerati napolje. Jer sam sišao s neba ne da tvorim volju svoju, nego volju Oca, koji me posla. A ovo je volja Oca koji me posla, da sve što mi je dao ništa od toga ne izgubim, nego da to vaskrsnem u posljednji dan. A ovo je volja Oca koji me posla, da svaki koji vidi Sina i vjeruje u njega ima život vječni; i ja ću ga vaskrsnuti u posljednji dan.“ Jovan 6:35-40
Čak nam je rečeno da će Hristos podići mrtve iz njihovih grobova moću i veličanstvenim zvukom svog slavnog i suverenog glasa!
„Jer kao što Otac podiže mrtve i oživljava, tako i Sin koje hoće oživljava. Jer Otac ne sudi nikome, nego je sav sud dao Sinu, Da svi poštuju Sina kao što poštuju Oca. Ko ne poštuje Sina ne poštuje ni Oca koji ga je poslao. Zaista, zaista vam kažem: Ko moju riječ sluša i vjeruje Onome koji me je poslao, ima život vječni, i ne dolazi na sud, nego je prešao iz smrti u život. Zaista, zaista vam kažem, da dolazi čas, i već je nastao, kada će mrtvi čuti glas Sina Božijega, i čuvši ga oživjeće. Jer kao što Otac ima život u sebi, tako dade i Sinu da ima život u sebi; I dade mu vlast i da sudi, jer je Sin Čovječiji. Ne čudite se tome, jer dolazi čas u koji će svi koji su u grobovima čuti glas Sina Božijega, I izići će oni koji su činili dobro u vaskrsenje života, a oni koji su činili zlo u vaskrsenje suda.“ Jovan 5:21, 25-26, 28-29
Razlog zbog kojeg je Isus kadar da to učini jeste taj što je on i Istina i Život:
„Isus mu reče: Ja sam Put i Istina i Život; niko ne dolazi Ocu osim kroz mene.“ Jovan 14:6
I kao takav, on je Začetnik ili Tvorac života, Onaj od koga život potiče:
„U početku bješe Logos (Riječ), i Logos bješe u Boga, i Logos bješe Bog. On bješe u početku u Boga. Sve kroz njega postade, i bez njega ništa ne postade što je postalo. U njemu bješe život, i život bješe svjetlost ljudima. I svjetlost svijetli u tami, i tama je ne obuze. Bi čovjek poslan od Boga, po imenu Jovan. Ovaj dođe za svjedočanstvo, da svjedoči o svjetlosti, da svi vjeruju kroz njega. On ne bješe svjetlost, nego da svjedoči o svjetlosti. Bješe svjetlost istinita koja obasjava svakoga čovjeka koji dolazi na svijet. U svijetu bješe, i svijet kroz njega postade, i svijet ga ne pozna. Svojima dođe, i svoji ga ne primiše. A onima koji ga primiše dade vlast da budu čeda Božija, onima koji vjeruju u ime njegovo; Koji se ne rodiše od krvi, ni od želje tjelesne, ni od želje muževljeve, nego od Boga. I Logos postade tijelo i nastani se među nama, i vidjesmo slavu njegovu, slavu kao Jedinorodnoga od Oca, pun blagodati i istine.“ Jovan 1:1-4, 14
„Bog Avraamov i Isakov i Jakovljev, Bog otaca naših, proslavi Sina svojega Isusa, koga vi predadoste, i odrekoste ga se pred licem Pilatovim kada on presudi da ga pusti. A vi se odrekoste Sveca i Pravednika i isprosiste čovjeka ubicu da vam pokloni. A Načelnika života ubiste, kojega Bog vaskrse iz mrtvih, čemu smo mi svjedoci.“ Dela apostolska 3:13-15, Modern English Version (MEV)
Dovoljno je reći da prethodno navedeni biblijski tekstovi otvaraju mnoštvo problema za muslimane.
Kao prvo, Kuran poriče da je Alah ikome otac, a naročito Hristu:
„Jevreji govore: „Uzejr je Allahov sin“, a hrišćani kažu: „Mesija je Allahov sin.“ To su njihove reči, iz njihovih usta, oponašaju reči prethodnih nevernika - ubio ih Allah! Kuda se odmeću?“ S. 9:30 Arberi – upor. K. 5:18; 6:101; 19:88-93; 21:26; 39:4; 72:3
Da stvar bude gora, Isus je sebe nazvao nedokučivim Sinom koji jedini poznaje Oca na potpuno isti način na koji Otac poznaje njega:
„U taj čas obradova se duhom Isus i reče: Hvalim te, Oče, Gospode neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i razboritih, a otkrio to bezazlenima. Da, Oče, jer je tako bila volja tvoja. I okrenuvši se učenicima reče: Sve je meni predao Otac moj, i niko ne zna ko je Sin, osim Oca, ni ko je Otac, osim Sina, i ako Sin hoće kome otkriti.“ Luka 10:21-22
Ovo je izričita tvrdnja o sveznanju, budući da jedino sveznajući um može poznavati Boga na isti način na koji Bog poznaje njega.
Ipak, to je tvrdnja koja seče u samo srce kuranskog poricanja Isusove suštinske jednakosti sa Bogom, jer islamsko pismo prikazuje Hrista kako poriče da poznaje Božje unutrašnje biće ili dušu:
„A kada Allah kaže: „O Isuse, Marijin sine, jesi li ti govorio ljudima: ' Prihvatite mene i moju majku kao dva boga uz Allaha!'“ On će da kaže: „Uzvišen si Ti od toga! Meni ne priliči da govorim ono što nemam pravo. Ako sam ja to govorio, Ti to već znaš; Ti znaš šta je u meni, a ja ne znam šta je u Tebi; Ti, zaista, dobro znaš ono šta je čulima nedokučivo.““ S. 5:116 Hilali-Kan
Kao drugo, islamsko pismo poriče da je Alah uzeo sina ili nekoga drugog za sudruga u svojoj vlasti nad stvorenjem:
„I reci: „Sva hvala Allahu Koji Sebi nije uzeo deteta i Koji u vlasti nema sličnog, i Kome ne treba zaštitnik zbog nemoći“ – i istinski Ga veličaj!“ S. 17:111 Piktal
„Onaj Kome pripada vlast na nebesima i na Zemlji, Koji nema deteta, Koji u vlasti nema ortaka i Koji je sve stvorio i kako treba uredio!“ S. 25:2 Piktal
Kao treće, muslimansko takozvano „otkrivenje“ tvrdi da je Alah istina i život koji podiže mrtve iz njihovih grobova u poslednji čas:
„Reci: „O ljudi, ja sam zaista svima vama Allahov poslanik, vlast Njegova je i na nebesima i na Zemlji; nema drugog boga osim Njega, On daje život i smrt“ S. 7:158 Piktal
„Tako je jer Allah postoji, i što On može mrtve da oživi, i što On sve može. i što će Čas oživljenja da dođe, u to nema sumnje, i što će Allah da oživi one u grobovima.“ S. 22:6-7 Piktal
Kao četvrto, kao Naslednik, Isus ne poseduje samo sve muslimane, već poseduje i samog Muhameda, budući da je sve stvoreno za zadovoljstvo i slavu voljenog Sina Božjeg!
Stoga, tvrdnje Gospoda Isusa i njegovih učenika ne samo da utvrđuju da su oni išli unaokolo objavljujući da je Hristos bio/jeste Bog u telu, već i dokazuju da je Muhamed zapravo bio lažni prorok koji je propovedao drugog Isusa i lažno jevanđelje. Kao takav, Muhamed nije bio ništa drugo do antihrist koji je odvodio ljude od poznanja istinitog Boga koje je Hristos doneo čovečanstvu:
„Ko je lažljivac ako ne onaj ko poriče da Isus jeste Hristos. Taj je antihrist koji odriče Oca i Sina. Svaki koji odriče Sina, ni Oca nema; a koji priznaje Sina, ima i Oca.“ 1. Jovanova 2:22-23
„A znamo da je Sin Božiji došao i dao nam razum da poznajemo Istinitoga; i jesmo u Istinitome, u Sinu njegovom Isusu Hristu. On je istiniti Bog i život vječni.“ 1. Jovanova 5:20
„Boga niko nije vidio nikad: Jedinorodni Sin koji je u naručju Oca, on ga objavi.“ Jovan 1:18
Poslednji problem sa ovom muslimanskom polemikom jeste to što ona na kraju dokazuje previše, jer dokazuje da Alah iz Kurana ne može biti bog (što on i ne može biti, ali iz drugih razloga). Naime, muslimanska „sveta“ knjiga otvoreno kaže da je Alah naslednik koji prima nasledstvo od onoga što bi trebalo da bude njegovo sopstveno stvorenje!
„I samo Mi dajemo život i smrt, i Mi ćemo sve naslediti“ S. 15:23 Arberi
„Mi ćemo Zemlju i one koji žive na njoj da nasledimo i Nama će oni da se vrate.“ S. 19:40 Piktal – upor. K. 3:180; 19:80
Za Alaha se čak kaže da je najbolji od onih koji nasleđuju!
„I spomeni Zaharija, kada je pozvao svoga Gospodara: „Moj Gospodaru, ne ostavljaj me samog, Ti si jedini večan.““ S. 21:89 Piktal
Tako Alah pripada grupi pojedinaca koji primaju nasledstvo od drugih, čime postaje uporediv sa samim bićima koja je navodno stvorio.
Ovo stavlja muslimane pred veliku dilemu, budući da nam oni govore da je Alah svedovoljni Bog koji je stvorio sve stvari i koji stoga poseduje sve. Ako je to tačno, kako onda može od bilo koga naslediti, kada bi već sve i svako trebalo da mu pripada?
Prepustićemo muslimanskim apologetama da reše ovaj problem koji su sami sebi stvorili.
Za dalje čitanje
Isus je rekao da mu je data sva vlast… što znači da Isus ne može biti Bog
Ponovno razmatranje pitanja Mateja 28:18, 1. deo, 2. deo
Muslimanski davagandista Sami Zatari konačno dokazuje da Alah nije Bog!
Alah – najbolji od naslednika?