Ješua (Isus) – ime iznad svakog imena!

Budući da muslimani rado ukazuju na Pesmu nad pesmama 5:16 kao na proroštvo o Muhamedu po imenu (tvrdnja koja je temeljno opovrgnuta u sledećim člancima: 1, 2), odlučili smo da ispitamo jevrejsko Sveto pismo kako bismo videli da li se Isusovo jevrejsko ime Ješua uopšte pojavljuje, i ako se pojavljuje, kakav to značaj ima za naše razumevanje Ličnosti i dela Hrista.

**
Jahve (Jehova) je postao Ješua (Isus)**

Jevrejski proroci često govore o tome kako Jahve postaje spasenje za svoj narod:

„Tada zapjeva Mojsije i sinovi Izrailjevi ovu pjesmu Gospodu, i rekoše ovako: Pjevaću Gospodu, jer se slavno proslavi; konja i konjika vrže u more. Sila je moja i pjesma moja Gospod, koji me izbavi; on je Bog moj, i slaviću ga; Boga oca mojega, i uzvišivaću ga.“ Izlazak 15:1-2

„„Evo, vrata Gospodnja na koja ulaze pravednici!“ Hvalim te što si me uslišio, i postao mi Spasitelj. Kamen koji odbaciše zidari, posta glava od ugla. To bi od Gospoda i divno je u našim očima.“ Psalam 118:20-23

„I reći ćeš u ono vrijeme: Hvalim te, Gospode, jer si se bio razgnjevio na me, pa se odvratio gnjev tvoj, i utješio si me. Gle, Bog je spasenje moje, uzdaću se i neću se bojati, jer mi je sila i pjesma Gospod Bog, on mi bi spasitelj.“ Isaija 12:1-2

Nadahnuti pisci su se takođe nadali Božjem spasenju i radovali mu se:

„Čekam spasenje tvoje, Gospode, i zapovijesti tvoje izvršujem. Duša moja čuva otkrivenja tvoja, i ja ih ljubim veoma. Čuvam zapovijesti tvoje i otkrivenja; jer su svi putovi moji pred tobom. Neka izađe tužnjava moja preda te, Gospode! Po riječi svojoj, urazumi me. Neka dođe moljenje moje preda te! Po riječi svojoj, izbavi me. Usta će moja pjevati hvalu, kad me naučiš naredbama svojim. Jezik će moj kazivati riječ tvoju, jer su sve zapovijesti tvoje pravedne. Neka mi bude ruka tvoja u pomoći; jer mi omilješe zapovijesti tvoje; Žedan sam spasenja tvojega, Gospode, i zakon je tvoj utjeha moja.“ Psalam 119:166, 174

„I reći će se u ono vrijeme: Gle, ovo je Bog naš, njega čekasmo, i spašće nas; ovo je Gospod, njega čekasmo; radovaćemo se i veselićemo se za spasenje njegovo.“ Isaija 25:9

„Gospode, smiluj se na nas, tebe čekamo; budi im mišica svako jutro, i spasenje naše u nevolji.“ Isaija 33:2

Ono što ove odlomke čini prilično zadivljujućim jeste to što je reč za spasenje Ješua, što je, kao što smo gore primetili, upravo Isusovo jevrejsko ime! Dakle, prema ovim stihovima Jahve postaje Ješua ili Isus, a narod se nada i raduje dolasku njegove Ješue!

Štaviše, proroci su dalje objavili da Jahve kao njihova Ješua iskupljuje svoj narod radi svog imena time što čini pomirenje za njihove grehe:

„Vidite sada da sam ja, ja sam, i da nema Boga osim mene. Ja ubijam i oživljujem, ranim i iscjeljujem, i nema nikoga ko bi izbavio iz moje ruke. Jer podižem k nebu ruku svoju i kažem: Ja sam živ dovijeka. Ako naoštrim sjajni mač svoj i uzmem u ruku sud, učiniću osvetu na neprijateljima svojim i vratiću onima koji mrze na me. Opojiću strijele svoje krvlju, i mač će se moj najesti mesa, krvlju isječenijeh i zarobljenijeh, kad počnem osvetu na neprijateljima. Veselite se, narodi, s narodom njegovijem, jer će pokajati krv sluga svojih, i osvetiće se neprijateljima svojim, i očistiće zemlju svoju i narod svoj.“ Ponovljeni zakoni 32:43

„Radi imena svojega, Gospode, oprosti grijeh moj, jer je velik.“ Psalam 25:11

„Kad ih ubijaše, onda pritjecahu k njemu, i obraćahu se i iskahu Boga; I pominjahu da je Bog odbrana njihova, i Višnji izbavitelj njihov. Laskahu mu ustima svojima, i jezikom svojim lagahu mu. A srce njihovo ne bješe njemu vjerno, i ne bijahu tvrdi u zavjetu njegovu. Ali on bješe milostiv, i pokrivaše grijeh, i ne pomori ih, često ustavljaše gnjev svoj, i ne podizaše sve jarosti svoje. Opominjaše se da su tijelo, vjetar koji prolazi i ne vraća se.“ Psalam 78:34-39

„Pomozi nam, Bože, spasitelju naš, radi slave imena svojega, izbavi nas i očisti od grijeha naših radi imena svojega.“ Psalam 79:9

„Neka čeka Izrailj Gospoda; jer je u Gospoda milost, i velik je u njega otkup. I on će otkupiti Izrailja od svijeh bezakonja njegovijeh.“ Psalam 130:7-8

Ovo objašnjava zašto nadahnuti pisci tvrde da oproštenje dolazi prizivanjem i/ili verovanjem u Jahveovo ime, budući da je on izvor spasenja i jedini Bog koji spasava:

„Od Gospoda je spasenje; neka bude na narodu tvom blagoslov tvoj!“ Psalam 3:8

„Koji drže lažne taštine, ostavljaju svoju milost.“ Jona 2:9

„Bože, imenom svojim pomozi mi, i krjepošću svojom odbrani me na sudu.“ Psalam 54:1

„Vi ste moji svjedoci, veli Gospod, i sluga moj kojega izabrah, da biste znali i vjerovali mi i razumjeli da sam ja; prije mene nije bilo Boga, niti će poslije mene biti. Ja sam, ja sam Gospod, i osim mene nema Spasitelja.“ Isaija 43:10-11, 25

„Oglasite, i dovedite, neka vijećaju zajedno: Ko je to od starine kazao? Ko je javio još onda? Nijesam li ja, Gospod? Nema osim mene drugoga Boga, nema Boga pravednoga i Spasitelja drugoga osim mene. Pogledajte u mene, i spašćete se svi krajevi zemaljski; jer sam ja Bog, i nema drugoga. Sobom se zakleh; izide iz usta mojih riječ pravedna, i neće se poreći, da će im se pokloniti svako koljeno, i zaklinjati se svaki jezik. I govoriće: U Gospodu je pravda i sila; k njemu će doći; ali će se posramiti svi koji se gnjeve na nj. U Gospodu će se opravdati i proslaviti sve sjeme Izrailjevo.“ Isaija 45:21-25

„I svaki koji prizove ime Gospodnje spašće se; jer će na gori Sionu i u Jerusalimu biti spasenje, kao što je rekao Gospod, i u ostatku koji pozove Gospod.“ Joil 2:32

**
Jahve je spasenje – došao je!**

Prema nadahnutom hrišćanskom grčkom Svetom pismu, Jahve je zaista postao čovek Ješua (Isus) da bi spasao svoj narod od njihovih greha:

„No kad on tako pomisli, gle, javi mu se u snu anđeo Gospodnji govoreći: Josife, sine Davidov, ne boj se uzeti Mariju ženu svoju; jer ono što se u njoj začelo od Duha je Svetoga. Pa će roditi sina, i nadjeni mu ime Isus; jer će on spasti narod svoj od grijeha njihovih. A sve se ovo dogodilo da se ispuni što je Gospod kazao preko proroka koji govori: Eto, djevojka će začeti, i rodiće sina, i nadjenuće mu ime Emanuil, što će reći: S nama Bog.“ Matej 1:20-23

Mora se reći da je Ješua skraćeni oblik imena Jehošua (Isus Navin), koje znači „Jahve spasava / Jahve je spasenje“ (*). Ovo nam pomaže da razumemo vezu između Isusovog imena i njegovog dolaska da spase svoj narod od njihovih greha, tj. Isus je zapravo Jahve Bog koji spasava!

Ovo dalje objašnjava zašto Isus čini ono što jevrejsko Sveto pismo kaže da Jahve može i hoće da učini, naime da izvrši pomirenje za greh, kao i da opravda i oprosti svima koji prizivaju njegovo ime i/ili veruju u njega:

„A njima reče: Ovo su riječi koje sam vam govorio još dok sam bio s vama, da se mora sve ispuniti što je o meni napisano u Zakonu Mojsejevu i u Prorocima i u Psalmima. Tada im otvori um da razumiju Pisma. I reče im: Tako je pisano, i tako je trebalo da Hristos postrada i vaskrsne iz mrtvih trećega dana, I da se u njegovo ime propovijeda pokajanje i oproštenje grijehova po svim narodima, počevši od Jerusalima.“ Luka 24:44-47

„Za njega svjedoče svi proroci da će Imenom njegovim primiti oproštenje grijeha svako ko vjeruje u njega.“ Dela apostolska 10:43

„A sada se bez zakona javila pravda Božija, posvjedočena od Zakona i Proroka; I to pravda Božija kroz vjeru u Isusa Hrista za sve i na sve koji vjeruju, jer nema razlike. Jer svi sagriješiše i lišeni su slave Božije, A opravdavaju se darom, blagodaću njegovom, kroz iskupljenje koje je u Hristu Isusu, Kojega odredi Bog da bude krvlju svojom žrtva pomirenja kroz vjeru, da pokaže pravdu svoju oproštenjem pređašnjih grijeha, U dugotrpljenju Božijem, da se pokaže pravda njegova u sadašnje vrijeme, da je On pravedan i da opravdava onoga koji je od vjere Isusove.“ Rimljanima 3:21-26

„Jer ako ispovijedaš ustima svojim da je Isus Gospod, i vjeruješ u srcu svojemu da ga Bog podiže iz mrtvih, bićeš spasen. Jer se srcem vjeruje za pravednost, a ustima se ispovijeda za spasenje. Jer Pismo govori: Svaki koji vjeruje u Njega neće se postidjeti. Jer nema razlike između Judejca i Jelina; jer je isti Gospod sviju, bogat za sve koji ga prizivaju. Jer svaki koji prizove Ime Gospodnje biće spasen.“ Rimljanima 10:9-13

„A kad dođe punoća vremena, posla Bog Sina svojega, koji se rodi od žene, koji bi pod zakonom, Da iskupi one koji su pod zakonom, da primimo usinovljenje.“ Galatima 4:4-5

„A privremeno manjim od anđela vidimo Isusa, zbog stradanja sve do smrti, ovjenčanoga slavom i čašću, da bi po blagodati Božijoj okusio smrt za sve. Jer je prikladno Bogu, za Kojega je sve i kroz Kojega je sve, Koji privede mnoge sinove u slavu, da Čelnika spasenja njihova učini savršenim kroz stradanje. Jer i Onaj koji osvećuje i oni koji se osvećuju svi su od jednoga; zato se ne stidi da ih naziva braćom, govoreći: Objaviću Ime tvoje braći svojoj, usred sabora pjesmom ću te veličati. I opet: Ja ću se uzdati u Njega. I opet: Evo ja i djeca koju mi dade Bog. A pošto ta djeca imaju zajednicu u krvi i mesu, i On uze najprisnijeg udjela u tome, da smrću satre onoga koji ima moć smrti, to jest đavola, I da izbavi one koji iz straha od smrti cijeloga života bijahu krivci za svoje robovanje. Jer, zaista se ne prisajedini anđelima, nego se prisajedini sjemenu Avraamovu. Stoga je trebalo da u svemu bude podoban braći, da bi bio milostiv i vjeran Prvosveštenik u službi Bogu, kako bi očistio grijehe naroda.“ Jevrejima 2:9-11, 14-17

Ovo takođe pomaže da se sagleda zašto je Isus Spasitelj sveta i zašto je njegovo ime jedino koje zaista može da spase:

„A žena ostavi svoj krčag i otide u grad i reče ljudima: Hodite da vidite čovjeka koji mi kaza sve što sam učinila. Da nije on Hristos? Iziđoše, dakle, iz grada i pođoše njemu. A u međuvremenu moljahu ga učenici njegovi govoreći: Ravi, jedi! A on im reče: Ja imam jelo da jedem za koje vi ne znate. Tada učenici govorahu među sobom: Da mu neko ne donese da jede? Isus im reče: Jelo je moje da vršim volju Onoga koji me je poslao, i izvršim njegovo djelo. Ne kažete li vi da su još četiri mjeseca pa će nastati žetva? Eto, velim vam: podignite oči svoje i vidite njive kako se već žute za žetvu. I koji žanje prima platu, i sabira rod za život vječni, da se raduje zajedno i koji sije i koji žanje. Jer u tome je istinita riječ, da je drugi koji sije, a drugi koji žanje. Ja vas poslah da žanjete gdje se vi niste trudili; drugi su se trudili, a vi ste u trud njihov ušli. A iz grada onoga mnogi od Samarjana povjerovaše u njega za riječ žene koja je svjedočila: Kaza mi sve što učinih. Kada, dakle, dođoše k njemu Samarjani, moljahu ga da ostane kod njih; i ostade ondje dva dana. I mnogo ih više vjerova za riječ njegovu, Te ženi govorahu: Sad ne vjerujemo više zbog tvoga kazivanja, jer sami smo čuli i znamo da je ovo zaista Spasitelj svijeta“ Jovan 4:28-29, 39-42

„I bi sutradan da se skupiše knezovi njihovi i starješine i književnici u Jerusalim, I Ana prvosveštenik i Kajafa i Jovan i Aleksandar i koliko ih god bješe od roda prvosvešteničkoga; I postavivši ih u sredinu pitahu: Kakvom silom ili u čije ime učiniste vi ovo? Tada Petar, ispunivši se Duha Svetoga, reče im: Knezovi narodni i starješine Izrailjeve, Ako nas danas ispitujete zbog dobročinstva bolesnom čovjeku, kako on ozdravi, Neka je na znanje svima vama, i svemu narodu Izrailjevu, da u ime Isusa Hrista Nazarećanina, kojega vi raspeste, kojega Bog podiže iz mrtvih, njime stoji ovaj pred vama zdrav. On je kamen koji vi zidari odbaciste, a koji postade glava od ugla: i nema ni u jednome drugome spasenja. Jer nema drugoga Imena pod nebom danoga ljudima kojim bismo se mogli spasti.“ Dela apostolska 4:5-12

„U tome se pokaza ljubav Božija prema nama što je Bog Sina svojega Jedinorodnoga poslao u svijet da živimo Njime. U tome je ljubav, ne što mi zavoljesmo Boga, nego što On zavolje nas, i posla Sina svojega, kao žrtvu pomirenja za grijehe naše. Ljubljeni, kad ovako Bog zavoli nas, i mi smo dužni ljubiti jedni druge. Boga niko nikada nije vidio: ako ljubimo jedni druge, Bog u nama prebiva, i ljubav je njegova savršena u nama. Po ovome znamo da u Njemu prebivamo, i On u nama, što nam je dao od Duha svojega. I mi smo vidjeli i svjedočimo da je Otac poslao Sina – Spasitelja svijeta.“ 1. Jovanova 4:9-10, 14

Čak nam pomaže i da razumemo zašto su novozavetni vernici hvalili i uzvisivali Isusovo ime,

„A pokušaše i neki od Judejaca zaklinjača, koji se skitahu, da nad onima u kojima bijahu zli duhovi spominju ime Gospoda Isusa govoreći: Zaklinjemo vas Isusom koga Pavle propovijeda. A bijahu neki sedam sinova Skeve Judejca, prvosveštenika, koji ovo činjahu. A zli duh odgovarajući reče: Isusa poznajem, i Pavla znam; ali vi ko ste? I skočivši na njih čovjek u kome bješe zli duh, nadjača ih i savlada, tako da goli i izranavljeni utekoše iz one kuće. I ovo doznadoše svi koji življahu u Efesu, i Judejci i Jelini; i strah spopade sve njih, i veličaše se ime Gospoda Isusa. I mnogi od onih koji su povjerovali, dolažahu te se ispovijedahu i kazivahu djela svoja.“ Dela apostolska 19:13-18

„Zato se i molimo svagda za vas, da vas Bog naš učini dostojnim zvanja i ispuni svaku blagu namjeru dobrote i djelo vjere u sili, Da se proslavi ime Gospoda našega Isusa Hrista u vama i vi u njemu, po blagodati Boga našega i Gospoda Isusa Hrista.“ 2. Solunjanima 1:11-12

Dok Stari zavet zapoveda ljudima da slave i hvale ime Jahveovo:

„Jedni se hvale kolima, drugi konjima, a mi imenom Gospoda Boga svojega.“ Psalam 20:7

„Zato slavite Gospoda u dolinama, na ostrvima morskim ime Gospoda Boga Izrailjeva.“ Isaija 24:15

„Jer od istoka sunčanoga do zapada veliko će biti ime moje među narodima, i na svakom će se mjestu prinositi kad imenu mojemu i čist dar; jer će ime moje biti veliko među narodima, veli Gospod nad vojskama.“ Malahija 1:11

Hvaliti ime Isusovo znači hvaliti ime Jahveovo, budući da je Isus ime koje je Jahve uzeo kada je postao telo od blažene device!

Kao Jahve, Isus je izvor spasenja (zajedno sa Ocem i Svetim Duhom):

„U početku bješe Logos (Riječ), i Logos bješe u Boga, i Logos bješe Bog. On bješe u početku u Boga. Sve kroz njega postade, i bez njega ništa ne postade što je postalo. U njemu bješe život, i život bješe svjetlost ljudima. I svjetlost svijetli u tami, i tama je ne obuze. Bi čovjek poslan od Boga, po imenu Jovan. Ovaj dođe za svjedočanstvo, da svjedoči o svjetlosti, da svi vjeruju kroz njega. On ne bješe svjetlost, nego da svjedoči o svjetlosti. Bješe svjetlost istinita koja obasjava svakoga čovjeka koji dolazi na svijet. U svijetu bješe, i svijet kroz njega postade, i svijet ga ne pozna. Svojima dođe, i svoji ga ne primiše. A onima koji ga primiše dade vlast da budu čeda Božija, onima koji vjeruju u ime njegovo; Koji se ne rodiše od krvi, ni od želje tjelesne, ni od želje muževljeve, nego od Boga. I Logos postade tijelo i nastani se među nama, i vidjesmo slavu njegovu, slavu kao Jedinorodnoga od Oca, pun blagodati i istine.“ Jovan 1:1-3, 10-14

„Bog koji je iz davnine mnogo puta i raznim načinima govorio ocima preko Proroka, U ove posljednje dane govorio je nama preko Sina, kojega postavi nasljednikom svega, kroz kojega je i vijekove stvorio; On koji je sjaj slave i obličje bića Njegovoga i koji drži sve moćnom riječju svojom, pošto sam izvrši očišćenje grijehova naših, sjede sa desne strane Veličanstva na visinama,“ Jevrejima 1:1-3

„Iako bijaše Sin, preko stradanja nauči se poslušnosti, I pokazavši se savršen, postade svima koji su mu poslušni uzrok spasenja vječnoga,“ Jevrejima 5:8-9

„Očekujući blaženu nadu i javljanje slave velikoga Boga i Spasa našega Isusa Hrista, Koji dade sebe za nas da bi nas iskupio od svakoga bezakonja, i da očisti za sebe narod izabrani koji revnuje u dobrim djelima.“ Titu 2:13-14

„Simon Petar, sluga i apostol Isusa Hrista, onima što su primili sa nama jednako dragocjenu vjeru u pravdi Boga našega i Spasa Isusa Hrista:“ 2. Petrova 1:1

A budući da je Jahve koji je postao Isus Hristos, njegova žrtvena smrt može da otkupi nebrojene živote, tj. broj toliko velik da se ne može izbrojati!

„Jer Sin Čovječiji nije došao da mu služe nego da služi, i da dade život svoj u otkup za mnoge.“ Marko 10:45 – up. Matej 20:28

„I kad jeđahu uze Isus hljeb i blagoslovivši prelomi ga, i dade im, i reče: Uzmite, jedite; ovo je tijelo moje. I uze čašu i zablagodarivši dade im; i piše iz nje svi; I reče im: Ovo je krv moja Novoga zavjeta koja se prolijeva za mnoge. Zaista vam kažem: Više neću piti od roda vinogradskoga do onoga dana kad ću ga piti novoga u Carstvu Božijemu.“ Marko 14:22-25 – up. Matej 26:24-29; Luka 22:19-20

„I pjevahu pjesmu novu govoreći: Dostojan si da uzmeš knjigu, i da otvoriš pečate njene; jer si bio zaklan i krvlju svojom iskupio si Bogu nas iz svakoga roda i jezika i naroda i plemena. I učinio si ih Bogu našemu carevima i sveštenicima i carovaće na zemlji.“ Otkrivenje 5:9-10

„Potom vidjeh, i gle, mnoštvo naroda kojeg ne može niko izbrojati, od svakoga plemena i roda i naroda i jezika, stajaše pred prijestolom i pred Jagnjetom, obučeno u haljine bijele, i palme u rukama njihovim; I klicahu snažnim glasom, govoreći: Spasenje je u Bogu našemu koji sjedi na prijestolu, i u Jagnjetu. I svi anđeli stajahu oko prijestola i starješina i četiri živa bića, i padoše ničice pred prijestolom, i pokloniše se Bogu, Govoreći: Amin! Blagoslov i slava i premudrost i blagodarnost i čast i sila i moć Bogu našemu u vijekove vijekova. Amin! I odgovori jedan od starješina, govoreći mi: Ovi obučeni u bijele haljine, ko su, i od kuda dođoše? I rekoh mu: Gospodaru moj, ti znaš. I reče mi: Ovo su oni koji dođoše iz nevolje velike, i opraše haljine svoje i ubijeliše ih u krvi Jagnjetovoj. Zato su pred prijestolom Božijim, i služe mu dan i noć u hramu njegovom; i Onaj koji sjedi na prijestolu obitavaće na njima. Neće više ogladnjeti, niti će više ožednjeti; i neće ih peći sunce, niti kakva žega. Jer Jagnje, koje je nasred prijestola, napasaće ih i vodiće ih na izvore voda života; i ubrisaće Bog svaku suzu sa očiju njihovih.“ Otkrivenje 7:9-17

Inače, da je Isus bio samo čovek, ne bi mogao da iskupi nijedan jedini život – a kamoli mnoštvo tako veliko da se ne može izbrojati! – budući da jedino Bog može da ponudi dovoljno visoku otkupnu cenu koja zadovoljava njegovu pravdu i svetost tako da spase čoveka:

„Čovjek neće nikako brata osloboditi, neće dati Bogu otkupa za nj. Velik je otkup za dušu, i neće biti nigda Da ko dovijeka živi i ne vidi groba. Svi vide gdje umiru kao i neznalica i bezumnik što ginu, i ostavljaju drugima imanje svoje. Oni misle da će kuće njihove trajati dovijeka, i stanovi njihovi od koljena na koljeno; imenima svojim zovu zemlje; Ali čovjek u časti neće dugo ostati, izjednačiće se sa stokom koju kolju. Ovaj im se put čini probitačan, i koji za njima idu, hvale misli njihove; Ali će ih kao ovce zatvoriti u pakao, smrt će im biti pastir; i ujutru hodiće po njima pravednici, i oblik njihov zbrisaće pakao rastavivši ih s naseljem. Ali će Bog dušu moju izbaviti iz ruku paklenih; jer me on prima.“ Psalam 49:7-15

Hristos je takođe isti onaj Jahve za koga Psalam 118:22 kaže da je kamen koji su graditelji odbacili, a koji je ipak postao kamen ugaoni:

„A on imaše još jedinoga sina svoga, voljenoga, pa im najzad posla i njega, govoreći: Postidjeće se sina mojega. A vinogradari oni rekoše među sobom: Ovo je nasljednik, hodite da ga ubijemo, i naše će biti nasljedstvo. I uhvatiše ga, i ubiše, i izbaciše ga napolje iz vinograda. Šta će, dakle, učiniti gospodar vinograda? Doći će i pogubiće vinogradare, i daće vinograd drugima. Zar niste čitali u Pismu ovo: Kamen koji odbaciše zidari, on postade glava od ugla; To bi od Gospoda i divno je u očima našim.“ Marko 12:6-11

„Pristupajući Njemu, Kamenu živom, od ljudi odbačenom, ali od Boga izabranom, dragocjenom, I vi sami kao živo kamenje zidajte se u dom duhovni, sveštenstvo sveto, da biste prinosili žrtve duhovne, blagoprijatne Bogu, kroz Isusa Hrista. Jer stoji u Pismu: Evo, polažem u Sionu Kamen krajeugaoni, izabrani, dragocjeni; i ko u njega vjeruje neće se postidjeti. Vama je, dakle, koji vjerujete čast; a onima koji se protive, kamen koji odbaciše zidari on postade glava od ugla, i bi Kamen spoticanja i Stijena sablazni; Koji se i spotiču o njega protiveći se riječi, na što su i opredijeljeni.“ 1. Petrova 2:4-8

Stoga je u ličnosti Hrista Jahve doslovno postao Ješua (Isus) da bi iskupio svoj narod od njegovih greha!

**
Ješua – znak Onoga koji dolazi**

Sveta Biblija govori o prvosvešteniku po imenu Isus (Jošua) koga je Bog postavio da obnovi hram u Jerusalimu posle vavilonskog izgnanstva:

„Druge godine cara Darija, šestoga mjeseca prvoga dana dođe riječ Gospodnja preko Ageja proroka Zorovavelju, sinu Salatilovu, upravitelju Judejskom, i Isusu, sinu Josedekovu, poglavaru svešteničkom, govoreći: Ovako veli Gospod nad vojskama govoreći: Taj narod govori: Još nije došlo vrijeme, vrijeme da se sazida dom Gospodnji. Zato dođe riječ Gospodnja preko Ageja proroka govoreći: Je li vama vrijeme da sjedite u kućama svojim obloženijem daskama, a ovaj je dom pust? Zato sada ovako veli Gospod nad vojskama: Uzmite na um putove svoje. Sijete mnogo, a uvozite malo; jedete, a ne bivate siti; pijete, a ne napijate se; odijevate se, a nijedan ne može da se zgrije; i koji zaslužuje novce, meće ih u prodrt tobolac. Ovako veli Gospod nad vojskama: Uzmite na um putove svoje. Idite na goru, i donesite drva, te zidajte dom; i biće mi milo, i proslaviću se, veli Gospod. Izgledate mnogo, a eto malo; i što unesete u kuću, ja razduham. Zašto? veli Gospod nad vojskama. Zato što je dom moj pust, a vi svaki trčite za svoj dom. Zato se zatvori nebo nad vama da nema rose, i zemlja se zatvori da nema roda njezina. I dozvah sušu na zemlju, i na gore, i na žito i na vino i na ulje i na sve što zemlja rađa, i na ljude i na stoku i na svaki rad ručni. I posluša Zorovavelj sin Salatilov i Isus, sin Josedekov, poglavar sveštenički, i sav ostatak narodni glas Gospoda Boga svojega i riječi proroka Ageja, kako ga posla Gospod Bog njihov, i poboja se narod Gospoda. I govori Agej, poslanik Gospodnji, narodu kao što ga posla Gospod, i reče: Ja sam s vama, govori Gospod. I Gospod podiže duh Zorovavelju, sinu Salatilovu, upravitelju Judejskom, i duh Isusu sinu Josedekovu, poglavaru svešteničkom, i duh svemu ostatku narodnom, te dođoše i radiše u domu Gospoda nad vojskama, Boga svojega, Dvadeset četvrtoga dana šestoga mjeseca, druge godine cara Darija.“ Agej 1:1-2, 12-15

Nadahnuto Sveto pismo nas dalje obaveštava da je taj prvosveštenik bio nazvan i Ješua:

„Tada Agej prorok i Zaharija, sin Idov, prorok prorokovahu Judejcima koji bijahu u Judeji i u Jerusalimu u ime Boga Izrailjeva. I usta Zorovavelj, sin Salatilov, i Isus, sin Josedekov, i počeše opet zidati dom Božji u Jerusalimu, i bjehu s njima proroci Božji pomažući im.“ Jezdra 5:1-2

Ovo ima smisla budući da je, kao što smo ranije videli, Ješua skraćeni oblik imena Jehošua.

Imamo, dakle, starozavetnog prvosveštenika koga je Bog upotrebio da obnovi njegov hram, a čije je ime Isus!

{Napomena – Vidi takođe sledeća mesta na kojima se pojavljuje ime Ješua: 1. Dnevnika 24:11; 2. Dnevnika 31:15; Jezdra 2:2, 6, 36, 40; 3:2, 8-9; 4:3; 8:33; 10:18; Nemija 3:19; 7:7, 11, 39, 43; 8:7; 9:5; 10:9; 11:26; 12:1, 7-8, 10, 24, 26.}

Prema proročkim spisima, ovaj naročiti prvosveštenik i njegovi drugovi bili su znak ili simbol Jahveovog Sluge, Izdanka, koji je imao doći:

„Čuj, Isuse poglavaru sveštenički, ti i drugovi tvoji što sjede pred tobom, jer su ti ljudi čudo; evo, ja ću dovesti slugu svojega, Klicu. Jer gle, kamen koji metnuh pred Isusa, na tom je jednom kamenu sedam očiju; gle, ja ću ga otesati, govori Gospod nad vojskama, i uzeću bezakonje te zemlje u jedan dan.“ Zaharija 3:8-9

Jahve dalje nalaže proroku da stavi krunu od srebra i zlata na Jošuinu glavu, budući da je on praslika Izdanka koji dolazi:

„Potom mi dođe riječ Gospodnja govoreći: Uzmi od roblja, od Heldaja i od Tovije i od Jedaje, koji dođoše iz Vavilonske, pa dođi istoga dana i uđi u dom Josije, sina Sofonijina. Uzmi srebra i zlata, i načini vijence, i metni na glavu Isusu, sinu Josedekovu, poglavaru svešteničkom, I reci mu govoreći: Ovako veli Gospod nad vojskama: Evo čovjeka kojemu je ime Klica, koja će klijati s mjesta svoga i sagradiće crkvu Gospodnju. Jer će on sagraditi crkvu Gospodnju, i nosiće slavu, i sjedjeće i vladati na svom prijestolu, i biće sveštenik na prijestolu svom, i svjet mirni biće među objema. I vijenci neka budu Elemu i Toviji i Jedaji i Henu, sinu Sofonijinu, za spomen u crkvi Gospodnjoj. I koji su daleko, doći će i gradiće crkvu Gospodnju, i poznaćete da me je Gospod nad vojskama poslao k vama. I to će biti ako uzaslušate glas Gospoda Boga svojega.“ Zaharija 6:9-15

Primetite da je Jošua kraljevski sveštenik, odnosno prvosveštenik koji vlada, a sve to treba da ukaže na Jahveovog Slugu, Izdanka! To znači da Izdanak neće samo vladati, već će vršiti i svešteničku službu, budući da će on biti Onaj koji će sagraditi i utemeljiti Božji hram.

Opet, ovo ima savršenog smisla budući da je Izdanak titula koja se primenjuje na Mesiju, Sina Davidovog, Onoga koji dolazi da vlada na Davidovom prestolu:

„U ono vrijeme biće Klica Gospodnja na slavu i čast, i plod zemaljski na krasotu i diku ostatku Izrailjevu.“ Isaija 4:2

„Ali će izaći Šibljika iz stabla Jesejeva, i Izdanak iz korijena njegova izniknuće. I na njemu će počivati duh Gospodnji, duh mudrosti i razuma, duh savjeta i sile, duh znanja i straha Gospodnjega. I mirisanje će mu biti u strahu Gospodnjem, a neće suditi po viđenju svojih očiju, niti će po čuvenju svojih ušiju karati. Nego će po pravdi suditi siromasima i po pravici karati krotke u zemlji, i udariće zemlju prutom usta svojih, i dahom usana svojih ubiće bezbožnika. I pravda će mu biti pojas po bedrima, i istina pojas po bocima. I vuk će boraviti s jagnjetom, i ris će ležati s jaretom, tele i lavić i ugojeno živinče biće zajedno, i malo dijete vodiće ih. I krava i medvjedica zajedno će pasti, mlad njihova ležaće zajedno, i lav će jesti slamu kao vo. I dijete koje sisa igraće se nad rupom aspidinom, i dijete odbijeno od sise zavlačiće ruku svoju u rupu zmije vasilinske. Neće uditi ni potirati na svoj svetoj gori mojoj, jer će zemlja biti puna poznanja Gospodnjega kao more vode što je puno. I u to će vrijeme za korijen Jesejev, koji će biti zastava narodima, raspitivati narodi, i počivalište njegovo biće slavno.“ Isaija 11:1-5, 10

{Napomena – Iako ovi stihovi koriste dve različite reči za Izdanak, one su ipak sinonimne, budući da se obe odnose na jednu te istu Ličnost, naime na Sina Davidovog koji dolazi da vlada.}

„Gle, idu dani, govori Gospod, u koje ću podignuti Davidu Klicu pravednu, koja će carovati i biti srećna i činiti sud i pravdu na zemlji. U njegove dane spašće se Juda, i Izrailj će stanovati u miru, i ovo mu je ime kojim će se zvati: Gospod pravda naša.“ Jeremija 23:5-6 – up. 33:15-16

U ovom poslednjem odlomku Izdanak nije samo vladar, već je i nazvan Jahve pravednost naša, što je jasno svedočanstvo o njegovoj božanskoj prirodi!

Štaviše, za Davidove sinove se kaže da su bili sveštenici:

„Tako carova David nad svijem Izrailjem, sudeći i dajući pravdu svemu narodu svojemu. I Joav, sin Serujin, bješe nad vojskom; a Josafat, sin Ahiludov, pametar; A Sadok, sin Ihitovov, i Ahimeleh, sin Avijatarov, sveštenici; a Seraja pisar; A Venaja, sin Jodajev, bješe nad Heretejima i Feletejima; a sinovi Davidovi knezovi.“ 2. Samuilova 8:15-18

Stoga ne treba da čudi to što bi Davidov Izdanak takođe vršio svešteničke dužnosti.

Dakle, Davidov Izdanak biće sveštenički kralj ili kraljevski sveštenik koji će vršiti određene svešteničke funkcije (kao što je činjenje pomirenja) i sagraditi hram za obožavanje Boga.

I gle, upravo to Novi zavet kaže o Gospodu Isusu!

„3ato pamtite da vi, koji ste nekada po tijelu neznabošci bili, nazivani neobrezanje od onih koji su se zvali tjelesno obrezanje rukom vršeno, Da bijaste u ono vrijeme bez Hrista, otuđeni od zajednice Izrailjeve i strani u zavjetima obećanja, nade nemajući, i bez Boga na svijetu. A sad u Hristu Isusu, vi koji ste nekad bili daleko, postadoste blizu krvlju Hristovom. Jer On je mir naš, koji i jedne i druge sastavi u jedno i razruši pregradu koja je rastavljala, to jest neprijateljstvo, Ukinuvši tijelom svojim zakon sa njegovim zapovijestima i propisima, da oba sazda u samome sebi u jednoga novoga čovjeka, stvarajući mir; I da pomiri sa Bogom i jedne i druge u jednom tijelu krstom, ubivši neprijateljstvo na njemu. I On došavši blagovijesti mir vama koji ste daleko i onima koji su blizu. Jer kroz Njega imamo i jedni i drugi pristup ka Ocu u jednom Duhu. Tako, dakle, niste više stranci ni došljaci, nego ste sugrađani svetih i domaći Božiji, Nazidani na temelju apostola i proroka, gdje je ugaoni kamen sam Isus Hristos, Na kome sva građevina, skladno spojena, raste u hram sveti u Gospodu; U koga se i vi zajedno ugrađujete u obitalište Božije u Duhu.“ Efescima 2:11-22

„Mi imamo takvoga Prvosveštenika, koji sjede s desne strane prijestola Veličanstva na nebesima, Sveštenoslužitelj Svetinje i istinske Skinije, koju postavi Gospod, a ne čovjek.“ Jevrejima 8:1-2

„I onih sveštenika bilo je mnogo, jer ih je smrt sprečavala da ostaju, A Ovaj, pošto ostaje vavijek, ima neprolazno sveštenstvo. Zato i može potpuno i za uvijek spasti one koji kroz njega dolaze Bogu, pošto svagda živi pa može posredovati za njih. Jer takav nam Prvosveštenik trebaše: svet, nezlobiv, čist, odvojen od grješnika i viši od nebesa; Koji nema potrebe, kao oni prvosveštenici, da svaki dan prinosi žrtve, najprije za svoje grijehe, a potom i za narodne, jer On ovo učini jednom zauvijek prinijevši samoga sebe. Jer Zakon postavlja za prvosveštenike ljude koji imaju slabosti, a riječ zakletve, poslije Zakona, postavlja Sina vavijek savršenoga.“ Jevrejima 7:23-28

„Gledajući na Isusa, Načelnika i Savršitelja vjere, koji umjesto predstojeće mu radosti pretrpi krst, ne mareći za sramotu, i sjede s desne strane Prijestola Božijega.“ Jevrejima 12:2

**
Zaključak**

U našem ispitivanju videli smo da se Isusovo ime pojavljuje kroz čitavo jevrejsko Sveto pismo, najpre kao ime ili titula koja opisuje Jahveovu ulogu Spasitelja, a zatim i kao ime prvosveštenika koji je bio znak Mesije koji je imao doći. Stoga, ako muslimani nameravaju da svoju hermeneutiku dosledno primene na Svetu Bibliju, moraju prihvatiti da nadahnuti proročki spisi sadrže izričita proroštva o Isusu. Moraju dalje prihvatiti da Stari zavet nagoveštava Isusov dolazak i njegovu ulogu Spasitelja putem praslika i znakova, npr. starozavetnih osoba i događaja koje je Bog namerno osmislio ili oblikovao da budu portret njegovog voljenog Sina koji je imao doći da iskupi svoj narod od njegovih greha.

Amin! Dođi, Jahve Isuse, dođi! Ti si večni Sin Božji i vaskrsli Gospod slave, Jahve Bog koji je postao Isus da bi nas spasao od gneva koji dolazi. Uvek ćemo te voleti i obožavati, o Voljeni svoga Oca i naš! Amin.

**
Srodni članci**