Mesija u jevrejskim predanjima, 1. deo

Uvod

Ovde započinjemo seriju članaka u kojima ćemo razmatrati određene starozavetne odlomke o Božjem obećanju da će svom narodu podići Cara, Cara koji će vladati doveka. Zatim ćemo te izjave ispitati u svetlu objašnjenja koje nude kako novozavetni spisi tako i dela pojedinih jevrejskih grupa pre, tokom i posle vremena kada je naš vaskrsli i besmrtni Gospod Isus Hristos hodio ovom zemljom. Pretražićemo starozavetna Pisma da bismo videli koliko često Bog ponavlja svoje obećanje da će podići večnog Cara, i dalje analizirali šta su neki od nadahnutih pisaca zapisali o prirodi i delima koja će taj naročiti Vladar izvršiti.

Cilj ove serije jeste da pokaže kako su novozavetna egzegeza i primena Božjih obećanja, datih preko jevrejskih proroka o tom naročitom Pomazanom Caru, sasvim verni raznim strujama judaizma, i da nadahnuti pisci hrišćanskih grčkih Pisama nisu izvrtali Stari zavet niti smišljali nova tumačenja za koja se dotad nikada nije čulo.

U ovom prvom delu serije iznećemo neka od starozavetnih mesta o dolasku tog očekivanog Vladara, kako bismo videli da kroz sve te stihove jasno protiče namerno i od Boga osmišljen obrazac, koji pokazuje da su ti različiti odlomci zapravo različiti delovi iste slagalice. Kada se sva ta raznovrsna mesta slože zajedno, potpuna i celovita slika će se, milošću Gospoda Isusa, jasnije ukazati.

Starozavetni tekstovi

Mudrosna književnost

Psalmi govore o Caru koga će Bog podići da vlada na Sionu, o Vladaru koga Jahve rađa kao svog Sina. Psalmi takođe pozivaju narode da se pokore Jahveu i njegovom Pomazaniku, odnosno Mesiji, i da ukažu poštovanje Jahveovom rođenom Sinu, budući da se Jahve zakleo da će svom Mesijanskom Caru dati sve narode u nasledstvo:

„Zašto se bune narodi i plemena pomišljaju zaludne stvari? Ustaju carevi zemaljski, i knezovi se skupljaju na Gospoda i na pomazanika njegova. „Raskinimo sveze njihove i zbacimo sa sebe jaram njihov.““ … „„Ja sam pomazao Cara svojega na Sionu, na svetoj gori svojoj.“ Kazaću naredbu Gospodnju; on reče meni: „Ti si Sin moj, ja te sad rodih.“ (bani ata ani hayyom yelidtika). „Išti u mene, i daću ti narode u našljedstvo, i krajeve zemaljske tebi u državu. Udarićeš ih gvozdenom palicom; razbićeš ih kao lončarski sud.“ Sad carevi, urazumite se; naučite se sudije zemaljske! Služite Gospodu sa strahom, i radujte se s trepetom. Poštujte sina da se ne razgnjevi, i vi ne izginete na putu svome; jer će se gnjev njegov brzo razgorjeti. Blago svjema koji se u nj uzdaju!“ Psalam 2:1-3, 6-12

U drugom psalmu Jahve obećava Caru koji vlada sa Siona da će sedeti ustoličen s desne strane Jahveu sve dok svi carevi neprijatelji ne budu savladani pod njegovim nogama. Ono što ovaj psalam čini naročito zanimljivim jeste to što upravo Car uništava svoje neprijatelje u dan svoga gneva, satirući svakog vladara koji odbije da se pokori njegovoj vlasti:

„Reče Gospod Gospodu mojemu“ (Adoni): „Reče Gospod Gospodu mojemu: Sjedi meni s desne strane dok položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojima. Skiptar sile daje ti Gospod sa Siona: vladaj sred neprijatelja svojih. U dan rata tvojega narod je tvoj gotov u svetoj krasoti. Kao rosa zori iz utrobe, takva je u tebe mladost tvoja. Gospod se zakleo, i neće se pokajati: Ti si sveštenik dovijeka po redu Melhisedekovu.“ „Gospod“ (Adonai) „je tebi s desne strane. Pobiće u dan gnjeva svojega careve; Sudiće narodima, napuniće zemlju trupova; satrće glavu na zemlji širokoj. Iz potoka će na putu piti, i zato će podignuti glavu.“ Psalam 110:1-7

Knjiga Priča Solomonovih još je jedna zbirka mudrosne književnosti koja govori o tome da Bog ima sasvim jedinstvenog i posebnog Sina, Onoga koji je Bogu jednak po suštini i sposobnosti:

„Niti sam učio mudrosti, niti znam svetijeh stvari.“ (qadoshim) „Ko je izašao na nebo i opet sišao? Ko je skupio vjetar u pregršti svoje? Ko je svezao vode u plašt svoj? Ko je utvrdio sve krajeve zemlji? Kako mu je ime? I kako je ime sinu njegovu? Znaš li?“ Priče Solomonove 30:3-4, Young’s Literal Translation

Ovde nadahnuti pisac koristi množinu qadoshim, „Sveti“ (mn.), a ne jedninu qadosh, „Sveti“ (jd.). Očigledno je da se u ovom kontekstu množina od „Sveti“ ne upotrebljava da bi označila da je Bog svet u apsolutnom i najpunijem smislu — što on svakako jeste — nego da ukaže na činjenicu da nadahnuti pisac ima u vidu dva različita lica, naime Boga i njegovog Sina, od kojih obojicu smatra apsolutno svetima. Štaviše, pitajući ko ima vlast nad fizičkim svetom i koja su tačno imena Boga i njegovog Sina, pisac je očito verovao u nedokučivost i suštinsku jednakost obojice.

U hebrejskoj Bibliji ime označava suštinu, prirodu, svojstva i/ili vlast neke ličnosti, što znači da je pisac znao da nijedan čovek nije u stanju da potpuno razume puteve i prirodu ove dvojice Svetih. To, dakle, pretpostavlja suštinsku jednakost između Boga i njegovog Sina, jer Sin ne samo da je sposoban da vrši upravo ona dela koja Boga određuju i razlikuju od njegovog stvorenja, nego ima i ime, odnosno suštinu, koja je nedokučiva.

Jednostavno rečeno, pisac je bio svestan da Bog ima Sina koji mu je jednak i čija je suština nedokučiva.

Prorok Isaija

Prorok Isaija takođe govori o Sinu koji sedi na Davidovom prestolu da bi njime vladao doveka kao Silni Bog:

„Ali neće se onako zamračiti pritiješnjena zemlja kao prije kad se dotače zemlje Zavulonove i zemlje Neftalimove, ili kao poslije kad dosađivaše na putu k moru s one strane Jordana Galileji neznabožačkoj. Narod koji hodi u tami vidjeće vidjelo veliko, i onima koji sjede u zemlji gdje je smrtni sjen zasvijetliće vidjelo.“… „Jer nam se rodi dijete“ (yalad yullad), „sin nam se dade, kojemu je vlast na ramenu, i ime će mu biti: Divni, Savjetnik, Bog silni, Otac vječni, Knez mirni. Bez kraja će rasti vlast i mir na prijestolu Davidovu i u carstvu njegovu da se uredi i utvrdi sudom i pravdom odsada dovijeka. To će učiniti revnost Gospoda nad vojskama.“ Isaija 9:1-2, 6-7

Nadahnuti prorok dalje pominje da je ovaj Božanski Car izdanak, odnosno potomak Jesejev, oca cara Davida, koga će Jahve pomazati Svetim Duhom da sudi u pravednosti i pravdi, donoseći sveopšti mir i ubijajući bezbožnika dahom svojih usana:

„Ali će izaći Šibljika iz stabla Jesejeva, i Izdanak iz korijena njegova izniknuće. I na njemu će počivati duh Gospodnji, duh mudrosti i razuma, duh savjeta i sile, duh znanja i straha Gospodnjega. I mirisanje će mu biti u strahu Gospodnjem, a neće suditi po viđenju svojih očiju, niti će po čuvenju svojih ušiju karati. Nego će po pravdi suditi siromasima i po pravici karati krotke u zemlji, i udariće zemlju prutom usta svojih, i dahom usana svojih ubiće bezbožnika. I pravda će mu biti pojas po bedrima, i istina pojas po bocima. I vuk će boraviti s jagnjetom, i ris će ležati s jaretom, tele i lavić i ugojeno živinče biće zajedno, i malo dijete vodiće ih. I krava i medvjedica zajedno će pasti, mlad njihova ležaće zajedno, i lav će jesti slamu kao vo. I dijete koje sisa igraće se nad rupom aspidinom, i dijete odbijeno od sise zavlačiće ruku svoju u rupu zmije vasilinske. Neće uditi ni potirati na svoj svetoj gori mojoj, jer će zemlja biti puna poznanja Gospodnjega kao more vode što je puno. I u to će vrijeme za korijen Jesejev, koji će biti zastava narodima, raspitivati narodi, i počivalište njegovo biće slavno.“ Isaija 11:1-10

Ovaj koren i izdanak Jesejev na drugom mestu se poistovećuje sa Slugom Jahveovim, koji će biti veoma uzvišen nakon što umre kao žrtva da bi izvršio pomirenje za grešnike, opravdavajući ih time i donoseći Božje iskupljenje do krajeva zemlje, tako da i neznabošci mogu biti spaseni:

„Gle, sluga će moj biti srećan, podignuće se i uzvisiće se i proslaviće se. Kako se mnogi začudiše tebi što bijaše nagrđen u licu mimo svakoga čovjeka, i u stasu mimo sinove čovječije, Tako će opet udiviti mnoge narode, carevi će pred njim zatisnuti usta svoja, jer će vidjeti što im nije kazivano i razumjeće što nijesu slušali.“ „Ko vjerova propovijedanju našemu, i mišica Gospodnja kome se otkri? Jer izniče pred njim kao šibljika, i kao korijen iz suhe zemlje; ne bi obličja ni ljepote u njega; i vidjesmo ga, i ne bješe ništa na očima čega radi bismo ga poželjeli. Prezren bješe i odbačen između ljudi, bolnik i vičan bolestima, i kao jedan od koga svak zaklanja lice, prezren da ga ni za što ne uzimasmo. A on bolesti naše nosi i nemoći naše uze na se, a mi mišljasmo da je ranjen, da ga Bog bije i muči. Ali on bi ranjen za naše prijestupe, izbijen za naša bezakonja; kar bješe na njemu našega mira radi, i ranom njegovom mi se iscijelismo. Svi mi kao ovce zađosmo, svaki nas se okrenu svojim putem, i Gospod pusti na nj bezakonje svijeh nas. Mučen bi i zlostavljen, ali ne otvori usta svojih; kao jagnje na zaklanje vođen bi i kao ovca nijema pred onijem koji je striže ne otvori usta svojih. Od tjeskobe i od suda uze se, a rod njegov ko će iskazati? Jer se istrže iz zemlje živijeh i za prijestupe naroda mojega bi ranjen. Odrediše mu grob sa zločincima, ali na smrti bi s bogatijem, jer ne učini nepravde, niti se nađe prijevara u ustima njegovijem. Ali Gospodu bi volja da ga bije, i dade ga na muke; kad položi dušu svoju u prinos za grijeh, vidjeće natražje, produljiće dane, i što je Gospodu ugodno napredovaće njegovom rukom. Vidjeće trud duše svoje i nasitiće se; pravedni sluga moj opravdaće mnoge svojim poznanjem, i sam će nositi bezakonja njihova. Zato ću mu dati dio za mnoge, i sa silnima će dijeliti plijen, jer je dao dušu svoju na smrt, i bi metnut među zločince, i sam nosi grijehe mnogih, i za zločince se moli.“ Isaija 52:13-15; 53:1-12

Sluga će takođe sklopiti savez sa svim narodima:

„Evo Sluge mojega, kojega podupirem, Izbranika mojega, koji je mio duši mojoj; metnuću duh svoj na njega, sud narodima javljaće. Neće vikati ni podizati, niti će se čuti glas njegov po ulicama. Trske stučene neće prelomiti, i svještila koje se puši neće ugasiti; javljaće sud po istini. Neće mu dosaditi, niti će se umoriti, dokle ne postavi sud na zemlji, i ostrva će čekati nauku njegovu. Ovako govori Bog Gospod, koji je stvorio nebesa i razapeo ih, koji je rasprostro zemlju i što ona rađa, koji daje disanje narodu što je na njoj i duh onima što hode po njoj: Ja Gospod dozvah te u pravdi, i držaću te za ruku, i čuvaću te, i učiniću te da budeš zavjet narodu, vidjelo narodima; Da otvoriš oči slijepima, da izvedeš sužnje iz zatvora i iz tamnice koji sjede u tami.“ Isaija 42:1-7

„Poslušajte me, ostrva, i pazite narodi daljni. Gospod me pozva od utrobe; od utrobe matere moje pomenu ime moje. I učinio je usta moja da su kao oštar mač, u sjenu ruke svoje sakri me; učinio me je sjajnom strijelom, i u tulu svojem sakri me. I reče mi: Ti si sluga moj, u Izrailju ću se tobom proslaviti. A ja rekoh: Uzalud se trudih, uzalud i naprazno potroših silu svoju; ali opet sud je moj u Gospoda i posao moj u Boga mojega. A sada govori Gospod, koji me je sazdao od utrobe materine da sam mu sluga, da mu dovedem natrag Jakova; ako se Izrailj i ne sabere, opet ću se proslaviti pred Gospodom, i Bog će moj biti sila moja. I reče mi: Malo je da mi budeš sluga da se podigne pleme Jakovljevo i da se vrati ostatak Izrailjev, nego te učinih vidjelom narodima da budeš moje spasenje do krajeva zemaljskih. Ovako veli Gospod, izbavitelj Izrailjev, Svetac njegov, onome kojega preziru, na koga se gadi narod, sluzi onijeh koji gospodare: Carevi će vidjeti i ustati, i knezovi će se pokloniti radi Gospoda koji je vjeran, radi sveca Izrailjeva koji te je izabrao. Ovako veli Gospod: U vrijeme milosno usliših te, i u dan spasenja pomogoh ti; i čuvaću te i daću te da budeš zavjet narodu, da utvrdiš zemlju i naslijediš opustjelo našljedstvo; Da kažeš sužnjima: Izidite; onima koji su u mraku: Pokažite se. Oni će pokraj putova pasti, i paša će im biti po svijem visokim mjestima. Neće biti gladni ni žedni, neće ih biti vrućina ni sunce; jer kome ih je žao, on će ih voditi, i pokraj izvora vodenijeh provodiće ih.“ Isaija 49:1-10

Knjiga proroka Danila

Prorok Danilo je u viđenju video potpuno Božansko Biće koje se pojavljuje kao čovek, dolazeći na oblacima nebeskim da vlada večnim carstvom i koje prima obožavanje od svih naroda:

„Vidjeh u noćnom viđenju i, gle, sa oblacima nebeskim kao da dolazaše Sin Čovječji i da stiže do Starca dana i pred Njega bi priveden. I dade Mu se vlast i čast i carstvo, i svi narodi i plemena i jezici da Mu služe; vlast Njegova je vlast vječna, koja neće proći, i carstvo Njegovo neće se razrušiti.“ Danilo 7:13-14

Jezik koji Danilo primenjuje na vladavinu tog naročitog Sina čovečijeg istovetan je načinu na koji Psalmi i prorok Isaija opisuju vladavinu Davidovog Cara — na primer, večni Vladar čije carstvo nikada ne prestaje nego traje doveka.

Zapravo, za Božjeg Pomazanog Cara se dalje kaže da prima obožavanje, odnosno poklonjenje, slično Sinu čovečijem:

„Bože, daj caru sud svoj, i pravdu svoju sinu carevu“ (ili: sin carev) „pravdu svoju sinu carevu: On će suditi narodu tvojemu po pravdi, i nevoljnicima tvojim po pravici. Rodiće narodu gore mirom, i humovi pravdom. On će suditi nevoljnima u narodu, pomoći će sinovima ništega, i nasilnika će oboriti, Bojaće se tebe dok je sunca i mjeseca, od koljena do koljena. Sići će kao dažd na pokošenu livadu, kao kaplje koje porašaju zemlju. Procvjetaće u dane njegove pravednik i svuda mir dokle teče mjeseca. Vladaće od mora do mora, i od rijeke do krajeva zemaljskih. Pred njim će popadati divljaci, i neprijatelji njegovi prah će lizati. Carevi tarsiski i ostrvljani donijeće dare, carevi šavski i savski daće danak. Klanjaće mu se svi carevi, svi narodi biće mu pokorni. Jer će izbaviti ubogoga koji cvili, i nevoljnoga koji nema pomoćnika. Biće milostiv ništemu i ubogom, i duše će jadnima spasti. Od prijevare i nasilja iskupiće duše njihove, i skupa će biti krv njihova pred očima njegovima. Oni će dobro živjeti, i donijeće mu zlato iz Šave; i svagda će se moliti za njega, i svaki će ga dan blagosiljati.“… „Ime će njegovo biti uvijek; dokle teče sunca, ime će njegovo rasti. Blagosloviće se u njemu, svi će ga narodi zvati blaženim.“ Psalam 72:1-15, 17

Slažući sve ove tekstove zajedno, čini se sigurnim i van svake sumnje da svi ovi odlomci govore o jednom te istom licu, naime o Davidovom potomku koji je potpuno Božansko Biće i koji postaje čovek da bi preuzeo ulogu sluge. I tokom tog vremena, dok je Jahveov Sluga, Car vrši službu sveštenika koji prinosi sopstveni život kao žrtvu Bogu da bi doneo spasenje čitavom svetu. Štaviše, taj Davidov Car jeste Božji Sin u posebnom i jedinstvenom smislu i Naslednik koji sve narode prima kao svoju zakonitu svojinu. Najzad, od svih naroda se očekuje da obožavaju tog Božanskog Vladara dok on doveka vlada nad svim stvorenjem.

Neki od ovih odlomaka, naročito Psalmi 2 i 72, možda su se prvobitno odnosili na Davida ili na Solomona, ali pošto narodi nikada nisu došli pod njihovu potpunu vlast i pošto ih je smrt sprečila da vladaju doveka, postalo je očigledno da ti određeni vladari nisu mogli biti konačno ispunjenje tih obećanja.

Zaista, u Svetom pismu postoje mesta na kojima nadahnuti pisci mole Boga da ispuni svoja obećanja data Davidu:

„Tada si govorio u utvari vjernima svojim, i rekao: „Poslah pomoć junaku, uzvisih izbranoga svojega iz naroda. Nađoh Davida, slugu svojega, svetim uljem svojim pomazah ga. Ruka će moja biti jednako s njim, i mišica moja krijepiće ga. Neće ga neprijatelj nadvladati, i sin bezakonja neće mu dosaditi. Potrću pred licem njegovijem neprijatelje njegove, i nenavidnike njegove poraziću. Istina je moja i milost moja s njim; i u moje ime uzvisiće se rog njegov. Pružiću na more ruku njegovu, i na rijeke desnicu njegovu. On će me zvati: Ti si otac moj, Bog moj i grad spasenja mojega. I ja ću ga učiniti prvencem, višim od careva zemaljskih. Dovijeka ću mu hraniti milost svoju, i zavjet je moj s njim vjeran. Produljiću sjeme njegovo dovijeka, i prijesto njegov kao dane nebeske. Ako sinovi njegovi ostave zakon moj, i ne uzidu u zapovijestima mojim; Ako pogaze uredbe moje, i zapovijesti mojih ne sačuvaju, Onda ću ih pokarati prutom za nepokornost, i ranama za bezakonje njihovo; Ali milosti svoje neću uzeti od njega, niti ću prevrnuti istinom svojom; Neću pogaziti zavjeta svojega, i što je izašlo iz usta mojih neću poreći. Jednom se zakleh svetošću svojom; zar da slažem Davidu? Sjeme će njegovo trajati dovijeka, i prijesto njegov kao sunce preda mnom; On će stajati uvijek kao mjesec i vjerni svjedok u oblacima.“ A sad si odbacio i zanemario, razgnjevio si se na pomazanika svojega; Zanemario si zavjet sa slugom svojim, bacio si na zemlju vijenac njegov. Razvalio si sve ograde njegove, gradove njegove obratio si u zidine. Plijene ga svi koji prolaze onuda, posta podsmijeh u susjeda svojijeh. Uzvisio si desnicu neprijatelja njegovijeh, obradovao si sve protivnike njegove. Zavratio si oštrice mača njegova, i nijesi ga ukrijepio u boju; Uzeo si mu svjetlost, i prijesto njegov oborio si na zemlju; Skratio si dane mladosti njegove i obukao ga u sramotu. Dokle ćeš se, Gospode, jednako odvraćati, dokle će kao oganj plamtjeti gnjev tvoj?“ Psalam 89:19-46; up. 132:10-18

Gornji psalam pokazuje kako proroštva o Davidovoj dinastiji nikada nisu bila potpuno ostvarena. Obećanja su, stoga, čekala dolazak nekog drugog ko će ih ispuniti, budući da je narod znao da je Bog savršeno veran i da nikada ne bi prekršio zakletvu datu Davidu. Ipak, Onaj koji je imao da dođe morao bi da živi doveka kako bi ostvario Božje obećanje da će Davidovo carstvo trajati zauvek — Onaj čiji bi odnos prema Bogu bio sasvim poseban i jedinstven, potpuno različit od odnosa ostalih careva.

Prikaz Mesijanskog Vladara kao Boga

Ono što sve ovo čini još zadivljujućijim jeste to što ovaj Pomazani Car ne samo da je označen kao potpuno Božansko Biće — tj. Silni Bog koji vlada na Davidovom prestolu i Sin čovečiji koji se obožava dok vlada doveka — nego on i vrši upravo ona dela za koja hebrejska Biblija kaže da će ih izvršiti Jahve.

Na primer, Jahve je taj koji spasava i opravdava sav ljudski rod:

„Oglasite, i dovedite, neka vijećaju zajedno: Ko je to od starine kazao? Ko je javio još onda? Nijesam li ja, Gospod? Nema osim mene drugoga Boga, nema Boga pravednoga i Spasitelja drugoga osim mene. Pogledajte u mene, i spašćete se svi krajevi zemaljski; jer sam ja Bog, i nema drugoga. Sobom se zakleh; izide iz usta mojih riječ pravedna, i neće se poreći, da će im se pokloniti svako koljeno, i zaklinjati se svaki jezik. I govoriće: U Gospodu je pravda i sila; k njemu će doći; ali će se posramiti svi koji se gnjeve na nj. U Gospodu će se opravdati i proslaviti sve sjeme Izrailjevo.“ Isaija 45:21-25

Jahve je taj koji sudi u pravednosti i pravdi:

„Recite narodima: Gospod caruje; zato je vaseljena tvrda i neće se pomjestiti; on će suditi narodima pravo.“… „Pred licem Gospodnjim; jer ide, jer ide da sudi zemlji. Sudiće vaseljeni po pravdi, i narodima po istini svojoj.“ Psalam 96:10, 13

„Pred licem Gospodnjim; jer ide da sudi zemlji; sudiće vaseljeni pravedno i narodima vjerno.“ Psalam 98:9

Jahve je taj čiji dah uništava bezbožne, koji udara svojim štapom i satire glave svojih neprijatelja:

„Kako sam ja vidio, koji oru muku i siju nevolju, to i žanju. Od dihanja Božijega ginu, i od daha nozdara njegovijeh nestaje ih.“ Jov 4:8-9

„Satire jake nedokučivo, i postavlja druge na njihovo mjesto.“ Jov 34:24

„Gospod satire glavu neprijateljima svojim i vlasato tjeme onoga koji ostaje u bezakonju svojem.“ Psalam 68:21

„Gle, ime Gospodnje ide izdaleka, gnjev njegov gori i vrlo je težak; usne su mu pune ljutine i jezik mu je kao oganj koji sažiže. A duh mu je kao potok koji plavi i dopire do grla, da rasije narode da otidu u ništa, i biće u čeljustima narodima uzda koja će ih goniti da lutaju.“… „Jer će se od glasa Gospodnjega prepasti Asirac, koji je bio palicom. I kuda god prođe palica pouzdana, kojom će Gospod navaliti na nj, biće bubnji i gusle, i ratovima žestokim ratovaće na njih.“ Isaija 30:27-28, 31-32

„Nije takav dio Jakovljev; jer je on Tvorac svemu i on je dio našljedstva njegova; ime mu je Gospod nad vojskama. Ti si mi bio malj, oružje ubojno, i tobom satrh narode i tobom rasuh carstva. I tobom satrh konja i jahača njegova; i tobom satrh kola i koji sjeđahu na njima. I tobom satrh čovjeka i ženu, i satrh tobom starca i dijete, i satrh tobom momka i djevojku. I tobom satrh pastira i stado njegovo, i tobom satrh orača i volove njegove ujarmljene, i satrh tobom knezove i vlastelje.“ Jeremija 51:19-23

Jahve je taj koji je veoma uzvišen:

„Jer si ti, Gospode, visok nad svom zemljom i nadvisuješ sve bogove.“ Psalam 97:9

„Godine koje umrije car Ozija vidjeh Gospoda gdje sjedi na prijestolu visoku i izdignutu, i skut mu ispunjavaše crkvu.“ Isaija 6:1

„Ponosite oči čovječije poniziće se, i visina ljudska ugnuće se, a Gospod će sam biti uzvišen u onaj dan. Jer će doći dan Gospoda nad vojskama na sve ohole i ponosite i na svakoga koji se podiže, te će biti poniženi. I na sve kedre Livanske, velike i visoke, i na sve hrastove Vasanske, I na sve gore visoke i na sve humove izdignute, I na svaku kulu visoku i na svaki zid tvrdi, I na sve lađe Tarsiske i na sve likove mile. Tada će se ponositost ljudska ugnuti i visina se ljudska poniziti, i Gospod će sam biti uzvišen u onaj dan.“ Isaija 2:11-17

„Jer ovako govori visoki i uzvišeni, koji živi u vječnosti, kojemu je ime Sveti: Na visini i u svetinji stanujem i s onijem ko je skrušena srca i smjerna duha, oživljujući duh smjernijeh i oživljujući srce skrušenijeh.“ Isaija 57:15

Jahve je taj koji vlada doveka i koga obožavaju svi narodi:

„Nema među bogovima takvoga kakav si ti, Gospode, i nema djela takvijeh kakva su tvoja. Svi narodi, koje si stvorio, doći će i pokloniti se pred tobom, Gospode, i slaviti ime tvoje. Jer si ti velik i tvoriš čudesa; ti si jedan Bog.“ Psalam 86:8-10

„Carstvo, pak, i vlast i veličanstvo careva koji su pod cijelim nebom dade se Svetima Višnjega, a Carstvo Njegovo je Carstvo vječno, i sve vlasti Njemu će služiti i slušati Ga.“ Danilo 7:27

„Raduj se mnogo, kćeri Sionska, podvikuj, kćeri Jerusalimska; evo, Car tvoj ide k tebi, pravedan je i spasava, krotak i jaše na magarcu, i na magaretu, mladetu magaričinu. Jer ću istrijebiti iz Jefrema kola i iz Jerusalima konje; i istrijebiće se luk ubojiti; i on će kazivati mir narodima, i vlast će mu biti od mora do mora i od rijeke do krajeva zemaljskih. A ti, za krv zavjeta tvojega pustih sužnje tvoje iz jame, gdje nema vode.“… „I Gospod će se pokazati nad njima, i strijela će njegova izaći kao munja, i Gospod će Gospod zatrubiti u trubu i poći će s vihorima južnijem. Gospod nad vojskama zaklanjaće ih, i oni će jesti pogazivši kamenje iz praćke, i piće podvikujući kao od vina, i biće puni kao čaša, kao uglovi od oltara. I Gospod Bog njihov izbaviće ih u taj dan kao stado svojega naroda, jer će se kamenje u vijencu podignuti u zemlji njegovoj.“ Zaharija 9:9-11, 14-16

„Evo, ide dan Gospodnji, i plijen će se tvoj razdijeliti usred tebe. Jer ću skupiti sve narode na Jerusalim u boj, i grad će se uzeti, i kuće oplijeniti i žene osramotiti, i polovina će grada otići u ropstvo, a ostali narod neće se istrijebiti iz grada. Jer će Gospod izaći, i vojevaće na narode kao što vojuje na dan kad je boj. I noge će njegove stati u taj dan na gori Maslinskoj koja je prema Jerusalimu s istoka, i gora će se Maslinska raspasti po srijedi na istok i na zapad da će biti prodol vrlo velika, i polovina će gore ustupiti na sjever a polovina na jug. I bježaćete u prodol gorsku, jer će prodol gorska dopirati do Asala, i bježaćete kao što bježaste od trusa u vrijeme Ozije, cara Judina; i doći će Gospod Bog moj, i svi će Sveti biti s tobom.“… „I Gospod će biti Car nad svom zemljom, u onaj dan biće Gospod jedan i ime njegovo jedno.“… „I ko god ostane od svijeh naroda koji dođu na Jerusalim, svak će dolaziti od godine do godine da se pokloni Caru Gospodu nad vojskama i da praznuje praznik sjenica. I ako koji od plemena zemaljskih ne bi došli u Jerusalim da se poklone Caru Gospodu nad vojskama, na njih neće biti dažda;“ Zaharija 14:1-5, 9, 16-17

I Jahve je taj koji nasleđuje narode kao svoju zakonitu svojinu:

„Ustani, Bože, sudi zemlji; jer su tvoji po našljedstvu svi narodi.“ Psalam 82:8

Prethodni činioci snažno ukazuju na to da je Mesijanski Car nekako istovremeno istovetan sa Bogom i lično različit od njega, što objašnjava kako je u stanju da vrši upravo one službe i dela koja vrši Jahve.

Da sažmemo ono što smo dosad otkrili — videli smo da:

• Psalmi govore o Caru koga Jahve rađa kao Sina (mada na čisto duhovan način, a ne telesnim, polnim činom), o Onome koji vlada na Sionu i koga svi carevi treba da poštuju i kome treba da se pokore.
• Psalmi takođe pominju Vladara koga Bog postavlja da sedi ustoličen s njegove desne strane dok svi njegovi neprijatelji ne budu savladani, i to da taj naročiti Car služi kao sveštenik doveka. Budući da je glavna sveštenička služba da se izvrši pomirenje za grehe zajednice, ovo ukazuje na to da će Bogom postavljeni Car izvršiti pomirenje za prestupe.
• Isaija govori o potomku iz doma Davidovog koji vlada na Davidovom prestolu doveka i za koga prorok kaže da je Silni Bog. Taj Božanski Car izneće pravdu narodima i uništiti bezbožne, donoseći mir čitavom stvorenju.
• Prorok dalje poistovećuje tog istog Božanskog Cara sa Jahveovim Slugom koga Jahve uzvisuje i podiže uvis — jezikom koji označava da će Sluga vladati iz Božje nebeske prestone dvorane.
• Taj Carski Sluga pomazan je Svetim Duhom da bi izvršio službe koje mu Jahve poverava. Neke od tih službi obuhvataju sklapanje saveza sa svim narodima, donošenje Božjeg spasenja do krajeva zemlje i davanje sopstvenog života kao zamenske žrtve koja donosi opravdanje Božjem narodu. To što Sluga prinosi samoga sebe kao pomirenje pokazuje da taj naročiti Davidov Car vrši i svešteničku službu.
• Prorok Danilo vidi viđenje potpuno Božanskog Bića u ljudskom obliku koje vlada doveka i koje obožavaju svi narodi.
• Naročite službe koje taj određeni Vladar vrši jesu dela za koja Stari zavet kaže da će ih Jahve lično izvršiti, čime se Pomazani Car još više povezuje sa Božanstvom.

U sledećem članku ove serije ispitaćemo novozavetne spise da bismo videli kako su nadahnuti pisci hrišćanskih grčkih Pisama verovali da se svi ovi starozavetni tekstovi odnose na Gospoda Isusa Hrista.