Mesija u jevrejskim tradicijama, 3. deo

Svedočanstvo starogrčke verzije hebrejske Biblije

Nastavljamo naše ispitivanje nekih konkretnih jevrejskih tradicija o dolasku i ličnosti Mesije. Usredsredićemo se na grčki prevod hebrejske Biblije koji su Jevreji izradili pre Hristovog vremena. Ta verzija je opšte poznata kao Septuaginta [LXX], ili prevod sedamdesetorice, budući da predanje kaže da je sedamdeset jevrejskih pisara nezavisno jedan od drugoga radilo na prevođenju hebrejske Biblije, tačnije Petoknjižja.

LXX nije prosto prevod hebrejskog teksta, nego tumačenje koje nam pruža uvid u konkretna verovanja i shvatanja onih jevrejskih pisara koji su izradili tu verziju. Ona nam daje predstavu o tome šta su verovali u pogledu prirode Boga, uloge i funkcije anđela, misije i dela Mesije itd. Stoga je ona svedočanstvo od životne važnosti za to kako su neki Jevreji objašnjavali i tumačili određene starozavetne odlomke koji su prihvaćeni kao mesijanska proročanstva.

Imajući to na umu, sada se okrećemo LXX.

**
Kralj koji živi i vlada doveka**

Za početak, grčka verzija pruža dokaz da su pisari verovali da je Mesija postojao pre stvaranja, pre nego što su sazvežđa načinjena. Oni su takođe potvrđivali da je njegova vlast večna, što ukazuje na to da su verovali da će ta ličnost živeti doveka. Uostalom, niko ne može vladati nad večnim kraljevstvom ako i sam nije večan.

Na primer, prema sledećem psalmu, kralj iz Davidove loze traje dokle i sunce i mesec, iz naraštaja u naraštaj:

„Bože, daj caru sud svoj, i pravdu svoju sinu carevu: On će suditi narodu tvojemu po pravdi, i nevoljnicima tvojim po pravici. Rodiće narodu gore mirom, i humovi pravdom. On će suditi nevoljnima u narodu, pomoći će sinovima ništega, i nasilnika će oboriti, Bojaće se tebe dok je sunca i mjeseca, od koljena do koljena. Sići će kao dažd na pokošenu livadu, kao kaplje koje porašaju zemlju. Procvjetaće u dane njegove pravednik i svuda mir dokle teče mjeseca. Vladaće od mora do mora, i od rijeke do krajeva zemaljskih. Pred njim će popadati divljaci, i neprijatelji njegovi prah će lizati. Carevi tarsiski i ostrvljani donijeće dare, carevi šavski i savski daće danak. Klanjaće mu se svi carevi, svi narodi biće mu pokorni. Jer će izbaviti ubogoga koji cvili, i nevoljnoga koji nema pomoćnika. Biće milostiv ništemu i ubogom, i duše će jadnima spasti. Od prijevare i nasilja iskupiće duše njihove, i skupa će biti krv njihova pred očima njegovima. Oni će dobro živjeti, i donijeće mu zlato iz Šave; i svagda će se moliti za njega, i svaki će ga dan blagosiljati. Biće pšenice na zemlji izobila; po vrhovima gorskim lelujaće se klasje njezino kao livanska šuma, i po gradovima cvjetaće ljudi kao trava na zemlji. Ime će njegovo biti uvijek; dokle teče sunca, ime će njegovo rasti. Blagosloviće se u njemu, svi će ga narodi zvati blaženim.“ Psalam 71[eng. 72]:1-2, 5, 11, 17

Ne samo da ovaj prevod ukazuje na večnu prirodu Kralja, u smislu da će on sam vladati doveka a da ga niko ne nasledi, nego možda nagoveštava i njegovu preegzistenciju. Izraz „Ime će njegovo biti uvijek; dokle teče sunca, ime će njegovo rasti.“ može ukazivati na to da je taj Vladar ili postojao pre nego što je sunce nastalo, ili da je njegova vladavina bila predodređena od samog početka. Međutim, budući da odlomak govori o budućnosti, a ne o prošlosti, čini se verovatnijim da se time kaže da će njegova vladavina trajati dokle god traju sunce i mesec, dakle neograničeno.

Ipak, ta činjenica nije sprečila neke Jevreje da hebrejsku verziju ovog teksta tumače kao aluziju bilo na ličnu bilo na pojmovnu preegzistenciju Mesije, kao što primećuje i čuveni jevrejski stručnjak za mesijanska pitanja dr Majkl L. Braun u svom objašnjenju Miheja 5:2:

„U tom svetlu, Rašijev komentar na Miheja 5:2[1] dobija dodatni značaj, budući da ga (1) čita kao jasno mesijansko proročanstvo; (2) upućuje na Psalam 118:22, koji kaže da je kamen koji su zidari odbacili postao kamen ugaoni (stih koji se u Novom zavetu nekoliko puta navodi u vezi sa Ješuom, koga su vođe njegovog naroda odbacile, ali koga je Bog izabrao); i (3) tumači kraj stiha kao ukazivanje na preegzistenciju Mesije (ili barem njegovog imena), a ne samo kao ukazivanje na Vitlejem kao drevni Davidov grad (što je jasno rečeno na početku stiha). Evo Rašijevog komentara (reči podebljanim slovima označavaju tekst Svetog pisma):

1 A ti, Vitlejeme Efrato odakle je potekao David, kao što je rečeno (1. Samuilova 17:58): ‘Sin sluge tvoga Jeseja Vitlejemca.’ A Vitlejem se naziva Efrata, kao što je rečeno (Postanje 48:7): ‘Na putu za Efratu, to jest Vitlejem.’ trebalo je da budeš najmanji među porodicama Judinim Trebalo je da budeš najmanji među porodicama Judinim zbog ljage Rute Moavke u tebi. iz tebe će Mi izaći Mesija, sin Davidov, i tako Sveto pismo kaže (Psalam 118:22): ‘Kamen koji odbaciše zidari postade kamen ugaoni.’ a postanje je njegovo od iskona ‘Pre sunca ime je njegovo Jinon’ (Psalam 72:17).

„Ovo je svakako tumačenje vredno pažnje…“ (dr Majkl L. Braun, Answering Jewish Objections to Jesus – Messianic Prophecies Objections [Baker Books, Grand Rapids MI, 2003], tom 3, 4.4. Isaiah 9:6[5] does not speak of a divine king (or Messiah), str. 39; podvučeni naglasak je naš)

103. Zapazite da se Psalam 72 široko prepoznaje kao mesijanski psalam (u najmanju ruku, na osnovu principa 2 u dodatku), što daje dodatnu težinu činjenici da ga Raši ovde navodi, naročito zato što se čini da stih 17 govori o večnom poreklu („pre sunca“, što znači ili doslovnu preegzistenciju ili pojmovnu preegzistenciju). Zanimljivo je da izgleda da je Rašijev stvarni komentar na Psalam 72:17 u njegovom tumačenju Psalama u suprotnosti sa njegovom primenom tog stiha u komentaru na Miheja, budući da ga primenjuje na Solomona i objašnjava: „pre sunca, ime će se njegovo veličati Sve dane sunca, ime će se njegovo veličati.“ Vidi takođe gore, nap. 86, gde se navodi da je Jinon u rabinskim spisima prepoznat kao ime Mesije. (Isto, str. 211; podvučeni naglasak je naš)

O značenju i implikacijama Miheja 5:2 uskoro ćemo reći više.

Jedno je sigurno: ovaj psalam potvrđuje da će Mesija – ili barem određeni Davidov potomak – vladati doveka, ili dokle god sunce i mesec opstaju.

Prema Novom zavetu, Gospod Isus je taj koji doveka vlada kao Kralj na osnovu toga što poseduje neuništiv život, kao posledicu svog fizičkog, telesnog vaskrsenja iz mrtvih trećeg dana:

„I ušavši k njoj anđeo reče: Raduj se, blagodatna! Gospod je s tobom, blagoslovena si ti među ženama! A ona vidjevši ga, uplaši se od riječi njegove i mišljaše: kakav bi ovo bio pozdrav? I reče joj anđeo: Ne boj se, Marija, jer si našla blagodat u Boga! I evo začećeš i rodićeš sina, i nadjenućeš mu ime Isus. On će biti veliki, i nazvaće se Sin Višnjega, i daće mu Gospod Bog prijesto Davida, oca njegova; I carovaće nad domom Jakovljevim vavijek, i Carstvu njegovu neće biti kraja. A Marija reče anđelu: Kako će to biti kad ja ne znam za muža? I odgovarajući anđeo reče joj: Duh Sveti doći će na tebe, i sila Višnjega osjeniće te; zato i ono što će se roditi biće sveto, i nazvaće se Sin Božiji.“ Luka 1:28-35

„Budući, dakle, da je bio prorok, i znajući da mu se Bog zakletvom zakleo da će od ploda bedara njegovih po tijelu podignuti Hrista da sjedi na prijestolu njegovu, Predvidjevši govori za vaskrsenje Hristovo da ne bi ostavljena duša njegova u adu, niti tijelo njegovo vidje truljenja. Ovoga Isusa vaskrse Bog, čemu smo svi mi svjedoci. Desnicom, dakle, Božijom vaznese se, i primivši od Oca obećanje Svetoga Duha, izli ovo što vi sada vidite i čujete.“ Dela apostolska 2:30-33

„Ko će osuditi? Hristos je onaj koji umrije, pa još i vaskrse, koji je i s desne strane Bogu, koji i posreduje za nas.“ Rimljanima 8:34

„Jer je očigledno da je Gospod naš proizišao iz plemena Judinog, za koje Mojsej ništa ne reče o sveštenstvu. I još je očiglednije, kada po podobiju Melhisedekovu nastaje drugi Sveštenik, Koji nije postao po zakonu tjelesne zapovijesti, nego po sili života neuništivoga. Jer Pismo svjedoči: Ti si Sveštenik vavijek po činu Melhisedekovu. Ukida se, dakle, pređašnja zapovijest zbog njene nemoći i nekorisnosti, – Jer Zakon ništa nije doveo do savršenstva, – a uvodi se bolja nada kroz koju se približujemo Bogu. Ukoliko ne bješe bez zakletve, – Jer oni bez zakletve postaše sveštenici, a Ovaj sa zakletvom Onoga koji mu govori: Zakle se Gospod i neće se raskajati: Ti si Sveštenik vavijek po činu Melhisedekovu, – Utoliko Isus posta jemac boljega Zavjeta. I onih sveštenika bilo je mnogo, jer ih je smrt sprečavala da ostaju, A Ovaj, pošto ostaje vavijek, ima neprolazno sveštenstvo. Zato i može potpuno i za uvijek spasti one koji kroz njega dolaze Bogu, pošto svagda živi pa može posredovati za njih. Jer takav nam Prvosveštenik trebaše: svet, nezlobiv, čist, odvojen od grješnika i viši od nebesa;“ Jevrejima 7:14-16, 23-26

„Jer će vam se tako izobilno dati ulazak u vječno Carstvo Gospoda i Spasa našeg Isusa Hrista.“ 2. Petrova 1:11

**
Davidov preegzistentni Gospod**

Ako je i postojala ikakva nesigurnost u pogledu toga da li Psalam 72:17 potvrđuje preegzistenciju davidovskog Kralja, sledeći psalam ne ostavlja apsolutno nikakvu sumnju da su pisari LXX verovali da je Božji Pomazani Vladar lično postojao (a ne samo pojmovno, kao u Božjem predznanju) čak i pre nego što je nebeska vojska načinjena:

„Reče Gospod Gospodu mojemu: Sjedi meni s desne strane dok položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojima. Skiptar sile daje ti Gospod sa Siona: vladaj sred neprijatelja svojih. U dan rata tvojega narod je tvoj gotov u svetoj krasoti. Kao rosa zori iz utrobe, takva je u tebe mladost tvoja.“ Psalam 109 [eng. 110]:1-3

Davidov Gospod ne samo da sedi Bogu s desne strane da bi vladao nad svojim neprijateljima, nego je i rođen, odnosno izveden iz utrobe, pre nego što je Zvezda Danica nastala! Jezik ukazuje na to da je ta uzvišena Ličnost (u Novom zavetu poistovećena sa Mesijom) postojala sa Bogom pre nego što su zvezde nastale i/ili anđeli stvoreni.

Da Zvezda Danica može biti upućivanje na duhovno biće, potvrđuje sledeći navod:

„I kad te smiri Gospod od truda tvojega i muke, i od ljutoga ropstva u kom si robovao, Tada ćeš izvoditi ovu priču o caru Vavilonskom i reći ćeš: Kako nesta nastojnika, nesta danka? Slomi Gospod štap bezbožnicima, palicu vladaocima, Koja je ljuto bila narode bez prestanka, i gnjevno vladala nad narodima, i gonila nemilice. Sva zemlja počiva i mirna je; pjevaju iza glasa. Vesele se s tebe i jele i kedri Livanski govoreći: Otkako si pao, ne dolazi niko da nas siječe. Pakao dolje uskoleba se tebe radi da te srete kad dođeš, probudi ti mrtvace i sve knezove zemaljske, diže s prijestola njihovijeh sve careve narodne. Svi će progovoriti i reći tebi: I ti li si iznemogao kao mi? Izjednačio se s nama? Spusti se u pakao ponos tvoj, zveka psaltira tvojih; prostrti su poda te moljci, a crvi su ti pokrivač. Kako pade s neba, zvijezdo Danice, kćeri zorina? Kako se obori na zemlju koji si gazio narode? A govorio si u srcu svom: Izaći ću na nebo, više zvijezda Božijih podignuću prijesto svoj, i sješću na gori zbornoj na strani sjevernoj; Izaći ću u visine nad oblake, izjednačiću se s Višnjim. A ti se u pakao svrže, u dubinu grobnu.“ Isaija 14:3-4, 12-15

Pad vavilonskog kralja opisan je kao pad Zvezde Danice sa neba. U kontekstu se čini da Jahve upoređuje uništenje tog kralja sa sudom koji je pao na jedno veličanstveno duhovno biće, ono koje je mislilo da može sebe postaviti iznad Božjih zvezda i izjednačiti se sa Svevišnjim.

Prema Novom zavetu, Satana je takvo biće, budući da je prikazan kako pada sa neba kao munja i kako sa sobom povlači trećinu nebeskih zvezda:

„Vratiše se pak Sedamdesetorica sa radošću govoreći: Gospode, i demoni nam se pokoravaju u ime tvoje. A on im reče: Vidjeh satanu gdje pade sa neba kao munja. Evo vam dajem vlast da stajete na zmije i skorpije i na svu silu vražiju, i ništa vam neće nauditi. Ali se tome ne radujte što vam se duhovi pokoravaju, nego se radujte što su imena vaša napisana na nebesima.“ Luka 10:17-20

„I pokaza se drugi znak na nebu, i gle, velika crvena aždaja koja imaše sedam glava i deset rogova; i na glavama njezinim sedam kruna; I rep njezin vuče trećinu zvijezda nebeskih, i baci ih na zemlju. I aždaja stade pred ženom koja treba da rodi, da kada rodi proždere dijete njeno. I rodi muško Dijete, koje će napasati sve narode palicom gvozdenom; i Dijete njezino bi uzeto k Bogu i prijestolu njegovu. A žena uteče u pustinju gdje imaše mjesto pripremljeno od Boga, da je ondje hrane hiljadu i dvjesta i šezdeset dana. I nasta rat na nebu; Mihail i anđeli njegovi zavojštiše na aždaju, i ratova aždaja i anđeli njezini; I ne odolješe, niti im se više nađe mjesta na nebu. I zbačena bi aždaja velika, stara zmija, koja se zove đavo i satana, koja zavodi svu vaseljenu, i zbačena bi na zemlju, i s njom zbačeni biše anđeli njezini; I čuh glas veliki na nebu koji govori: Sada nastade spasenje i sila i Carstvo Boga našega i vlast Hrista njegovog, jer je zbačen opadač braće naše, koji ih opadaše pred Bogom našim dan i noć. I oni ga pobijediše krvlju Jagnjetovom i riječju svjedočenja svojega, i ne mariše za život svoj do smrti. Zato se veselite, nebesa, i vi koji živite na njima! Teško žiteljima zemlje i mora, jer siđe k vama đavo u jarosti velikoj, znajući da malo vremena ima.“ Otkrivenje 12:3-4, 7-12

Takođe se čini verovatnim da su zvezde kod Isaije upućivanje na anđele, jer u Novom zavetu postoje dokazi da se anđeli nazivaju zvezdama:

„I peti anđeo zatrubi, i vidjeh zvijezdu gdje pade s neba na zemlju i dade joj se ključ od dubine bezdana, I otvori dubinu bezdana, i iziđe dim iz dubine kao dim zažarene peći i pomrači se sunce i vazduh od dima iz bezdana. A iz dima iziđoše skakavci na zemlju i dade im se vlast kao što imaju vlast skorpije na zemlji. I rečeno im bi, da ne škode travi zemaljskoj, niti ikakvoj zeleni, niti ikakvom drvetu, nego samo ljudima koji nemaju pečata Božijega na čelima svojim. I dade im se ne da ih ubijaju, nego da ih muče pet mjeseci; i mučenje njihovo bijaše kao mučenje od skorpije kad ujede čovjeka. I u te dane tražiće ljudi smrt, i neće je naći; i poželjeće da umru, i smrt će od njih bježati. A izgled skakavaca bijaše sličan konjima spremnim za boj, i na glavama njihovim bijahu kao neki vijenci slični zlatu, i lica njihova kao lica ljudska; I imahu kose kao kose ženske, i zubi njihovi bijahu kao zubi u lavova; I imahu oklope kao oklope gvozdene, i šum krila njihovih bijaše kao buka mnogih konjskih kola kada jure u boj. I imahu repove slične skorpijama, i žaoke, i u repovima svojim moć da škode ljudima pet mjeseci. Oni imahu cara nad sobom, anđela bezdana, kome je ime na jevrejskom Avadon, a na grčkom Apolion.“ Otkrivenje 9:1, 11 NIV

„I vidjeh anđela gdje silazi s neba, koji imaše ključ od bezdana i lanac veliki u ruci svojoj. I uhvati aždaju, staru zmiju, koja je đavo i satana, i sveza je na hiljadu godina, I baci je u bezdan, i zaključa i zapečati nad njom, da više ne vara narode, dok se ne navrši hiljadu godina; poslije toga treba da bude odriješena na kratko vrijeme.“ Otkrivenje 20:1-3 NIV

To ukazuje na to da je Zvezda Danica možda bila nebesko stvorenje koje je želelo da vlada nad anđelima i da postane veće od njih po položaju i časti.

U svetlu prethodnih činilaca, sasvim je uverljivo iz Psalma 109:3 razumeti da je Davidov Gospod postojao pre nego što su anđeli stvoreni, budući da je rođen pre Zvezde Danice. Čak i ako neko odbaci povezivanje zvezda sa anđelima, iz psalma je i dalje jasno da je to Biće postojalo pre nego što su sazvežđa načinjena.

U svakom slučaju, grčka verzija Psalma 109 svedoči da je Davidov suvereni Gospodar postojao pre nego što je svet stvoren, budući da su zvezde (kao i anđeli) načinjene pre nego što je svet oblikovan:

„Gdje si ti bio kad ja osnivah zemlju? Kaži ako si razuman. Ko joj je odredio mjere, znaš li, ili ko je rastegao uže preko nje? Na čem su podnožja njezina uglavljena? Ili ko joj je metnuo kamen ugaoni? Kad pjevahu zajedno zvijezde jutarnje i svi sinovi Božji klikovahu.“ Jov 38:4-7

Prevod sa hebrejskog Jova 38:7 glasi:

„Kad pjevahu zajedno zvijezde jutarnje i svi sinovi Božji klikovahu.“ NASB

I ovde se to savršeno slaže sa novozavetnim učenjem da je predljudski Hristos postojao sa Ocem pre nego što je svet stvoren:

„I sada proslavi ti mene, Oče, u tebe samoga, slavom koju imadoh u tebe prije nego svijet postade. Objavih ime tvoje ljudima koje si mi dao od svijeta; tvoji bijahu pa si ih meni dao, i tvoju su riječ održali. Sad razumješe da je sve što si mi dao od tebe. Jer riječi koje si mi dao, dao sam njima; i oni primiše, i poznaše zaista da od tebe iziđoh, i vjerovaše da me ti posla. Ja se za njih molim, ne molim se za svijet, nego za one koje si mi dao, jer su tvoji. I sve moje tvoje je, i tvoje moje; i proslavio sam se u njima. I više nisam u svijetu, a oni su u svijetu, i ja dolazim tebi. Oče sveti, sačuvaj ih u ime tvoje, one koje si mi dao, da budu jedno kao mi. Dok bijah s njima u svijetu, ja ih čuvah u ime tvoje; one koje si mi dao sačuvah; i niko od njih ne pogibe osim sina pogibli, da se ispuni pismo. A sada dolazim tebi, i ovo govorim na svijetu, da imaju radost moju ispunjenu u sebi. Ja sam im dao riječ tvoju; i svijet ih omrznu, jer nisu od svijeta, kao ni ja što nisam od svijeta. Ne molim da ih uzmeš sa svijeta, nego da ih sačuvaš od zloga. Od svijeta nisu, kao ni ja što nisam od svijeta. Posveti ih istinom tvojom: riječ tvoja jeste istina. Kao što ti mene posla u svijet, i ja njih poslah u svijet. Ja posvećujem sebe za njih, da i oni budu posvećeni istinom. Ne molim pak samo za njih, nego i za one koji zbog riječi njihove povjeruju u mene: Da svi jedno budu, kao ti, Oče, što si u meni i ja u tebi, da i oni u nama jedno budu da svijet vjeruje da si me ti poslao. I slavu koju si mi dao ja sam dao njima, da budu jedno kao što smo mi jedno. Ja u njima i ti u meni, da budu usavršeni u jedno, i da pozna svijet da si me ti poslao i da ljubiš njih kao što mene ljubiš. Oče, hoću da i oni koje si mi dao budu sa mnom gdje sam ja, da gledaju slavu moju koju si mi dao, jer si me ljubio prije postanja svijeta.“ Jovan 17:5, 24 NIV

I da je on Davidov Gospod koji vlada Bogu s desne strane:

„A kada se sabraše fariseji, upita ih Isus Govoreći: Šta mislite za Hrista? Čiji je sin? Rekoše mu: Davidov. Reče im: Kako, dakle, David njega u Duhu naziva Gospodom govoreći: Reče Gospod Gospodu mojemu: Sjedi meni s desne strane, dok položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim? Kada, dakle, David naziva njega Gospodom, kako mu je sin?“ Matej 22:41-45

„I prvosveštenik odgovarajući reče mu: Zaklinjem te živim Bogom da nam kažeš jesi li ti Hristos, Sin Božiji? Reče mu Isus: Ti kaza. Ali ja vam kažem: od sada ćete vidjeti Sina Čovječijega gdje sjedi s desne strane Sile i dolazi na oblacima nebeskim.“ Matej 26:63b-64

„I kakva je neizmjerna veličina sile njegove na nama koji vjerujemo po djejstvu silne moći njegove, Koju učini u Hristu vaskrsavši ga iz mrtvih, i posadi sebi s desne strane na nebesima, Iznad svakoga načalstva, i vlasti, i sile, i gospodstva, i iznad svakoga imena što se može nazvati, ne samo u ovome vijeku, nego i u budućem; I sve pokori pod noge njegove, i Njega postavi iznad svega za glavu Crkvi, Koja je tijelo njegovo, punoća Onoga koji sve ispunjava u svemu.“ Efescima 1:19b-23

„Ako ste, dakle, vaskrsli sa Hristom, tražite ono što je gore gdje Hristos sjedi s desne strane Boga.“ Kološanima 3:1

„pošto sam izvrši očišćenje grijehova naših, sjede sa desne strane Veličanstva na visinama, I toliko se pokaza veći od anđela koliko je slavnije Ime naslijedio nego oni. Jer kome od anđela ikada reče: Sin moj jesi Ti, ja te danas rodih? I opet: Ja ću njemu biti Otac, a on meni Sin. I opet, kada uvodi Prvorodnoga u vaseljenu, govori: I neka mu se poklone svi anđeli Božiji. A za anđele govori: Koji čini anđele svoje duhovima i sluge svoje plamenom ognjenim. Za Sina pak: Prijesto je tvoj, Bože, vavijek vijeka; žezal pravičnosti je žezal Carstva tvojega. Zavolio si pravdu i omrzao bezakonje; zbog toga te pomaza, Bože, Bog tvoj uljem radosti više nego drugove tvoje. I opet: Ti, Gospode, u početku osnova zemlju, i nebesa su djelo ruku tvojih; Oni će proći, a ti ostaješ, i sve će ostarjeti kao odijelo, I savićeš ih kao haljinu, i izmjeniće se, a ti si uvijek isti, i godine tvoje neće minuti. A kome od anđela ikad reče: Sjedi meni sa desne strane dok položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim?“ Jevrejima 1:3, 13

„A od ovoga što govorismo glavno je: Mi imamo takvoga Prvosveštenika, koji sjede s desne strane prijestola Veličanstva na nebesima, Sveštenoslužitelj Svetinje i istinske Skinije, koju postavi Gospod, a ne čovjek.“ Jevrejima 8:1-2

„Gledajući na Isusa, Načelnika i Savršitelja vjere, koji umjesto predstojeće mu radosti pretrpi krst, ne mareći za sramotu, i sjede s desne strane Prijestola Božijega.“ Jevrejima 12:2

„vaskrsenjem Isusa Hrista, Koji, otišavši na nebo, sa desne je strane Boga, i potčinjeni su mu anđeli i vlasti i sile.“ 1. Petrova 3:21b-22

Večni iz Vitlejema

To se takođe slaže sa sledećim starozavetnim navodom, koji govori o davidovskom Vladaru čiji su ishodi od iskona, odnosno od večnosti, kako bi vladao na Davidovom prestolu doveka:

„A ti, Vitlejeme-Efrato, ako i jesi najmanji među tisućama Judinijem, iz tebe će mi izaći koji će biti Gospodar u Izrailju, kojemu su izlasci od početka, od vječnijeh vremena.“ Mihej 5:2

Razlog zbog kojeg Bog izvodi tog Vladara iz Vitlejema jeste to što je Vitlejem zavičaj kralja Davida:

„Gospod reče Samuilu: Dokle ćeš ti plakati za Saulom kad ga ja odbacih da ne caruje više nad Izrailjem? Napuni rog svoj ulja i hodi da te pošljem k Jeseju Vitlejemcu, jer između njegovijeh sinova izabrah sebi cara. A Samuilo reče: Kako da idem? Jer će čuti Saul, pa će me ubiti. A Gospod odgovori: Uzmi sa sobom junicu iz goveda, pa reci: Dođoh da prinesem žrtvu Gospodu. I pozovi Jeseja na žrtvu, a ja ću ti pokazati šta ćeš činiti, i pomaži mi onoga koga ti kažem. I učini Samuilo kako mu kaza Gospod, i dođe u Vitlejem; a starješine gradske uplašivši se istrčaše preda nj i rekoše mu: Jesi li došao dobro? A on reče: Dobro; došao sam da prinesem žrtvu Gospodu; osveštajte se i hodite sa mnom na žrtvu. Pa osvešta i Jeseja i sinove njegove i pozva ih na žrtvu. I kad dođoše vidjevši Elijava, reče: Jamačno je pred Gospodom pomazanik njegov. Ali Gospod reče Samuilu: Ne gledaj na lice njegovo ni na visinu rasta njegova, jer sam ga odbacio; jer ne gledam na što čovjek gleda: Čovjek gleda što je na očima, a Gospod gleda na srce. I dozva Jesej Avinadava i reče mu da ide pred Samuila. A on reče: Ni toga nije izabrao Gospod. Potom Jesej reče Sami da ide. A on reče: Ni toga nije izabrao Gospod. Tako reče Jesej, te prođoše sedam sinova njegovijeh pred Samuila; a Samuilo reče Jeseju: Nije Gospod izabrao tijeh. Potom reče Samuilo Jeseju: Jesu li ti to svi sinovi? A on reče: Ostao je još najmlađi; eno ga, pase ovce. Tada reče Samuilo Jeseju: Pošlji, te ga dovedi, jer nećemo sjedati za sto dokle on ne dođe.“ 1. Samuilova 16:1, 4, 11 NIV

„A bijaše David sin jednoga Efraćanina, iz Vitlejema Judina, kojemu ime bješe Jesej, koji imaše osam sinova i bijaše u vrijeme Saulovo star i vremenit među ljudima. I tri najstarija sina Jesejeva otidoše za Saulom na vojsku; a imena trojici sinova njegovijeh koji otidoše na vojsku bijahu prvencu Elijav, a drugome Avinadav, a trećemu Sama. A David bijaše najmlađi. I ona tri najstarija otidoše za Saulom. A David otide od Saula i vrati se u Vitlejem da pase ovce oca svojega.“ 1. Samuilova 17:12-15 NIV

Stoga pominjanje Vitlejema povezuje ovaj stih sa Božjim obećanjem Davidu, budući da je to proročanstvo da će Bog poslati Vladara koji će ispuniti božansku zakletvu da će jedan od Davidovih potomaka vladati na Jahveovom prestolu doveka.

„I od onoga dana kad sam postavio sudije nad narodom svojim Izrailjem; i pokorih sve neprijatelje tvoje; nego ti javljam da će ti Gospod sazidati kuću. I kad se navrše dani tvoji da otideš k ocima svojim, podignuću sjeme tvoje nakon tebe, koje će biti između sinova tvojih, i utvrdiću carstvo njegovo. On će mi sazidati dom, i utvrdiću prijesto njegov dovijeka. Ja ću mu biti otac, i on će mi biti sin; a milosti svoje neću ukloniti od njega kao što sam uklonio od onoga koji bješe prije tebe. Nego ću ga utvrditi u domu svom i u carstvu svom dovijeka, i prijesto će njegov stajati dovijeka.“ 1. Dnevnika 17:10b-14

Ono što tog Vladara čini jedinstvenim jeste to što se za njega kaže da dolazi od dana večnosti i da je delatan od samog početka. Upravo to Stari zavet kaže za Jahvea!

Na primer, Jahve je bio sa najranijim naraštajima svoga naroda i od samog početka objavljuje ono što dolazi, čak i pre nego što se dogodi:

„Ko je uradio i učinio to? I zove naraštaje od iskona? Ja, Gospod, Prvi i Pošljednji, Ja isti.“ Isaija 41:4

„Skupite se i dođite, pristupite svi koji ste se izbavili između naroda. Ništa ne znaju koji nose drvo od svojega lika i mole se bogu koji ne može pomoći. Oglasite, i dovedite, neka vijećaju zajedno: Ko je to od starine kazao? Ko je javio još onda? Nijesam li ja, Gospod? Nema osim mene drugoga Boga, nema Boga pravednoga i Spasitelja drugoga osim mene.“ Isaija 45:20-21

Budući da je on tu od samog početka, od same večnosti:

„Nijesi li ti od vijeka, Gospode Bože moj, sveče moj? Nećemo umrijeti; ti si ga, Gospode, odredio za sud; i utvrdio si ga, stijeno, za karanje.“ Avakum 1:12

„Gospode, ti si nam utočište od koljena do koljena. Prije nego se gore rodiše i sazda se zemlja i vaseljena, i od vijeka i do vijeka ti si Bog.“ Psalam 89[eng. 90]:1-2

Komentari dr Majkla Brauna o značenju i implikacijama Miheja 5:2 vredni su navođenja ovde:

„… Vredna pažnje je i obrada ovog stiha kod dvojice najcenjenijih savremenih stručnjaka za hebrejsku Bibliju, Dejvida Noela Fridmana i Frensisa Andersona:

… ličnost o kojoj se ovde govori ima neku vezu sa dalekom prošlošću. ‘Onaj čije je poreklo od davnina, od drevnih vremena’ (NJPS). Legitiman sensus plenior [tj. potpunije značenje u svetlu razvoja biblijskog otkrivenja] jeste da će taj Vladar biti nadljudsko biće, povezano sa Bogom od početka vremena. Psalam 2:7 govori o kralju kao o onome koga je Bog ‘rodio’ (usvojenjem). Psalam 110 stavlja kralja Bogu s desne strane. U najmanju ruku, jezik sugeriše da je rođenje Mesije bilo određeno, ili prorečeno u božanskom savetu, u praiskonskim danima. Mihej 4-5 tako ima vremenske tačke u Početku i Kraju, kao i u Sadašnjosti. Čak i ako mosa’ot ne znači ništa više od proročanstva koje izražava božansku odluku, nije potreban veliki pojmovni pomak da bi se prešlo na lik Sina čovečjeg iz kasnijih apokalipsi – Urmensch – i na klasičnu hristologiju vaseljenskih simvola vere, ili na Adama stvorenog na nebu iz Kurana, ili na Metatrona jevrejskih mistika. Dakle, hrišćani nisu zloupotrebili ovaj tekst kada su u njemu našli Isusa. Ili, da to kažemo opreznije, u negativnom obliku: ovaj tajanstveni jezik odnosi se na mosel čiji su ishodi od davnih dana na poseban način ka Bogu (li). On će vladati ‘za’ Jahvea.

„Dakle, Mihej 5:2[1] se takođe može razumeti kao ukazivanje na večnu prirodu Mesije, čime se potkrepljuje naše čitanje Isaije 9:6[5] kao ukazivanja na božanstvo Mesije.“ (Braun, str. 39-40; podvučeni naglasak je naš)

104. Frensis I. Anderson i Dejvid Noel Fridman, Micah: A New Translation with Introduction and Commentary, Anchor Bible (Njujork: Doubleday, 2000), 468. Zanimljivo je da Santala ističe kako David Kimhi zapravo tvrdi da je Mesija ’el – Bog! – u svojim komentarima na Miheja 5:2[1]. Međutim, budući da Kimhi nije verovao u božanstvo Mesije, mora se zapitati šta je time hteo da kaže; vidi Santala, The Messiah in the Old Testament in Light of Rabbinical Writings, str. 115. Postoji i zanimljivo, relevantno razmatranje u Pirkey HaMashiach (u Midreshei Ge’ulah) o novom Mesiji Božjem i o Mesiji kao Jahveu… (Isto, str. 212; podvučeni naglasak je naš)

Stoga odlomak iz Miheja jasno predviđa večno Biće koje će doći da vlada na Davidovom prestolu doveka.

U svetlu toga, da li iznenađuje saznanje da je Isus rođen u Vitlejemu, u savršenom ispunjenju Mihejevog proročanstva?

„A kada se Isus rodi u Vitlejemu judejskome u dane Iroda cara, gle, dođoše mudraci od Istoka u Jerusalim i rekoše: Gdje je car judejski koji se rodi? Jer vidjesmo njegovu zvijezdu na Istoku i dođosmo da mu se poklonimo. Kada to ču car Irod, uplaši se, i sav Jerusalim sa njim. I sabravši sve prvosveštenike i književnike narodne, pitaše ih gdje će se Hristos roditi. A oni rekoše: U Vitlejemu judejskome; jer je tako prorok napisao: I ti Vitlejeme, zemljo Judina, ni po čem nisi najmanji među kneževima Judinim; jer će iz tebe izići Vođa koji će napasati narod moj Izrailja.“ Matej 2:1-6

„A u dane one iziđe zapovijest od ćesara Avgusta da se popiše sva vaseljena. Ovo je bio prvi popis za vrijeme Kirinijeve uprave Sirijom. I iđahu svi da se popišu, svako u svoj grad. A tada pođe i Josif iz Galileje iz grada Nazareta u Judeju u grad Davidov koji se zove Vitlejem, jer on bijaše iz doma i plemena Davidova, Da se zapiše s Marijom, zaručenom za njega ženom, koja bješe trudna. I kad ondje bijahu, ispuniše se dani da ona rodi. I rodi sina svojega Prvenca, i povi ga, i položi ga u jasle; jer im ne bijaše mjesta u gostionici.“ Luka 2:1-7

A evo kako je jedan rani crkveni otac objasnio Miheja 5:2:

20. Za pobožnost ti je dovoljno da znaš, kao što rekosmo, da Bog ima Jednoga Jedinoga Sina, Jednoga po prirodi rođenoga; koji nije započeo svoje biće kada se rodio u Vitlejemu, nego Pre Svih Vekova. Jer čuj proroka Miheja gde kaže: A ti, Vitlejeme, kućo Efratina, mala si da budeš među hiljadama Judinim. Iz tebe će Mi izaći Vladar, koji će pasti narod moj Izrailja; a ishodi su njegovi od početka, od dana večnosti. Ne pomišljaj, dakle, na Onoga koji je sada izašao iz Vitlejema, nego obožavaj Onoga koji je večno rođen od Oca. Ne dopusti nikome da govori o vremenskom početku Sina, nego kao bezvremeni Početak priznaj Oca. Jer Otac je Početak Sina, bezvremeni, nepojmljivi, bespočetni. Izvor reke pravednosti, to jest Jedinorodnoga, jeste Otac, koji Ga je rodio onako kako to samo On zna. A hoćeš li da znaš da je naš Gospod Isus Hristos Kralj Večni? Čuj Ga opet gde kaže: Avraam, otac vaš, bio je rad da vidi dan moj; i vide, i obradova se. A onda, kada su Jevreji to teško primili, On im kaže ono što im je bilo još teže: Pre nego što je Avraam postao, ja jesam. I opet kaže Ocu: A sada proslavi ti mene, Oče, u sebe samoga, slavom koju imadoh u tebe pre nego svet postade. On otvoreno kaže: pre nego što je svet postao, imao sam slavu koja je s Tobom. I opet, kada kaže: Jer si me ljubio pre postanja sveta, On otvoreno objavljuje: Slava koju imam s Tobom jeste od večnosti.

21. Verujemo, dakle, U Jednoga Gospoda Isusa Hrista, Jedinorodnoga Sina Božjega, Rođenoga od Oca Svoga Boga Istinitoga Pre Svih Vekova, Kroz Koga Je Sve Postalo. Jer bilo prestoli, bilo gospodstva, bilo poglavarstva, bilo vlasti, sve je kroz Njega postalo, i od stvorenoga ništa nije izuzeto iz Njegove vlasti. Neka umukne svaka jeres koja uvodi različite tvorce i graditelje sveta; neka umukne jezik koji huli na Hrista, Sina Božjega; neka umuknu oni koji kažu da je sunce Hristos, jer je On Tvorac sunca, a ne sunce koje vidimo. Neka umuknu oni koji kažu da je svet delo anđela, koji žele da ukradu dostojanstvo Jedinorodnoga. Jer bilo vidljivo bilo nevidljivo, bilo prestoli bilo gospodstva, ili bilo šta što se imenuje, sve je postalo kroz Hrista. On vlada nad onim što je kroz Njega postalo, ne prisvojivši tuđi plen, nego vladajući nad sopstvenim delom, kao što je i jevanđelist Jovan rekao: Sve je kroz Njega postalo, i bez Njega ništa nije postalo što je postalo. Sve je kroz Njega postalo, jer Otac dela kroz Sina. (Kirilo Jerusalimski, Kateheza 11; podvučeni naglasak je naš)

Anđeo velikoga saveta

Prema hebrejskoj verziji Isaije 9:6-7, rodiće se Dete koje će vladati na Davidovom prestolu doveka i koje će se zvati Bog silni:

„Jer nam se rodi dijete, sin nam se dade, kojemu je vlast na ramenu, i ime će mu biti: Divni, Savjetnik, Bog silni, Otac vječni, Knez mirni. Bez kraja će rasti vlast i mir na prijestolu Davidovu i u carstvu njegovu da se uredi i utvrdi sudom i pravdom odsada dovijeka. To će učiniti revnost Gospoda nad vojskama.“

Međutim, grčka verzija glasi drugačije, jer to Dete poistovećuje sa Anđelom, odnosno Glasnikom:

Reči megales boules angelos mogu se prevesti i kao „Anđeo/Glasnik velikoga veća“, što bi ovo Dete poistovetilo sa članom Božjeg nebeskog veća. Kao što je jedan autor primetio u svojoj studiji o Septuaginti (LXX) Isaije 9:6,

„boule može značiti i ’veće‘ i ’savet‘, tako da bi za čitaoce Septuaginte megales boules angelos upućivalo na anđeosko veće iz 1. Carevima 22.“ (Joseph Trigg, „The Angel of Great Counsel: Christ and the Angelic Hierarchy in Origen’s Theology“, JTS 42:1 (april 1991), str. 35-51)

U prilog čitanju boules kao „veće“ ide verzija Psalma 88:6-8 (eng. 89:5-7) u Septuaginti,

„Nebo kazuje čudesa tvoja, Gospode, i istinu tvoju sabor svetijeh. Jer ko je nad oblacima ravan Gospodu? Ko će se izjednačiti s Gospodom među sinovima Božijim? Bogu se valja klanjagi na saboru svetijeh, strašniji je od svijeh koji su oko njega.“

Stoga izgleda prilično izvesno da su prevodioci titulu Bog silni razumeli tako da je ovo Dete Božanski Anđeo, tačnije Anđeo Božji koji se prilično često javlja kroz ceo Stari zavet. Štaviše, u mnogim odlomcima taj naročiti Glasnik se čak naziva Bogom:

„Ali anđeo Gospodnji nađe je kod studenca u pustinji, kod studenca na putu u Sur. I reče joj: Agaro, robinjo Sarina, otkuda ideš, kuda li ideš? A ona reče: Bježim od Sare gospođe svoje. A anđeo joj Gospodnji reče: Vrati se gospođi svojoj i pokori joj se. Opet joj reče anđeo Gospodnji: Umnožiću veoma sjeme tvoje da se neće moći prebrojati od množine. Još joj reče anđeo Gospodnji: Eto si trudna, i rodićeš sina, i nadjeni mu ime Ismailo; jer je Gospod vidio muku tvoju. A biće čovjek ubojica; ruka će se njegova dizati na svakoga a svačija na njega, i nastavaće na pogledu svoj braći svojoj. Tada Agara prizva ime Gospoda koji govori s njom: Ti si Bog koji vidi. Jer govoraše: Zar još gledam iza onoga koji me vidje? Toga radi zove se studenac onaj Studenac živoga koji me vidi; a on je između Kadisa i Varada.“ Postanje 16:7-14

„Jer kad se upaljivaše stoka, podigoh oči svoje i vidjeh u snu, a to ovnovi i jarci što skaču na ovce i koze bijahu šareni, s biljegama prutastim i kolastim. A anđeo Gospodnji reče mi u snu: Jakove! A ja odgovorih: Evo me. A on reče: Podigni sad oči svoje i gledaj: ovnovi i jarci što skaču na ovce i koze, šareni su, s biljegama prutastim i kolastim; jer vidjeh sve što ti čini Lavan. Ja sam Bog od Vetilja, gdje si prelio kamen i učinio mi zavjet; ustani sada i idi iz ove zemlje, i vrati se na postojbinu svoju.“ Postanje 31:10-13

„Opet reče Manoje anđelu Gospodnjemu: Kako ti je ime? Da ti zahvalimo kad se zbude što si rekao. A anđeo Gospodnji odgovori mu: Što pitaš za ime moje? Čudno je. Tada Manoje uze jare i dar i prinese Gospodu na stijeni; a anđeo učini čudo pred Manojem i ženom njegovom; Jer kad se podiže plamen s oltara k nebu, anđeo Gospodnji podiže se u plamenu s oltara; a Manoje i žena njegova videći to, padoše ničice na zemlju; I anđeo se Gospodnji ne javi više Manoju ni ženi njegovoj. Tada Manoje razumje da je anđeo Gospodnji. I reče Manoje ženi svojoj: Zacijelo ćemo umrijeti, jer vidjesmo Boga. A žena mu reče: Kad bi htio Bog da nas ubije, ne bi primio iz naših ruku žrtve paljenice ni dara, niti bi nam pokazao svega ovoga, niti bi nam sad objavio takvih stvari.“ Sudije 13:17-23

„A kad osta Jakov sam, tada se jedan čovjek rvaše s njim do zore. I kad vidje da ga ne može savladati, udari ga po zglavku u stegnu, te se Jakovu iščaši stegno iz zglavka, kad se čovjek rvaše s njim. Pa onda reče: Pusti me, zora je. A Jakov mu reče: Neću te pustiti dokle me ne blagosloviš. A čovjek mu reče: Kako ti je ime? A on odgovori: Jakov. Tada mu reče: Otsele se nećeš zvati Jakov, nego Izrailj; jer si se junački borio i s Bogom i s ljudima, i odolio si. A Jakov zapita i reče: Kaži mi kako je tebi ime. A on reče: Što pitaš kako mi je ime? I blagoslovi ga ondje. I Jakov nadjede ime onomu mjestu Fanuil; jer, veli, Boga vidjeh licem k licu, i duša se moja izbavi.“ Postanje 32:24-30

Treba istaći da pojedini rukopisi (MSS), kao što je Kompluteska poliglota, izostavljaju izraz „koje je čudesno“.

Prema proroku Osiji, Čovek sa kojim se Jakov rvao i koga je poistovetio sa Bogom zapravo je bio Anđeo Božji!

„I s Judom ima Gospod parbu i pohodiće Jakova prema putovima njegovijem, platiće mu po djelima njegovijem. U utrobi uhvati za petu brata svojega, i u sili svojoj bori se s Bogom; Bori se s anđelom, i nadjača; plaka, i moli mu se; nađe ga u Vetilju, i ondje govori s nama.“ Osija 12:2-5

Štaviše, čak i kada bi neko ovo čitao kao Anđeo velikoga saveta, to bi i dalje služilo da se Dete izjednači sa Anđelom Jahveovim, budući da je ovaj potonji postao čuven po svom mudrom savetu, po svojoj mudrosti. Zapravo, njegova mudrost i znanje bili su takvi da su oni za koje se smatralo da poseduju veliku mudrost i razumevanje poređeni s njim, kao u slučaju cara Davida:

„I sluškinja tvoja reče: Riječ cara, gospodara mojega biće mi utjeha, jer je car, gospodar moj, kao anđeo Božji, te sluša i dobro i zlo, i Gospod će Bog tvoj biti s tobom. A car odgovori i reče ženi: Nemoj tajiti od mene što ću te pitati. A žena reče: Neka govori car, gospodar moj. Tada car reče: Da nije Joavov posao u svemu tome što činiš? A žena odgovori i reče: Tako da je živa duša tvoja, care gospodaru, ne može se ni nadesno ni nalijevo od svega što kaza car, gospodar moj; jer sluga tvoj Joav zapovijedio mi je i naučio sluškinju tvoju sve ovo da govorim. Sluga je tvoj Joav učinio, te sam ovako izvila besjedu svoju; ali je gospodar moj mudar kao anđeo Božiji, te zna sve što biva na zemlji.“ 2. Samuilova 14:17, 20

Time što su Dete iz Isaije 9 poistovetili sa tim naročitim Anđelom, prepisivači Septuaginte su jasno stavili do znanja da je Sin koji će biti dat nebesko, preegzistentno Božansko Biće.

To u suštini znači da oni nisu pokušavali da umanje Božanski status Deteta izostavljajući iz svog prevoda titule Bog silni i Otac večni. Naprotiv, nastojali su da naglase njegovu ličnu različitost od Jahvea Boga, Onoga koga nadahnuti prorok naziva Bogom silnim i Ocem Izrailja,

„I u to vrijeme ostatak Izrailjev i koji se izbave u domu Jakovljevu neće se više oslanjati na onoga ko ih bije, nego će se oslanjati na Gospoda sveca Izrailjeva istinom. Ostatak će se obratiti, ostatak Jakovljev, k Bogu silnome.“ Isaija 10:20-21

„Ti si zaista otac naš, ako i ne zna Avram za nas, i Izrailj nas ne poznaje; ti si, Gospode, otac naš, ime ti je otkako je vijeka Izbavitelj naš.“ Isaija 63:16

„Ali sada, Gospode, ti si naš otac; mi smo kal, a ti si naš lončar, i svi smo djelo ruku tvojih.“ Isaija 64:8

Prevodioci su možda želeli da do kraja istaknu da ovaj Sin koji će biti dat nije Jahve Otac, iako je potpuno Božanski kao i Jahve, nego da je zapravo Očev nebeski Glasnik koji dolazi da vlada na Davidovom prestolu doveka.

To nas dovodi do našeg poslednjeg odeljka.

Dalji dokazi iz Isaije da su prevodioci Septuaginte verovali da je Anđeo Jahveov Bog

U hebrejskoj verziji Isaije 63 rečeno nam je da je Anđeo Jahveovog Prisustva/Lica iskupio Izrailj iz Egipta:

„U svakoj tugi njihovoj on bješe tužan, i anđeo, koji je pred njim, spase ih. Ljubavi svoje radi i milosti svoje radi on ih izbavi, i podiže ih i nosi ih sve vrijeme.“ Isaija 63:9 NIV

Međutim, čitanje u Septuaginti poriče da je anđeo izbavio narod Božji:

„Jer reče: Doista su moj narod, sinovi koji neće iznevjeriti. I bi im Spasitelj. U svakoj tugi njihovoj on bješe tužan, i anđeo, koji je pred njim, spase ih. Ljubavi svoje radi i milosti svoje radi on ih izbavi, i podiže ih i nosi ih sve vrijeme. Ali se odmetaše i žalostiše sveti duh njegov; zato im posta neprijatelj, i ratova na njih. Ali se opomenu starijeh vremena, Mojsija, naroda svojega: Gdje je onaj koji ih izvede iz mora s pastirem stada svojega? Gdje je onaj što metnu usred njih sveti duh svoj? Koji ih vodi slavnom mišicom svojom za desnicu Mojsijevu? Koji razdvoji vodu pred njima da steče sebi vječno ime? Koji ih vodi preko bezdana kao konja preko pustinje, da se ne spotakoše? Duh Gospodnji vodi ih tiho, kao kad stoka slazi u dolinu; tako si vodio svoj narod da stečeš sebi slavno ime.“ Isaija 63:8-14

Gornji prevod ili implicira da je prevodiocima bilo neprijatno da iskupljenje Izrailja pripišu anđelu, ili da su hteli da naglase činjenicu da Anđeo Jahveovog Prisustva, koji ih je spasao, nije bio stvoreno biće. Naprotiv, Jahve je bio taj Anđeo, tj. Anđeo Božji jeste potpuno Božanska Ličnost koja je istovremeno lično različita od Jahvea, a ipak istovetna s njim.

Kontekst podržava ovo drugo gledište, budući da prepisivači pominju Jahveovog Svetog Duha, koga je Jahve postavio među narod da ga vodi, kome narod nije bio poslušan i koga je vređao.

Prevodioci su takođe zadržali sva mesta u Petoknjižju, odnosno Tori, koja govore o tome kako Anđeo Jahveov izbavlja Izrailj iz Egipta i uvodi ga u Obećanu zemlju:

„A Mojsije reče narodu: Ne bojte se, stanite pa gledajte kako će vas Gospod izbaviti danas; jer Misirce koje ste vidjeli danas, nećete ih nigda više vidjeti do vijeka. Gospod će se biti za vas, a vi ćete mučati. A Gospod reče Mojsiju: Što vičeš k meni? Kaži sinovima Izrailjevijem neka idu. A ti digni štap svoj i pruži ruku svoju na more, i rascijepi ga, pa neka idu sinovi Izrailjevi posred mora suhim. I gle, ja ću učiniti da otvrdne srce Misircima, te će poći za njima; i proslaviću se na Faraonu i na svoj vojsci njegovoj, na kolima njegovijem i na konjicima njegovijem. I Misirci će poznati da sam ja Gospod kad se proslavim na Faraonu, na kolima njegovijem i na konjicima njegovijem. I podiže se anđeo Gospodnji, koji iđaše pred vojskom Izrailjskom, i otide im za leđa; i podiže se stup od oblaka ispred njih, i stade im zaleđa. I došav među vojsku Misirsku i vojsku Izrailjsku, bješe onijem oblak mračan a ovijem svijetljaše po noći, te ne pristupiše jedni drugima cijelu noć. I pruži Mojsije ruku svoju na more, a Gospod uzbi more vjetrom istočnijem, koji jako duvaše cijelu noć, i osuši more, i voda se rastupi. I pođoše sinovi Izrailjevi posred mora suhim, i voda im stajaše kao zid s desne strane i s lijeve strane. I Misirci tjerajući ih pođoše za njima posred mora, svi konji Faraonovi, kola i konjici njegovi. A u stražu jutrenju pogleda Gospod na vojsku Misirsku iz stupa od ognja i oblaka, i smete vojsku Misirsku. I pozbaca točkove kolima njihovijem, te ih jedva vucijahu. Tada rekoše Misirci: Bježimo od Izrailja, jer se Gospod bije za njih s Misircima A Gospod reče Mojsiju: Pruži ruku svoju na more, neka se vrati voda na Misirce, na kola njihova i na konjike njihove. I Mojsije pruži ruku svoju na more, i dođe opet more na silu svoju pred zoru, a Misirci nagoše bježati prema moru; i Gospod baci Misirce usred mora. A vrativši se voda potopi kola i konjike sa svom vojskom Faraonovom, što ih god bješe pošlo za njima u more, i ne osta od njih nijedan. I sinovi Izrailjevi iđahu posred mora suhim; i stajaše im voda kao zid s desne strane i s lijeve strane. I izbavi Gospod Izrailja u onaj dan iz ruku Misirskih; i vidje Izrailj mrtve Misirce na obali morskoj. I vidje Izrailj silu veliku, koju pokaza Gospod na Misircima, i narod se poboja Gospoda, i vjerova Gospodu i Mojsiju, sluzi njegovu.“ Izlazak 14:13-31

„Evo, ja šaljem anđela svojega pred tobom da te čuva na putu, i da te odvede na mjesto koje sam ti pripravio. Čuvaj ga se, i slušaj ga, nemoj da ga rasrdiš, jer vam neće oprostiti grijeha, jer je moje ime u njemu. Nego ako ga dobro uzaslušaš i ustvoriš sve što kažem, ja ću biti neprijatelj tvojim neprijateljima i protivnik tvojim protivnicima. Jer će anđeo moj ići pred tobom i odvešće te u zemlju Amorejsku i Hetejsku i Ferezejsku i Hananejsku i Jevejsku i Jevusejsku, i ja ću ih istrijebiti.“ Izlazak 23:20-23

„A sada idi, vodi taj narod kuda sam ti kazao. Evo, moj će anđeo ići pred tobom, a kad ih pohodim, pohodiću na njima grijeh njihov.“ Izlazak 32:34

„Poslije toga posla Mojsije poslanike iz Kadisa k caru Edomskom da mu reku: Ovako kaže brat tvoj Izrailj: Ti znaš sve nevolje koje nas snađoše: Kako naši oci siđoše u Misir, i bijasmo u Misiru dugo vremena, i kako Misirci zlo činiše nama i ocima našim; I vikasmo ka Gospodu, i Gospod ču glas naš, i posla anđela, koji nas izvede iz Misira; i evo smo u Kadisu, gradu na tvojoj međi.“ Brojevi 20:14-16

Ovi primeri potvrđuju činjenicu da prevodioci Septuaginte ni za trenutak nisu mislili da je za spasenje Izrailja iz Egipta bila odgovorna samo jedna Božanska Ličnost. Gornji stihovi pokazuju da su prepisivači bili svesni da su i Božji Sveti Duh i Anđeo Jahveov bili potpuno uključeni u iskupljenje Izrailja.

U svetlu toga izgleda prilično izvesno da prevodioci Isaije 63:9 nisu poricali da je Anđeo izbavio Izrailj, nego da je to učinio puki stvoreni duhovni glasnik, jer Jahveov Anđeo nije stvorenje. Naprotiv, Anđeo Božji koji je spasao Izrailj jeste potpuno Božanski Zastupnik. Dakle, Bog je zaista spasao svoj narod, a ne neko puko anđeosko stvorenje ili izaslanik.

Zapravo, rani crkveni oci su koristili grčku verziju Isaije 63:9 da dokažu da ovaj starozavetni Anđeo nije bio stvoreno biće, nego potpuno Božanska Ličnost različita od Boga Oca, naime Hristos pre ovaploćenja. Kao što je jedan hrišćanski autor napisao povodom toga kako hrišćanski apologeta iz 2. veka Irinej koristi Isaiju 63:9:

„Iako je koristio tradicionalni naziv Anđeo, Irinej je bio veoma jasan da Hristos nije bio stvoreni Anđeo. Hristos po prirodi nije bio anđeo, nego je samo vršio ulogu ’glasnika‘ ili ’učitelja‘ u Božjoj ’ikonomiji‘. Stih koji navodi da bi podvukao ovu ključnu tačku jeste Isaija 63:9. Prema tekstu Septuaginte koji su oci favorizovali, ovaj stih kaže da je sam Bog — a ne stvoreni anđeo — došao da spase svoj narod. Drugim rečima, Bog ne prepušta zadatak spasenja drugome. Ovaj stih su oci nadaleko citirali i primenjivali na Hrista. Naročito su ga često navodili upravo oni oci koji su koristili i promovisali naziv Anđeo (npr. Tertulijan, Kiprijan, Origen, Evsevije, Atanasije itd.). To je konačan dokaz, ako je uopšte potreban, da oci — kada su Hristu pripisivali naziv Anđeo — nisu mislili da je on stvoreni duh. Irinej se poziva na Isaiju 63:9 u četiri odvojena navrata:

Zbog toga je, dakle, sam Gospod, koji je Emanuil od Device, znak našeg spasenja, jer ’sam Gospod ih je spasao‘, budući da nisu mogli biti spaseni sopstvenim sredstvima… ’On će sam doći i spašće nas.‘ … Opet, da nas neće spasti puki čovek, niti [neko] bez tela — jer anđeli su bez tela — [isti prorok] je objavio govoreći: ’ni starešina, ni anđeo, nego će ih sam Gospod spasti, jer ih voli i poštedeće ih: on će ih sam osloboditi.‘ (Adv. Haer. 3.20.3–4)

A Isaija kaže da će oni koji su služili Bogu na kraju biti spaseni kroz njegovo ime… A da će on sam lično ostvariti te blagoslove, Isaija je objavio rečima: ’Ne posrednik, niti anđeo, nego sam Gospod im je dao život, jer ih voli i sažaljeva ih; on ih je sam iskupio.‘ (Dem. 88)

Tako se kroz novi poziv u neznabošcima zbiva promena srca, kroz Reč Božju, kada se ona ovaplotila i nastanila među ljudima, kao što i njegov učenik Jovan kaže: ’i Reč njegova postade telo i nastani se među nama.‘ Iz tog razloga Crkva donosi plod u tolikom mnoštvu spasenih, jer nas više ne spasava posrednik, Mojsije, niti Ilijin anđeo, nego sam Gospod. (Dem. 94)

„Dakle, ono što na čisto verbalnom nivou izgleda kao protivrečnost i kao antitetičko sučeljavanje tekstova i verzija, zapravo je duboka sinteza tradicionalnog i biblijskog materijala. Hristos je Bog silni. I premda se s pravom naziva Anđelom, on izričito nije stvoreni anđeo.“ (Günther Juncker, „Christ As Angel: The Reclamation Of A Primitive Title“, Trinity Journal 15:2 (jesen 1994), str. 243-245: podvučeni naglasak je naš)

Imamo čak i liberalnog kritičkog novozavetnog naučnika koji ide toliko daleko da tvrdi da Anđeo nije poseban Božanski Glasnik koga Jahve šalje, nego da je ista Ličnost kao i Jahve!

„Značajniji je ’anđeo Jahveov‘, naročito s obzirom na to da [hrišćanski apologeta iz 2. veka] Justin poistovećuje anđela Jahveovog sa preegzistentnim Hristom (gore, str. 132). Ipak, razumeti anđela Jahveovog kao biće koje je na neki način nezavisno od Jahvea u suštini znači pogrešno razumeti ono što su drevni pisci nameravali. Jer već i iz površnog proučavanja odlomaka o kojima je reč dovoljno je jasno da je ’anđeo Jahveov‘ naprosto način govorenja o samom Jahveu. Tako se, nakon što se anđeo Gospodnji javio i progovorio Agari, pripovest nastavlja: ’I nazva ime Gospoda koji joj je govorio: „Ti si Bog koji vidi“; jer reče: „Zar sam zaista videla Boga i ostala živa nakon što sam ga videla?“‘ (Postanje 16.13). Slično tome, u drugoj verziji iste priče anđeo Božji govori u prvom licu kao Bog (21.17 i dalje). U Jakovljevom snu anđeo Božji kaže: ’Ja sam Bog iz Vetilja‘ (31.11-13). U teofaniji u zapaljenom grmu onaj koji se javlja Mojsiju opisan je i kao ’anđeo Gospodnji‘ i kao ’Bog Avrama, Isaka i Jakova‘ (Izlazak 3.2-6). Najzad, mogli bismo primetiti Sudije 2.1, gde ’anđeo Gospodnji‘ kaže: ’Izveo sam vas iz zemlje egipatske… Nikada neću raskinuti svoj savez s vama…‘. Očigledno je da je u svim tim slučajevima nemoguće razlikovati anđela Jahveovog od samog Jahvea; oni su očito jedna te ista ličnost. A isto je najverovatnije tačno i za druge odlomke u kojima se ’čovek‘ javlja Avramu (Postanje 18 – ’Gospod‘), Jakovu (Postanje 32.24-30 – ’video sam Boga licem u lice‘) i Isusu Navinu (Isus Navin 5.13-15). Nešto je dvosmisleniji status anđela koji je vodio Izrailj kroz izlazak i lutanja po pustinji (Izlazak 14.19; 23.20, 23; 32.34; 33.2 i dalje; Brojevi 20.16), ali izgleda da u stvari važi isto izjednačavanje, budući da se božansko prisustvo u stubu od ognja i od oblaka u Izlasku 14:19 i dalje, 24 shvata i kao ’anđeo Božji‘ i kao ’Gospod‘. Drugim rečima, i u tim primerima je ’anđeo‘ način opisivanja prisustva i spasiteljske sile Jahveove.

„Ukratko, ovaj govor o anđelu izgleda da je bio rani, još uvek nerazrađen pokušaj da se govori o Božjoj imanentnoj delatnosti među ljudima i unutar zemaljskih događaja, a da se pri tom ne pribegne otvorenom antropomorfizmu niti napusti vera u njegovu svetu drugost…“ (James D. G. Dunn, Christology in the Making – A New Testament Inquiry into the Origins of the Doctrine of the Incarnation [William B. Eerdmans Publishing Co. Grand Rapids, MI; drugo izdanje 1989], V. Spirit or Angel?, 20. The angel of the Lord, str. 150; podvučeni naglasak i komentari u uglastim zagradama su naši)

Iako odbacujemo shvatanje da Anđeo nije Ličnost različita od Jahvea – jer je iz Starog zaveta jasno da jeste – ipak se slažemo sa Danom da je ovaj naročiti Glasnik poistovećen sa samim Jahveom, kao što su sva gore navedena mesta uverljivo pokazala. To znači da imamo jasan dokaz da hebrejska Biblija ne uči unitarijanstvo. Starozavetni podaci o Anđelu Jahveovom dokazuju van svake razumne sumnje da su nadahnuti starozavetni pisci znali da je Božje večno Biće toliko beskrajno složeno da ga može deliti više od jedne Božanske Ličnosti.

Zaključne napomene

Naša analiza Septuaginte pružila je dokaze da prevodioci ove naročite verzije hebrejske Biblije nisu smatrali da je Pomazani Car, koji je trebalo da dođe i ispuni Božje obećanje Davidu, bio puko ljudsko biće. Njihov prevod određenih odlomaka koji su tradicionalno prihvaćeni kao mesijanski po svom karakteru otkriva da su oni zapravo verovali da je taj naročiti Vladar preegzistentno nebesko Biće. Zapravo, oni ne samo da su govorili o tom Pomazaniku kao o nekome ko potiče od same večnosti, nego su i učili da on nije niko drugi do Anđeo Jahveov, nebeski Glasnik koji je po prirodi potpuno Božanski, kao i sam Jahve.

Dakle, novozavetni prikaz Isusa Mesije kao Onoga koji je istovremeno potpuno Božanski i potpuno ljudski nije samo veran nadahnutim učenjima hebrejske Biblije, nego se savršeno uklapa i u verovanja i shvatanja Jevreja koji su preveli Septuagintu!

Amin! Dođi, Gospode Isuse, dođi! Ti si Večni Božji koji je sišao s neba u Vitlejem da vlada na Davidovom prestolu u sve vekove! Volimo te i željno očekujemo tvoj povratak u slavi, o blaženi Anđele Jahveov i voljeni Sine Božji! Amin.

**
Povezani članci**

http://answering-islam.org/Shamoun/luke_preexistence.htm