Da li je Muhamed istinski Božji prorok?
Is Muhammad a true Prophet of God?
Sledeći članak iznosi šest tvrdnji kojima se poriče muslimansko verovanje da je Muhamed prorok Božji. Molimo sve muslimane koji ovo čitaju da te tvrdnje razmotre u molitvi i pažljivo, i da sami vide da li su istinite ili nisu.
Molimo se da će naš Gospod Isus upotrebiti ovaj materijal da izvede muslimane iz tame u svetlost svog slavnog jevanđelja.
Počnimo.
TVRDNJA 1
Muhamed tvrdi da ide stopama proroka:
„Mi objavljujemo tebi kao što smo objavljivali Noju i verovesnicima posle njega, objavljivali smo Avramu, i Jišmaelu i Isaku i Jakovu i potomcima, i Isusu, i Jovu, i Joni, i Mojsiju, i Aronu, i Solomonu, a Davidu smo dali Psalme,“ S. 4:163 Pickthall
„Poslanik veruje u ono što mu se objavljuje od njegovog Gospodara, a i vernici, svaki od njih veruje u Allaha, i anđele Njegove, i Knjige Njegove, i poslanike Njegove: „Mi među poslanicima Njegovim ne pravimo razliku!“ I govore: „Čujemo i pokoravamo se! Molimo Te za oprost, Gospodaru naš, a kod Tebe je konačno odredište!““ S. 2:285
„Posle smo tebi objavili: „Sledi Avramovu veru, pravu veru, on nije bio od onih koji su druge pored Allaha obožavali!““ 16:123 Pickthall
„Zato se drži onoga što ti se objavljuje, a ti si, uistinu, na Pravom putu. Kur'an je, zaista, čast i tebi i tvome narodu; pa bićete pitani! A pitaj one koje smo poslali pre tebe od Naših poslanika - da li smo Mi naređivali da se, osim Svemilosnog, obožavaju božanstva?“ S. 43:43-45 Shakir
Muhamedu se čak nalaže da sledi prethodno vođstvo i da svoju poruku potvrdi prethodnim Svetim pismima:
„Zato ti tome pozivaj i budi ustrajan, onako kako ti se naređuje, i ne sledi njihove hirove, i reci: „Ja verujem u knjige koje je Allah objavio, i naređeno mi je da budem pravedan među vama; Allah je i naš i vaš Gospodar, nama naša, a vama vaša dela; nema prepiranja između nas i vas; Allah će sve da nas sakupi, a kod Njega je konačno odredište.““ S. 42:15
„To su oni kojima smo Mi dali Knjigu i mudrost i verovesništvo. Pa ako oni u to ne veruju, Mi smo to poverili ljudima koji to ne negiraju. Njih je Allah uputio, i zato sledi njihov put. Reci: „Ja od vas ne tražim nagradu za Kur'an, on je samo pouka svetovima.““ S. 6:89-90 Pickthall
„A ako sumnjaš u ono što ti objavljujemo, upitaj one koji čitaju Knjigu, objavljenu pre tebe. Tebi istina od tvoga Gospodara dolazi, i nikako ne budi od onih koji sumnjaju. I nikako ne budi od onih koji poriču Allahove reči i dokaze, pa da budeš od onih koji će stradati.“ S. 10:94-95 Pickthall
To znači da njegova poruka mora biti u skladu sa prorocima koji su mu prethodili. Sveto pismo kaže da je Isus pečat otkrivenja i da svi proroci koji dolaze posle njega moraju govoriti u njegovo ime, odnosno s njegovim autoritetom, i propovedati večno jevanđelje Hristovo:
„Trudite se ne za jelo koje prolazi, nego za jelo koje ostaje za život vječni, koje će vam dati Sin Čovječiji, jer ovoga potvrdi Bog Otac.“ Jovan 6:27 NASB
„Zato, evo, ja ću vam poslati proroke i mudrace i književnike; i vi ćete jedne pobiti i raspeti, a druge šibati po sinagogama svojim i goniti od grada do grada;“ Matej 23:34
„A Bog mira, koji podiže iz mrtvih velikoga Pastira ovaca, krvlju Zavjeta vječnoga, Gospoda našega Isusa Hrista,“ Jevrejima 13:20
„I vidjeh drugoga anđela koji leti posred neba, koji imaše vječno Jevanđelje da blagovijesti onima koji žive na zemlji i svakome plemenu i rodu i jeziku i narodu.“ Otkrivenje 14:6
„I padoh pred noge njegove da mu se poklonim. I reče mi: Pazi, nemoj! Ja sam sluga kao i ti i kao braća tvoja koja imaju svjedočanstvo Isusovo; Bogu se pokloni – jer je svjedočanstvo Isusovo duh proroštva.“ Otkrivenje 19:10
Budući da je Muhamed protivrečio Hristovoj poruci, poričući njegovo božansko sinovstvo, njegova poruka stoga nije od istinitog Boga:
„Ko je lažljivac ako ne onaj ko poriče da Isus jeste Hristos. Taj je antihrist koji odriče Oca i Sina. Svaki koji odriče Sina, ni Oca nema; a koji priznaje Sina, ima i Oca.“ 1. Jovanova 2:22-23 NIV
Štaviše, on na kraju Boga naziva lažljivcem:
„Ako primamo svjedočanstvo čovječije, svjedočanstvo je Božije veće; jer ovo je svjedočanstvo Božije koje je posvjedočio o Sinu svojemu. Koji vjeruje u Sina Božijega ima svjedočanstvo u sebi; koji ne vjeruje Bogu načinio ga je lažom, jer nije vjerovao svjedočanstvu kojim je Bog posvjedočio o Sinu svojemu. I ovo je svjedočanstvo da nam je Bog dao život vječni; i ovaj život je u Sinu njegovom. Onaj koji ima Sina ima život; ko nema Sina Božijega nema života. Ovo napisah vama koji vjerujete u ime Sina Božijega, da znate da imate život vječni i da vjerujete u ime Sina Božijega.“ 1. Jovanova 5:9-13 NIV
Budući da Muhamed istinitog Boga pretvara u lažljivca, on ne može biti istiniti prorok.
TVRDNJA 2
Sveto pismo kaže da magija i vračanje nemaju dejstva protiv istinskih vernika istinitog Boga:
„Jer nema čini na Jakova ni vračanja na Izrailja; u ovo doba govoriće se o Jakovu i o Izrailju, šta je učinio Bog.“ Brojevi 23:23 NIV
„Vratiše se pak Sedamdesetorica sa radošću govoreći: Gospode, i demoni nam se pokoravaju u ime tvoje. A on im reče: Vidjeh satanu gdje pade sa neba kao munja. Evo vam dajem vlast da stajete na zmije i skorpije i na svu silu vražiju, i ništa vam neće nauditi. Ali se tome ne radujte što vam se duhovi pokoravaju, nego se radujte što su imena vaša napisana na nebesima.“ Luka 10:17-20 NIV
Muhamed pada na ovom ispitu, budući da je jedan Jevrejin uspeo da ga začara! Zapravo, muslimani tvrde da su sure 113 i 114 bile „objavljene" da bi Muhameda oslobodile te kletve. Hadisi beleže:
Prenosi Aiša:
Nad Alahovim Poslanikom je izvršena magija, tako da je mislio da je imao polne odnose sa svojim ženama, iako ih zapravo nije imao (Sufjan reče: To je najteža vrsta magije, jer ima takvo dejstvo). Onda je jednog dana rekao: „O Aišo, znaš li da me je Alah poučio o stvari o kojoj sam Ga pitao? Došla su mi dva čoveka i jedan od njih je seo kraj moje glave, a drugi kraj mojih nogu. Onaj kraj moje glave upita drugog: ‚Šta je s ovim čovekom?' Drugi odgovori: on je pod dejstvom magije. Prvi upita: ‚Ko je nad njim izvršio magiju?' Drugi odgovori: Lebid ibn el-Asam, čovek iz plemena Beni Zurejk, koji je bio saveznik Jevreja i licemer.' Prvi upita: ‚Koji materijal je upotrebio?' Drugi odgovori: ‚Češalj i kosu koja se za njega uhvatila.' Prvi upita: ‚Gde (je to)?' Drugi odgovori: ‚U ovojnici polena muške palme, koja se drži pod kamenom u bunaru Dervan.'" Tako je Poslanik otišao do tog bunara, izvadio te stvari i rekao: „To je bunar koji mi je pokazan (u snu). Njegova voda je izgledala kao napitak od lišća kane, a njegove palme su izgledale kao glave đavola." Poslanik je dodao: „Onda je ta stvar izvađena." Rekla sam (Poslaniku): „Zašto se ne lečiš Nešrom?" On reče: „Alah me je izlečio; ne želim da pustim da se zlo širi među mojim narodom." (Sahih al-Buhari, tom 7, knjiga 71, br. 660; vidi i br. 661)Prenosi Aiša:
Jednom je Poslanik bio začaran tako da je počeo da zamišlja da je učinio nešto što zapravo nije učinio. (Sahih al-Buhari, tom 4, knjiga 53, br. 400)
TVRDNJA 3
Muhamed je pravio grube činjenične greške. Neki primeri su sledeći:
1. Noćno putovanje
„Uzvišen neka je Onaj Koji je u jednom času noći preveo Svog slugu Muhammeda od Časne džamije do Daleke džamije, čiju smo okolinu blagoslovili kako bismo mu neka znamenja Naša pokazali. On, uistinu, sve čuje i sve vidi.“ S. 17:1
Prema islamskoj tradiciji, Muhamed je otišao u džamiju u Jerusalimu. Sledeći odlomak preuzet je iz dela Alfreda Gijoma The Life of Muhammad (Oxford University Press Karachi, 1995, deseto izdanje), koje je prevod Ibn Ishakovog Sirat Rasulullah:
Zijad b. Abdulah al-Baka'i, po Muhamedu b. Ishaku, ispričao mi je sledeće: Zatim je Poslanik noću prenesen iz džamije u Meki do Mesdžid al-Akse KOJA JE HRAM ELIJE, kada se islam već raširio u Meki među Kurejšijama i svim plemenima.
… Njegov saputnik (Gavrilo) pošao je s njim da vidi čuda između neba i zemlje, SVE DOK NIJE DOŠAO DO JERUSALIMSKOG HRAMA…
U svojoj priči al-Hasan je rekao: ‚Poslanik i Gavrilo su nastavili svojim putem dok nisu stigli DO HRAMA U JERUSALIMU'… (Gijom, str. 181, 182; podebljanje i velika slova naši)
A iz Sahih Muslima, knjiga 1, broj 309:
Prenosi se na osnovu autoriteta Anasa b. Malika da je Alahov Poslanik (mir neka je s njim) rekao: Doveden mi je al-Burak, životinja bela i duga, veća od magarca a manja od mazge, koja bi svoje kopito spuštala na udaljenost jednaku dometu pogleda. Uzjahao sam ga i došao do Hrama (Bejt Makdis u Jerusalimu), zatim ga privezao za alku kojom su se služili proroci. Ušao sam u džamiju i klanjao u njoj dva rekata, a zatim izašao, i Gavrilo mi je doneo posudu vina i posudu mleka. Izabrao sam mleko, a Gavrilo reče: Izabrao si ono što je prirodno. Zatim me je poveo na nebo… (Izvor)
Problem sa svim tim jeste to što je prvi jerusalimski Hram razorila vavilonska vojska Navuhodonosora 587. godine pre Hrista. Štaviše, general Tit i njegovi rimski vojnici sravnili su Drugi hram 70. godine posle Hrista, više od pet vekova pre nego što se ovo navodno noćno putovanje u Jerusalim dogodilo. Zapravo, hram koji je naposletku postao Mesdžid al-Aksa nije ni postojao sve do 691. godine posle Hrista, kada ga je sagradio emir Abd-ul-Malik.
2. Broj zemalja
Prema Kuranu, Alah je stvorio tačno sedam nebesa i sedam zemalja
„Allah je sedam nebesa stvorio, a isto toliko je i zemalja stvorio“ S. 65:12, prevod F. Malika
Takozvani verodostojni izveštaji potvrđuju da je Muhamed zaista verovao da postoji sedam zemalja:
Prenosi Muhamed bin Ibrahim bin el-Haris:
od Ebu Seleme bin Abdur-Rahmana, koji je imao spor sa nekim ljudima oko parčeta zemlje, pa je otišao Aiši i ispričao joj o tome. Ona reče: „O Ebu Selema, kloni se te zemlje, jer je Alahov Poslanik rekao: ‚Svakome ko nepravedno prisvoji makar pedalj zemlje, vrat će njome biti opasan kroz sedam zemalja.'" (Sahih al-Buhari, tom 4, knjiga 54, broj 417: http://www.usc.edu/dept/MSA/fundamentals/hadithsunnah/bukhari/054.sbt.html#004.054.417; vidi i brojeve 418, 420; tom 3, knjiga 43, brojevi 632-634)Prenosi Ebu Hurejra:
Dok su Alahov Prorok (mir neka je s njim) i njegovi drugovi sedeli, naiđoše oblaci nad njima i Alahov Prorok (mir neka je s njim) upita: „Znate li šta je ovo?" Kada su odgovorili da Alah i Njegov Poslanik najbolje znaju, on reče: „Ovo su oblaci (anan), to su vodonoše Zemlje, koje Alah goni ka ljudima koji Mu ne zahvaljuju niti Ga prizivaju." Zatim upita: „Znate li šta je iznad vas?" Kada su odgovorili da Alah i Njegov Poslanik (mir neka je s njim) najbolje znaju, on reče: „To je nebeski svod, tavanica koja se čuva i talasi koji su zadržani." Zatim upita: „Znate li šta je između vas i njega?" Kada su odgovorili da Alah i Njegov Poslanik (mir neka je s njim) najbolje znaju, on reče: „Između vas i njega je pet stotina godina." Zatim upita: „Znate li šta je iznad toga?" Kada su odgovorili da Alah i Njegov Poslanik (mir neka je s njim) najbolje zna, on reče: „Dva neba, sa razdaljinom od pet stotina godina između njih." Nastavio je tako da govori dok nije nabrojao sedam nebesa, pri čemu je razdaljina između svakog para bila kao ona između neba i Zemlje. Zatim upita: „Znate li šta je iznad toga?" Kada su odgovorili da Alah i Njegov Poslanik (mir neka je s njim) najbolje znaju, on reče: „Iznad toga je Presto, a razdaljina između njega i (sedmog) neba ista je kao ona između svakog para nebesa." Zatim upita: „Znate li šta je ispod vas?" Kada su odgovorili da Alah i Njegov Poslanik (mir neka je s njim) najbolje znaju, on reče: „To je zemlja." Zatim upita: „Znate li šta je pod tim?" Kada su odgovorili da Alah i Njegov Poslanik (mir neka je s njim) najbolje znaju, on reče: „Pod njom je druga Zemlja, sa putovanjem od pet stotina godina između njih", i tako dalje, sve dok nije nabrojao sedam zemalja sa putovanjem od pet stotina godina između svakog para. Zatim reče: „Tako mi Onoga u čijoj je ruci Muhamedova duša, kada biste spustili uže do najniže zemlje, ono ne bi izašlo izvan Alahovog znanja." Zatim je proučio: „On je Prvi i Poslednji, i nad svime Dominantni i u biti svega Pronicljivi; i On sve zna!“ (Tirmizi je prokomentarisao da recitovanje ovog stiha od strane Alahovog Poslanika ukazuje na to da bi uže sišlo unutar Alahovog znanja, moći i vlasti, jer su Alahovo znanje, moć i vlast svuda, dok je On na Prestolu, kako je Sebe opisao u Svojoj Knjizi.)
Ahmed i Tirmizi su to preneli. (Al-Tirmizi, broj 1513 – preuzeto sa ALIM CD-ROM verzije)
Muslimanski tumači pružaju dodatnu potvrdu da je to ono u šta je Muhamed pogrešno verovao, i uz to dodaju da su te zemlje zapravo ravne! Među tim egzegetama su i sledeći.
Al-Taberi
Prema Muhamedu b. Sahlu b. Askaru – Ismailu b. Abd al-Kerimu – Vehbu, koji spominje nešto od Njegovog veličanstva (opisujući ga ovako): Nebesa i zemlja i okeani nalaze se u hajkalu, a hajkal je u Podnožju. Božje noge su na Podnožju. On nosi Podnožje. Ono je postalo poput sandale na Njegovim nogama. Kada su Vehba upitali: Šta je hajkal? – odgovorio je: Nešto na krajevima nebesa što okružuje zemlju i okeane poput užadi kojom se pričvršćuje šator. A kada su Vehba upitali kakve su zemlje (sazdane), odgovorio je: To je sedam zemalja koje su RAVNE, i ostrva. Između svake dve zemlje nalazi se okean. Sve to okružuje (okolni) okean, a hajkal je iza okeana. (History of Al-Tabari-General Introduction and From the Creation to the Flood, preveo Franz Rosenthal [State University of New York Press (SUNY), Albany 1989], tom 1, str. 207-208; podebljanje naše)
Ibn Kesir
<„a isto toliko je i zemalja stvorio“> znači: On je stvorio sedam zemalja. U dva Sahiha nalazi se hadis koji kaže…
<<Ko god nepravedno prisvoji tuđu zemlju, makar to bila i jedna pedalj, njegov vrat će njome biti opasan sve do sedam zemalja.>>
A u Sahih al-Buhariju formulacija glasi...
<<...propašće do sedam zemalja.>>
Na početku moje knjige, Al-Bidaja ven-Nihaja, naveo sam različite predaje ovog hadisa kada sam pripovedao priču o stvaranju zemlje. Sva zahvalnost i hvala pripada Alahu.
Oni koji su ovaj hadis objasnili tako da znači sedam kontinenata izneli su neuverljivo objašnjenje koje protivreči slovu Kurana i hadisa, i to bez ikakvog dokaza. (Tafsir Ibn Kathir (Abridged) Volume 10 (Surat At-Tagabun to the end of the Qur'an), skratila grupa učenjaka pod nadzorom šejha Safiur-Rahmana Al-Mubarakpurija [Darussalam Publishers & Distributors, Riyadh, Houston, New York, London, Lahore; prvo izdanje, septembar 2000], str. 55-56: http://tafsir.com/default.asp?sid=65&tid=54300; podebljanje naše)
3. Putanja sunca
Kuran i Muhamedova suna uče da sunce putuje sve do Alahovog prestola, gde pada ničice i čeka dozvolu da se vrati na svoj tok!
„I Sunce se kreće do svoga staništa, to je odredba Silnoga i Sveznajućeg.“ S. 36:38 Pickthall
Prenosi Ebu Zer:
Poslanik me je o zalasku sunca upitao: „Znaš li kuda sunce ide (u času zalaska)?" Odgovorio sam: „Alah i Njegov Poslanik najbolje znaju." On reče: „Ono ide (tj. putuje) dok ne padne ničice ispod Prestola i ne zatraži dozvolu da ponovo izađe, i dozvola mu se daje; a onda (doći će vreme kada) će biti spremno da padne ničice, ali njegovo padanje ničice neće biti prihvaćeno, i zatražiće dozvolu da nastavi svojim tokom, ali mu neće biti dozvoljeno, već će mu biti naređeno da se vrati odakle je došlo, pa će izaći na zapadu. A to je tumačenje Alahove izjave: „I Sunce se kreće do svoga staništa, to je odredba Silnoga i Sveznajućeg.“" (36.38) (Sahih al-Buhari, tom 4, knjiga 54, broj 421: http://www.usc.edu/dept/MSA/fundamentals/hadithsunnah/bukhari/054.sbt.html#004.054.421)
4. Funkcija zvezda padalica
Kuran dalje tvrdi da je jedna od svrha zvezda ta da budu bacane na satane ili džine:
„Mi smo najbliže nebo ukrasili sjajnim svetiljkama i učinili smo ih za gađanje đavola“ ... S. 67:5
„Mi smo najbliže nebo zvezdama ukrasili, i čuvamo ga od svakog prkosnog đavola da ne prisluškuje anđele uzvišene. Njih sa svih strana gađaju,“ S. 37:6-8 – up. 15:16-18; 55:33-35)
Jedan musliman po imenu Ebu Katada izjavio je:
„Stvaranje ovih zvezda ima tri svrhe, naime, da budu ukras (najbližeg) neba, projektili kojima se gađaju đavoli, i znaci koji vode putnike. Dakle, ako neko pokuša da pronađe drugačije tumačenje, on greši i samo uzalud troši svoj trud, i muči sebe onim što prevazilazi njegovo ograničeno znanje." (dr Muhamed Taki-ud-Din Al-Hilali, dr [Berlin] i dr Muhamed Muhsin Kan, Interpretation of the Meaning of the Noble Quran, str. 214, 394-395; podebljanje i kurziv naši)
Sasvim je moguće da je Muhamed verovao da je Satana materijalno biće, budući da je takođe verovao da Satana mokri po ljudima, odnosno u njih:
Prenosi Abdulah:
Pred Poslanikom (mir neka je s njim) pomenut je izvesni čovek i rečeno mu je da je spavao sve do jutra i da nije ustao na molitvu. Poslanik reče**: „Satana mu je mokrio u uši."** (Sahih al-Buhari, tom 2, knjiga 21, broj 245 – vidi i tom 4, knjiga 54, broj 492: http://www.usc.edu/dept/MSA/fundamentals/hadithsunnah/bukhari/054.sbt.html#004.054.492)Abdulah (b. Mesud) je preneo da je pomenut čovek koji je prospavao celu noć sve do jutra. On (Sveti Poslanik) primeti: To je čovek u čije je uši (ili u čije uho) đavo mokrio. (Sahih Muslim, knjiga 4, broj 1700: http://www.usc.edu/dept/MSA/fundamentals/hadithsunnah/muslim/004.smt.html#004.1700)
5. Šta je nastalo prvo: nebo ili zemlja?
Kuran tvrdi da su zemlja i sve što je na njoj stvoreni pre nebesa:
„On vam je sve na Zemlji stvorio, zatim se na nebo usmerio, i kao sedam nebesa ga uredio; On sve dobro zna.“ S. 2:29
„Reci: „Zar vi zaista nećete da verujete u Onoga Koji je Zemlju stvorio u dva dana - i još Mu druga božanstva pripisujete?! To je Gospodar svetova! On je po njoj nepomična brda stvorio i učinio je blagoslovljenom i hranu za njene stanovnike na njoj je odredio, sve to u četiri dana ravnomerna – to je objašnjenje za one koji pitaju. Zatim se usmerio na nebo dok je ono još bilo magla, pa njemu i Zemlji rekao: „Pojavite se milom ili silom!“ „Pojavljujemo se drage volje!“ Odgovorili su. Tada ih je stvorio u dva dana, kao sedam nebesa, i odredio je šta će na svakom nebu da se nalazi. A najbliže nebo smo ukrasili svetiljkama i njih smo učinili kao zaštitu. To je odredba Silnoga i Sveznajućeg.“ S. 41:9-12
Predaje koje se pripisuju Muhamedu i njegovim prvim sledbenicima tvrde da je arapska reč thumma označavala uzastopnu radnju, to jest da su nebesa došla nakon zemlje:
„Ebu Hurejra je preneo da ga je Alahov Poslanik uzeo za ruke i rekao: Alah Uzvišeni i Slavni stvorio je glinu u subotu, planine u nedelju, drveće u ponedeljak, ono što iziskuje trud u utorak, a svetlost je stvorio u sredu, i raširio je životinje u četvrtak, a Adama (mir neka je s njim) stvorio je posle ikindije u petak; on je poslednje stvorenje u poslednjem od časova petka, to jest između popodneva i noći." (Sahih Muslim, knjiga 039, broj 6707: http://www.usc.edu/dept/MSA/fundamentals/hadithsunnah/muslim/039.smt.html#039.6707)
Ovaj hadis smešta stvaranje svetlosti u sredu, nakon stvaranja zemlje i njenih dobara. Svetlost se verovatno odnosi na sunce. Ako je tako, to bi bilo u jasnoj protivrečnosti sa savremenim naučnim teorijama o poreklu univerzuma, koje stvaranje sunca smeštaju pre vegetacije.
Sledeće predaje preuzete su iz The History of al-Tabari, Volume 1 - General Introduction and from the Creation to the Flood (preveo Franz Rosenthal, State University of New York Press (SUNY), Albany 1989), str. 187-193. Sva podebljanja i velika slova su naši:
„Već smo rekli da je vreme samo skup časova noći i dana i da su časovi samo prolaženje sunca i meseca kroz stepene nebeske sfere. E sad, budući da je tako, postoji i verodostojna predaja od Božjeg Poslanika koju nam je saopštio Hanad b. al-Sari, koji je takođe rekao da je celi hadis pročitao (Ebu Bekru) – Ebu Bekr b. Ajaš – Ebu Sa'd al-Bakal – Ikrima – IBN ABAS: Jevreji su došli Poslaniku i pitali ga o stvaranju nebesa i zemlje. On reče: Bog je stvorio zemlju u nedelju i ponedeljak. Stvorio je planine i koristi koje one imaju u utorak. U sredu je stvorio drveće, vodu, gradove i obrađenu neplodnu zemlju. To su četiri (dana). Nastavio je (citirajući Kuran): „Reci: „Zar vi zaista nećete da verujete u Onoga Koji je Zemlju stvorio u dva dana - i još Mu druga božanstva pripisujete?! To je Gospodar svetova! On je po njoj nepomična brda stvorio i učinio je blagoslovljenom i hranu za njene stanovnike na njoj je odredio, sve to u četiri dana ravnomerna – to je objašnjenje za one koji pitaju.“ – za one koji pitaju. U četvrtak je stvorio nebo. U petak je stvorio zvezde, sunce, mesec i anđele, dok nisu preostala tri časa. U prvom od ta tri časa stvorio je rokove (ljudskog života), ko će živeti a ko umreti. U drugom je bacio štetu na sve što je korisno čovečanstvu. A u trećem je (stvorio) Adama i dao mu da prebiva u Raju. Zapovedio je Iblisu da se pokloni pred Adamom, a Adama je istisnuo iz Raja na kraju tog časa. Kada Jevreji upitaše: Šta onda, Muhamede? – on reče: ‚Potom se uspravno smestio na Presto.' Jevreji rekoše: U pravu si, kada bi završio, rekoše, sa: Potom se odmorio. Nato se Poslanik veoma razgnevio, i bi objavljeno: „Mi smo stvorili nebesa i Zemlju i ono što je između njih za šest vremenskih razdoblja, i nije Nas ophrvao nikakav umor. Zato strpljivo podnosi ono što oni govore“"
I:
„Prema al-Musani – al-Hadžadž – Hamad – Ata b. al-Saib – Ikrima: Jevreji upitaše Poslanika: A šta je s nedeljom? Božji Poslanik odgovori: Tog dana je Bog stvorio zemlju i raširio je. Pitali su za ponedeljak, a on odgovori: Tog dana je stvorio Adama. Pitali su za utorak, a on odgovori: Tog dana je stvorio planine, vodu i tako dalje. Pitali su za sredu, a on odgovori: Hranu. Pitali su za četvrtak, a on odgovori: Stvorio je nebesa. Pitali su za petak, a on odgovori: Bog je stvorio noć i dan. Zatim, kada su pitali za subotu i pomenuli Božje odmaranje (tog dana), on uzviknu: Neka je hvaljen Bog! Bog potom objavi: „Mi smo stvorili nebesa i Zemlju i ono što je između njih za šest vremenskih razdoblja, i nije Nas ophrvao nikakav umor.“"
Ipak, sledeća sura protivreči gornjim izjavama i tvrdi da su zemljina dobra, poput vode, stvorena TEK nakon nebesa:
„A šta je teže: vas ili nebo stvoriti? On ga je sazdao, njegov svod visoko digao i usavršio, njegove noći učinio mračnim, a dane svetlim. Posle toga je Zemlju rasprostro, iz nje je vodu i pašnjake izveo, i planine nepomičnim učinio, na uživanje vama i vašoj stoci.“ S. 79:27-33
Al-Taberi u vezi sa rečju ba'da piše:
Neko bi mogao reći: Znate da je izvestan broj tumača smatrao da Božje reči: „Posle toga je Zemlju rasprostro,“, znače: „On ju je raširio istovremeno" (pripisujući predlogu ba'da „posle" značenje reči ma'a „zajedno [istovremeno] sa"). E sad, koji je vaš dokaz za ispravnost tvrdnje da ovde imamo značenje „posle", suprotno od „pre"? Odgovor bi glasio: Značenje reči „posle" koje je opšte poznato u arapskom govoru jeste, kao što smo rekli, suprotno od „pre", a ne „istovremeno sa". A značenja reči koja se smatraju primenljivim jesu ona koja su preovlađujuća i opšte poznata među govornicima (jezika), i nikoja druga. (Isto, str. 216; podebljanje naše)
Čak je i pokojni muslimanski prevodilac Abdulah Jusuf Ali, iako ba'da u Q. 79:30 prevodi kao „moreover" (štaviše), otvoreno priznao:
Moreover: ili, doslovnije, NAKON TOGA. Vidi nap. 4475 uz xli. 11. (Ali, fusnota 5937)
TVRDNJA 4
Sveto pismo upozorava:
„Ali prorok koji bi se usudio govoriti što u moje ime što mu ja ne zapovijedim da govori, ili koji bi govorio u ime drugih bogova, takav prorok da se pogubi. Ako li rečeš u srcu svojem: Kako ćemo poznati riječ koje nije Gospod rekao? Što bi prorok rekao u ime Gospodnje, pa se ne zbude i ne navrši se, to je riječ koje nije rekao Gospod; nego je iz oholosti rekao onaj prorok, ne boj ga se.“ Ponovljeni zakoni 18:20-22
Muhamed je izneo lažna predviđanja:
„Vizantinci su pobeđeni u najnižoj zemlji, ali oni će, posle poraza svog, sigurno pobediti, za nekoliko godina“ S. 30:2-4
Arapska reč za „nekoliko godina" jeste Bida'. Ta reč se nalazi u Q. 12:42. Evo komentara muslimanskog egzegete Ibn Kesira o značenju reči Bida' u Q. 12:42:
<„Ali đavo učini pa on zaboravi da ga spomene svome gospodaru“>
da se odnosi na čoveka koji je bio spasen. Tako su rekli Mudžahid, Muhamed bin Ishak i još nekolicina drugih. Što se tiče izraza ‚nekoliko godina', to jest Bida' na arapskom, ON ZNAČI OD TRI DO DEVET, prema Mudžahidu i Katadi. Vehb bin Munebih je rekao: „Ejub je od te bolesti patio sedam godina, Jusuf je ostao u zatvoru sedam godina, a Buhtanasar (Navuhodonosor – haldejski kralj Vavilona) bio je mučen sedam godina." (Tafsir Ibn Kathir (Abridged) Volume 5, Surah Hud to Surat Al-Isra', Verse 38, skratila grupa učenjaka pod nadzorom šejha Safiur-Rahmana Al-Mubarakpurija [Darussalam Publishers & Distributors, Riyadh, Houston, New York, Lahore; prvo izdanje: jul 2000], str. 170-171: http://tafsir.com/default.asp?sid=12&tid=24816; podebljanje i velika slova naši)
Primetite šta dalje kaže u vezi sa njenom upotrebom u Q. 30:
„oni će, posle poraza svog, sigurno pobediti“
Abu Bakr je to pomenuo idolopoklonicima, a oni rekoše: "Odredi rok za to, pa ako mi pobedimo, dobićemo to i to; a ako vi pobedite, dobićete to i to." Tako je odredio rok od pet godina, a oni (Rimljani) nisu pobedili. Abu Bakr je to pomenuo Alahovom Poslaniku, a on reče…
<<Zašto ne odrediš manje od>>
[Ja (prenosilac) mislim da je mislio manje od deset]. Sa`id ibn Džubejr je rekao: "Bid` znači manje od deset." (http://tafsir.com/default.asp?sid=30&tid=40123)
„Elif-lam-mim. Vizantinci su pobeđeni u najnižoj zemlji, ali oni će, posle poraza svog, sigurno pobediti, za nekoliko godina“
Neki od Kurejšija rekoše Abu Bakru: "Ovo je (opklada) između nas i tebe. Tvoj drug tvrdi da će Rimljani poraziti Persijance za tri do devet godina, pa zašto se ne bismo o tome opkladili mi i ti." Abu Bakr reče: "Da." To je bilo pre nego što je kockanje zabranjeno. Tako se Abu Bakr opkladio s idolopoklonicima, a oni rekoše Abu Bakru: "Šta misliš, Bid` znači nešto između tri i devet godina, pa hajde da se složimo oko sredine." Tako su se složili oko šest godina. Zatim je prošlo šest godina, a Rimljani nisu pobedili, pa su idolopoklonici uzeli ono na šta su se opkladili s Abu Bakrom. Kada je došla sedma godina i Rimljani konačno pobedili Persijance, muslimani su prekorili Abu Bakra što je pristao na šest godina. On reče: "Zato što je Alah rekao: U Bid` godinama." U to vreme su mnogi ljudi postali muslimani." Tako je to preneo At-Tirmizi, a zatim je rekao: "Ovo je hasan hadis." (http://tafsir.com/default.asp?sid=30&tid=40133; podebljanje i podvlačenje naši)
Iz običnog čitanja teksta odmah se javlja nekoliko problema. Ovo navodno proročanstvo je odličan primer koliko je Kuran zaista nekoherentan, nepotpun i nerazumljiv. Proročanstvo kaže da su Rimljani poraženi u zemlji koja je blizu. Ipak, nije nam rečeno ko ih je porazio, kada su poraženi i gde su poraženi. Da li je izraz "zemlja koja je blizu" upućen muslimanima ili Rimljanima? Ako neko tvrdi da se odnosi na muslimane, i dalje nam ostaje problem utvrđivanja tačne lokacije te zemlje. Zemlja blizu muslimana može biti upućivanje na Medinu (pod uslovom da je ovo "objavljeno" u vreme dok su muslimani još bili u Meki), Meku, Siriju, Tursku, Liban, Jerusalim, Persiju itd. Ako se odnosi na same Rimljane, onda zemlja koja je blizu može upućivati na zemlju u blizini Turske (Konstantinopolja) ili Rima. Kako to iko može pouzdano znati?
Drugo, ko je porazio Rimljane i kako to neko pouzdano zna? Treće, kada je ovo "proročanstvo" dato? Da li je pre Hidžre ili posle Hidžre? Budući da proročanstvo kaže da će Rimljani pobediti u roku od nekoliko godina, poznavanje tačnog datuma ovog navodnog proročanstva jeste suštinski i neizostavni deo provere da li se ono ispunilo ili nije.
Prema muslimanskoj učenosti, ovaj odlomak je navodno "spušten" otprilike oko 615. godine n. e. i odnosi se na poraz Rimljana od Persijanaca. Kada pogledamo enciklopedije i druge izvore, otkrivamo da se rimska pobeda nije dogodila sve do 13 godina kasnije, a ne za 3-9 godina koliko Kuran predviđa. Pod odrednicom Iraklije, Encyclopedia Britannica piše:
Godine 614. Persijanci su osvojili Siriju i Palestinu, zauzevši Jerusalim i ono za šta se verovalo da je Hristov Krst, a 619. su zauzeli Egipat i Libiju…
Godine 622, odeven kao pokajnik i noseći svetu ikonu Device, napustio je Konstantinopolj, dok su se iz njegovih brojnih svetilišta uzdizale molitve za pobedu nad persijskim zoroastrijancima, za povraćaj Krsta i ponovno osvajanje Jerusalima…
Naredne dve godine posvetio je pohodima u Jermeniji, čije je ljudstvo bilo od životne važnosti za carstvo, i razornoj invaziji na Persiju. Godine 625. Iraklije se povukao u Anadoliju. Bio je ulogoren na zapadnoj obali reke Sarus kada su se persijske snage pojavile na suprotnoj obali. Mnogi njegovi ljudi naglo su pojurili preko mosta, gde ih je neprijatelj sačekao u zasedi i uništio.
Izlazeći iz svog šatora, Iraklije je video Persijance kako pobedonosno prelaze most. Sudbina Carstva visila je o koncu. Zgrabivši mač, potrčao je na most i oborio persijskog vođu. Njegovi vojnici zbili su redove za njim i odbili neprijatelja.
Godine 626. Persijanci su napredovali do Bosfora, nadajući se da će se pridružiti Avarima u napadu na kopnene zidine Konstantinopolja. Ali Rimljani su potopili primitivnu avarsku flotu koja je trebalo da prebaci persijske jedinice preko Bosfora i odbili nepodržani avarski napad. Iraklije je ponovo napao Persiju i u decembru 627, nakon marša preko jermenskih visoravni u dolinu Tigra, sukobio se s Persijancima kod ruševina Ninive. Tamo je, na svom čuvenom ratnom konju, u pojedinačnom boju ubio tri persijska generala, na čelu svojih trupa jurnuo u neprijateljske redove, ubio persijskog zapovednika i razbio persijsku vojsku.
Mesec dana kasnije Iraklije je ušao u Dastagird s njegovim zapanjujućim blagom. Hozroja je zbacio njegov sin, s kojim je Iraklije sklopio mir, ZAHTEVAJUĆI SAMO POVRATAK KRSTA, zarobljenika I OSVOJENE RIMSKE TERITORIJE. Vrativši se u Konstantinopolj u trijumfu, pozdravljen je kao Mojsije, Aleksandar, Scipion. GODINE 630. LIČNO JE VRATIO KRST U CRKVU SVETOG GROBA U JERUSALIMU. (Podebljanje i velika slova moji)
A. Jusuf Ali u dodatku svom engleskom prevodu kaže:
16. U tim očajnim okolnostima Iraklije je smislio briljantan plan. Znao je da su Persijanci slabi u pomorskoj sili. Iskoristio je svoju pomorsku moć da ih napadne s leđa. Godine 622. (godine Hidžre) prebacio je svoju vojsku morem kroz Egejsko more do zaliva neposredno južno od planina Taurus. Vodio je odlučujuću bitku s Persijancima kod Isa, na istoj ravnici na kojoj je Aleksandar Veliki porazio Persijance svoga doba u svom čuvenom pohodu na Siriju i Egipat. Persijanci su bili zatečeni i razbijeni. ALI SU I DALJE IMALI VELIKU SILU U MALOJ AZIJI, koju su mogli upotrebiti protiv Rimljana da Iraklije nije izveo JOŠ JEDAN, jednako neočekivan pomorski prodor sa severa. Vratio se morem u Konstantinopolj, sklopio ugovor s Avarima i uz tu pomoć držao Persijance podalje od prestonice. Zatim je poveo TRI POHODA, 623, 624. I 625. GODINE, duž južne obale Crnog mora i ponovo napao Persijance s leđa u oblasti oko Trapezunta i Karsa. Preko Jermenije je prodro u Persiju i stigao u Mesopotamiju. Sada je bio u položaju da udari U SAMO SRCE PERSIJSKOG CARSTVA. ODLUČUJUĆA BITKA VOĐENA JE NA TIGRU BLIZU GRADA MOSULA U DECEMBRU 627. Pre te bitke, međutim, pobrinuo se da pridobije savez Turaka i da uz njihovu pomoć 626. GODINE oslobodi Konstantinopolj od Persijanaca i podmuklih Avara koji su se tada pridružili Persijancima.
17. Iraklije je PROSLAVIO SVOJ TRIJUMF U KONSTANTINOPOLJU U MARTU 628. TADA JE SKLOPLJEN MIR IZMEĐU DVA CARSTVA NA OSNOVU STATUSA QUO ANTE. Iraklije je, ispunjavajući zavet koji je dao, u jesen otišao na jug u Emesu (Hims) i odatle pešice krenuo na Jerusalim DA PROSLAVI SVOJE POBEDE I VRATI NA NJEGOVO MESTO SVETI KRST KOJI SU PERSIJANCI ODNELI I KOJI JE VRAĆEN CARU KAO USLOV MIRA. Iraklijev put bio je zastrt skupocenim tepisima, I MISLIO JE DA JE ZA NJEGOV NAROD I NJEGOVO CARSTVO DOŠLO KONAČNO IZBAVLJENJE… (Ali, dodatak X, str. 1073-1074; podebljanje i velika slova naši)
Alijeva tvrdnja ostavlja nas s vremenskim periodom posle 628. godine n. e. za rimsku pobedu, čime ovo postaje lažno proročanstvo. Muhamed je stoga lažni prorok.
PROPOZICIJA 5
Muhamed je odobravao i/ili činio gnusne grehe kao što su:
1. Laganje i ubijanje
Prema Muhamedu, Alah je najbolji spletkaroš i takođe varalica:
„Licemeri, zaista, nastoje da prevare Allaha, a On će njih da nadmudri. Kada ustaju da molitvu obavljaju, mrzovoljno se dižu i prikazuju se svetu, a Allaha samo malo spominju.“ S. 4:142
„A oni su lukavstvo smišljali, pa je i Allah njima lukavstvo priredio. A Allah najbolje lukavstvo priređuje.“ S. 3:54
„I kad su ti nevernici pravili zamke da bi te bacili u tamnicu ili da bi te ubili, ili da bi te prognali; oni su zamke spremali pa je i Allah njima spremao zamke, a Allah sprema najbolje zamke.“ S. 8:30
Arapski termin za spletkarenje je makara i označava onoga ko je varalica, prevarant, spletkaroš. Uvek se koristi u negativnom smislu. Alah se tako vidi kao najbolji od varalica, prvi spletkaroš i prevarant.
Sami muslimanski teolozi priznaju negativnu konotaciju arapskog termina. Na primer, dr Mahmud M. Ajub u svojoj knjizi The Quran and Its Interpreters, Volume II, The House of Imran, postavlja pitanje
"kako se reč makr (spletkarenje ili kovanje zavere), koja podrazumeva prevarnost ili nepoštenje, može pripisati Bogu." (Isto, State University of New York Press (SUNY), Albany, 1992, str. 165; podebljanje i kurziv naši)
Nakon što navodi nekoliko muslimanskih izvora, citira ar-Razija koji tvrdi da je
"spletkarenje (makr) zapravo čin obmane kojem je cilj nanošenje zla. Nije moguće pripisati obmanu Bogu. Stoga je ta reč jedna od muttashabihat [višeznačnih reči Kurana]." (Isto, str. 166; sav podebljani kurziv naš)
Alah je čak i muslimane prevario:
„Kad ti je Allah u snu pokazao da je njih malo; a da ti je pokazao da ih je mnogo, vi biste duhom klonuli i o borbi se raspravljali, ali je Allah ukazao spas. On, zaista, dobro zna šta skrivaju svačije grudi. A kad ste se sukobili, u vašim očima On ih je prikazao u malom broju, a vas u njihovim očima takođe u malom broju, da bi Allah dao da se ispuni ono što je moralo da se dogodi - a Allahu se sve vraća.“ S. 8:43-44
Alah je morao Muhamedu i njegovim saborcima da prikaže neprijateljske borbene snage kao malobrojne, jer da su ih videli onakvima kakve su zaista bile, muslimani bi se plašili da se bore. Alah je morao da upotrebi obmanu kako bi ohrabrio muslimane da se bore za njegovu stvar.
Ovo možda objašnjava zašto je Muhamed dozvolio muslimanima da se služe obmanom kako bi ubili Muhamedove neprijatelje:
KAB B. AL-AŠRAF
Prenosi Džabir Abdulah:
Alahov poslanik reče: "Ko je voljan da ubije Ka'ba ibn al-Ašrafa, koji je naneo bol Alahu i njegovom poslaniku?" Nato ustade Maslama govoreći: "O Alahov poslaniče! Da li bi želeo da ga ja ubijem?" Prorok reče: "Da". **Maslama reče: "Onda mi dozvoli da kažem jednu (lažnu) stvar (tj. da prevarim Ka'ba). Prorok reče: "Možeš to reći."
**Maslama ode kod Ka'ba i reče: "Onaj čovek (tj. Muhamed) traži od nas sadaku (tj. zekat) [poreze], i namučio nas je, pa sam došao da nešto pozajmim od tebe." Nato Ka'b reče: "Alaha mi, dosadiće vam on!" Maslama reče: "Sada kada smo ga već sledili, ne želimo da ga napustimo dok ne vidimo kakav će mu biti kraj. Sada želimo da nam pozajmiš kamilji tovar ili dva hrane." Ka'b reče: "Da, ali morate mi nešto založiti." Maslama i njegov drug rekoše: "Šta želiš?" Ka'b odgovori: "Založite mi svoje žene." Oni rekoše: "Kako da ti založimo svoje žene kada si ti najlepši među Arapima?" Ka'b reče: "Onda mi založite svoje sinove." Oni rekoše: "Kako da ti založimo svoje sinove? Kasnije bi ih ljudi vređali govoreći da je taj i taj založen za kamilji tovar hrane. To bi nam donelo veliku sramotu, ali ćemo ti založiti svoje oružje."
Maslama i njegov drug obećaše Ka'bu da će mu se Maslama vratiti. Došao je Ka'bu noću zajedno s Ka'bovim bratom po mleku, Abu Nailom. Ka'b ih je pozvao da uđu u njegovu tvrđavu, a zatim je sišao k njima. Njegova žena ga upita: "Kuda ideš u ovo doba?" Ka'b odgovori: "Nije došao niko osim Maslame i mog brata (po mleku) Abu Naile." Njegova žena reče: "Čujem glas kao da s njega kaplje krv." Ka'b reče: "To nisu niko drugi do moj brat Maslama i moj brat po mleku Abu Naila. Plemenit čovek treba da se odazove pozivu noću, pa makar bio pozvan da bude ubijen."
Maslama je pošao s dvojicom ljudi. Tako je Maslama ušao zajedno s dvojicom ljudi i rekao im: "Kada Ka'b dođe, dodirnuću mu kosu i pomirisati je, a kada vidite da sam mu uhvatio glavu, udarite ga. Pustiću vas da mu pomirišete glavu."
Ka'b ibn al-Ašraf siđe k njima umotan u svoju odeću, šireći miris parfema. Maslama reče: "Nikada nisam omirisao lepši miris od ovoga." Ka'b odgovori: "Imam najbolje arapske žene koje umeju da koriste prvoklasne parfeme." Maslama zamoli Ka'ba: "Hoćeš li mi dozvoliti da pomirišem tvoju glavu?" Ka'b reče "da". Maslama je pomirisa i dade i svojim drugovima da je pomirišu. Zatim ponovo zamoli Ka'ba: "Hoćeš li mi dozvoliti (da ti pomirišem glavu)?" Ka'b reče "Da". Kada ga je Maslama čvrsto uhvatio, reče (svojim drugovima): "Navalite na njega!" Tako ga ubiše, pa odoše proroku i obavestiše ga." (Sahih al-Bukhari, Volume 5, Number 369: http://www.usc.edu/dept/MSA/fundamentals/hadithsunnah/bukhari/059.sbt.html#005.059.369)
ABU AFAK
Zatim se dogodila "serijja" [pohod] Salima ibn Umajra al-Amrija protiv Abu Afaka, Jevrejina, u [mesecu] ševalu, na početku dvadesetog meseca od hidžre [iseljenja iz Meke u Medinu 622. godine n. e.] Alahovog Poslanika. Abu Afak je bio iz Banu Amr ibn Avfa, i bio je starac koji je dostigao dob od sto dvadeset godina. Bio je Jevrejin i imao je običaj da podstiče ljude protiv Alahovog Poslanika i sastavljao je (satirične) stihove [o Muhamedu].
Salim ibn Umajr, koji je bio jedan od velikih plakača i koji je učestvovao kod Bedra, reče: "Zavetujem se da ću ili ubiti Abu Afaka ili umreti pre njega." Čekao je priliku sve dok nije došla vrela noć, a Abu Afak je zaspao na otvorenom. Salim ibn Umajr je to saznao, pa mu je postavio mač na jetru i pritisnuo ga dok nije dosegao do njegove postelje. Alahov neprijatelj je vrisnuo, a ljudi koji su bili njegovi sledbenici pohitaše k njemu, odnesoše ga u njegovu kuću i sahraniše ga. (Ibn S'ad, Kitab Al Tabaqat Al Kabir [Book Of The Major Classes], engleski prevod S. Moinul Haq, M.A., PH.D, uz pomoć H.K. Ghazanfara M.A. [Kitab Bhavan Exporters & Importers, 1784 Kalan Mahal, Daryaganj, New Delhi- 110 002 India], Volume 2, str. 32; podebljanje naše)
ASMA B. MARVAN
SERIJJA UMAJRA IBN ADIJA'
Zatim (se dogodila) serijja Umajra ibn adi ibn Karaše al-Hatmija protiv Asme bint Marvan, iz Banu Umajje ibn Zejda, kada je preostalo pet noći do kraja meseca ramazana, na početku devetnaestog meseca od hidžre Alahovog poslanika. Asma je bila žena Jezida ibn Zejda ibn Hisna al-Hatmija. Imala je običaj da grdi islam, vređa proroka i podstiče (ljude) protiv njega. Sastavljala je stihove. Umajr ibn Adi je došao k njoj noću i ušao u njenu kuću. Njena deca su spavala oko nje. Bilo je jedno koje je dojila. Opipao ju je rukom jer je bio slep i odvojio dete od nje. Zario joj je mač u grudi tako da je probio do njenih leđa. Zatim je klanjao jutarnju molitvu s prorokom u al-Medini. Alahov poslanik mu reče: "Jesi li ubio Marvanovu kćer?" On reče: "Da. Ima li još nešto što treba da učinim?" On [Muhamed] reče: "Ne. Dve koze će se sudariti rogovima zbog nje." To je bila reč koja je prvo čuta od Alahovog poslanika. Alahov poslanik ga je nazvao Umajr "basir" (onaj koji vidi). (Ibn Sa'dov Kitab Al-Tabaqat Al-Kabir, Volume 2, str. 31; podebljanje naše)
Muhamed je samo oponašao svog sopstvenog boga.
Gospod Isus upozorava na takve ljude:
„Vama je otac đavo, i želje oca svojega hoćete da činite; on bješe čovjekoubica od početka, i ne stoji u istini, jer nema istine u njemu; kad govori laž, svoje govori, jer je on laža i otac laži.“ Jovan 8:44
2. Legalna prostitucija zvana muta'
Jedan sramotan aspekt islama jeste praksa privremenih brakova koji se zovu mut'a. Ta praksa je Muhamedovim sledbenicima davala povlasticu da zadovolje svoje telesne želje sa ženama na određeno vreme i po veoma niskoj ceni:
Abdulah (b. Mes'ud) je preneo: Bili smo u pohodu s Alahovim Poslanikom i nismo imali žene sa sobom. Rekli smo: Zar da se ne uškopimo? On (Sveti Prorok) nam je to zabranio, a zatim nam je dao dozvolu da sklopimo privremeni brak na određeni rok dajući joj odeću, a 'Abdulah je zatim proučio ovaj stih: „O vi koji verujete, ne zabranjujte sebi ono što je lepo, što je Allah dozvolio, i ne prelazite Allahove granice! Zaista Allah ne voli one koji prelaze Njegove granice.“ (al-Kuran, stih 87). (Sahih Muslim, Book 008, Number 3243: http://www.usc.edu/dept/MSA/fundamentals/hadithsunnah/muslim/008.smt.html#008.3243)
Rabi' b. Sabra je preneo da je njegov otac išao u pohod s Alahovim Poslanikom prilikom osvajanja Meke, i ostali smo tamo petnaest dana (tj. trinaest punih dana i dan i noć), a Alahov Poslanik nam je dozvolio da sklapamo privremene brakove sa ženama. Tako smo ja i još jedan čovek iz mog plemena izašli, a ja sam bio lepši od njega, dok je on bio gotovo ružan. Svaki od nas je imao ogrtač. Moj ogrtač je bio pohaban, dok je ogrtač mog rođaka bio sasvim nov. Kada smo stigli do donjeg ili gornjeg dela Meke, naišli smo na mladu ženu nalik na mladu, vitku kamilu dugog vrata. Rekosmo: Da li je moguće da neko od nas sklopi s tobom privremeni brak? Ona reče: Šta ćete mi dati kao mehr? Svaki od nas je raširio svoj ogrtač. Ona poče da baca pogled na obojicu. Moj drug je takođe gledao u nju dok je ona bacala pogled u svoju stranu, i on reče: Ovaj njegov ogrtač je pohaban, dok je moj ogrtač sasvim nov. Ona, međutim, reče dva ili tri puta: Nema smetnje u (prihvatanju) ovog ogrtača (starog). Tako sam sklopio s njom privremeni brak, i nisam iz njega izašao dok ga Alahov Poslanik nije proglasio zabranjenim. (Sahih Muslim, Book 008, Number 3253: http://www.usc.edu/dept/MSA/fundamentals/hadithsunnah/muslim/008.smt.html#008.3253)
Čista Božja Reč kaže:
„Nemoj skvrniti kćeri svoje puštajući je da se kurva, da se ne bi zemlja prokurvala i napunila se bezakonja.“ Levitska 19:29
„Ne nosi u dom Gospoda Boga svojega ni po kakvom zavjetu plate kurvine ni cijene od psa, jer je oboje gad pred Gospodom Bogom tvojim.“ Ponovljeni zakoni 23:18
3. Zloupotreba robinja
Bog je rekao Izrailju da, ako među zarobljenicama nađu privlačnu devojku, mogu je oženiti, ali je ne smeju prodati niti zlostavljati:
„Kad otideš na vojsku na neprijatelje svoje, i preda ih Gospod Bog tvoj u ruke tvoje i zarobiš ih mnogo. I ugledaš u roblju lijepu ženu, i omili ti da bi je htio uzeti za ženu, Odvedi je kući svojoj; i neka obrije glavu svoju i sreže nokte svoje; I neka skine sa sebe haljine svoje u kojima je zarobljena, i neka sjedi u kući tvojoj, i žali za ocem svojim i za materom svojom cio mjesec dana; potom lezi s njom, i budi joj muž i ona nek ti bude žena. Ako ti poslije ne bi bila po volji, pusti je neka ide kuda joj drago, ali nikako da je ne prodaš za novce ni da njom trguješ, jer si je osramotio.“ Ponovljeni zakoni 21:10-14
Izrailjac nije smeo da dodirne zarobljenicu koja mu se učinila privlačnom trideset dana, što je zarobljenici omogućavalo da oplakuje gubitak svoje porodice i svoje zemlje. Namera ovog zakona bila je da je zaštiti od svake grube strasti s muškarčeve strane (tj. od silovanja). Takođe joj je davao vremena da se stopi s Izrailjcima i da razvije naklonost prema tom čoveku. Otuda je zakon služio kao milost od Boga da je zaštiti od silovanja. On jasno ističe veliko Božje saosećanje prema neizrailjskim ženama zarobljenim u ratu. Neznabožačke žene nisu nužno imale zaštitu saveza kakva je bila data Izrailjkama. Pa ipak, Bog ovim zarobljenim neznabožačkim ženama daje zaštitu i obezbeđuje da se ne smatraju pukim robinjama ili ratnim plenom. Bog im u svojoj ljubavi daje pun status supruga, baš kao i Izrailjkama!
M. G. Klajn, koji se smatra jednim od vodećih starozavetnih teologa prošlog veka, pisao je o Ponovljenim zakonima 21:10-14:
Granice muževljevog autoriteta. 21:10-14. Prva od tri odredbe koje se tiču autoriteta glave domaćinstva (upor. st. 15-21) bavi se granicama muževljevog autoriteta nad njegovom ženom. Slučaj zarobljene žene (st. 10,11; upor. 20:14; nasuprot 7:3) uzet je kao primer za utvrđivanje prava supruge, možda zato što bi se to načelo očigledno primenjivalo, a fortiori, u slučaju supruge Izrailjke. O obredima očišćenja iz stihova 12b, 13a, koji su označavali izlazak iz statusa zarobljenice-robinje, uporediti Levitska 14:8; Brojevi 8:7. O mesecu žalosti videti Brojevi 20:29 i Ponovljeni zakoni 34:8. Taj period je omogućavao sticanje unutrašnjeg smirenja za početak novog života, kao i primereno izražavanje sinovske odanosti. 14. Nemoj je prodati. Supruga nije smela biti svedena na status robinje, čak ni ona koja je bila uzdignuta iz ropskog statusa… onda je pusti da ide kuda hoće. Raskid bračnog odnosa ovde se pominje samo uzgredno, uz iskaz glavnog načela da se autoritet muškarca nije prostirao do prava da svoju ženu svede na robinju. To razvrgnuće braka moralo bi se izvršiti prema zakonima o razvodu u teokratiji (upor. Ponovljeni zakoni 24:1-4). Nije razvod bio obavezan, nego davanje slobode u slučaju da muškarac odluči da otpusti svoju ženu prema dozvoli koju je Mojsije dao zbog tvrdoće njihovih srca (upor. Matej 19:8). (Wycliff Bible Commentary [Oliphants Ltd.: London, 1963), str. 184)
Pokojni vrhovni rabin Britanske imperije, vrhovni rabin J. H. Herc, rekao je:
"Ratna zarobljenica nije smela biti uzeta za priležnicu pre isteka roka od mesec dana. Gorki trenuci prve tuge zarobljenice morali su se poštovati. Ona kasnije nije smela biti prodata niti tretirana kao robinja. 12. dovedi je svojoj kući. Ovaj zakon usađuje obzirnost i strpljivost u okolnostima u kojima bi ratnik, ushićen pobedom, mogao pomisliti da je slobodan da postupa kako mu je volja (Drajver). 'Posle bezbrojnih silovanja pokorenih žena s kojima nas je novija istorija tako bolno upoznala, čitati o ratnikovoj dužnosti prema neprijateljskoj ženi, o obaveznom braku s njegovim utvrđenim obredom i propisanom odgodom, jeste kao slušati tihu muziku. A Zakonodavac nastavlja da ocrtava tok muževljeve dužnosti u slučaju da pokorena tuđinka ne donese očekivanu radost. „Ako ti poslije ne bi bila po volji, pusti je neka ide kuda joj drago, ali nikako da je ne prodaš za novce ni da njom trguješ, jer si je osramotio.“" (Zangvil)… 13. biće ti žena. I uživaće puna prava i dužnosti jevrejske žene; Izlazak 21, 10. 14. nije ti draga, tj. više ti nije draga. Rabini su takav brak smatrali ustupkom ljudskoj slabosti, kao sprečavanje gorih ispoljavanja neobuzdanih čovekovih strasti... obeščastio si je. Osramotio si je." (Pentateuch & Haftorahs, uredio dr J. H. Hertz [The Soncino Press Limited: London, 1960], str. 840)
Muhamed je, s druge strane, dozvolio muslimanima da spavaju s robinjama a da se prethodno njima ne ožene:
„I zabranjuju vam se udate žene, osim one koje su u vašem vlasništvu. To vam je Allahov propis! A ostale su vam dozvoljene, ako želite da im venčane darove date i da se njima oženite, a ne da činite blud! A suprugama vašim sa kojima imate bračne odnose dajte venčane darove kao što je propisano. I nije vam greh ako se, posle određenog venčanog dara, sa njima nagodite. Allah, zaista, sve zna i mudar je.“ S. 4:24 Pickthall
„Oni koji se uzdržavaju od bluda, izuzev sa svojim suprugama ili onima koje poseduju njihove desnice, - jer oni tada nisu prekorni,“ S. 23:5-6 Y. Ali
„O Verovesniče, Mi smo ti dozvolili da budu tvoje žene one kojima si dao njihove venčane darove, i one u tvojoj vlasti koje ti je Allah dao, i kćeri tvojih stričeva, i kćeri tvojih tetaka po ocu, i kćeri tvojih ujaka, i kćeri tvojih tetaka po majci koje su se sa tobom iselile, i ženu - vernicu koja sebe pokloni Verovesniku, ako Verovesnik hoće da se njome oženi, samo tebi, a ne ostalim vernicima. Mi znamo šta smo vernicima propisali u vezi sa njihovim suprugama i onima koje su u njihovom vlasništvu, a i da ti ne bi bilo teško. A Allah oprašta grehe i milostiv je.“ S. 33:50 Pickthall
„osim onih koji obavljaju molitvu koji su u svojim molitvama ustrajni, i oni u čijim imovinama ima određeni deo za milostinju za onog koji prosi i za onoga koji je u potrebi ali ne prosi, i oni koji u Sudnji dan veruju, i oni koji od kazne Allahove strahuju, a od kazne svoga Gospodara niko nije siguran, i oni koji svoja stidna mesta čuvaju, osim od svojih supruga ili onih koje su u njihovom vlasništvu - oni, zaista, prekor ne zaslužuju.“ S. 70:22-30 Y. Ali
Hadis beleži neke od sramnih stvari koje su muslimani činili svojim zarobljenicama i robinjama:
Abu Sirma reče Abu Sa'idu al-Hudriju (neka je Alah zadovoljan njime): O Abu Sa'ide, jesi li čuo Alahovog Poslanika kako pominje al-'azl? On reče: Da, i dodade: Pošli smo s Alahovim Poslanikom u pohod na Bi'l-Mustalik i zarobili neke izvrsne arapske žene; i poželeli smo ih, jer smo patili zbog odsustva svojih žena, (ali istovremeno) smo za njih želeli i otkupninu. Zato smo odlučili da imamo odnose s njima, ali uz primenu 'azla (povlačenje muškog polnog organa pre izlivanja semena radi izbegavanja začeća). Ali rekosmo: Činimo nešto dok je Alahov Poslanik među nama; zašto ga ne bismo pitali? Tako smo upitali Alahovog Poslanika, a on reče: Nije važno ako to ne činite, jer svaka duša koja treba da se rodi do Dana vaskrsenja rodiće se. (Sahih Muslim, Book 8, Number 3371: http://www.usc.edu/dept/MSA/fundamentals/hadithsunnah/muslim/008.smt.html#008.3371)
Džabir je preneo da je jedan čovek došao Alahovom Poslaniku (neka je mir na njega) i rekao: Imam robinju koja nam je sluškinja i nosi nam vodu, i imam odnose s njom, ali ne želim da zatrudni. On reče: Primenjuj 'azl ako tako želiš, ali ono što joj je određeno doći će joj. Taj čovek se povukao (na neko vreme), a zatim došao i rekao: Devojka je zatrudnela, nato on reče: Rekao sam ti da će joj doći ono što joj je određeno. (Sahih Muslim, Book 8, Number 3383: http://www.usc.edu/dept/MSA/fundamentals/hadithsunnah/muslim/008.smt.html#008.3383)
Šokantno je da predanja tvrde da je Alah muslimanima dao pravo ne samo da spavaju sa zarobljenicama a da se njima ne ožene, nego i da to čine u prisustvu njihovih muževa!
Abu Said al-Hudri je rekao: Alahov poslanik je poslao vojni pohod na Avtas povodom bitke kod Hunejna. Sreli su svog neprijatelja i borili se s njima. Porazili su ih i zarobili. Neki od drugova Alahovog Poslanika oklevali su da imaju odnose sa zarobljenicama u prisustvu njihovih muževa koji su bili nevernici. Tada je Alah, Uzvišeni, objavio kuranski stih: „I zabranjuju vam se udate žene, osim one koje su u vašem vlasništvu.“. To jest, one su im dozvoljene kada isteknu njihovi periodi čekanja. (Sunan of Abu Dawud, Volume 2, Number 2150)
A rečima Ibn Kathira, iz njegovog komentara na Q. 4:24:
„osim one koje su u vašem vlasništvu“
osim onih žena koje steknete u ratu, jer takve žene su vam dozvoljene nakon što se uverite da nisu trudne.
Imam Ahmed je zabeležio da je Abu Sa'id al-Hudri rekao: "Zarobili smo neke žene iz oblasti Avtasa koje su već bile udate, i nije nam bilo po volji da imamo polne odnose s njima jer su već imale muževe. Zato smo upitali Proroka o toj stvari, i objavljen je ovaj ajet…
„I zabranjuju vam se udate žene, osim one koje su u vašem vlasništvu.“.
Posledično, imali smo polne odnose s tim ženama." Ovo je formulacija koju su zabeležili At-Tirmizi, An-Nesai, Ibn Džerir i Muslim u svom Sahihu. (Tafsir Ibn Kathir (Abridged) Volume 2, Parts 3, 4 & 5 (Surat Al-Baqarah, Verse 253, to Surat An-Nisa, Verse 147), skratila grupa učenjaka pod nadzorom šejha Safiur-Rahmana Al-Mubarakpurija [Darussalam Publishers & Distributors, Riyadh, Houston, New York, Lahore; prvo izdanje, mart 2000], str. 422: http://tafsir.com/default.asp?sid=4&tid=10803; podebljanje naše)
4. Gnusoba za Jahvea
Prava Božja Reč kaže:
„Kad ko uzme ženu i oženi se njom, pa se dogodi da mu ona ne bude po volji, što on nađe na njojzi štogod ružno, neka joj napiše knjigu raspusnu i da joj u ruke, pa neka je otpusti iz svoje kuće. A ona otišavši iz kuće njegove, ako otide i uda se za drugoga, Pa ako ovaj drugi muž omrzne na nju i napiše joj knjigu raspusnu i da joj u ruku, i otpusti je iz svoje kuće, ili ako umre ovaj drugi muž koji se oženi njom, Tada pređašnji muž koji je otpusti ne može je opet uzeti za ženu, pošto se s njega ona oskvrnila, jer je gad pred Gospodom. Tako ne daj da se griješi zemlja koju ti Gospod Bog tvoj daje u našljedstvo.“ Ponovljeni zakoni 24:1-4
Muhamed, s druge strane, zapoveda:
„Razvod može biti dva puta, nakon čega se ona, ili lepo i pravedno zadržava, ili joj se uz dobročinstvo poslednji razvod daje! A vama nije dopušteno da uzimate bilo šta od onoga što ste im darovali, osim ako se njih dvoje plaše da Allahove propise neće da izvršavaju. A ako se bojite da njih dvoje Allahove propise neće da izvršavaju, onda im nije greh da se ona otkupi. To su Allahove granice, pa ih ne prekoračujte! A oni koji Allahove granice prekoračuju, to su pravi nepravednici! A ako je opet razvede, ona mu nije nakon toga dopuštena sve dok se ne uda za drugog muža. Pa ako je i on razvede, onda njima dvoje nije greh da se jedno drugom vrate, ako misle da će Allahove propise izvršavati. To su Allahove granice koje On objašnjava ljudima koji znaju.“ S. 2:229-230
Ono što Jahve naziva gnusobom, Muhamed naziva dopuštenim!
5. Muhamed i žene
Muhamed je želeo da se razvede od jedne od svojih žena zato što je postala prestara. Kuran aludira na taj događaj:
„Ako se neka žena plaši muževe mržnje ili izbegavanja, onda se oni neće ogrešiti ako se međusobno nagode, a nagodba je bolja. Ljudske duše sklone su pohlepi. I ako vi budete lepo postupali i Allaha se bojali - pa Allah u potpunosti zna ono što radite.“ S. 4:128
Ibn Kesir kaže:
Sklapanje mira bolje je od razdvajanja. Primer takvog mira može se videti u priči o Sevdi bint Zem'a, od koje je PROROK ŽELEO DA SE RAZVEDE KADA JE OSTARILA, ali je ona sklopila mir s njim tako što je noć koju je on provodio s njom ponudila Aiši, kako bi je zadržao. Prorok je prihvatio te uslove i zadržao je.
Ebu Davud et-Tajalisi zabeležio je da je Ibn Abas rekao: „Sevda se plašila da bi je Alahov Poslanik mogao razvesti, pa je rekla: ’O Alahov Poslaniče! Nemoj me razvesti; daj moj dan Aiši.’ I on je tako učinio…
U dva Sahiha zabeleženo je da je Aiša rekla da je, kada je Sevda bint Zem'a OSTARILA, ustupila svoj dan Aiši, a Prorok je Sevdinu noć provodio sa Aišom ...
<„a nagodba je bolja“>. ODNOSI SE NA TO DA ŽENA USTUPA NEKA OD SVOJIH BRAČNIH PRAVA i na to da on tu ponudu prihvata. Takav kompromis je bolji od potpunog razvoda, kao što je Prorok učinio kada je zadržao Sevdu bint Zem'a. Time je Prorok postavio primer koji njegov ummet treba da sledi, jer je to dopušten čin ... (prethodni citat preuzet i prilagođen iz Tafsir Ibn Kathir - Abridged, Volume 2, Parts 3, 4 & 5, Surat Al-Baqarah, Verse 253, to Surat An-Nisa, Verse 147 [Darussalam Publishers & Distributors, Riyadh, Houston, New York, Lahore; prvo izdanje mart 2000], str. 599-601, i Tafsir Ibn Kathir, Part 5, Sura An-Nisa, ayat 24-147, skratio šejh Muhammad Nasib Ar-Rafa’i [Al-Firdous Ltd., London, 2000, prvo izdanje], str. 193-194; podebljanje naše)
Muhamed je izazvao raskid braka svog usvojenog sina Zejda, a zatim je oženio njegovu bivšu ženu:
„Kad Allah i Poslanik Njegov nešto odrede, onda ni vernik ni vernica nemaju pravo po svom nahođenju da postupe. A ko Allaha i Njegovog Poslanika ne posluša, taj je sigurno skrenuo s Pravog puta. A kad ti reče onom kome je Allah milost darovao, a kome si i ti dobro učinio: „Zadrži svoju suprugu i boj se Allaha!“ – U sebi si skrivao ono što će Allah da obelodani i bojao si se ljudi, a preče je da se bojiš Allaha. I pošto je Zejdova potreba za njom prestala i od nje se razveo, Mi smo je za tebe udali kako se vernici više ne bi ustručavali da se žene ženama posinaka svojih kad se oni od njih razvedu. Kako Allah odredi, tako treba biti. Verovesniku nije greh da čini ono što mu Allah naredi jer takav je bio Allahov propis i za one koji su bili pre i nestali, a Allahova odredba je neminovna.“ S. 33:36-38 Hilali-Khan
Predanja kažu:
Muhamed ibn Jahja ibn Hajan pripoveda: „Božji Poslanik je došao u kuću Zejda ibn Harise tražeći ga. Možda ga je Božji Poslanik u tom trenutku promašio, i zato je rekao: ’Gde je Zejd?’ Otišao je u njegovu kuću tražeći ga i, kada ga nije našao, Zejneb bint Džahš je ustala da ga [dočeka] u kućnoj haljini, ali Božji Poslanik se okrenuo od nje. Rekla je: ’Nije ovde, Božji Poslaniče, zato te molim uđi; otac i majka moji neka su ti otkup.’ Božji Poslanik je odbio da uđe. Zejneb je požurila da se obuče kada je čula da je Božji Poslanik pred njenim vratima, pa je poskočila u žurbi, i Božjem Poslaniku se dopala kada je to učinila. Otišao je mrmljajući nešto što se jedva moglo razumeti osim ove rečenice: ’Hvala Bogu koji upravlja srcima.’ Kada se Zejd vratio kući, rekla mu je da je Božji Poslanik dolazio. Zejd je upitao: ’Pozvala si ga da uđe, zar ne?’ Odgovorila je: ’Zamolila sam ga, ali je odbio.’ Rekao je: ’Jesi li čula [da kaže] nešto?’ Odgovorila je: ’Kada se okrenuo, čula sam ga kako govori nešto što sam jedva mogla razumeti. Čula sam ga kako kaže: „Hvala Bogu koji upravlja srcima.” ’ Zejd je otišao Božjem Poslaniku i rekao: ’O Božji Poslaniče, saznao sam da si dolazio u moju kuću. Jesi li ušao? O Božji Poslaniče, otac i majka moji neka su ti otkup. Možda ti se dopala Zejneb. Mogu je ostaviti.’ Božji Poslanik je rekao: ’Zadrži svoju ženu.’ Zejd je rekao: ’O Božji Poslaniče, ostaviću je.’ Božji Poslanik je rekao: ’Zadrži svoju ženu.’ Pa kada ju je Zejd ostavio, ona je navršila svoj zakonski rok pošto se odvojila od Zejda. Dok je Božji Poslanik sedeo i razgovarao sa Aišom, obuzeo ga je trans, a kada je prošao, nasmešio se i rekao: ’Ko će otići Zejnebi da joj kaže da mi ju je Bog venčao sa neba?’ Božji Poslanik je proučio: ’Tako si rekao onome koga je Bog obdario i koga si i ti sam obdario: „Zadrži svoju ženu.” ’ Aiša je rekla: ’Mnogo sam slušala o njenoj lepoti i, štaviše, o tome kako ju je Bog venčao sa neba, pa sam rekla: „Sigurno će se time hvaliti pred nama.” ’ Selema, sluga Božjeg Poslanika, požurio je da joj to javi. Dala mu je nešto srebrnog nakita koji je nosila.” (Ibn Sa`d, al-Tabaqat al-Kubra 9 tomova [Beirut: Dar Sader, bez god. `Iyad, al-Qadi. al-Shifa fi sifat al-Mustafa. Beirut, 1980], tom 8, str. 101-102; Muhammad Ibn Jarir al-Tabari, Jami`al-bayan `an ta´wil al-Qur´an [Anali al-Taberija], priredio Mahmud Muhammad Shakir. 30 tomova [Kairo, 1968], tom 2, str. 452 i dalje.)
I:
„Imao je priliku da poseti Zejdovu kuću i, ugledavši Zejnebino nepokriveno lice, uzviknuo je, kao što bi musliman danas rekao diveći se lepoj slici ili kipu: Hvala Bogu, vladaru srca! Te reči, izgovorene u prirodnom divljenju, Zejneb je često ponavljala svom mužu da pokaže kako je i sam Prorok hvalio njenu lepotu, što je prirodno još više pojačalo njegovo nezadovoljstvo.” (Syed Ameer Ali, The Spirit of Islam [Chatto and Windus. London, England. 1974 (1890)], str. 235; podebljanje naše)
Gospod Isus upozorava na svakoga ko bi požudeo za ženom drugog čoveka i ukrao je:
„Čuli ste kako je kazano starima: Ne čini preljubu. A ja vam kažem da svaki koji pogleda na ženu sa željom za njom, već je učinio preljubu sa njom u srcu svome.“... „Tako je kazano: Ko otpusti ženu svoju, neka joj da knjigu otpusnu. A ja vam kažem da svaki koji otpusti ženu svoju, osim zbog preljube, navodi je da čini preljubu; i koji se oženi otpuštenicom, preljubu čini.“ Matej 5:27-28, 31-32
Kada su Muhamedove žene postale ljubomorne zbog povlašćenog postupanja prema njegovoj najmlađoj ženi Aiši, on je rekao:
Prenosi Urva od Aiše:
Žene Alahovog Poslanika bile su u dve grupe. Jednu grupu činile su Aiša, Hafsa, Safija i Sevda; a drugu grupu Um Selema i ostale žene Alahovog Poslanika. Muslimani su znali da Alahov Poslanik voli Aišu, pa ako bi neko od njih imao poklon i želeo da ga da Alahovom Poslaniku, odložio bi to dok Alahov Poslanik ne dođe u Aišin dom, a onda bi mu poslao svoj poklon u njen dom. Grupa Um Seleme je o tome zajedno raspravljala i odlučila da Um Selema zamoli Alahovog Poslanika da kaže ljudima da mu poklone šalju u kuću one žene kod koje se on zatekne. Um Selema je rekla Alahovom Poslaniku šta su rekle, ali on nije odgovorio. Zatim su je one (te žene) pitale o tome. Rekla je: „Ništa mi nije rekao.” Zamolile su je da ponovo razgovara s njim. Razgovarala je s njim ponovo kada ga je srela na svoj dan, ali on nije dao odgovor. Kada su je pitale, odgovorila je da on nije dao odgovor. Rekle su joj: „Razgovaraj s njim dok ti ne odgovori.” Kada je došao njen red, ponovo je razgovarala s njim. Tada joj je rekao: „Nemoj me vređati kad je reč o Aiši, JER MI BOŽANSKA NADAHNUĆA NE DOLAZE NI NA JEDNOJ POSTELJI OSIM NA AIŠINOJ.” Na to je Um Selema rekla: „Kajem se Alahu što sam te povredila.” Zatim je grupa Um Seleme pozvala Fatimu, kćer Alahovog Poslanika, i poslala je Alahovom Poslaniku da mu kaže: „Tvoje žene traže da se prema njima i prema kćeri Ebu Bekra postupa jednako.” Fatima mu je zatim prenela poruku. Prorok je rekao: „O kćeri moja! Zar ne voliš onoga koga ja volim?” Ona je potvrdno odgovorila, vratila se i ispričala im kako stvari stoje. Zamolile su je da ponovo ode kod njega, ali je odbila. Tada su poslale Zejneb bint Džahš, koja je otišla kod njega i upotrebila oštre reči govoreći: „Tvoje žene traže da se prema njima i prema kćeri Ibn Ebu Kuhafe postupa jednako.” Na to je podigla glas i grdila Aišu u lice toliko da je Alahov Poslanik pogledao u Aišu da vidi hoće li ona uzvratiti. Aiša je počela da odgovara Zejnebi sve dok je nije ućutkala. Prorok je zatim pogledao u Aišu i rekao: „Ona je zaista kći Ebu Bekra.” (Sahih al-Bukhari, tom 3, knjiga 47, broj 755: http://www.usc.edu/dept/MSA/fundamentals/hadithsunnah/bukhari/047.sbt.html#003.047.755)
Zamislite to. Muhamed opravdava zanemarivanje pojedinih žena i povlašćeno postupanje prema Aiši time što bi Alah slao objave samo dok je on bio u posteljini svoje devojčice-neveste!
Sledeći hadis je prilično zanimljiv jer pokazuje da su čak i njegove žene znale da ima nečeg sumnjivog u tome što je Muhamed uvek uspevao da primi „objavu” koja mu je omogućavala da ostvari svoje želje i prohteve:
Prenosi Aiša:
Prezirala sam one žene koje su same sebe darovale Alahovom Poslaniku i govorila sam: „Zar žena može sebe da daruje (muškarcu)?” Ali kada je Alah objavio: „Možeš da zanemariš one među njima koje hoćeš i možeš da prihvatiš onu koju hoćeš, a možeš da zatražiš onu koju si udaljio, nijedno od toga nije tvoj greh.“ (33.51) rekla sam (Proroku): „Osećam da tvoj Gospodar žuri da ispuni tvoje želje i prohteve.” (Sahih al-Bukhari, tom 6, knjiga 60, broj 311: http://www.usc.edu/dept/MSA/fundamentals/hadithsunnah/bukhari/060.sbt.html#006.060.311)
6. Seks u raju
Kuran nagoveštava da će muškarci imati seks u raju:
„A bogobojazni će, zaista, da budu u rajskim baštama i blagodatima. Uživaće u onom što će im njihov Gospodar dati - i sačuvaće ih Gospodar njihov patnje u Ognju. Jedite i pijte i neka vam je prijatno, to je za ono što ste radili. Biće naslonjeni na poređanim divanima, a venčaćemo ih sa rajskim lepoticama krupnih očiju. Onima koji su verovali i za kojima su se njihova deca povela u verovanju priključićemo njihovu decu, a njihova dela nećemo nimalo da umanjimo - svaki čovek je zalog za ono što je uradio. Još ćemo da ih darujemo voćem i mesom kakvo budu želeli, jedni drugima će, u njemu, pune čaše dodavati - zbog njih neće da bude praznih beseda i pobuda na greh, a služiće ih njihova posluga nalik na skriveni biser,“ S. 52:17-24
„I oni koji su prednjačili – oni će prednjačiti! To su oni bliski, u rajskim baštama uživanja. Biće ih mnogo iz prvih, a malo iz zadnjih, na divanima izvezenim, jedni prema drugima na njima će da budu naslonjeni; služiće ih večno mladi dečaci, sa čašama i ibricima, i peharom punim pića iz tekućeg izvora od koga glava neće da ih boli i zbog koga neće pamet da izgube, i voćem koje će sami da biraju, i mesom ptičijim kakvo budu želeli. U njima će da budu i rajske lepotice krupnih očiju, slične skrivenom biseru u školjkama, kao nagrada za ono što su činili. U njima neće da slušaju prazne besede, ni grešni govor, nego samo reči: "Mir Božji, mir Božji!" A oni sa desne strane - šta će da bude sa onim sa desne strane? Biće među lotosovim drvećem bez bodlji, i među drvećem akacije nanizanim plodovima, i u prostranoj hladovini, pored tekuće vode i među raznovrsnim voćem koje će uvek da imaju i koje neće da bude zabranjeno i na uzdignutim posteljama. Njihovo stvaranje, zaista, ćemo da obnovimo, i devicama da ih učinimo, i onim koje se umiljavaju svojim muževima i istih godina za one sa desne strane. Biće ih mnogo iz prvih, a mnogo iz kasnijih.“ S. 56:10-40
Evo komentara Ibn Kesira u vezi sa K. 56:35-37:
Ebu Davud et-Tajalisi zabeležio je da je Enes rekao da je Alahov Poslanik rekao,
<U raju će verniku biti data tolika i tolika snaga za žene.>
Enes je rekao: „Upitao sam: ’O Alahov Poslaniče! Hoće li to neko moći?’ On je rekao,
<<Biće mu data snaga STOTINE (LJUDI)>>”
Et-Tirmizi je to takođe zabeležio i rekao: „Sahih Garib.” Ebu el-Kasim et-Taberani zabeležio je da je Ebu Hurejra rekao da je Alahov Poslanik bio upitan: „O Alahov Poslaniče! Hoćemo li imati polne odnose sa svojim ženama u raju?” On je rekao,
<<Čovek će moći da ima polni odnos SA STOTINU DEVICA U JEDNOM DANU.>>
El-Hafiz Ebu Abdulah el-Makisi je rekao: „Po mom mišljenju, hadis ispunjava kriterijume Sahiha, a Alah najbolje zna.” (Tafsir Ibn Kathir - Abridged, Volume 9, Surat Al-Jathiyah to the end of Surat Al-Munafiqun, str. 429-430: http://tafsir.com/default.asp?sid=56&tid=51961; podebljanje i velika slova naši)
Kuran takođe precizira kakvi su delovi tela tih devica:
„Zaista bogobojaznima pripada mesto spasa i uživanja: bašte i vinogradi, i devojke mlade, istih godina, i pehari puni.“ S. 78:33 A.J. Arberry (vidi i prevode N.J. Dawooda i J.M. Rodwella)
Ibn Kesir daje potpuniji i detaljniji opis toga kako te grudi izgledaju:
<„vinogradi, i devojke mlade, istih godina“,> što znači device krupnih očiju SA POTPUNO RAZVIJENIM GRUDIMA. Ibn Abas, Mudžahid i drugi su rekli,
<Kawa'ib> „To znači OKRUGLE GRUDI. Time su mislili DA ĆE GRUDI TIH DEVOJAKA BITI POTPUNO OBLE I DA NEĆE VISITI, jer će biti device, jednake po godinama…” (Tafsir Ibn Kathir, Abridged, Volume 10, Surat At-Tagabun to the end of the Qur'an, str. 333-334: http://tafsir.com/default.asp?sid=78&tid=56825; podebljanje i velika slova naši)
Kuran nastavlja:
„Služiće ih večno mlada posluga; da ih vidiš, pomislio bi da su prosuti biser.“ S. 76:19
Hadisi potvrđuju da ovi opisi jela, pića i devica za uživanje nisu simbolični ili alegorijski, već stvarni prikazi onoga što će se dešavati u Muhamedovom raju:
Muhamed je preneo da su neki (ljudi) govorili sa osećajem ponosa a neki su raspravljali o tome da li će u raju biti više muškaraca ili više žena. Povodom toga je Ebu Hurejra preneo da je Ebu el-Kasim (Sveti Prorok) (mir neka je na njega) rekao: (Pripadnici) prve grupe koja uđe u raj imaće lica sjajna kao pun mesec noću, a oni iz sledeće grupe imaće lica sjajna kao zvezde koje sijaju na nebu, i svako će imati dve žene, a srž njihovih golenica presijavaće se ispod mesa, i u raju neće biti nikoga bez žene. (Sahih Muslim, knjiga 40, broj 6793: http://www.usc.edu/dept/MSA/fundamentals/hadithsunnah/muslim/040.smt.html#040.6793)
Preneseno je od Ebu Hurejre drugim lancem prenosilaca da je Alahov Poslanik rekao: (Pripadnici) prve grupe koja uđe u raj imaće lica sjajna kao zvezde na nebu. Neće ni mokriti, ni vršiti veliku nuždu, niti će patiti od kijavice, niti će pljuvati, a češljevi će im biti od zlata, znoj će im biti mošus, gorivo njihovih žeravnika biće alojevo drvo, i žene će im biti device krupnih očiju, a obličje će im biti isto, kao jedna jedina osoba, po obličju njihovog oca (Adama), visokog šezdeset lakata. (Sahih Muslim, knjiga 40, broj 6795: http://www.usc.edu/dept/MSA/fundamentals/hadithsunnah/muslim/040.smt.html#040.6795)
Hamam b. Munebih je preneo: Ovo su neki od hadisa koje je Ebu Hurejra preneo od Alahovog Poslanika (mir neka je na njega), a jedan je i ovaj, da je rekao: (Pripadnici) prve grupe koja bude primljena u raj imaće lica sjajna kao pun mesec noću. Neće ni pljuvati, ni patiti od kijavice, ni vršiti veliku nuždu. Posuđe i češljeve imaće od zlata i srebra, gorivo njihovih žeravnika biće alojevo drvo, a znoj će im biti mošus i svaki od njih imaće dve supruge (toliko lepe) da će se srž njihovih golenica videti kroz meso. Među njima neće biti nesloge ni neprijateljstva u srcima. Srca će im biti kao jedno srce, slaveći Alaha jutrom i večeri. (Sahih Muslim, knjiga 40, broj 6797: http://www.usc.edu/dept/MSA/fundamentals/hadithsunnah/muslim/040.smt.html#040.6797)
Džabir je preneo: Čuo sam Alahovog Poslanika (mir neka je na njega) kako kaže da će stanovnici raja jesti i piti, ali neće ni pljuvati, ni mokriti, ni vršiti veliku nuždu, niti patiti od kijavice. Rečeno je: Pa šta će onda biti sa hranom? Na to je rekao: Podrignuće i oznojiće se (i time će s njihovom hranom biti gotovo), a znoj će im biti mošus i slaviće i hvaliti Alaha lako kao što vi dišete. (Sahih Muslim, knjiga 40, broj 6798: http://www.usc.edu/dept/MSA/fundamentals/hadithsunnah/muslim/040.smt.html#040.6798)
Komentarišući razlog atentata na egipatskog profesora i kolumnistu Faraga Fodu, kolumnista New York Timesa Judith Miller piše:
„Otprilike dve nedelje pre ubistva, ismejao je ono što je među islamistima važilo za intelektualni diskurs, navodeći nedavnu propoved najpopularnijeg egipatskog propovednika, Abdela Hamida Kiška, slepog šejha koji je stalno napadao i vladu i njen zvanični verski establišment. Kišk je govorio svojoj publici da će muslimani koji uđu u raj uživati u VEČNIM EREKCIJAMA i u društvu mladih dečaka okićenih minđušama i ogrlicama. Neki od uleme, verskih učenjaka na El-Azharu, državnom sedištu islamskog učenja, nisu se s tim složili. Da, rekli su, muškarci u raju imaće erekcije, ALI SAMO PRODUŽENE, NE VEČNE. Drugi stručnjaci su osporavali mogućnost pederastije u raju. ’Da li je to ono što brine muslimane na kraju 20. veka?’ pitao je Foda u kolumni u časopisu October. ’Svet oko nas bavi se osvajanjem svemira, genetskim inženjeringom i čudima kompjutera’, dok su se muslimanski učenjaci, napisao je ’u tuzi i bolu’, brinuli o seksu u raju. U kolumni objavljenoj neposredno pre nego što je ubijen, Foda je izvestio da je tuniska vlada video-snimila militantne islamske vođe na njihovim molitvenim ćilimima kako, ne želeći da čekaju raj, vode ljubav sa lepim ženama ovde na zemlji. U međuvremenu, egipatski militanti u Asjutu naređivali su vernicima da ne jedu patlidžane i tikvice zbog njihove sličnosti sa polnim organima. ’Grupa Tame opsednuta je seksom’, napisao je.” (Miller, God Has Ninety-Nine Names [A Touchstone Book, objavio Simon & Schuster, 1997], str. 26-27; podebljanje naše)
Najodvratniji i najuznemirujući deo svega ovoga jeste to što je Muhamed tvrdio da će Marija, majka našeg vaskrslog Gospoda, biti jedna od njegovih žena u raju. Ibn Kesir piše:
„Božji Poslanik… je rekao: ’Bog ME JE U RAJU OŽENIO MARIJOM, KĆERKOM IMRANOVOM i faraonovom ženom i Mojsijevom sestrom.’ (Taberani)” (Ibn Kathir, Qisas al-Anbiya [Kairo: Dar al-Kutub, 1968/1388], str. 381 – kako se navodi u knjizi Mary The Blessed Virgin of Islam autorke Aliah Schleifer [Fons Vitae; ISBN: 1887752021; 1. jul 1998], str. 64; podebljanje i velika slova naši)
Šta kaže istinita Božja Reč?
„I odgovarajući Isus reče im: Sinovi ovoga vijeka žene se i udaju; A koji se udostojiše dobiti onaj vijek i vaskrsenje iz mrtvih, niti se žene niti se udaju; Jer više ne mogu umrijeti, jer su kao anđeli, i sinovi su Božiji kada su sinovi vaskrsenja.“ Luka 20:34-36
„Jer Carstvo Božije nije jelo ni piće, nego pravednost i mir i radost u Duhu Svetome.“ Rimljanima 14:17
TVRDNJA 6
Muhamed je bio nesiguran u sopstveno spasenje:
„Ja nisam prvi poslanik i ne znam šta će da bude sa mnom ili sa vama; ja sledim samo ono što mi se objavljuje, i ja sam samo jasni opominjač.“ S. 46:9
Prenosi Um el-Ala:
Žena iz Ensarija koja je dala zavet vernosti Proroku, da su Ensarije bacale kocku o smeštaju Muhadžira. Odlučeno je da Osman ibn Maz'un stanuje kod njih (tj. kod porodice Um el-Ala). Osman se razboleo i ja sam ga negovala dok nije umro, i pokrili smo ga njegovom odećom. Zatim je Prorok došao k nama i ja sam (obraćajući se mrtvom telu) rekla: „O Ebu es-Saibe, neka je Alahova milost na tebi! Svedočim da te je Alah počastvovao.” Na to je Prorok rekao: „Otkud znaš da ga je Alah počastvovao?” Odgovorila sam: „Ne znam. Neka su moj otac i moja majka žrtvovani za tebe, o Alahov Poslaniče! Ali ko je drugi toga dostojan (ako nije Osman)?” Rekao je: „Što se njega tiče, tako mi Alaha, smrt ga je stigla, i ja se nadam najboljem za njega. Tako mi Alaha, iako sam Alahov Poslanik, ipak ne znam šta će Alah učiniti sa mnom”, Tako mi Alaha, nikada više neću tvrditi da je neko pobožan posle njega. To me je ražalostilo, i kada sam zaspala, videla sam u snu reku koja teče za Osmana ibn Maz'una. Otišla sam Alahovom Poslaniku i ispričala mu to. On je primetio: „To simbolizuje njegova (dobra) dela.” (Sahih al-Bukhari, tom 5, knjiga 58, broj 266: http://www.usc.edu/dept/MSA/fundamentals/hadithsunnah/bukhari/058.sbt.html#005.058.266)
Muhameda je njegovo božanstvo takođe prilično često korilo i pretilo mu,
„A kad im se uče Naše jasne reči, onda oni koji ne veruju da će da stanu pred Nama govore: „Donesi ti neki drugi Kur'an, ili ga izmeni!“ Reci: „Nije moje da ga ja sam od sebe menjam, ja sledim samo ono što mi se objavljuje, ja se bojim, ako budem nepokoran svome Gospodaru, patnje na Velikom danu.““ S. 10:15 Pickthall
„Neka ti Allah oprosti što si dozvolio da izostanu! Inače bi ti se otkrili oni koji govore istinu, a znao bi i one koji lažu.“ S. 9:43 Pickthall
„To je mudrost koju ti tvoj Gospodar objavljuje. I ne smatraj da pored Allaha postoji drugo božanstvo, da ne bi bio bačen u Pakao, ponižen i od milosti odbačen.“ S. 17:39 Pickthall
„I zamalo da te oni odvrate od onoga što ti Mi objavljujemo, da bi protiv Nas nešto drugo izneo, i tada bi te oni kao prijatelja prihvatili. A da te nismo učinili čvrstim, gotovo da bi im se malo priklonio, i tada bismo ti, zaista, dali da iskusiš dvostruku patnju u životu i dvostruku patnju posle smrti; tada ne bi nikoga našao da te od Nas spasi.“ S. 17:73-75 Shakir
„O Verovesniče, boj se Allaha, a nevernike i licemere ne slušaj - Allah, uistinu, sve zna i mudar je!“ S. 33:1
„A tebi, i onima pre tebe, je objavljeno: „Ako bi druga božanstva pored Allaha obožavao tvoja dela bi sigurno propala, i sigurno bi bio među stradalnicima."“ S. 39:65 Shakir
„Kur'an je, zaista, govor objavljen plemenitom Poslaniku, a nije govor nikakvog pesnika - kako vi malo verujete! I nisu reči nikakvog proroka - kako vi malo razmišljate! Objava je on od Gospodara svetova! A da je on o Nama iznosio kojekakve reči, Mi bismo ga desnicom dohvatili, a onda mu žilu kucavicu presekli,“ S. 69:40-46 Y. Ali
I bilo mu je više puta zapoveđeno da se pokaje za svoje grehe:
„Mi tebi objavljujemo Knjigu s Istinom, da ljudima sudiš onako kako ti Allah pokazuje pa ne budi branilac izdajicama. I Allaha moli za oprost; Allah, uistinu, oprašta grehe i milostiv je. I ne zauzimaj se za one koji sami sebe izneveravaju, Allah, zaista, ne voli onoga koji je izdajnik grešnik.“ S. 4:105-107 Hilali-Khan
„Pa ti budi strpljiv - Allahovo obećanje je istina - i moli da ti budu oprošteni gresi, i svoga Gospodara slavi i hvali uveče i ujutru!“ S. 40:55 Pickthall
„Znaj da nema boga osim Allaha! Traži oprost za svoje grehe i za vernike i vernice! Allah zna kuda se krećete i gde boravite.“ S. 47:19 Hilali-Khan
„Kada Allahova pomoć i pobeda dođu, i vidiš ljude kako u skupinama ulaze u Allahovu veru, ti slavi i veličaj svoga Gospodara hvaleći Ga i moli Ga da ti oprosti, On zaista stalno prima pokajanje.“ S. 110:1-3 Hilali-Khan
Uporedite ovo sa uverenošću koju Gospod Isus daje svojim istinskim sledbenicima:
„I ja im dajem život vječni, i nikad neće izginuti, i niko ih neće oteti iz ruke moje. Otac moj koji mi ih je dao veći je od sviju; i niko ih ne može oteti iz ruke Oca mojega.“ Jovan 10:28-29
„Isus joj reče: Ja sam vaskrsenje i život; koji vjeruje u mene ako i umre, živjeće. I svaki koji živi i vjeruje u mene neće umrijeti vavijek. Vjeruješ li ovo? Reče mu: Da, Gospode! Ja vjerujem da si ti Hristos Sin Božiji koji dolazi u svijet.“ Jovan 11:25-27
„A i mnoga druga znamenja učini Isus pred učenicima svojim, koja nisu zapisana u knjizi ovoj. A ova su zapisana da vjerujete da Isus jeste Hristos, Sin Božiji, i da vjerujući imate život u ime njegovo.“ Jovan 20:30-31
I sa apsolutnom čistotom i svetošću Gospoda Isusa:
„Prođi se, šta hoćeš od nas, Isuse Nazarećanine? Došao si da nas pogubiš? Znam te ko si, Svetac Božiji.“ Marko 1:24
„Tada mu odgovori Simon Petar: Gospode, kome ćemo otići? Ti imaš riječi života vječnoga. I mi smo povjerovali i poznali da si ti Hristos Sin Boga živoga.“ Jovan 6:68-69
„Koji govori sam od sebe, svoju slavu traži; a ko traži slavu Onoga koji ga je poslao, taj je istinit i nema u njemu nepravde.“ Jovan 7:18
„I Onaj koji me posla sa mnom je. Ne ostavi Otac mene sama; jer ja svagda činim što je njemu ugodno.“ Jovan 8:29, 46
„A vi se odrekoste Sveca i Pravednika i isprosiste čovjeka ubicu da vam pokloni.“ Dela apostolska 3:14
„Kojega od proroka ne protjeraše oci vaši? I pobiše one koji predskazaše dolazak Pravednika, kojega sada vi izdajnici i ubice postadoste“ Dela apostolska 7:52
„A on mi reče: Bog otaca naših izabra te da poznaš volju njegovu, i da vidiš Pravednika, i da čuješ glas iz usta njegovih:“ Dela apostolska 22:14
„Jer Njega, koji nije znao grijeha, učini grijehom nas radi, da mi postanemo pravda Božija u Njemu.“ 2. Korinćanima 5:21
„Jer nemamo prvosveštenika koji ne bi mogao sastradati nemoćima našim, nego Prvosveštenika koji je u svemu kušan kao i mi, ali bez grijeha.“ Jevrejima 4:15
„Jer takav nam Prvosveštenik trebaše: svet, nezlobiv, čist, odvojen od grješnika i viši od nebesa;“ Jevrejima 7:26
„Koliko li će više krv Hrista, koji Duhom vječnim prinese sebe neporočna Bogu, očistiti savjest vašu od mrtvih djela, da biste služili Bogu živome i istinitome.“ Jevrejima 9:14
„Znajući da se propadljivim srebrom ili zlatom ne iskupiste iz svojega sujetnoga življenja, od otaca vam predanoga, Nego časnom krvlju Hrista, kao Jagnjeta neporočnog i bezazlenog,“ 1. Petrova 1:18-19
„Jer ste na to i pozvani, jer i Hristos postrada za vas, ostavljajući vam primjer da idete njegovim stopama; On grijeha ne učini, niti se nađe prijevara u ustima njegovim; On vrijeđan, ne uzvraćaše uvredom; stradajući, ne prijećaše, nego je prepustio Onome koji pravedno sudi. On grijehe naše sam iznese na tijelu svojem na drvo, da za grijehe umremo, i za pravdu živimo, jer se njegovom ranom iscijeliste.“ 1. Petrova 2:21-24
„Zato i Hristos jedanput za grijehe naše postrada, pravednik za nepravednike, da nas privede Bogu, usmrćen tijelom, a oživjevši duhom;“ 1. Petrova 3:18
„Vidite koliku nam je ljubav dao Otac, da se djeca Božija nazovemo i budemo; zato nas svijet ne poznaje, jer Njega ne pozna. Ljubljeni, sada smo djeca Božija, i još se ne otkri šta ćemo biti; a znamo da kada se otkrije, bićemo slični Njemu, jer ćemo ga vidjeti kao što jeste. I svaki koji ovu nadu ima u Njega, očišćava sebe, kao On što je čist. Svaki koji čini grijeh i bezakonje čini; a grijeh jeste bezakonje. I znate da se On javi da grijehe naše uzme; i grijeha u Njemu nema. Svaki koji u Njemu prebiva ne griješi; svaki koji griješi nije ga vidio niti ga je poznao. Dječice, niko da vas ne vara: koji tvori pravdu pravedan je, kao što je On pravedan; Onaj koji tvori grijeh od đavola je, jer đavo griješi od početka. Radi toga se javi Sin Božiji da razori djela đavolja. Svaki koji je rođen od Boga ne čini grijeh, jer sjeme Njegovo ostaje u njemu, i ne može griješiti, jer je od Boga rođen. Po ovome se poznaju djeca Božija i djeca đavolja: Svaki koji ne tvori pravdu nije od Boga, ni onaj koji ne voli brata svojega.“ 1. Jovanova 3:1-10
Ove tvrdnje konačno pokazuju da Muhamed nije istinski prorok Boga i da Kuran, koji je preneo kao otkrivenje, ne može biti od Boga.
Amin. Dođi, Gospode Isuse, dođi. Ti si zaista Vaskrsli i živ si u vekove vekova. Volimo besmrtnog Gospoda slave.