Ponovni osvrt na najveću zapovest prema Isusu, 3. deo

Sada dolazimo do završnog dela naše rasprave.

Jovanovo jevanđelje i monoteizam

Ally usmerava svoju pažnju na Jovanovo jevanđelje kako bi dokazao svoju tvrdnju da Isus nije Bog.

Poziva se na Jovan 17:1 i iznosi sledeće izuzetno značajno priznanje:

U 17. poglavlju, stihu 1, Isus je podigao oči ka nebu i molio se, OSLOVLJAVAJUĆI BOGA KAO OCA. (Naglasak velikim slovima naš)

Zatim citira 3. stih da bi pokazao da je Otac jedini istiniti Bog.

„A ovo je vječni život da poznaju tebe jednoga istinitoga Boga i koga si poslao Isusa Hrista.“ (Jovan 17:3).

Razlog zbog kojeg je ovo izuzetno značajno jeste taj što Ally, izgleda, previđa činjenicu da je, priznajući da je Isus potvrdio da je Otac jedini istiniti Bog, u suštini utvrdio da Muhamed stoji osuđen kao lažni prorok prema učenju istorijskog Isusa!

Kao što smo već ranije primetili, Muhamed je oštro napadao hrišćane zbog tvrdnje da je Isus Božji Sin:

„Jevreji govore: „Uzejr je Allahov sin“, a hrišćani kažu: „Mesija je Allahov sin.“ To su njihove reči, iz njihovih usta, oponašaju reči prethodnih nevernika - ubio ih Allah! Kuda se odmeću?“ S. 9:30 Shakir

Otišao je čak dotle da je poricao da je njegov bog ikome otac, a posebno Jevrejima i hrišćanima:

„Jevreji i hrišćani kažu: „Mi smo deca Allahova i Njegovi miljenici.“ Reci: „Pa zašto vas On kažnjava zbog vaših greha?“ A nije tako! Vi ste kao i ostali ljudi koje On stvara: kome hoće On će da oprosti, a koga hoće On će da podvrgne patnji. Allahova je vlast na nebesima i na Zemlji i na onome što je između njih, i kod Njega je konačno odredište.“ S. 5:18 Muhamed Asad – up. Kuran 19:88-95; 21:26

Jevreji i hrišćani bi ga očigledno obavestili da nisu verovali da je Bog njihov Otac u biološkom, prokreativnom smislu, što bi njima bilo (i danas jeste) jednako bogohulno kao i Muhamedu. Naprotiv, jasno bi mu rekli da to podrazumevaju u čisto duhovnom i odnosnom smislu, budući da je Bog duhovno Biće koje ne opšti sa boginjama ili ženama.

To znači da je Muhamed odbacio ideju o Bogu kao Ocu u duhovnom smislu, jer je pogrešno mislio da njegov bog nekome može biti otac jedino ako ga je polno začeo:

„On je Stvoritelj nebesa i Zemlje, bez prethodnog primera. Otkud Njemu dete kad nema žene?! On sve stvara, i samo On sve zna.“ S. 6:101 Asad

Ipak, budući da Alah ne opšti polno, to znači da ne može biti ničiji otac.

A sada uporedite to sa načinom na koji se Gospod Isus molio u 17. poglavlju Jovana:

„Ovo izgovori Isus, pa podiže oči svoje nebu i reče: Oče, došao je čas, proslavi Sina svojega, da i Sin tvoj proslavi tebe; Kao što si mu dao vlast nad svakim tijelom, da svemu što si mu dao, daruje im život vječni. A ovo je vječni život da poznaju tebe jednoga istinitoga Boga i koga si poslao Isusa Hrista. Ja te proslavih na zemlji; djelo svrših koje si mi dao da izvršim. I sada proslavi ti mene, Oče, u tebe samoga, slavom koju imadoh u tebe prije nego svijet postade.“ Jovan 17:1-5

Iz Hristove molitve treba primetiti nekoliko stvari. Prvo, Isus ne samo da Boga naziva svojim Ocem, već i tvrdi da je delio istu slavu sa Ocem pre nego što je svet uopšte nastao!

Međutim, Stari zavet odlučno potvrđuje da Jahve svoju božansku slavu ne deli ni sa kim:

„Sebe radi, sebe radi učiniću, jer kako bi se hulilo na ime moje? I slave svoje neću dati drugome. Čuj me, Jakove i Izrailju, kojega ja pozvah: Ja sam Prvi, ja sam i Pošljednji.“ Isaija 48:11-12

Ovde Jahve tvrdi da je „Prvi i Poslednji“, titula koja ukazuje na njegovo nestvoreno i večno postojanje, i to u istom kontekstu u kojem kaže da svoju slavu ne daje drugome.

Zanimljivo je da se i Kuran slaže da je titula „Prvi i Poslednji“ jedno od Božjih imena,

„On je Prvi i Poslednji, i nad svime Dominantni i u biti svega Pronicljivi; i On sve zna!“ S. 57:3 Asad

a Isus ide toliko daleko da upravo ovu božansku titulu pripisuje sebi!

„I kad ga vidjeh, padoh k nogama njegovim kao mrtav, i On položi desnu ruku svoju na me govoreći: Ne boj se, ja sam Prvi i Posljednji I Živi; i bijah mrtav i evo živ sam u vijekove vijekova, i imam ključeve od smrti i od pakla.“ Otkrivenje 1:17-18 – up. 2:8; 22:12-13, 16, 20

Drugo, Hrist takođe kaže da je Otac njemu, Sinu, dao vlast nad svakim telom, kako bi on bio taj koji daje večni život svima koje mu Otac da.

Niti je to jedini put kada Isus tako govori. Na drugom mestu u Jovanu, Isus tvrdi da ne samo da daje večni život, već da će biti i onaj koji će vaskrsnuti mrtve iz njihovih grobova samo zvukom svog suverenog glasa!

„Jer kao što Otac podiže mrtve i oživljava, tako i Sin koje hoće oživljava. Jer Otac ne sudi nikome, nego je sav sud dao Sinu, Da svi poštuju Sina kao što poštuju Oca. Ko ne poštuje Sina ne poštuje ni Oca koji ga je poslao. Zaista, zaista vam kažem: Ko moju riječ sluša i vjeruje Onome koji me je poslao, ima život vječni, i ne dolazi na sud, nego je prešao iz smrti u život. Zaista, zaista vam kažem, da dolazi čas, i već je nastao, kada će mrtvi čuti glas Sina Božijega, i čuvši ga oživjeće. Jer kao što Otac ima život u sebi, tako dade i Sinu da ima život u sebi; I dade mu vlast i da sudi, jer je Sin Čovječiji. Ne čudite se tome, jer dolazi čas u koji će svi koji su u grobovima čuti glas Sina Božijega, I izići će oni koji su činili dobro u vaskrsenje života, a oni koji su činili zlo u vaskrsenje suda.“ Jovan 5:21, 25-29

„A Isus im reče: Ja sam hljeb života: koji meni dolazi neće ogladnjeti, i koji u mene vjeruje neće nikad ožednjeti. Nego vam rekoh: i vidjeli ste me, i ne vjerujete. Sve što mi daje Otac meni će doći; i onoga koji dolazi meni neću istjerati napolje. Jer sam sišao s neba ne da tvorim volju svoju, nego volju Oca, koji me posla. A ovo je volja Oca koji me posla, da sve što mi je dao ništa od toga ne izgubim, nego da to vaskrsnem u posljednji dan. A ovo je volja Oca koji me posla, da svaki koji vidi Sina i vjeruje u njega ima život vječni; i ja ću ga vaskrsnuti u posljednji dan. Tada gunđahu Judejci na njega što reče: Ja sam hljeb koji siđe s neba, I govorahu: Nije li ovo Isus, sin Josifov, kome mi znamo oca i mater? Kako, dakle, on govori: S neba sam sišao?“ Jovan 6:35-42

Treće, Isus je čak tvrdio da je po suštini jedno sa Ocem:

„Ovce moje slušaju glas moj, i ja njih poznajem, i za mnom idu. I ja im dajem život vječni, i nikad neće izginuti, i niko ih neće oteti iz ruke moje. Otac moj koji mi ih je dao veći je od sviju; i niko ih ne može oteti iz ruke Oca mojega. Ja i Otac jedno smo. A Judejci opet podigoše kamenje da ga kamenuju. Isus im odgovori: Mnoga dobra djela pokazah vam od Oca svojega, za koje od tih djela me kamenujete? Odgovoriše mu Judejci govoreći: Ne kamenujemo te za dobro djelo, nego za hulu, što se ti, čovjek budući, praviš Bog.“ Jovan 10:27-33

Hrist otvoreno tvrdi da je jedno sa Ocem u davanju večnog života i u čuvanju svojih ovaca da nikada ne propadnu. Ove božanske funkcije pretpostavljaju da je Sin, baš kao i Otac, svemoćan i sveprisutan.

Stoga, pošto je Otac jedini istiniti Bog, a Isus je suštinski jedno s njim, to znači da je i Isus jedini istiniti Bog.

Tako Ally ponovo navodi biblijske odlomke koji su u sukobu s njegovom muslimanskom teologijom!

Ono što ovo čini još ironičnijim jeste to što Ally tvrdi da će pravi Isusovi sledbenici slediti Hrista u potvrđivanju da je jedino Otac jedini istiniti Bog!

Neki kažu da je Otac Bog, Sin Bog i Sveti Duh Bog. Ali Isus je rekao da je OTAC jedini istiniti Bog. Pravi Isusovi sledbenici slediće ga i u tome. (Naglasak naš)

Nekoliko odgovora na Allyjev promašaj. Prvo, Isus nije rekao da je JEDINO Otac jedini istiniti Bog; to je prosto Allyjevo namerno izvrtanje odlomka kako bi ga uskladio sa svojim islamskim pretpostavkama.

Drugo, kada bi hrišćani sledili Hrista u tom pogledu, bili bi prinuđeni da odbace Muhameda kao varalicu i lažnog proroka, pošto je poricao da je Bog Otac i da je Isus njegov voljeni Sin. Prema Jovanu, to Allyjevog proroka čini antihristom:

„Ko je lažljivac ako ne onaj ko poriče da Isus jeste Hristos. Taj je antihrist koji odriče Oca i Sina. Svaki koji odriče Sina, ni Oca nema; a koji priznaje Sina, ima i Oca.“ 1. Jovanova 2:22-23

Ko je naš Spasitelj prema Isusu?

Ally nastavlja sa izvrtanjem Svetog pisma, ovog puta citirajući Jovan 8:31 da bi utvrdio da vernici moraju nastaviti da drže Hristove zapovesti, kao što je verovanje u Šemu i njeno potvrđivanje. Iz toga pogrešno zaključuje da ne treba da volimo Isusa jednako koliko volimo Boga, i da su neki hrišćani krivi što vole Isusa čak i više od Boga, budući da ovog drugog vide kao osvetoljubivog, dok u Isusu vide svog Spasitelja od Božjeg gneva. Zatim aludira na Isaiju 43:11 i 45:21-22 da bi utvrdio da je Jahve naš jedini Spasitelj!

Ovo je zaista ironična tvrdnja kada dolazi od Allyja. On sigurno mora znati da je, prema tim istim jevanđeljima koja koristi da napadne božanstvo Hrista, Otac poslao svog voljenog Sina iz sopstvenog nebeskog prisustva da bude Spasitelj sveta!

„A sutradan vidje Jovan Isusa gdje dolazi k njemu, i reče: Gle, Jagnje Božije koje uzima na se grijehe svijeta!“ Jovan 1:29

„Jer Bog tako zavolje svijet da je Sina svojega Jedinorodnoga dao, da svaki koji vjeruje u njega ne pogine, nego da ima život vječni. Jer ne posla Bog Sina svojega na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spase kroz njega. Koji u njega vjeruje ne sudi mu se, a koji ne vjeruje već je osuđen, jer nije vjerovao u ime Jedinorodnoga Sina Božijega.“ Jovan 3:16-18

„A iz grada onoga mnogi od Samarjana povjerovaše u njega za riječ žene koja je svjedočila: Kaza mi sve što učinih. Kada, dakle, dođoše k njemu Samarjani, moljahu ga da ostane kod njih; i ostade ondje dva dana. I mnogo ih više vjerova za riječ njegovu, Te ženi govorahu: Sad ne vjerujemo više zbog tvoga kazivanja, jer sami smo čuli i znamo da je ovo zaista Spasitelj svijeta, Hristos.“ Jovan 4:39-42

„I ko čuje moje riječi i ne vjeruje, ja mu ne sudim; jer ne dođoh da sudim svijetu, nego da spasem svijet.“ Jovan 12:47

„I mi smo vidjeli i svjedočimo da je Otac poslao Sina – Spasitelja svijeta.“ 1. Jovanova 4:14

Zapravo, evo šta je Isus još rekao u 8. poglavlju Jovana, a što je Ally zgodno izostavio:

„Kad on ovo govoraše, mnogi povjerovaše u njega. Tada Isus govoraše onim Judejcima koji su mu povjerovali: Ako vi ostanete u nauci mojoj, zaista ste moji učenici; I poznaćete istinu, i istina će vas osloboditi. Odgovoriše mu: Mi smo sjeme Avraamovo, i nikad nikome nismo robovali. Kako ti govoriš: postaćete slobodni? Isus im odgovori: Zaista, zaista vam kažem da svako koji čini grijeh rob je grijehu. A rob ne ostaje u kući vavijek, sin ostaje vavijek. Ako vas, dakle, Sin oslobodi, zaista ćete biti slobodni. Znam da ste sjeme Avraamovo; ali tražite da me ubijete, jer moja riječ nema mjesta u vama. Ja govorim što sam vidio od Oca svojega, i vi, dakle, činite što ste vidjeli od oca vašega. Odgovoriše i rekoše mu: Otac naš je Avraam. Isus im reče: Da ste djeca Avraamova, činili biste djela Avraamova. A sada tražite da ubijete mene, čovjeka koji sam vam kazao istinu, koju čuh od Boga. To Avraam nije činio. Vi činite djela oca svojega. Tada mu rekoše: Mi nismo rođeni od bluda; jednoga oca imamo – Boga. A Isus im reče: Kad bi Bog bio otac vaš, ljubili biste mene; jer ja od Boga iziđoh i dođoh; jer nisam došao sam od sebe, nego me On posla. Zašto ne razumijete govor moj? Jer ne možete da slušate riječ moju. Vama je otac đavo, i želje oca svojega hoćete da činite; on bješe čovjekoubica od početka, i ne stoji u istini, jer nema istine u njemu; kad govori laž, svoje govori, jer je on laža i otac laži. A meni ne vjerujete, jer ja istinu govorim. Koji me od vas kori za grijeh? Ako li istinu govorim, zašto mi vi ne vjerujete? Onaj koji je od Boga riječi Božije sluša; zato vi ne slušate, jer niste od Boga. A Judejci odgovoriše i rekoše mu: Ne kažemo li mi dobro da si ti Samarjanin, i da je demon u tebi? Isus odgovori: U meni demona nema, nego poštujem Oca svojega; a vi me sramotite. A ja ne tražim slave svoje; postoji Onaj koji traži i sudi. Zaista, zaista vam kažem: Ko održi riječ moju neće vidjeti smrti vavijek. Tada mu rekoše Judejci: Sada znamo da je demon u tebi. Avraam umrije i proroci, a ti govoriš: ko održi riječ moju neće okusiti smrti vavijek. Eda li si ti veći od oca našega Avraama, koji umrije? I proroci pomriješe. Ko se ti sam praviš? A Isus odgovori: Ako ja proslavljam samoga sebe, slava je moja ništa. Otac je moj onaj koji me proslavlja, za koga vi govorite da je Bog vaš, I ne poznajete ga, a ja ga znam. I ako rečem da ga ne znam, biću laža kao i vi. Nego ga znam, i riječ njegovu držim. Avraam, otac vaš, bio je rad da vidi dan moj; i vidje i obradova se. A Judejci mu rekoše: Još nemaš ni pedeset godina, a Avraama si vidio? A Isus im reče: Zaista, zaista vam kažem: prije nego Avraam nastade, Ja jesam. Tada uzeše kamenje da bace na njega; a Isus se sakri, i iziđe iz hrama pa prođe između njih i tako otide.“ Jovan 8:30-36, 40, 42, 51-59

Isus ne samo da odlučno svedoči da je Sin koga je Otac poslao da iskupi ljude od njihovih grehova, već tvrdi i da je oduvek postojao, još pre nego što je Avram nastao!

Da li je Isus mogao jasnije da kaže da je preegzistentni božanski Sin i Spasitelj sveta?

Jovan nije jedini koji objavljuje činjenicu da je Isus Spasitelj svih koji se okrenu njemu:

„Pa će roditi sina, i nadjeni mu ime Isus“ (jevr. Ješua – „Jahve spasava / jeste spasenje“), „jer će on spasti narod svoj od grijeha njihovih.“ Matej 1:21

„I bijahu pastiri u onome kraju boraveći u polju i čuvajući stražu noću kod stada svojega. I gle, anđeo Gospodnji stade među njih, i slava Gospodnja obasja ih; i ispuniše se strahom velikim. I reče im anđeo: Ne bojte se; jer vam, evo, javljam radost veliku koja će biti svemu narodu. Jer vam se danas rodi Spas, koji je Hristos Gospod, u gradu Davidovu. I ovo vam je znak: naći ćete dijete povijeno gdje leži u jaslama. I ujedanput sa anđelom se pojavi mnoštvo vojske nebeske, koji hvaljahu Boga govoreći: Slava na visini Bogu, i na zemlji mir, među ljudima dobra volja.“ Luka 2:8-14

„Jer nema drugoga Imena pod nebom danoga ljudima kojim bismo se mogli spasti.“ Dela apostolska 4:12

„Njega Bog desnicom svojom uzvisi za Načalnika i Spasitelja, da dade Izrailju pokajanje i oproštenje grijehova.“ Dela apostolska 5:31

„Od njegovog sjemena, po obećanju, podiže Bog Izrailju Spasitelja Isusa,“ Dela apostolska 13:23

„I od Isusa Hrista, koji je Svjedok vjerni, Prvenac iz mrtvih, i Gospodar nad carevima zemaljskim. Onome koji nas ljubi i opra nas od grijeha naših krvlju svojom, I učini nas carstvom, sveštenicima Bogu i Ocu svojemu, njemu slava i moć u vijekove vijekova. Amin.“ Otkrivenje 1:5-6

„I pjevahu pjesmu novu govoreći: Dostojan si da uzmeš knjigu, i da otvoriš pečate njene; jer si bio zaklan i krvlju svojom iskupio si Bogu nas iz svakoga roda i jezika i naroda i plemena. I učinio si ih Bogu našemu carevima i sveštenicima i carovaće na zemlji.“ Otkrivenje 5:9-10 – up. 7:9-17

Dakle, Isus čini upravo ono za šta Stari zavet kaže da je Jahve u stanju da učini, naime, da spase svoj narod od njegovih grehova:

„Neka čeka Izrailj Gospoda; jer je u Gospoda milost, i velik je u njega otkup. I on će otkupiti Izrailja od svijeh bezakonja njegovijeh.“ Psalam 130:7-8

„Vi ste moji svjedoci, veli Gospod, i sluga moj kojega izabrah, da biste znali i vjerovali mi i razumjeli da sam ja; prije mene nije bilo Boga, niti će poslije mene biti. Ja sam, ja sam Gospod, i osim mene nema Spasitelja. Ja objavih, i spasoh, i naprijed kazah, a nikoji tuđ Bog među vama, i vi ste mi svjedoci, veli Gospod, i ja sam Bog. Ja sam od prije nego dan posta, i niko ne može izbaviti iz moje ruke; kad radim, ko će smesti? Ovako govori Gospod Izbavitelj vaš, Svetac Izrailjev: Vas radi poslaću u Vavilon i pobacaću sve prijevornice, i Haldejce s lađama, kojima se hvale. Ja sam Gospod Svetac vaš, stvoritelj Izrailjev, car vaš. Ovako govori Gospod koji je načinio po moru put i po silnijem vodama stazu, Koji izvodi kola i konje, vojsku i silu, da svi popadaju i ne mogu ustati, da se ugase kao što se gasi svještilo: Ne pominjite što je prije bilo i ne mislite o starijem stvarima. Evo, ja ću učiniti novo, odmah će nastati; nećete li ga poznati? Još ću načiniti u pustinji put, rijeke u suhoj zemlji. Slaviće me zvijeri poljske, zmajevi i sove, što sam izveo u pustinji vode, rijeke u zemlji suhoj, da napojim narod svoj, izbranika svojega. Narod koji sazdah sebi pripovjedaće hvalu moju. A ti, Jakove, ne priziva me, i bijah ti dosadan, Izrailju. Nijesi mi prinio jagnjeta na žrtvu paljenicu, i žrtvama svojim nijesi me počastio; nijesam te nagonio da mi služiš prinosima, niti sam te trudio da mi kadiš. Nijesi mi kupio za novce kada, niti si me pretilinom žrtava svojih nasitio, nego si me mučio svojim grijesima, i dosadio si mi bezakonjem svojim. Ja, ja sam brišem tvoje prijestupe sebe radi, i grijeha tvojih ne pominjem.“ Isaija 43:10-11, 25

„Oglasite, i dovedite, neka vijećaju zajedno: Ko je to od starine kazao? Ko je javio još onda? Nijesam li ja, Gospod? Nema osim mene drugoga Boga, nema Boga pravednoga i Spasitelja drugoga osim mene. Pogledajte u mene, i spašćete se svi krajevi zemaljski; jer sam ja Bog, i nema drugoga.“ Isaija 45:21-22

A jedini razlog zbog kojeg Isus može da spase svoj narod od njegovih grehova jeste taj što je on Jahve Bog ovaploćen (a ipak nije ni Otac ni Sveti Duh)!

Ponovo, primetite kako to logički funkcioniše:

1. Jedino je Jahve Spasitelj sveta koji je u stanju da izbavi svoj narod od njegovih grehova.
2. Isus je Spasitelj sveta koga je Otac poslao da izbavi njegov (Sinovljev) narod od njihovih grehova.
3. Isus je, dakle, Jahve Bog (iako nije ni Otac ni Sveti Duh).

Ovo objašnjava zašto je blaženi apostol Pavle mogao čak i da Isusa naziva našim velikim Bogom i Spasiteljem!

„Očekujući blaženu nadu i javljanje slave velikoga Boga i Spasa našega Isusa Hrista, Koji dade sebe za nas da bi nas iskupio od svakoga bezakonja, i da očisti za sebe narod izabrani koji revnuje u dobrim djelima.“ Titu 2:13-14

Pavle je znao da Isus mora biti Bog da bi mogao da iskupi narod za sebe i da ga očisti od njegovih grehova.

Prethodno izlaganje odgovara i na drugu Allyjevu primedbu:

Ako je Isus znao da je Bog trojstvo, zašto to nije rekao? Zašto nije rekao da je Bog jedan u tri, ili tri u jednom? Umesto toga, objavio je da je Bog jedan — i tačka. Pravi Isusovi podražavaoci podražavaće ga i u toj objavi Božje jednote. Neće dodavati reč tri tamo gde je Isus nikada nije izgovorio.

Suprotno Allyjevoj tvrdnji, Isus se nije zaustavio na potvrdi da je Bog jedan, već je nastavio da objavljuje da taj jedan Bog nije Biće koje postoji kao samo jedna Ličnost.

Zapravo, u svetlu svih dokaza koje smo izneli iz upravo onih spisa koje je i sam Ally citirao, da li su Hrist i njegovi sledbenici mogli biti jasniji da jedan Bog Izraela nije jedna jedina Ličnost, ili da Otac nije jedina božanska Ličnost? Zar nije očigledno iz svedočanstva Hrista i njegovih učenika da su Otac i Sin (kao i Sveti Duh), iako lično različiti, suštinski jedno i stoga Bog?

Prema tome, da li je Isus zaista morao unaokolo da koristi tačno onaj rečnik koji Ally predlaže, kada je ono što je rekao više nego dovoljno da dokaže da je istiniti Bog Avrama, Isaka i Jakova tri-Ličan, i da Jahve istovremeno postoji kao Otac, Sin i Sveti Duh?

Toliko o Allyjevom pozivanju na jevanđelja da bi utvrdio svoju tezu da Isus nije Bog i da je Muhamed bio prorok jednog istinitog Boga.

I Ally i Williams treba da shvate da Sveta Biblija razotkriva islam kao lažnu religiju i osuđuje Muhameda kao lažnog proroka. Jednostavno, nema načina da se ta činjenica zaobiđe.