Da li Sveto pismo sebe naziva Svetom Biblijom?

Muslimani tvrde da se, za razliku od reči Kuran koja se kao ime dato njihovom pismu pojavljuje unutar njihovih vlastitih svetih spisa, Sveto pismo nikada ne naziva tim imenom. Tvrde da se nigde ne mogu naći stihovi u kojima se reč Biblija upotrebljava da opiše Pisma koja su Jevreji i hrišćani prihvatili kao sveta, niti se ti spisi ikada nazivaju svetima.

Sa ovim prigovorima postoji nekoliko očiglednih problema. Prvo, izraz Biblija zapravo potiče iz samog Svetog pisma. Izveden je iz latinskog biblia, što opet dolazi iz grčkog. Biblia je oblik množine grčke reči biblion, koja je deminutiv od biblos. U latinskom je reč biblia postala imenica ženskog roda u jednini.

Vremenom je zbirka počela da se označava kao TA Knjiga ili Biblija. To je prevashodno zato što, iako se Sveto pismo sastoji od 66 pojedinačnih knjiga, autor je jedan, naime Sveti Duh Božiji:

„Reč ‘Biblija’ DOLAZI OD GRČKOG BIBLOS ili bublos, unutrašnje kore koja obavija srž biljke papirus od koje se u drevna vremena pravio papir (papyrus). Deminutivna množina biblia (knjige) U LATINSKOM JE POSMATRANA KAO JEDNINA, I OD TOGA JE NASTALA SAVREMENA ENGLESKA REČ…“ (Encyclopedia Americana, izdanje iz 2000. godine, tom 3, str. 648; podebljanje i velika slova naši)

I:

**„**Izraz ‘Biblija’ izveden je, preko latinskog Biblia (izvorno srednji rod množine, ali od ranog srednjeg veka tretiran KAO ŽENSKI ROD JEDNINE), od grčkog ta Biblia, doslovno „knjige“, uz izraženu ili podrazumevanu reč hiera (sveto). Jednina ove grčke reči, Biblion (po obliku deminutiv, ali bez deminutivnog značenja), javlja se u Lk 4,17, u odnosu na „SVITAK“ Isaije iz koga je Isus čitao u sinagogi u Nazaretu. Raniji oblik he BiBlos (knjiga, tj. Biblija), koji se javlja u 2 Mak 8,23, kao i njegova množina hai BiBloi, u Septuaginti u Dan 9,2, dolazi od izvornog oblika, he BiBlos, koji označava egipatski papirus, Grcima najpre poznat kao materijal za pisanje uvožen iz feničanskog grada VIBLOSA. Sinonimni izrazi za svetu knjigu (ili knjige) jesu hai graphai (spisi, Pisma) i he graphe (spis, Pismo, Biblija kao celina), koji se upotrebljavaju u Mt 21,42; 22,29; 26,54; itd. odnosno u Del 8,32; Rim 4,3; 9,17; itd.

„Upotreba jednine u ovim izrazima za označavanje mnogih spisa koji sačinjavaju Bibliju proizlazi IZ TOGA ŠTO SE ZBIRKA POSMATRA KAO JEDINSTVENA CELINA, uprkos mnoštvu njenih pisaca, JER JOJ JE BOG GLAVNI AUTOR…“ (New Catholic Encyclopedia, drugo izdanje, tom 2, str. 354; podebljanje i velika slova naši)

Drugo, kao što je već primećeno, reči biblos, biblion i biblia sve se koriste u Svetom pismu u vezi sa otkrivenjem:

"„I dadoše mu knjigu“ (biblion). „proroka Isaije“ (to biblion), „i otvorivši knjigu“ „I zatvorivši knjigu, vrati je služitelju pa sjede; i oči sviju u sinagogi bijahu uprte u njega.“ (to biblion), „I zatvorivši knjigu“" Luka 4:17-20 NKJV

"„A i mnoga druga znamenja učini Isus pred učenicima svojim, koja nisu zapisana u knjizi ovoj.“ „A i mnoga druga znamenja učini Isus pred učenicima svojim, koja nisu zapisana“ (en to biblio touto)." Jovan 20:30 NKJV

"„Jer je napisano u knjizi Psalama: Da bude dvor njegov pust, i da ne bude nikoga ko bi živio u njemu; i: Episkopstvo njegovo da primi drugi.“ „Jer je napisano“ (biblo) ..." Dela apostolska 1:20 NKJV

"„A Bog se okrenu od njih i predade ih da služe vojsci nebeskoj, kao što je pisano u knjizi Proroka: Eda što zaklano i žrtve prinesoste mi za četrdeset godina u pustinji, dome Izrailjev?“ „A Bog se okrenu od njih i predade ih da služe vojsci nebeskoj, kao što je pisano“ (en biblo ton propheton) ..." Dela apostolska 7:42 NKJV

"„Jer koji su god od djela zakona pod prokletstvom su, jer je napisano: Proklet svaki koji ne ostane u svemu što je napisano u Knjizi zakona da to čini.“ „Jer koji su god od djela zakona pod prokletstvom su, jer je napisano: Proklet svaki koji ne ostane u svemu što je napisano“ (en to biblio tou nomou), „u Knjizi zakona“" Galatima 3:10 NKJV

"„Kada dođeš, donesi mi ogrtač što sam ostavio u Troadi kod Karpa, i knjige, osobito one od pergamenta.“ „Kada dođeš, donesi mi ogrtač što sam ostavio u Troadi kod Karpa“ (kai ta biblia), „i knjige“" 2. Timoteju 4:13

"„Bijah u Duhu u dan Gospodnji, čuh glas iza sebe silan kao truba, koji govoraše: Što vidiš napiši u knjigu, i pošalji na sedam Crkava: u Efes, i u Smirnu, i u Pergam, i u Tijatiru, i u Sard, i u Filadelfiju, i u Laodikiju.“ „Što vidiš napiši u knjigu, i pošalji na sedam Crkava: u Efes, i u Smirnu, i u Pergam, i u Tijatiru, i u Sard, i u Filadelfiju, i u Laodikiju.“ (graphon eis biblion) „napiši u knjigu“…" Otkrivenje 1:10-11

"„Ja svjedočim svakome koji sluša riječi proroštva knjige ove: Ako ko dometne ovome, Bog će na njega nametnuti muke napisane u knjizi ovoj;“ „Ja svjedočim svakome koji sluša riječi proroštva“ (tes propheteias tou bibliou): „knjige ove“ „Ako ko dometne ovome, Bog će na njega nametnuti muke napisane“ (en to biblio); „u knjizi ovoj“ „I ako ko oduzme od riječi“ (tou bibliou tes propheteias), „knjige proroštva ovoga“ „Bog će oduzeti njegov dio od Drveta života, i od Grada svetoga“ (en to biblio touto)." Otk. 22:18-19

Treće, Biblija sebe zaista naziva Svetom:

"„Koje Bog naprijed obeća preko proroka svojih u Svetim Pismima,“ „Koje Bog naprijed obeća preko proroka svojih u“," Rimljanima 1:2

"„Sveštene spise“ „I što iz djetinjstva znaš“, „Sveštene spise“" 2. Timoteju 3:15

Štaviše, čak su i reči Stari i Novi zavet izvedene iz samog Svetog pisma. Na primer, reč Zavet (Testament) latinski je prevod grčke reči diatheke, koja se u Septuaginti upotrebljava za prevođenje jevrejske reči za savez (brit).

Pisma govore o tome da Bog sklapa Novi savez, a spisi Novog zaveta jesu zapis i ispunjenje tog obećanja:

"„A sada Ovaj dobi toliko uzvišenije služenje koliko je posrednik boljega Zavjeta, koji je na boljim obećanjima zasnovan. Jer da je prvi zavjet bio bez mane, ne bi se tražilo mjesto za drugi. Jer koreći njih govori: Evo, idu dani, govori Gospod, i učiniću sa domom Izrailjevim i sa domom Judinim Zavjet novi,“ ‘„Jer koreći njih govori:“, „Evo“, „idu dani“, „govori Gospod“. „Ne onakav zavjet koji učinih sa ocima njihovim u dan kad ih uzeh za ruku da ih izvedem iz zemlje Egipatske; jer oni ne ostaše u zavjetu mome, i ja ne marih za njih, govori Gospod.“ „Ne onakav zavjet“, „koji učinih sa ocima njihovim“, „u dan kad ih uzeh za ruku da ih izvedem iz zemlje Egipatske“, „jer oni ne ostaše u zavjetu mome, i ja ne marih za njih“. „govori Gospod“, „Jer ovo je Zavjet koji ću zavjetovati domu Izrailjevu poslije onih dana“. „govori Gospod“ „Staviću zakone moje u misli njihove“. „i napisaću ih na srcima njihovim“. „I niko neće učiti bližnjega svoga, i niko brata svoga, govoreći: Poznaj Gospoda; jer će me svi poznati, od maloga do velikoga.“, '„I niko neće učiti bližnjega svoga, i niko brata svoga, govoreći:“,' „Poznaj Gospoda“, „jer će me svi poznati“. „Jer ću biti milostiv nepravdama njihovim, i neću više spominjati grijehe njihove i bezakonja njihova.“, „Jer ću biti milostiv nepravdama njihovim“. „A kad veli Zavjet novi, prvi je učinio zastarjelim; a ono što zastarijeva i stari, blizu je iščeznuća.“ „kad veli“, „Zavjet novi“" Jevrejima 8:6-13 NET Bible

"„I zato je On posrednik Novoga Zavjeta, da poslije njegove smrti za iskupljenje od prestupa u prvome zavjetu, prizvani prime obećano vječno nasljedstvo. Jer gdje je zavještanje, mora da bude i smrt zavještača, Jer je zavještanje punovažno tek poslije smrti, pošto nikada ne važi dok je zavještač u životu. Jer ni prvi zavjet nije ustanovljen bez krvi. Tako, kada je Mojsej objavio sve zapovijesti Zakona svemu narodu, onda uze krvi od junaca i jaraca, s vodom i vunom crvenom i isopom, te pokropi i knjigu i sav narod, Govoreći: Ovo je krv zavjeta koji vama odredi Bog.“ ‘„Govoreći: Ovo je krv zavjeta koji vama odredi Bog.“.’ „A tako i skiniju i sve sasude bogoslužbene pokropi krvlju.“" Jevrejima 9:15-21 NET

"„A tako i čašu po večeri, govoreći: Ova je čaša Novi zavjet u krvi mojoj, koja se za vas prolijeva.“" Luka 22:20 NET

Nije nikakvo čudo što je Pavle mogao da nazove jevrejska Pisma, tačnije ploče sa Deset zapovesti, Starim savezom/zavetom:

"„Ako li služba smrti izrezana na kamenu slovima bješe u slavi, tako da i sinovi Izrailjevi ne mogoše gledati u lice Mojsejevo od slave lica njegova koja prolazi, Kako li neće služba Duha biti mnogo više u slavi? Jer kad je služba osude slava, mnogo većma izobiluje u slavi služba pravednosti. Jer se i ne proslavi ono što je proslavljeno tom prilikom zbog ove prevelike slave. Jer kad je slavno ono što prestaje, mnogo će više biti u slavi ovo što ostaje. Imajući, dakle, takvu nadu, sa velikom smjelošću se ponašamo, A ne kao što Mojsej metaše pokrivalo na lice svoje da ne bi mogli sinovi Izrailjevi gledati svršetak onoga što prestaje. No zaslijepiše pomisli njihove; jer do današnjeg dana to isto pokrivalo u čitanju Staroga Zavjeta ostaje neotkriveno, jer se ono u Hristu ukida; Nego do danas, kad se čita Mojsej, stoji pokrivalo na srcu njihovom; A kada bi se obratili ka Gospodu, ukinulo bi se pokrivalo.“" 2. Korinćanima 3:7-16 NET

Dakle, Sveto pismo ne samo da sebe naziva Svetim pismom, nego čak i razlikuje dva skupa Pisama, i njihove saveze, kao Stari odnosno Novi zavet.