Da li je Muhamed prorečen u Pesmi Solomonovoj? 1. deo

ILI

Čija je teologija više u skladu sa Solomonovom?

Nije retkost naići na muslimanske apologete koji tvrde da je Muhamed poimence prorečen u Pesmi Solomonovoj, poznatoj i kao Pesma nad pesmama (hebrejski Shir Hashirim). Prema tim polemičarima, Muhamedovo ime se pojavljuje na hebrejskom, doduše u obliku množine, u 5:16, gde stoji:

„Usta su mu slatka i sav je ljubak. Takav je moj dragi, takav je moj mili, kćeri Jerusalimske.“

Pretpostavlja se da reč machamaddim izgleda i zvuči kao Muhamed, te da stoga mora biti proroštvo o Muhamedu poimence.

Ova besmislica opovrgnuta je i u pisanom obliku i u javnim debatama, kao što pokazuju sledeći izvori:

Imajući sve prethodno u vidu, želimo da ovu tvrdnju sagledamo iz drugačijeg ugla, iz onog koji nastoji da je ispita u svetlu teologije koju je zastupao Solomon i da je uporedi sa Muhamedovim učenjima. Naposletku, ako Solomonovi spisi zaista sadrže proroštvo o Muhamedu, onda to znači da bi ova dvojica ljudi imala ista teološka uverenja, budući da nema nikakvog smisla tvrditi da bi Solomon govorio o proroku koji tek treba da dođe, a koji bi na kraju protivrečio Solomonovim temeljnim učenjima.

Razlog zbog kojeg smo odlučili da uporedimo Muhamedova verovanja sa Solomonovim jeste to što se sama Pesma pripisuje ovom drugom, jer je reč o ljubavnoj poemi napisanoj da izrazi ljubav i čežnju koje su on i njegova voljena žena gajili jedno prema drugom:

„Solomonova pjesma nad pjesmama.“ Pesma nad pesmama 1:1 – uporedi 1:5; 3:7, 9, 11

Nakon što je to rečeno, ispitajmo starozavetna Pisma da vidimo šta ovi dokumenti govore o Solomonovom odnosu prema Bogu i o njegovom pogledu na učenja kao što su Božje duhovno očinstvo, pomirenje i tako dalje.

Za početak, izričito nam se kaže da je Bog usvojio Solomona da bude njegov sin i da sedne na njegov zemaljski presto kao njegov zemaljski predstavnik, vladajući nad njegovim narodom Izrailjem, kako bi proslavio Boga odražavajući njegovo moralno savršenstvo, poput njegove ljubavi, samilosti, svetosti, pravednosti, nepristrasnosti i tako dalje. Solomon je takođe bio izričito izabran da sagradi Božji Hram kao mesto na kome će Božje prisustvo prebivati na jedinstven način i gde će se prinositi žrtve za pomirenje, radi oproštenja greha:

„nego ti javljam da će ti Gospod sazidati kuću. I kad se navrše dani tvoji da otideš k ocima svojim, podignuću sjeme tvoje nakon tebe, koje će biti između sinova tvojih, i utvrdiću carstvo njegovo. On će mi sazidati dom, i utvrdiću prijesto njegov dovijeka. Ja ću mu biti otac, i on će mi biti sin; a milosti svoje neću ukloniti od njega kao što sam uklonio od onoga koji bješe prije tebe. Nego ću ga utvrditi u domu svom i u carstvu svom dovijeka, i prijesto će njegov stajati dovijeka.“ 1. Dnevnika 17:10b-14

„Ali Gospod Bog Izrailjev izabra me iz svega doma oca mojega da budem car nad Izrailjem dovijeka; jer Judu izabra za vođa, i iz doma Judina dom oca mojega; i između sinova oca mojega bi mu volja da mene postavi carem nad svijem Izrailjem. A tako između svijeh sinova mojih (jer mnogo sinova dade mi Gospod) izabra Solomona, sina mojega, da sjedi na prijestolu carstva Gospodnjega nad Izrailjem. I reče mi: Solomon, sin tvoj, sazidaće moj dom i trijemove moje; jer njega izabrah sebi za sina, i ja ću mu biti otac. I utvrdiću carstvo njegovo dovijeka ako bude postojan da izvršuje zapovijesti moje i zakone moje kao danas.“ 1. Dnevnika 28:4-7

„Potom reče David svemu zboru: Blagoslovite sada Gospoda Boga svojega. I sav zbor blagoslovi Gospoda Boga otaca svojih, i savivši se, pokloniše se Gospodu i caru. I prinesoše Gospodu žrtve, i prinesoše Gospodu žrtve paljenice sjutradan: tisuću volova, tisuću ovnova, tisuću jaganjaca s naljevima njihovijem, i drugih žrtava mnogo za sav narod. I jedoše i piše pred Gospodom onaj dan veseleći se veoma. I postaviše drugom Solomona, sina Davidova carem, i pomazaše ga Gospodu za vođa, a Sadoka za sveštenika. I tako sjede Solomon na prijesto Gospodnji da caruje umjesto Davida, oca svojega, i bijaše srećan, i slušaše ga sav Izrailj. I svi knezovi i junaci i svi sinovi cara Davida dadoše ruke da će biti pokorni caru Solomonu. I Gospod uzvisi veoma Solomona pred svijem Izrailjem i dade mu slavu carsku kakve nijedan car prije njega nije imao u Izrailju.“ 1. Dnevnika 29:1, 20-25

Ovde vidimo da Jahve ne samo da postavlja Solomona na svoj zemaljski presto, već ga i veoma uzvisuje darujući mu veličanstvo i slavu kakvi nisu dati nijednom drugom caru. Zanimljivo je videti i kako se narod klanjao i Bogu i caru, očigledno zbog toga što je ovaj drugi imao status Jahvinog postavljenog vladara i zemaljskog predstavnika.

Zatim:

„I tako ispuni Gospod riječ svoju koju je rekao, jer ustah na mjesto oca svojega Davida i sjedoh na prijesto Izrailjev, kao što je rekao Gospod, i sazidah ovaj dom imenu Gospoda Boga Izrailjeva.“ 2. Dnevnika 6:1-2, 10

Konačno:

„Da je blagosloven Gospod Bog tvoj kojemu si omilio, te te posadi na prijesto svoj da caruješ umjesto Gospoda Boga svojega; jer Bog tvoj ljubi Izrailja da bi ga utvrdio dovijeka, zato im postavi tebe carem da sudiš i dijeliš pravicu.“ 2. Dnevnika 9:8

Da je Hram bio ustanovljen i radi pomirenja za grehe jasnije se vidi iz sledećih tekstova:

„Ali hoće li doista Bog stanovati s čovjekom na zemlji? Eto, nebo i nebesa nad nebesima ne mogu te obuhvatiti, a kamoli ovaj dom što ga sazidah. Ali, pogledaj na molitvu sluge svojega i na molbu njegovu, Gospode Bože moj, čuj viku i molitvu kojom ti se danas moli sluga tvoj. Da budu oči tvoje otvorene nad domom ovijem danju i noću, nad ovijem mjestom gdje si rekao da ćeš namjestiti ime svoje, da čuješ molitvu kojom će se moliti sluga tvoj na ovom mjestu. Čuj molbe sluge svojega i naroda svojega Izrailja, kojima će se moliti na ovom mjestu, čuj s mjesta gdje stanuješ, s neba, čuj i smiluj se. Kad ko zgriješi bližnjemu svojemu, te mu se da zakletva da se zakune, i zakletva dođe pred tvoj oltar u ovom domu, Ti čuj s neba, i učini, i sudi slugama svojim plaćajući krivicu i djela njegova obraćajući na njegovu glavu, a pravoga pravdajući i plaćajući mu po pravdi njegovoj. I kad se razbije pred neprijateljem narod tvoj Izrailj zato što ti zgriješe, pa se obrate i dadu slavu imenu tvojemu i pomole ti se i zamole te u ovom domu, Ti čuj s neba, i oprosti grijeh narodu svojemu Izrailju i dovedi ih opet u zemlju koju si dao njima i ocima njihovijem. Kad se zatvori nebo, te ne bude dažda zato što zgriješe tebi, pa ti se zamole na ovom mjestu i dadu slavu imenu tvojemu i od grijeha se svojega obrate, kad ih namučiš, Ti čuj s neba i oprosti grijeh slugama svojim i narodu svojemu Izrailju pokazav im put dobri kojim će hoditi, i pusti dažd na zemlju svoju koju si dao narodu svojemu u našljedstvo.“ 2. Dnevnika 6:18-27

„Potom javi se Gospod Solomonu noću i reče mu: Uslišio sam molbu tvoju i izabrao sam to mjesto da mi bude dom za žrtve. Ako zatvorim nebo da ne bude dažda, ili ako zapovjedim skakavcima da popasu zemlju, ili ako pustim pomor na narod svoj, I ponizi se narod moj na koji je prizvano ime moje, i pomole se, i potraže lice moje i povrati se od zlijeh putova svojih, i ja ću tada uslišiti s neba i oprostiću im grijeh njihov, i iscijeliću zemlju njihovu. I oči će moje biti otvorene i uši moje prignute k molitvi s toga mjesta. Jer sada izabrah i posvetih dom taj da bude ime moje tu dovijeka; i biće tu oči moje i srce moje vazda. A ti ako uzideš preda mnom kako je išao David otac tvoj, tvoreći sve što sam ti zapovjedio i držeći uredbe moje i zakone moje, Utvrdiću prijesto carstva tvojega kako sam obećao Davidu, ocu tvojemu, govoreći: Neće ti nestati čovjeka koji bi vladao u Izrailju.“ 2. Dnevnika 7:12-18

U sledećem odlomku dalje nam se kaže da mu je sam Bog dao ime Solomon, pa čak navodi i razlog zašto je to učinio:

„Potom dozva sina svojega Solomona i zapovjedi mu da sazida dom Gospodu Bogu Izrailjevu. I reče David Solomonu: Sine! Bio sam naumio da sazidam dom imenu Gospoda Boga svojega. Ali mi dođe riječ Gospodnja govoreći: Mnogo si krvi prolio i velike si ratove vodio; nećeš ti sazidati doma imenu mojemu, jer si mnogo krvi prolio na zemlju preda mnom. Evo, rodiće ti se sin, on će biti miran čovjek i smiriću ga od svijeh neprijatelja njegovijeh unaokolo; zato će mu biti ime Solomon; i mir i pokoj daću Izrailju za njegova vremena. On će sazidati dom imenu mojemu, i on će mi biti sin, a ja njemu otac, i utvrdiću prijesto carstva njegova nad Izrailjem dovijeka. Zato, sine, Gospod će biti s tobom, i bićeš srećan, te ćeš sazidati dom Gospoda Boga svojega kao što je govorio za te. Samo da ti da Gospod razum i mudrost kad te postavi nad Izrailjem da držiš zakon Gospoda Boga svojega. Tada ćeš biti srećan ako uzdržiš i ustvoriš uredbe i zakone koje je zapovjedio Gospod preko Mojsija Izrailju. Budi slobodan i hrabar, ne boj se i ne plaši se.“ 1. Dnevnika 22:6-13

Davidov sin je nazvan Solomon („mir“) zato što je Bog nameravao da tokom njegove vladavine podari Izrailju mir (shalom) i počinak od njihovih neprijatelja.

Bog je Solomonu dao i ime Jedidija, što znači „voljeni Jahvin“:

„Potom David utješi Vitsaveju, ženu svoju, i otide k njoj i leže s njom. I ona rodi sina, kojemu nadje ime Solomon. I mio bješe Gospodu. I posla Natana proroka, te mu nadje ime Jedidija, radi Gospoda.“ 2. Samuilova 12:24-25

Evo sažetka onoga što Sveto pismo uči o Solomonovim uverenjima i o njegovom položaju pred Bogom:

Bog je izabrao Solomona da bude njegov duhovni sin koji će sedeti na njegovom zemaljskom prestolu kako bi proslavio Boga tako što će svojom poslušnošću Božjoj propisanoj volji ispoljavati Božji savršeni karakter i Božju vladavinu.

Bog je Solomonu dao dva imena, jedno koje znači „mir“ (Solomon) i drugo koje znači „voljeni Jahvin“ (Jedidija). Ta imena ukazuju na to da je Solomon Božji voljeni sin preko koga će Bog podariti počinak i mir svom narodu Izrailju.

Bog je postavio Solomona da mu sagradi dom u kome bi mogao da prebiva među svojim narodom. Taj dom je služio i svrsi prinošenja žrtava za oproštenje greha.

Bog je veoma uzvisio Solomona i podario mu slavu, to jest carski sjaj, kakav nije dao nijednom drugom caru.

Solomon, međutim, nije bio jedini kome je ukazana čast da bude nazvan Božjim sinom i da sedne na Božji presto, jer je taj povlašćeni status Bog dao i njegovom ocu Davidu, a bio je to i blagoslov koji je Bog podario svima onima koji su potom sedeli na Božjem zemaljskom prestolu na mestu Davida, svog pretka. Bila je to naklonost za koju se Bog zakleo da je nikada neće opozvati:

„„Ja sam pomazao Cara svojega na Sionu, na svetoj gori svojoj.“ Kazaću naredbu Gospodnju; on reče meni: „Ti si Sin moj, ja te sad rodih. Išti u mene, i daću ti narode u našljedstvo, i krajeve zemaljske tebi u državu. Udarićeš ih gvozdenom palicom; razbićeš ih kao lončarski sud.““ Psalam 2:6-9

„Tada si govorio u utvari vjernima svojim, i rekao: „Poslah pomoć junaku, uzvisih izbranoga svojega iz naroda. Nađoh Davida, slugu svojega, svetim uljem svojim pomazah ga. Ruka će moja biti jednako s njim, i mišica moja krijepiće ga. Neće ga neprijatelj nadvladati, i sin bezakonja neće mu dosaditi. Potrću pred licem njegovijem neprijatelje njegove, i nenavidnike njegove poraziću. Istina je moja i milost moja s njim; i u moje ime uzvisiće se rog njegov. Pružiću na more ruku njegovu, i na rijeke desnicu njegovu. On će me zvati: Ti si otac moj, Bog moj i grad spasenja mojega. I ja ću ga učiniti prvencem, višim od careva zemaljskih. Dovijeka ću mu hraniti milost svoju, i zavjet je moj s njim vjeran. Produljiću sjeme njegovo dovijeka, i prijesto njegov kao dane nebeske. Ako sinovi njegovi ostave zakon moj, i ne uzidu u zapovijestima mojim; Ako pogaze uredbe moje, i zapovijesti mojih ne sačuvaju, Onda ću ih pokarati prutom za nepokornost, i ranama za bezakonje njihovo; Ali milosti svoje neću uzeti od njega, niti ću prevrnuti istinom svojom; Neću pogaziti zavjeta svojega, i što je izašlo iz usta mojih neću poreći. Jednom se zakleh svetošću svojom; zar da slažem Davidu? Sjeme će njegovo trajati dovijeka, i prijesto njegov kao sunce preda mnom; On će stajati uvijek kao mjesec i vjerni svjedok u oblacima.““ Psalam 89:19-37

„Zbog Davida sluge svojega nemoj odvratiti lica od pomazanika svojega. 3akle se Gospod Davidu u istini od koje neće odstupiti; od poroda tvojega posadiću na prijestolu tvojemu. Ako sinovi tvoji uščuvaju zavjet moj i otkrivenja moja kojima ću ih naučiti, onda će i sinovi njihovi dovijeka sjedjeti na prijestolu svom.“ Psalam 132:10-12

„Ali Gospod ne htje zatrti doma Davidova zbog zavjeta koji učini s Davidom i što mu bješe rekao da će dati vidjelo njemu i sinovima njegovijem uvijek.“ 2. Dnevnika 21:7

Nakon što je to rečeno, vreme je da pređemo na drugi deo našeg pobijanja.