Da li Kuran pogrešno predstavlja hrišćanska verovanja? 2. deo

Nastavljajući odande gde smo stali, Williams je zgodno propustio da citira ostatak 20. poglavlja Jovanovog jevanđelja, a sada ćemo videti i zašto:

„A Marija Magdalina otide i javi učenicima da je vidjela Gospoda i da joj ovo reče. A kad bi uveče onoga prvoga dana sedmice, i dok su vrata bila zatvorena, gdje se bijahu učenici njegovi sakupili zbog straha od Judejaca, dođe Isus, i stade na sredinu i reče im: Mir vam! I ovo rekavši, pokaza im ruke i rebra svoja. Tada se učenici obradovaše vidjevši Gospoda. A Isus im reče opet: Mir vam! Kao što je Otac poslao mene, i ja šaljem vas. I ovo rekavši, dunu i reče im: Primite Duha Svetoga! Kojima oprostite grijehe, opraštaju im se; i kojima zadržite, zadržani su. A Toma, zvani Blizanac, jedan od Dvanaestorice, ne bješe sa njima kada dođe Isus. A drugi mu učenici govorahu: Vidjeli smo Gospoda. A on im reče: Ako ne vidim na rukama njegovim rane od klinova, i ne metnem prst svoj u rane od klinova, i ne metnem ruku svoju u rebra njegova, neću vjerovati. I poslije osam dana opet bijahu unutra učenici njegovi i Toma s njima. Dođe Isus kad bijahu vrata zatvorena, i stade na sredinu i reče: Mir vam! Zatim reče Tomi: Pruži prst svoj amo i vidi ruke moje; i pruži ruku svoju i metni u rebra moja, i ne budi nevjeran nego vjeran. I odgovori Toma i reče mu: Gospod moj i Bog moj! Reče mu Isus: Zato što si me vidio, povjerovao si; blaženi koji ne vidješe a vjerovaše. A i mnoga druga znamenja učini Isus pred učenicima svojim, koja nisu zapisana u knjizi ovoj. A ova su zapisana da vjerujete da Isus jeste Hristos, Sin Božiji, i da vjerujući imate život u ime njegovo.“ Jovan 20:18-31

Ironično je da je, od svih poglavlja koja je mogao da navede, Williams izabrao upravo ono koje govori o Hristovom fizičkom, telesnom vaskrsenju i o njegovim javljanjima učenicima nakon smrti — a sve to islam poriče! To je ujedno i poglavlje u kojem učenici odaju čast Isusu kao Gospodu, dok Toma obožava vaskrslog Hrista kao svog Gospoda i Boga, ispovedanje koje Isus i prihvata i blagosilja!

Značajno je to što je Tomino proglašenje gotovo istovetno psalmističkoj hvali upućenoj Jahveu:

„Probudi se, ustani na sud moj, Bože moj i Gospode, i na parnicu moju. Sudi mi po pravdi svojoj, Gospode, Bože moj, da mi se ne svete.“ Psalam 34[jevr. 35]:23-24 LXX

Međutim, jevrejsko Sveto pismo izričito zabranjuje monoteističkom Jevrejinu da bilo koga osim Jahvea obožava kao svog Gospoda i Boga:

„Čuj, Izrailju: Gospod je Bog naš jedini Gospod. Zato ljubi Gospoda Boga svojega iz svega srca svojega i iz sve duše svoje i iz sve snage svoje.“… „Gospoda Boga svojega boj se, i njemu služi, i njegovim se imenom kuni. Ne idite za drugim bogovima između bogova drugih naroda, koji su oko vas. Jer je Bog revnitelj, Gospod Bog tvoj, usred tebe, pa da se ne bi razgnjevio Gospod Bog tvoj na te i istrijebio te sa zemlje.“ Ponovljeni zakoni 6:4-5, 13-15 LXX

Dakle, Hristos je takvo ispovedanje mogao da prihvati jedino ako su i on i njegovi sledbenici smatrali da je Isus bio (i jeste) Jahve Bog u telu (iako on nije ni Otac ni Sveti Duh).

Hristos je takođe prikazan kako duva Svetog Duha na svoje sledbenike da bi ih osposobio za službu propovedanja jevanđelja.

Ovo nije jedino mesto u Jovanovom jevanđelju gde se kaže da Isus može da udeli Svetog Duha:

„I Logos postade tijelo i nastani se među nama, i vidjesmo slavu njegovu, slavu kao Jedinorodnoga od Oca, pun blagodati i istine. Jovan svjedoči o njemu i viče govoreći: Ovo je onaj za koga rekoh: Koji za mnom dolazi ispred mene je, jer prije mene bješe.“… „Ja sam glas vapijućeg u pustinji: Poravnite put Gospodnji, kao što kaza Isaija prorok.“… „Odgovori im Jovan govoreći: Ja krštavam vodom, a među vama stoji koga vi ne znate. To je Onaj što dolazi za mnom, koji preda mnom bi, kome ja nisam dostojan odriješiti remena na obući njegovoj. Ovo se dogodi u Vitaniji s one strane Jordana gdje Jovan krštavaše. A sutradan vidje Jovan Isusa gdje dolazi k njemu, i reče: Gle, Jagnje Božije koje uzima na se grijehe svijeta! Ovo je Onaj za koga ja rekoh: Za mnom dolazi čovjek koji preda mnom bi, jer prije mene bješe. I ja ga ne znadoh, ali da se javi Izrailju, zato dođoh ja da krštavam vodom. I posvjedoči Jovan govoreći: Vidio sam Duha gdje silazi kao golub sa neba i ostade na njemu. I ja ga ne znadoh, ali Onaj koji me posla da krštavam vodom on mi reče: Na koga vidiš da silazi Duh i ostaje na njemu to je onaj koji krštava Duhom Svetim. I ja sam vidio i zasvjedočio da je on Sin Božiji.“ Jovan 1:14-15, 23, 26-34

Ovde jevanđelist prikazuje Jovana Krstitelja kao glasnika o kome je govorio prorok Isaija, onoga koji je poslat da pripremi dolazak samoga Jahvea Boga njegovom narodu. O tome uskoro više.

Krstitelj ne samo da objavljuje da je Hristos veći od njega, budući da nije dostojan ni da odreši remen na Isusovoj sandali, nego i svedoči da je Hristos onaj koji će krstiti ljude Svetim Duhom.

Markovo jevanđelje se u ovoj tački potpuno slaže s Jovanovim:

„Početak jevanđelja Isusa Hrista, Sina Božijega. Kao što je pisano kod proroka: Evo ja šaljem anđela svojega pred licem tvojim, koji će pripremiti put tvoj pred tobom. Glas vapijućeg u pustinji: Pripremite put Gospodnji, poravnite staze njegove. Pojavi se Jovan krsteći u pustinji, i propovijedajući krštenje pokajanja za oproštenje grijehova. I izlažaše k njemu sva Judejska zemlja i Jerusalimljani; i krštavaše ih sve u rijeci Jordanu, i ispovijedahu grijehe svoje. A Jovan bijaše obučen u kamilju dlaku, i imaše pojas kožni oko sebe; i jeđaše bilje i divlji med. I propovijedaše govoreći: Dolazi za mnom jači od mene pred kim ja nisam dostojan sagnuti se i odriješiti remena na obući njegovoj. Ja vas krstih vodom, a on će vas krstiti Duhom Svetim. I dogodi se u one dane da dođe Isus iz Nazareta Galilejskoga, i krsti ga Jovan u Jordanu. I odmah izlazeći iz vode vidje nebesa gdje se otvaraju i Duh kao golub silazi na njega. I glas dođe s neba: Ti si Sin moj ljubljeni koji je po mojoj volji.“ Marko 1:1-11

Ovo Williamsovim islamskim uverenjima stvara čitav niz problema.

Kao prvo, oba jevanđelja prikazuju Isusa kako vrši funkciju koju Stari zavet pripisuje jedino Jahveu, naime sposobnost da udahne ili podari Svetog Duha ljudskim bićima kako bi im dao biološki ili duhovni život:

„A stvori Gospod Bog čovjeka od praha zemaljskoga, i dunu mu u nos duh životni; i posta čovjek duša živa.“ Postanje 2:7

„I poznaćete da sam ja usred Izrailja, i da sam ja Gospod Bog vaš, i da nema drugoga, i narod moj neće se posramiti dovijeka. I poslije ću izliti Duh svoj na svako tijelo, i proricaće sinovi vaši i kćeri vaše, starci će vaši sanjati sne, mladići će vaši viđati utvare. I na sluge ću i na sluškinje u one dane izliti Duh svoj; I učiniću čudesa na nebu i na zemlji, krv i oganj i pušenje dima. Sunce će se pretvoriti u tamu i Mjesec u krv prije nego dođe veliki i strašni Dan Gospodnji. I svaki koji prizove ime Gospodnje spašće se; jer će na gori Sionu i u Jerusalimu biti spasenje, kao što je rekao Gospod, i u ostatku koji pozove Gospod.“ Joil 2:27-32 – up. Isaija 32:14-15; 34:16; 48:1-3; 59:19-21; Jezekilj 36:25-27; 37:12-14; 39:29

Kuran se u ovoj tački slaže s Božjom Rečju, budući da ne samo što prikazuje Alaha kako udahnjuje svoga Duha u čoveka da bi ga oživeo:

„Koji sve savršeno stvara, Koji je prvog čoveka stvorio od ilovače, a onda je učinio da njegovo potomstvo nastaje od uzorka beznačajne tečnosti, zatim mu skladno udove uobliči i u njega život udahne, i On vam je dao sluh i vid i razum, a kako vi malo zahvaljujete!“ S. 32:7-9 Pickthall – up. 15:28-29; 38:71-72

nego takođe dopušta Isusu da vrši istu tu božansku funkciju stvaranja i udahnjivanja života u nežive predmete!

„I poslaće ga kao poslanika Izrailjevim sinovima: „Doneo sam vam znak od vašega Gospodara: oblikovaću vam od ilovače nešto poput ptice, i u nju ću da duvnem, pa će, Allahovom dozvolom, da bude ptica; i izlečiću slepog od rođenja i gubavog, i oživljavaću mrtve Allahovom dozvolom; i kazivaću vam šta jedete i šta u domovima vašim čuvate. U svemu tome ima dokaza za vas, ako vernici budete.“ S. 3:49 Arberry

„Kad Allah kaže: „O Isuse, Marijin sine, seti se blagodati Moje prema tebi i tvojoj majci kada sam te Duhom blagoslovljenim (anđelom Gavrilom) pomogao pa si sa ljudima, u bešici i kao zreo čovek, razgovarao; i kada sam te naučio pismenosti i mudrosti, i Tori i Jevanđelju; i kada si, Mojom dozvolom, od blata nešto poput ptice oblikovao i u nju udahnuo, i kada je ona, Mojom dozvolom, postala ptica; i kada si, Mojom dozvolom, od rođenja slepog i gubavog izlečio; i kada si, Mojom dozvolom, dizao mrtve; i kada sam od tebe odbio Izrailjeve sinove, kad si im ti doneo jasne dokaze, pa su oni među njima koji nisu verovali - povikali: „Ovo nije ništa drugo do jasna vradžbina““ S. 5:110 Arberry

Drugo, oba jevanđelista opisuju ulogu Krstitelja u vezi s Isaijinim proroštvom da će Gospod Bog poslati izaslanika koji će objaviti radosnu vest o Jahveovom dolasku da prebiva među svojim narodom:

„Glas je nekoga koji viče: Pripravite u pustinji put Gospodnji, poravnite u pustoši stazu Bogu našemu. Sve doline neka se povise, i sve gore i bregovi neka se slegnu, i što je krivo neka bude pravo, i neravna mjesta neka budu ravna. I javiće se slava Gospodnja, i svako će tijelo vidjeti; jer usta Gospodnja govoriše.“… „Izidi na visoku goru, Sione, koji javljaš dobre glase; podigni silno glas svoj, Jerusalime, koji javljaš dobre glase; podigni, ne boj se. Kaži gradovima Judinijem: Evo Boga vašega. Evo, Gospod Bog ide na jakoga, i mišica će njegova obladati njim; evo, plata je njegova kod njega i djelo njegovo pred njim. Kao pastir pašće stado svoje; u naručje svoje sabraće jaganjce, i u njedrima će ih nositi, a dojilice će voditi polako.“ Isaija 40:3-5, 9-11

Budući da se oba ova pisca slažu i u tome da je Krstitelj poslat da najavi Hristov dolazak, to znači da su obojica želela da prenesu činjenicu da Isus nije niko drugi do sam Gospod Bog za koga je Isaija rekao da dolazi da spase svoje stado!

Logički, Williams nikako ne može da izbegne ovu činjenicu, ukoliko želi da bude dosledan, kao što pokazuje sledeći silogizam:

A. Krstitelj je izaslanik za koga je Isaija rekao da će biti poslat da objavi kako sam Gospod Bog dolazi da spase svoj narod.

B. Krstitelj svedoči da je poslat da pripremi Božji narod za Hristov dolazak.

C. To znači da je Isus Gospod Bog za koga je prorok Isaija rekao da dolazi da pase i spase svoje stado.

U svetlu navedenog, prosto je nepošteno da Williams tvrdi kako Markovo jevanđelje prikazuje Isusa kao vrlo ljudsku figuru, jer je očigledno da Marko prikazuje Isusa kao ljudsko biće koje je apsolutno božansko, opisujući ga kao ovaploćenog Jahvea Boga. To se dodatno vidi iz sledećeg mesta:

„I stavši prvosveštenik na sredinu, zapita Isusa govoreći: Zar ništa ne odgovaraš što ovi protiv tebe svjedoče? A on ćutaše i ništa ne odgovaraše. Opet ga prvosveštenik zapita i reče: Jesi li ti Hristos, Sin Blagoslovenoga? A Isus reče: Ja sam taj; i vidjećete Sina Čovječijega gdje sjedi sa desne strane Sile i dolazi na oblacima nebeskim. A prvosveštenik razdrije haljine svoje, i reče: Šta nam više trebaju svjedoci? Čuste hulu na Boga. Šta vam se čini? A oni ga svi osudiše da je zaslužio smrt.“ Marko 14:60-64

U navedenom odlomku Hristos aludira na sledeće starozavetne tekstove da bi opisao svoju Ličnost i svoj odnos prema Ocu:

„Reče Gospod Gospodu mojemu: Sjedi meni s desne strane dok položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojima.“ Psalam 110:1

„Vidjeh u noćnom viđenju i, gle, sa oblacima nebeskim kao da dolazaše Sin Čovječji i da stiže do Starca dana i pred Njega bi priveden. I dade Mu se vlast i čast i carstvo, i svi narodi i plemena i jezici da Mu služe; vlast Njegova je vlast vječna, koja neće proći, i carstvo Njegovo neće se razrušiti.“ Danilo 7:13-14

Isus tvrdi da je Davidov Gospod koji sedi na prestolu s desne strane Boga, kao i božanski Sin čovečji koji ne samo da vlada zauvek, nego mu se i svi narodi klanjaju na isti način na koji se obožava Bog:

„Carstvo, pak, i vlast i veličanstvo careva koji su pod cijelim nebom dade se Svetima Višnjega, a Carstvo Njegovo je Carstvo vječno, i sve vlasti Njemu će služiti i slušati Ga.“ Danilo 7:27

„Opomenuće se i obratiće se ka Gospodu svi krajevi zemaljski i pokloniće se pred njim sva plemena neznabožačka. Jer je Gospodnje carstvo; on vlada narodima. Ješće i pokloniće se svi pretili na zemlji; pred njim će pasti svi koji slaze u prah, koji ne mogu sačuvati duše svoje u životu. Sjeme će njihovo služiti njemu. Kazivaće se za Gospoda rodu potonjemu. Doći će, i kazivaće pravdu njegovu ljudima njegovijem, koji će se roditi; jer je on učinio ovo.“ Psalam 22:27-31

„Svi narodi, koje si stvorio, doći će i pokloniti se pred tobom, Gospode, i slaviti ime tvoje.“ Psalam 86:9 – up. Isaija 66:23; Zaharija 14:16-17; Otkrivenje 15:3-4

Hristos čak jaše na oblacima, što je još jedna božanska funkcija:

„Breme Misiru. Gle, Gospod sjedeći na oblaku laku doći će u Misir; i zatrešće se od njega idoli Misirski, i srce će se rastopiti u Misircima.“ Isaija 19:1

„Gospod je spor na gnjev i velike je moći; ali nikako ne pravda krivca; put je Gospodnji u vihoru i buri, i oblaci su prah od nogu njegovijeh.“ Naum 1:3 – up. Izlazak 24:10-11; 33:7-11; 40:34-38; Brojevi 10:34; Ponovljeni zakoni 33:26; Psalam 68:4, 33-34; 104:3; Matej 17:5

Štaviše, sedeti s desne strane Boga znači da Isus sada vlada s Božjeg sopstvenog nebeskog prestola kao suvereni Gospod svega stvorenog, jer psalmi kažu da Bog upravo tamo sedi:

„Gospod je u svetom dvoru svom, prijesto je Gospodnji na nebesima; oči njegove gledaju; vjeđe njegove ispituju sinove čovječije.“ Psalam 11:4

„Blagosiljaj, dušo moja, Gospoda, i sve što je u meni sveto ime njegovo. Blagosiljaj, dušo moja, Gospoda, i ne zaboravljaj nijednoga dobra što ti je učinio. On ti prašta sve grijehe i iscjeljuje sve bolesti tvoje; Izbavlja od groba život tvoj“… „Gospod na nebesima postavi prijesto svoj, i carstvo njegovo svijem vlada. Blagosiljajte Gospoda anđeli njegovi, koji ste silni krjepošću izvršujete riječ njegovu slušajući glas riječi njegove. Blagosiljajte Gospoda sve vojske njegove, sluge njegove, koje tvorite volju njegovu.“ Psalam 103:1-4, 19-21 – up. Ps. 2:4

Dakle, za razliku od anđela koji su prikazani kako stoje u pripravnosti da izvrše Božju volju, Gospod Isus zaista sedi na nebeskom prestolu, uz Boga Oca!

Zanimljivo je da Marko Hristu pripisuje upravo one iste božanske funkcije koje prethodni psalam pripisuje Jahveu:

„I uđe opet u Kapernaum poslije nekoliko dana; i ču se da je u kući. I odmah se skupiše mnogi tako da ne mogahu ni pred vratima da se smjeste; i kazivaše im riječ. I dođoše k njemu sa oduzetim, koga nošahu četvorica. I ne mogući približiti se k njemu od naroda, otkriše krov od kuće gdje on bijaše, i prokopavši spustiše odar na kome oduzeti ležaše. A Isus vidjevši vjeru njihovu, reče oduzetome: Sinko, opraštaju ti se grijesi tvoji! A ondje sjeđahu neki od književnika i pomišljahu u srcima svojim: Što ovaj tako huli na Boga? Ko može opraštati grijehe osim jednoga Boga? I odmah razumjevši Isus duhom svojim da oni tako pomišljaju u sebi, reče im: Što tako pomišljate u srcima svojim? Šta je lakše? Reći oduzetome: Opraštaju ti se grijesi; ili reći: Ustani i uzmi odar svoj, i hodi? No da znate da vlast ima Sin Čovječiji na zemlji opraštati grijehe; reče oduzetome: Tebi govorim: Ustani i uzmi odar svoj, i idi domu svome. I usta odmah, i uzevši odar iziđe pred svima tako da se svi divljahu i slavljahu Boga govoreći: Nikada tako što ne vidjesmo.“ Marko 2:1-12

Hristos je prikazan kako čini ono što, prema Psalmu 103, čini Jahve, naime oprašta grehe i isceljuje bolesti. Isus takođe odmah zna šta ljudi misle u svojim srcima, to jest u sebi, što je još jedna funkcija koju psalmi pripisuju jedino Bogu:

„Ne bi li Bog iznašao to? Jer on zna tajne u srcu.“ Psalam 44:21 – up. 139:1-6; 1. Carevima 8:39, 46-50

Marko čak prikazuje Isusa kako iskupljuje ljude svojom zamenskom žrtvom na krstu:

„Jer Sin Čovječiji nije došao da mu služe nego da služi, i da dade život svoj u otkup za mnoge.“ Marko 10:45

„I kad jeđahu uze Isus hljeb i blagoslovivši prelomi ga, i dade im, i reče: Uzmite, jedite; ovo je tijelo moje. I uze čašu i zablagodarivši dade im; i piše iz nje svi; I reče im: Ovo je krv moja Novoga zavjeta koja se prolijeva za mnoge. Zaista vam kažem: Više neću piti od roda vinogradskoga do onoga dana kad ću ga piti novoga u Carstvu Božijemu.“ Marko 14:22-25

I opet, reč je o božanskom delu za koje psalmi izričito tvrde da nijedno ljudsko biće nije sposobno da ga izvrši:

„Čovjek neće nikako brata osloboditi, neće dati Bogu otkupa za nj. Velik je otkup za dušu, i neće biti nigda Da ko dovijeka živi i ne vidi groba.“… „Ali će Bog dušu moju izbaviti iz ruku paklenih; jer me on prima.“ Psalam 49:7-9, 15

Williams sada ništa od ovoga ne može da porekne, jer njegovo sopstveno versko pismo potvrđuje da su funkcije koje je Marko pripisao Hristu isključivo božanske i da ih jedino Alah može vršiti.

Na primer, Kuran prikazuje Jevreje Muhamedovog vremena kako čekaju da im se Alah pojavi u zastorima od oblaka, zajedno sa svojim anđelima:

„Čekaju li oni da im Allah dođe u tminama oblaka, i anđeli, i da bude svemu kraj?! A Allahu se sve vraća!“ S. 2:210 Sahih International

Sam Kuran kaže da će Alah doći sa svojom nebeskom vojskom u poslednji dan kako bi sudio čovečanstvu:

„Uistinu, kada Zemlja bude zdrobljena u komadiće, i kada dođe tvoj Gospodar, a anđeli budu sve red do reda, i kada taj dan Pakao bude primaknut, tada će čovek da se seti - a na šta mu je sećanje?!“ S. 89:21-23

Ono što ovo čini prilično zanimljivim jeste to što Marko kaže da je Isus taj koji dolazi s anđelima da toga dana sudi ljudima prema tome kako su odgovorili na njega!

„Jer ko se postidi mene i mojih riječi u rodu ovome preljubotvornom i grješnom, i Sin će se Čovječiji postidjeti njega kad dođe u slavi Oca svojega sa svetim anđelima.“ Marko 8:38

Muslimansko pismo takođe svedoči da je Alah jedini koji može da oprašta grehe:

„I za one koji, kada učine nešto loše, ili sebi učine nepravdu, sete se Allaha i oprost za grehe svoje zamole. A ko oprašta grehe, ako ne Allah?! I za one koji u grehu svesno ne ustraju.“ S. 3:135 Sahih International

„Reci:“O sluge Moje koje ste se prema sebi ogrešili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će, sigurno, sve grehe da oprosti. On, zaista, mnogo prašta i On je Milostivi.““ S. 39:53

Štaviše, Kuran izričito poriče da muslimansko božanstvo ima sina koji učestvuje u njegovoj vlasti nad stvorenim svetom,

„I reci: „Sva hvala Allahu Koji Sebi nije uzeo deteta i Koji u vlasti nema sličnog, i Kome ne treba zaštitnik zbog nemoći“ – i istinski Ga veličaj!“ S. 17:111 Sahih International

budući da vlast nad nebesima i zemljom pripada isključivo Alahu:

„Allahu pripada vlast na nebesima i na Zemlji i Allah nad svime ima moć.“ S. 3:189 Sahih International

Niti Alah dopušta svojim sledbenicima da bilo kog proroka služe kao Gospoda:

„Nije primereno čoveku da mu Allah da Knjigu, i mudrost, i verovesništvo, a zatim da govori ljudima: „Mene obožavajte, a ne Allaha!“ Nego: „Budite učeni i pobožni, zato što Knjizi podučavate i što je i sami proučavate!" On vam ne naređuje da anđele i verovesnike smatrate božanstvima. Zar da vam naređuje neverovanje, nakon što ste postali Njemu predani?!“ S. 3:79-80 Sahih International

Ovi primeri dokazuju da je Markova hristologija sve samo ne saglasna s islamom (a kamoli Jovanova!), jer Isus u Markovom jevanđelju govori i čini ono za šta čak i Kuran priznaje da samo Bog može govoriti i činiti.

Treći problem s kojim se Williams suočava jeste to što njegova tvrdnja na kraju pretvara njegovog boga u vrlo ljudsku figuru. Prisetimo se šta je rekao o tome kako Marko prikazuje Isusa koji se moli Bogu:

„… Ali naše najranije sačuvano jevanđelje, Markovo, prikazuje vrlo ljudsku figuru koja se moli Bogu…“

Bilo da Williams to shvata ili ne, njegova izjava u suštini podrazumeva da je molitva čin koji vrše ljudi, jer je pretpostavka u pozadini ta da se Isus ne bi molio Bogu da nije čovek.

U svetlu te pretpostavke, Williamsov argument dokazuje da ni Alah nije istinski bog (a i nije, ali iz drugih razloga), jer muslimansko pismo uči da se i Williamsovo božanstvo moli!

„To su oni kojima pripadaju blagoslovi od Gospodara njihovog i milost; oni su na Pravom putu.“ S. 2:157

Zapravo, Alah se čak moli zajedno sa svojim anđelima!

„O Verovesniče, zaista smo te poslali kao svedoka i kao donosioca radosnih vesti i kao opominjača,“ S. 33:45 Palmer

„Zaista Allah i Njegovi anđeli blagosiljaju Verovesnika. O vi koji verujete, blagosiljajte ga i vi i šaljite mu pozdrav srdačni!“ S. 33:56 Palmer

Prema Williamsovom rasuđivanju, ovo dokazuje da i Alah i njegovi anđeli moraju biti vrlo ljudski!

Logički, Williams je u ćorsokaku, kao što pokazuje sledeći silogizam:

Molitva je ljudski čin koji ukazuje na to da onaj ko je vrši mora biti vrlo ljudska figura.
Alah se, zajedno sa svojim anđelima, moli za Muhameda i za vernike.
Alah (a time i njegovi anđeli) mora, dakle, biti vrlo ljudska figura, jer vrši ljudski čin.

A ako bi Williams slučajno hteo da porekne da je Muhamed učio da se Alah zaista moli, preporučujemo sledeće članke i pobijanja:

Navedeni tekstovi razmatraju sve očajničke muslimanske pokušaje da se pobije činjenica da se, prema Kuranu i drugim navodno pouzdanim islamskim tekstovima, Alah zaista moli i obožava poput svojih stvorenja.

Nismo još završili, jer ima još mnogo promašaja koje treba razmotriti, što ćemo i učiniti u bliskoj budućnosti ako Gospod Isus bude hteo.