Ne iskušavaj Gospoda Isusa 2

Nego ga umesto toga obožavajte! 2. deo

Nastavljamo tamo gde smo stali ispitujući šta Matej i Luka imaju da kažu o tome kako je Gospod Isus bio iskušavan.

Iskušavanje Gospoda Isusa

Evo niza primera u kojima su ljudi pokušavali da iskušaju Hrista, i to u kontekstima koji zapravo otkrivaju njegov božanski identitet:

„U taj čas obradova se duhom Isus i reče: Hvalim te, Oče, Gospode neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i razboritih, a otkrio to bezazlenima. Da, Oče, jer je tako bila volja tvoja. I okrenuvši se učenicima reče: Sve je meni predao Otac moj, i niko ne zna ko je Sin, osim Oca, ni ko je Otac, osim Sina, i ako Sin hoće kome otkriti. I okrenuvši se učenicima nasamo reče: Blago očima koje vide što vi vidite. Jer vam kažem da su mnogi proroci i carevi željeli vidjeti što vi vidite, i ne vidješe; i čuti što vi čujete, i ne čuše. I gle, zakonik neki ustade i kušajući ga reče: Učitelju, šta mi treba činiti da naslijedim život vječni? A on mu reče: Šta je napisano u Zakonu? Kako čitaš? A on odgovarajući reče: Ljubi Gospoda Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svom snagom svojom, i svim umom svojim; i bližnjega svoga kao samoga sebe. A on mu reče: Pravo si odgovorio; to čini i živjećeš. A on, želeći sebe da opravda, reče Isusu: A ko je bližnji moj?“ Luka 10:21-25, 29 Ovlašćeni prevod kralja Džejmsa (AV)

Verski učenjak iskušava Hrista da bi video da li on zaista poznaje i razume Božji Zakon, tačnije njegovo učenje o tome kako se zadobija spasenje. Ono što ovo čini ironičnim jeste to što se ovaj izazov dogodio neposredno nakon što je Isus upravo završio govoreći svojim sledbenicima da je on jedinstveni Sin kome je Otac poverio sve i koji zaista poznaje Oca na isti onaj način na koji Otac poznaje njega!

Reći da je ovo zapanjujuća (zapravo, šokantna) tvrdnja bilo bi krajnje ublažavanje, budući da kontekst pokazuje da Sin tvrdi kako mu je poverena sva Božja mudrost zajedno s nebom i zemljom, tj. Hristos ima celokupno stvorenje pod svojom vlašću i poseduje svu Božju mudrost, koju potom deli kome god poželi.

Štaviše, jedini način da Sin poznaje Oca na isti onaj način na koji Otac poznaje njega, i da bude Jedini koji je sposoban da Oca objavi drugima, jeste da je Hristos nedokučivo, sveznajuće Biće. Uostalom, tvrdnja da je jedino Otac sposoban da poznaje Sina jeste tvrdnja o nedokučivosti. Reći zatim da Sin poznaje Oca na isti način i u istoj meri u kojoj Otac poznaje njega jeste dalja tvrdnja o sveznanju, jer je samo sveznajući um u stanju da poznaje Oca.

Drugim rečima, nadahnuto Sveto pismo izričito uči da je Otac jedini istiniti Bog i da je stoga Jehova Bog Svemogući, pošto je jedino Jehova označen kao istiniti Bog:

„Niko nije kao ti, Gospode; velik si i veliko je ime tvoje u sili. Ko se ne bi tebe bojao, care nad narodima? Jer tebi to pripada; jer među svijem mudracima u naroda i u svijem carstvima njihovijem nema takvoga kakav si ti. Nego su svi ludi i bezumni, drvo je nauka o taštini. Srebro kovano donosi se iz Tarsisa i zlato iz Ufaza, djelo umjetničko i ruku zlatarskih, odijelo im je od porfire i skerleta, sve je djelo umjetničko. A Gospod je pravi Bog, Bog živi i car vječni, od njegove srdnje trese se zemlja, i gnjeva njegova ne mogu podnijeti narodi. Ovako im recite: Bogova koji nijesu načinili nebo ni zemlju, nestaće sa zemlje i ispod neba.“ Jeremija 10:6-7, 10-11

Kao takav, Bog Otac poznaje ljude potpuno i iscrpno, jer je savršeno svestan misli i dela svakoga čoveka čak i pre nego što su im uopšte pale na um:

„I prije nego poviču, ja ću se odazvati; još će govoriti, a ja ću uslišiti.“ Isaija 65:24

„Ja Gospod ispitujem srca i iskušavam bubrege, da bih dao svakome prema putovima njegovijem i po plodu djela njegovijeh.“ Jeremija 17:10

„Ne budite, dakle, slični njima; jer zna Otac vaš šta vam treba prije no što zaištete od njega.“ Matej 6:8

Nije čudo što je psalmista mogao da kaže kako je takvo znanje jednostavno izvan svakog poimanja:

„Gospode, ti me kušaš i znaš. Ti znaš kad sjednem i kad ustanem; ti znaš pomisli moje izdaleka; Kad hodim i kad se odmaram, ti si oko mene, i sve putove moje vidiš. Još nema riječi na jeziku mom, a ti, Gospode, gle, već sve znaš. Sastrag i sprijed ti si me zaklonio, i stavio na me ruku svoju. Čudno je za me znanje tvoje, visoko, ne mogu da ga dokučim. Kuda bih otišao od duha tvojega, i od lica tvojega kuda bih utekao? Da izađem na nebo, ti si ondje. Da siđem u pakao, ondje si. Da se dignem na krilima od zore i preselim se na kraj mora: I ondje će me ruka tvoja voditi, i držati me desnica tvoja. Da rečem: Da ako me mrak sakrije; ali je i noć kao vidjelo oko mene. Ni mrak neće zamračiti od tebe, i noć je svijetla kao dan; mrak je kao vidjelo. Jer si ti stvorio što je u meni, sastavio si me u utrobi matere moje. Hvalim te što sam divno sazdan. Divna su djela tvoja, i duša moja to zna dobro. Nijedna se kost moja nije sakrila od tebe, ako i jesam sazdan tajno, otkan u dubini zemaljskoj. Zametak moj vidješe oči tvoje, u knjizi je tvojoj sve to zapisano, i dani zabilježeni, kad ih još nije bilo nijednoga.“ Psalam 139:1-12, 16

Shvatio je da je Božje znanje beskonačno i stoga izvan sposobnosti bilo kog stvorenja da ga potpuno pojmi:

„Velik je Gospod, i valja ga slaviti, i veličanstvo njegovo ne može se dosegnuti.“ Psalam 145:3

„Izbraja mnoštvo zvijezda, i sve ih zove imenom. Velik je Gospod naš i velika je krjepost njegova, i razumu njegovu nema mjere.“ Psalam 147:4-5

Dakle, budući da Sin poznaje Oca na isti onaj način na koji je i sam poznat, on mora biti sveznajući, tj. mora posedovati beskonačno znanje i razumevanje.

Pređimo sada na naš sledeći primer:

„A drugi kušajući ga iskahu od njega znak sa neba. A on znajući pomisli njihove reče im: Svako carstvo koje se razdijeli samo u sebi, opustjeće, i dom koji se razdijeli sam u sebi, propašće. Ako se i satana razdijeli sam u sebi, kako će opstati carstvo njegovo? Jer govorite da pomoću Veelzevula izgonim demone. Ako li ja pomoću Veelzevula izgonim demone, sinovi vaši čijom pomoću izgone? Zato će vam oni biti sudije. A ako li ja prstom Božijim izgonim demone, dakle, stiglo vam je Carstvo Božije. Kad se jaki naoruža i čuva svoj dvor, imanje je njegovo na miru. A kada dođe jači od njega i nadvlada ga, uzme sve oružje njegovo u koje se uzdao, i razdijeli što je zaplijenio od njega.“ Luka 11:16-22 AV

U ovom konkretnom iskušavanju ne vidimo samo to da Isus poznaje misli svojih protivnika, znanje koje poseduje jedino Bog,

„Ti čuj s neba, iz stana svojega, i smiluj se i učini i podaj svakome po svijem putovima njegovijem koje znaš u srcu njegovu; jer ti sam znaš srca svijeh sinova čovječijih;“ 1. Carevima 8:39 – up. 1. Dnevnika 28:9

„Ne bi li Bog iznašao to? Jer on zna tajne u srcu.“ Psalam 44:21

Hristos takođe izgoni demone kako bi dokazao da poseduje prst Božji i da je Car koji uvodi Božju vladavinu na zemlju! On čak tvrdi da je onaj jači, koji je u stanju da veže Satanu i oduzme mu sve što je uzeo i ukrao.

Ovo nas dovodi do sledećeg slučaja Hristovog iskušavanja:

„A fariseji čuvši da ućutka sadukeje, sabraše se zajedno. I upita jedan od njih, zakonik, kušajući ga i govoreći: Učitelju, koja je zapovijest najveća u Zakonu? A Isus mu reče: Ljubi Gospoda Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim. Ovo je prva i najveća zapovijest. A druga je kao i ova: Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe. O ovim dvjema zapovijestima visi sav Zakon i Proroci. A kada se sabraše fariseji, upita ih Isus Govoreći: Šta mislite za Hrista? Čiji je sin? Rekoše mu: Davidov. Reče im: Kako, dakle, David njega u Duhu naziva Gospodom govoreći: Reče Gospod Gospodu mojemu: Sjedi meni s desne strane, dok položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim? Kada, dakle, David naziva njega Gospodom, kako mu je sin? I niko mu ne mogaše odgovoriti ni riječ; niti smjede ko od toga dana da ga zapita više.“ Matej 22:34-46 AV – up. 16:1; 19:3; 22:18

Pošto je bio iskušan da odgovori koja je najveća zapovest, Hristos odgovara pozivajući se na Šemu (up. Ponovljeni zakoni 6:4-5), koja naglašava potrebu da se bezuslovno voli jedan Gospod Bog Izrailja, a zatim je naveo i odlomak koji poziva na ljubav prema bližnjemu kao prema samome sebi. Ono što ovo čini prilično zanimljivim jeste to što Isus zatim izaziva fariseje po pitanju identiteta Mesije, kako bi dokazao da je on više od sina Davidovog — on je i Gospod Izrailja!

Hristos navodi reči proroka Davida iz Psalma 110:1, gde ovaj govori o Mesiji kao o svom Gospodu koji sedi ustoličen uz samoga Boga. A sedeti Jehovi s desne strane u suštini znači da Mesija sedi tik uz Boga, na njegovom sopstvenom nebeskom prestolu, jer se za Boga kaže da upravo odatle sada vlada:

„Gospod na nebesima postavi prijesto svoj, i carstvo njegovo svijem vlada.“ Psalam 103:19 – up. 2:4; 11:4

Novi zavet potvrđuje da se Isus upravo tamo sada i nalazi, naime, da sedi na samom Božjem prestolu na nebu, gde vlada kao suvereni Gospod celokupnog stvorenja:

„I pristupivši Isus reče im govoreći: Dade mi se svaka vlast na nebu i na zemlji.“ Matej 28:18

„A on, pun Duha Svetoga, pogleda na nebo i vidje slavu Božiju i Isusa gdje stoji s desne strane Bogu, I reče: Evo, vidim nebesa otvorena i Sina Čovječijega gdje stoji s desne strane Bogu.“ Dela apostolska 7:55-56

„Riječ koju posla sinovima Izrailjevim, blagovjesteći mir kroz Isusa Hrista: On je Gospod sviju. Vi znate riječ koja se zbila po svoj Judeji, počevši od Galileje, poslije krštenja koje propovijedaše Jovan: Isusa iz Nazareta, kako ga pomaza Bog Duhom Svetim i silom, koji prolažaše čineći dobro i iscjeljujući sve mučene od đavola, jer Bog bijaše s njim. I mi smo svjedoci svega što učini u zemlji Judejskoj i u Jerusalimu. Njega i ubiše, objesivši na drvo. Ovoga Bog vaskrse treći dan, i učini da se On javi, Ne svemu narodu, nego nama, svjedocima unaprijed izabranim od Boga, koji s njim jedosmo i pismo po njegovu vaskrsenju iz mrtvih. I zapovjedi nam da propovijedamo narodu i svjedočimo da je on određeni od Boga Sudija živih i mrtvih.“ Dela apostolska 10:36, 42 – up. 2:22-36

„I kakva je neizmjerna veličina sile njegove na nama koji vjerujemo po djejstvu silne moći njegove, Koju učini u Hristu vaskrsavši ga iz mrtvih, i posadi sebi s desne strane na nebesima, Iznad svakoga načalstva, i vlasti, i sile, i gospodstva, i iznad svakoga imena što se može nazvati, ne samo u ovome vijeku, nego i u budućem; I sve pokori pod noge njegove, i Njega postavi iznad svega za glavu Crkvi, Koja je tijelo njegovo, punoća Onoga koji sve ispunjava u svemu.“ Efescima 1:19-23

„Jer znajte ovo, da nijedan bludnik, ili nečist, ili lakomac, koji je idolopoklonik, nema nasljeđa u Carstvu Hrista i Boga.“ Efescima 5:5

„Jer u Njemu obitava sva punoća Božanstva tjelesno, I vi ste ispunjeni u Njemu, koji je glava svakoga načalstva i vlasti;“ Kološanima 2:9-10, 3:1

„Koja i nas sada spasava krštenjem kao ispunjenjem praobraza, ne kao pranje tjelesne nečistoće, nego obećanje Bogu dobre savjesti vaskrsenjem Isusa Hrista, Koji, otišavši na nebo, sa desne je strane Boga, i potčinjeni su mu anđeli i vlasti i sile.“ 1. Petrova 3:21-22

„Onome koji pobijedi daću da sjedi sa mnom na prijestolu mome, kao i ja što pobijedih i sjedoh sa Ocem mojim na prijestolu njegovom.“ Otkrivenje 3:21 – up. 1:5; 11:15; 12:1-2, 5, 10; 17:14; 19:16; 22:1, 3

A sada dolazimo do našeg poslednjeg primera:

„A neki čovjek, po imenu Ananija, sa ženom svojom Sapfirom prodade imanje, I sakri od novaca sa znanjem i žene svoje, i donijevši jedan dio položi pred noge apostolima. A Petar reče: Ananija, zašto ispuni satana srce tvoje da slažeš Duhu Svetome i sakriješ od novaca što uze za njivu? Kad je bila u tebe, ne bješe li tvoja? I kad je prodade, ne bješe li u tvojoj vlasti? Zašto si takvu stvar metnuo u srce svoje? Nisi slagao ljudima nego Bogu. A kad ču Ananija riječi ove, pade i izdahnu; i veliki strah obuze sve koji čuše ovo. I ustavši mladići uzeše ga i iznesoše te sahraniše. A kad prođe oko tri časa, uđe i žena njegova ne znajući šta se dogodilo. A Petar je upita: Kaži mi jeste li za toliko prodali njivu? A ona reče: Da, za toliko. A Petar joj reče: Zašto se dogovoriste da iskušate Duha Gospodnjega? Gle, noge onih koji tvoga muža sahraniše pred vratima su, i tebe će iznijeti. I odmah pade kraj nogu njegovih i izdahnu. A mladići ušavši nađoše je mrtvu, pa je iznesoše i sahraniše kod muža njezina. I veliki strah obuze svu Crkvu i sve koji čuše ovo.“ Dela apostolska 5:1-11

U gornjem primeru dvoje ljudi koji su se izjašnjavali kao hrišćani slagali su Svetog Duha zadržavši deo novca koji su dobili prodajom jednog svog imanja. Čineći to, ovi takozvani vernici slagali su Boga i iskušavali Duha Gospodnjeg, jer su zaista mislili da će im to proći i da Bog neće ništa preduzeti povodom toga.

Iz ovog teksta treba uočiti dve važne stvari. Prvo, primetimo da je Sveti Duh ovde označen kao Duh Gospodnji, što je, u neposrednom i u celokupnom kontekstu Dela apostolskih, upućivanje na vaskrslog i uzvišenog Hrista. To pokazuje da su prvi hrišćani verovali i učili da Sveti Duh pripada Isusu isto onoliko koliko pripada i Bogu, te je stoga mogao biti označen kao Hristov Duh. Za dalje primere ovoga vidi sledeće stihove: Dela apostolska 16:6-7; Rimljanima 8:9-11, 14-17; Galatima 4:4-7; Filipljanima 1:19; 1. Petrova 1:10-12.

Druga stvar koju treba primetiti jeste Petrova tvrdnja da je slagati Svetog Duha isto što i slagati Boga, očigledno zbog bliske i prisne povezanosti između njih dvojice, kao i zato što Sveto pismo svedoči o suštinskom božanstvu i ličnosnosti Duha. Otuda, slagati Svetog Duha isto je što i slagati Boga, jer je Duh po suštini Bog i nerazdvojno sjedinjen s Bogom (Ocem). Na isti način treba da zaključimo da je iskušavati Duha Gospodnjeg isto što i iskušavati samoga Gospoda, i to zbog savršenog jedinstva i prisnosti koje Hristos i Duh dele jedan s drugim (kao i s Ocem).

To znači da Safira nije samo iskušavala Svetog Duha kada je slagala apostola Petra, već je iskušavala i samoga Gospoda Isusa Hrista, iako je jasno znala da je greh da iskušava Gospoda, Boga svoga.

Ovim dolazim do zaključka drugog dela našeg izlaganja. Vreme je da pređemo na 3. deo.