Kako Isaija 53 dokazuje da je Muhamed bio lažni prorok — 1. deo

Poznati muslimanski davagandista Pol Vilijams objavio je kratak snimak drugog čuvenog takijiste Šabira Alija, koji je tvrdio da se Isaija 53 zapravo odnosi na Izrael, a ne na jednog pojedinca. Ali je dalje ustvrdio da su pisci jevanđelja uzeli ovo proroštvo i oko njega ispleli pripovest kako bi izgledalo da je Isus ispunio to predskazanje o Sluzi koji zamenički strada za grehe drugih da bi im pribavio pomirenje (Da li je Isaija 53 „Sluga koji strada“ proroštvo o Isusu? Dr Šabir odgovara).

Ali ovde ne govori ništa novo, već samo ponavlja i prežvakava iste istrošene prigovore i kritike liberalnih kritičara Svetog pisma, kao i jevrejskih antimisionara čija je čitava životna misija da ubede svoje sunarodnike Jevreje da moraju odbaciti Isusa kao lažnog Mesiju.

Pre nego što pređemo na naš odgovor, od presudne je važnosti da zaista navedemo čitav kontekst ovog zadivljujućeg i natprirodnog predskazanja o zameničkom stradanju i uzvišenju Mesije, počev od Isaije 52:

„Gle, sluga će moj biti srećan, podignuće se i uzvisiće se i proslaviće se. Kako se mnogi začudiše tebi što bijaše nagrđen u licu mimo svakoga čovjeka, i u stasu mimo sinove čovječije, Tako će opet udiviti mnoge narode, carevi će pred njim zatisnuti usta svoja, jer će vidjeti što im nije kazivano i razumjeće što nijesu slušali.“

„Ko vjerova propovijedanju našemu, i mišica Gospodnja kome se otkri? Jer izniče pred njim kao šibljika, i kao korijen iz suhe zemlje; ne bi obličja ni ljepote u njega; i vidjesmo ga, i ne bješe ništa na očima čega radi bismo ga poželjeli. Prezren bješe i odbačen između ljudi, bolnik i vičan bolestima, i kao jedan od koga svak zaklanja lice, prezren da ga ni za što ne uzimasmo.“

„A on bolesti naše nosi i nemoći naše uze na se, a mi mišljasmo da je ranjen, da ga Bog bije i muči. Ali on bi ranjen za naše prijestupe, izbijen za naša bezakonja; kar bješe na njemu našega mira radi, i ranom njegovom mi se iscijelismo. Svi mi kao ovce zađosmo, svaki nas se okrenu svojim putem, i Gospod pusti na nj bezakonje svijeh nas.“

„Mučen bi i zlostavljen, ali ne otvori usta svojih; kao jagnje na zaklanje vođen bi i kao ovca nijema pred onijem koji je striže ne otvori usta svojih. Od tjeskobe i od suda uze se, a rod njegov ko će iskazati? Jer se istrže iz zemlje živijeh i za prijestupe naroda mojega bi ranjen. Odrediše mu grob sa zločincima, ali na smrti bi s bogatijem, jer ne učini nepravde, niti se nađe prijevara u ustima njegovijem.“

„Ali Gospodu bi volja da ga bije, i dade ga na muke; kad položi dušu svoju u prinos za grijeh, vidjeće natražje, produljiće dane, i što je Gospodu ugodno napredovaće njegovom rukom. Vidjeće trud duše svoje i nasitiće se; pravedni sluga moj opravdaće mnoge svojim poznanjem, i sam će nositi bezakonja njihova. Zato ću mu dati dio za mnoge, i sa silnima će dijeliti plijen, jer je dao dušu svoju na smrt, i bi metnut među zločince, i sam nosi grijehe mnogih, i za zločince se moli.“

Tragično je što ovi takijisti, u svojoj revnosti da napadnu hrišćansku veru i nadahnuto Sveto pismo Božje, ne uviđaju kako argumenti i pretpostavke jevrejskih antimisionara i liberalnih naučnika na kraju dokazuju da je Muhamed bio lažni prorok (što je i bio, iz mnoštva razloga) i da je Kuran knjiga obmane (što on zaista i jeste). To dodatno pokazuje njihovu nesposobnost da kritički analiziraju argumente i otkriva da im nedostaje veština rasuđivanja i logičkog mišljenja. Time se objašnjava zašto ovi davagandisti neprestano iznose prigovore koji mogu biti — i već jesu bili — upotrebljeni protiv njih samih, kako bi se dokazalo da njihovi sopstveni verski izvori padaju na upravo onim proverama i prigovorima koji se upućuju Svetom pismu i hrišćanskoj veri.

Uzmimo, na primer, tvrdnju da se Isaija 52,13–53,12 zapravo odnosi na narod Izrael ili, kako bi neki tvrdili, na pravedni ostatak Izraela koji zamenički strada za grehe svojih sunarodnika, kao i neznabožaca, da bi doneo spasenje svim narodima. Zar ovi takijisti ne vide da je upravo to tumačenje u sukobu sa njihovim verskim uverenjima, budući da i ono u suštini potvrđuje da hebrejska Biblija zaista uči da Bog prihvata stradanja pravednika kao pomirenje za grehe koje su počinili drugi?

Zar ne shvataju i to da ovo dokazuje da je tevhid ili islamski monoteizam pogrešan kada tvrdi da Alah svoj uzvišeni položaj i vlast nad stvorenjem neće deliti ni sa kim?

„Zar ti ne znaš da nebesko i zemaljsko carstvo pripada Allahu i da, osim Allaha, ni zaštitnika ni pomagača nemate?!“ S. 2:107 Šakir

„Allahu pripada vlast na nebesima i na Zemlji i Allah nad svime ima moć.“ S. 3:189 Hilali-Kan

„I reci: „Sva hvala Allahu Koji Sebi nije uzeo deteta i Koji u vlasti nema sličnog, i Kome ne treba zaštitnik zbog nemoći“ – i istinski Ga veličaj!“ S. 17:111 Šakir

Međutim, u jasnoj protivrečnosti sa ovim izjavama, Isaija je prorekao da će Bog podići svog Slugu da učestvuje u njegovoj uzvišenoj vladavini i slavi:

„Gle, sluga će moj biti srećan, podignuće se i uzvisiće se i proslaviće se“ (jarum ve'nisa ve'gavah) Isaija 52:13

Ovde Isaija koristi iste reči koje na drugim mestima upotrebljava za Jahvin uzvišeni položaj i presto sa kojeg vlada nad narodima:

„Gospod nad vojskama uzvisiće se“ (vajigbah) Isaija 5:16

„Godine koje umrije car Ozija vidjeh Gospoda gdje sjedi na prijestolu visoku i izdignutu“ (ram ve'nisa) Isaija 6:1

„Uzvišen je Gospod, jer nastava na visini“ (marom), (‘eromam), (‘enase) Isaija 33:5, 10

„Jer ovako govori visoki i uzvišeni“ (ram ve’nisa), (marom) Isaija 57:15

Isaija čak kaže da će Jahve poniziti sve one koji sami sebe uzvisuju, jer jedino on treba da bude uzvišen:

„Ponosite oči čovječije poniziće se, i visina ljudska“ (rum), (ve’ram), (nisa), (ha'ramim ve'hanisa'im), (ha'ramim), (hanisa'ot), (gavoha), (rum) Isaija 2:11-17

Prema tome, po Isaijinom proroštvu Sluga — za kojeg takijisti poput Alija i Vilijamsa hoće da poverujemo da je Izrael — vlada sa Jahveom na Jahvinom slavnom prestolu, učestvujući tako u njegovoj suverenoj vlasti nad stvorenjem, u nečemu što islam svrstava u neoprostivi greh širka (upor. K. 2:22; 4:48, 116; 6:83-88; 39:65).

I zar ovi davagandisti ne vide da čak i to tumačenje nužno uključuje Isusa? Uostalom, zar Isus nije Izraelac iz plemena Judinog, telesni potomak Avrama i Davida?

„Rodoslov Isusa Hrista, sina Davidova, Avraamova sina.“ Matej 1:1

„I dođoše u Jerihon. I kad izlažaše iz Jerihona, on i učenici njegovi i narod mnogi, sin Timejev, Vartimej slijepi sjeđaše kraj puta, proseći. I čuvši da je to Isus Nazarećanin, stade vikati i govoriti: Sine Davidov Isuse, pomiluj me! I prijećahu mu mnogi da ućuti, a on još većma vikaše: Sine Davidov, pomiluj me!“ Marko 10:46-48

„A u šesti mjesec poslan bi od Boga anđeo Gavrilo u grad galilejski po imenu Nazaret, Djevojci zaručenoj za muža, po imenu Josif, iz doma Davidova; i djevojci bješe ime Marija. I ušavši k njoj anđeo reče: Raduj se, blagodatna! Gospod je s tobom, blagoslovena si ti među ženama! A ona vidjevši ga, uplaši se od riječi njegove i mišljaše: kakav bi ovo bio pozdrav? I reče joj anđeo: Ne boj se, Marija, jer si našla blagodat u Boga! I evo začećeš i rodićeš sina, i nadjenućeš mu ime Isus. On će biti veliki, i nazvaće se Sin Višnjega, i daće mu Gospod Bog prijesto Davida, oca njegova; I carovaće nad domom Jakovljevim vavijek, i Carstvu njegovu neće biti kraja.“ Luka 1:26-33

„Ljudi braćo, neka je dopušteno sa slobodom reći vam za praoca Davida da i umrije, i ukopan bi, i grob je njegov među nama do ovoga dana. Budući, dakle, da je bio prorok, i znajući da mu se Bog zakletvom zakleo da će od ploda bedara njegovih po tijelu podignuti Hrista da sjedi na prijestolu njegovu, Predvidjevši govori za vaskrsenje Hristovo da ne bi ostavljena duša njegova u adu, niti tijelo njegovo vidje truljenja. Ovoga Isusa vaskrse Bog, čemu smo svi mi svjedoci. Desnicom, dakle, Božijom vaznese se, i primivši od Oca obećanje Svetoga Duha, izli ovo što vi sada vidite i čujete.“ Dela apostolska 2:29-33

„O Sinu svojemu, koji je po tijelu rođen od sjemena Davidova, Isusu Hristu Gospodu našem, koji je objavljen u sili po Duhu Svetome za Sina Božijega vaskrsenjem iz mrtvih,“ Rimljanima 1:3-4

„Koji su Izrailjci, čije je usinovljenje i slava i zavjeti i zakon i bogosluženje i obećanja, Čiji su i oci, i od kojih je Hristos po tijelu, koji je nad svima Bog blagosloveni u vijekove. Amin.“ Rimljanima 9:4-5

„Pamti Isusa Hrista vaskrsloga iz mrtvih, od sjemena Davidova, po Jevanđelju mojemu,“ 2. Timoteju 2:8

„Jer je očigledno da je Gospod naš proizišao iz plemena Judinog, za koje Mojsej ništa ne reče o sveštenstvu.“ Jevrejima 7:14

„I jedan od starješina reče mi: Ne plači, evo, pobijedio je Lav koji je iz plemena Judina, Izdanak Davidov, i otvoriće knjigu i razlomiti sedam pečata njenih.“ Otkrivenje 5:5

„Ja, Isus, poslah anđela svojega da vam posvjedoči ovo u Crkvama. Ja sam Izdanak i Rod Davidov, sjajna Zvijezda Danica.“ Otkrivenje 22:16

I zar i Sveto pismo i Kuran ne svedoče da je Hristos apsolutno pravedan i čist?

„I propovijedaše govoreći: Dolazi za mnom jači od mene pred kim ja nisam dostojan sagnuti se i odriješiti remena na obući njegovoj. Ja vas krstih vodom, a on će vas krstiti Duhom Svetim. I dogodi se u one dane da dođe Isus iz Nazareta Galilejskoga, i krsti ga Jovan u Jordanu. I odmah izlazeći iz vode vidje nebesa gdje se otvaraju i Duh kao golub silazi na njega. I glas dođe s neba: Ti si Sin moj ljubljeni koji je po mojoj volji. I odmah ga Duh izvede u pustinju. I bi ondje u pustinji dana četrdeset, kušan od satane, i bi sa zvjerinjem, i anđeli mu služahu. A pošto predadoše Jovana, dođe Isus u Galileju propovijedajući jevanđelje o Carstvu Božijemu. I govoreći: Ispunilo se vrijeme i približilo se Carstvo Božije; pokajte se i vjerujte u jevanđelje. A hodeći pokraj mora Galilejskog, vidje Simona i Andreja, brata njegova, gdje bacaju mreže u more; jer bijahu ribari. I reče im Isus: Hajdete za mnom, i učiniću vas da postanete lovci ljudi. I odmah, ostavivši mreže svoje, pođoše za njim. I otišavši malo odande, ugleda Jakova Zevedejeva, i Jovana brata njegova, i oni u lađi krpljahu mreže. I odmah ih pozva; i oni ostavivši oca svojega Zevedeja u lađi s najamnicima, pođoše za njim. I dođoše u Kapernaum; i odmah u subotu ušavši u sinagogu učaše. I divljahu se nauci njegovoj; jer ih učaše kao onaj koji vlast ima a ne kao književnici. I bijaše u sinagogi njihovoj čovjek s duhom nečistim i povika Govoreći: Prođi se, šta hoćeš od nas, Isuse Nazarećanine? Došao si da nas pogubiš? Znam te ko si, Svetac Božiji.“ Marko 1:7-11, 23-24

„Koji govori sam od sebe, svoju slavu traži; a ko traži slavu Onoga koji ga je poslao, taj je istinit i nema u njemu nepravde.“ Jovan 7:18

„I Onaj koji me posla sa mnom je. Ne ostavi Otac mene sama; jer ja svagda činim što je njemu ugodno. Kad on ovo govoraše, mnogi povjerovaše u njega. Tada Isus govoraše onim Judejcima koji su mu povjerovali: Ako vi ostanete u nauci mojoj, zaista ste moji učenici; I poznaćete istinu, i istina će vas osloboditi. Odgovoriše mu: Mi smo sjeme Avraamovo, i nikad nikome nismo robovali. Kako ti govoriš: postaćete slobodni? Isus im odgovori: Zaista, zaista vam kažem da svako koji čini grijeh rob je grijehu. A rob ne ostaje u kući vavijek, sin ostaje vavijek. Ako vas, dakle, Sin oslobodi, zaista ćete biti slobodni. Znam da ste sjeme Avraamovo; ali tražite da me ubijete, jer moja riječ nema mjesta u vama. Ja govorim što sam vidio od Oca svojega, i vi, dakle, činite što ste vidjeli od oca vašega. Odgovoriše i rekoše mu: Otac naš je Avraam. Isus im reče: Da ste djeca Avraamova, činili biste djela Avraamova. A sada tražite da ubijete mene, čovjeka koji sam vam kazao istinu, koju čuh od Boga. To Avraam nije činio. Vi činite djela oca svojega. Tada mu rekoše: Mi nismo rođeni od bluda; jednoga oca imamo – Boga. A Isus im reče: Kad bi Bog bio otac vaš, ljubili biste mene; jer ja od Boga iziđoh i dođoh; jer nisam došao sam od sebe, nego me On posla. Zašto ne razumijete govor moj? Jer ne možete da slušate riječ moju. Vama je otac đavo, i želje oca svojega hoćete da činite; on bješe čovjekoubica od početka, i ne stoji u istini, jer nema istine u njemu; kad govori laž, svoje govori, jer je on laža i otac laži. A meni ne vjerujete, jer ja istinu govorim. Koji me od vas kori za grijeh? Ako li istinu govorim, zašto mi vi ne vjerujete?“ Jovan 8:29, 46

„A vi se odrekoste Sveca i Pravednika i isprosiste čovjeka ubicu da vam pokloni. A Načelnika života ubiste, kojega Bog vaskrse iz mrtvih, čemu smo mi svjedoci.“ Dela apostolska 3:14-15, Holman Christian Standard Bible (HCSB)

„Kojega od proroka ne protjeraše oci vaši? I pobiše one koji predskazaše dolazak Pravednika, kojega sada vi izdajnici i ubice postadoste,“ Dela apostolska 7:52

„A on mi reče: Bog otaca naših izabra te da poznaš volju njegovu, i da vidiš Pravednika, i da čuješ glas iz usta njegovih:“ Dela apostolska 22:14

„Jer Njega, koji nije znao grijeha, učini grijehom nas radi, da mi postanemo pravda Božija u Njemu.“ 2. Korinćanima 5:21

„Jer nemamo prvosveštenika koji ne bi mogao sastradati nemoćima našim, nego Prvosveštenika koji je u svemu kušan kao i mi, ali bez grijeha.“ Jevrejima 4:15

„I onih sveštenika bilo je mnogo, jer ih je smrt sprečavala da ostaju, A Ovaj, pošto ostaje vavijek, ima neprolazno sveštenstvo. Zato i može potpuno i za uvijek spasti one koji kroz njega dolaze Bogu, pošto svagda živi pa može posredovati za njih. Jer takav nam Prvosveštenik trebaše: svet, nezlobiv, čist, odvojen od grješnika i viši od nebesa; Koji nema potrebe, kao oni prvosveštenici, da svaki dan prinosi žrtve, najprije za svoje grijehe, a potom i za narodne, jer On ovo učini jednom zauvijek prinijevši samoga sebe. Jer Zakon postavlja za prvosveštenike ljude koji imaju slabosti, a riječ zakletve, poslije Zakona, postavlja Sina vavijek savršenoga.“ Jevrejima 7:23-28

„Koliko li će više krv Hrista, koji Duhom vječnim prinese sebe neporočna Bogu, očistiti savjest vašu od mrtvih djela, da biste služili Bogu živome i istinitome.“ Jevrejima 9:14

„Znajući da se propadljivim srebrom ili zlatom ne iskupiste iz svojega sujetnoga življenja, od otaca vam predanoga, Nego časnom krvlju Hrista, kao Jagnjeta neporočnog i bezazlenog“ 1. Petrova 1:18-19

„I svaki koji ovu nadu ima u Njega, očišćava sebe, kao On što je čist. Svaki koji čini grijeh i bezakonje čini; a grijeh jeste bezakonje. I znate da se On javi da grijehe naše uzme; i grijeha u Njemu nema. Svaki koji u Njemu prebiva ne griješi; svaki koji griješi nije ga vidio niti ga je poznao. Dječice, niko da vas ne vara: koji tvori pravdu pravedan je, kao što je On pravedan;“ 1. Jovanova 3:3-7

„„A ja sam upravo izaslanik tvoga Gospodara“, reče on, „da ti poklonim čestitog dečaka!““ S. 19:19 Arberi

Zar to onda ne bi značilo da Isaijino proroštvo obuhvata i Isusa, budući da je on Izraelac koji je apsolutno bezgrešan?

Drugačije rečeno: ako je Isaija 53 proroštvo o čitavom narodu Izrailju (kako tvrde Ali i Vilijams), ili o pravednom ostatku unutar njega, koji strada za grehe drugih, onda Hristos mora biti uključen u Isaijino predskazanje, jer je on idealni Izraelac, jedini među svojim sunarodnicima koji je ikada proživeo moralno savršen život.

Budući da su ova gospoda pokazala da im nedostaje sposobnost logičkog mišljenja, pokušaću da im pomognem da uvide kako i njihovo omiljeno tumačenje zapravo na kraju potvrđuje hrišćansko razumevanje i objašnjenje Isaije 53.

Isaija 53 objavljuje da će Izrael, ili pravedni ostatak unutar njega, zamenički stradati i poneti grehe svih naroda da bi im pribavio iskupljenje i oproštaj.
Gospod Isus Hristos bio je/jeste pravedan Izraelac koji je apsolutno svet i moralno savršen.
Isus je, dakle, nužno uključen u Isaijino proroštvo budući da je Izraelac koji je svoj život prineo kao zameničku žrtvu za oproštenje greha.

Nije ni čudo što su novozavetni pisci — zapravo, i sam Isus — aludirali na ovo proroštvo:

„Jer Sin Čovječiji nije došao da mu služe nego da služi, i da dade život svoj u otkup za mnoge.“ Marko 10:45 — upor. Matej 20:28

„koje uzima na se grijehe svijeta“ Jovan 1:29

„Bog Avraamov i Isakov i Jakovljev, Bog otaca naših, proslavi Sina svojega Isusa, koga vi predadoste, i odrekoste ga se pred licem Pilatovim kada on presudi da ga pusti. A vi se odrekoste Sveca i Pravednika i isprosiste čovjeka ubicu da vam pokloni. A Načelnika života ubiste, kojega Bog vaskrse iz mrtvih, čemu smo mi svjedoci. I radi vjere u ime njegovo, ovoga koga vidite i poznajete utvrdi ime njegovo, i vjera koja je od njega podari mu ovo iscjeljenje pred svima vama. I sad, braćo, znam da iz neznanja ono učiniste, kao i starješine vaše. A Bog ono što je predskazao ustima sviju svojih proroka, da će Hristos postradati, tako je i ispunio. Pokajte se, dakle, i obratite se da se očistite od grijehova svojih, Da dođu od lica Gospodnjega vremena utjehe, i da pošlje unaprijed naznačenoga vam Hrista Isusa, Kojega treba da primi nebo do vremena vaspostavljanja svega o čemu je Bog govorio ustima sviju svetih proroka svojih od vajkada. Jer Mojsej ocima reče: Gospod Bog vaš podignuće vam Proroka iz vaše braće, kao mene; njega poslušajte u svemu što god vam kaže. I biće da će se svaka duša, koja ne posluša toga Proroka, istrijebiti iz naroda. A i svi proroci od Samuila i dalje koji god govoriše, takođe najaviše ove dane. Vi ste sinovi proroka i zavjeta koji učini Bog s ocima vašim govoreći Avraamu: U sjemenu tvojemu blagosloviće se sva plemena na zemlji. Vama prvo Bog podigavši Sina svojega Isusa, posla ga da vas blagoslovi i odvrati svakoga od zlih djela vaših.“ Dela apostolska 3:13, 26

„Njega Bog desnicom svojom uzvisi za Načalnika i Spasitelja, da dade Izrailju pokajanje i oproštenje grijehova.“ Dela apostolska 5:31 HCSB

„I kao što ljudima predstoji jedanput umrijeti, a potom sud (Božiji), Tako i Hristos jedanput prinese sebe na žrtvu da ponese grijehe mnogih. A drugi put će se pojaviti ne zbog grijeha, nego za spasenje onih koji ga čekaju.“ Jevrejima 9:27-28

„Jer ste na to i pozvani, jer i Hristos postrada za vas, ostavljajući vam primjer da idete njegovim stopama; On grijeha ne učini, niti se nađe prijevara u ustima njegovim; On vrijeđan, ne uzvraćaše uvredom; stradajući, ne prijećaše, nego je prepustio Onome koji pravedno sudi. On grijehe naše sam iznese na tijelu svojem na drvo, da za grijehe umremo, i za pravdu živimo, jer se njegovom ranom iscijeliste. Jer bijaste kao izgubljene ovce, ali sada se vratiste Pastiru i Episkopu duša vaših.“ 1. Petrova 2:21-25

Ili ga neposredno navodili da bi opisali Hristovu pomiriteljsku smrt:

„A kada bi veče, dovedoše k njemu bjesomučnih mnogo, i izagna duhove riječju, i sve bolesnike iscijeli, Da se ispuni što je kazao Isaija prorok govoreći: On nemoći naše uze i bolesti ponese.“ Matej 8:16-17

„Jer vam kažem, da još i to što je napisano: I uvrstiše ga među bezakonike, treba na meni da se izvrši. Jer što je o meni pisano, završava se.“ Luka 22:37

„Jer iako je učinio tolika znamenja pred njima, ne vjerovahu u njega; Da se ispuni riječ Isaije proroka koji reče: Gospode, ko vjerova propovjedi našoj? I ruka Gospodnja kome se otkri? Zato ne mogahu vjerovati, jer opet reče Isaija: Zaslijepio je oči njihove i okamenio srca njihova, da ne vide očima ni srcem razumiju, i ne obrate se da ih iscijelim. Ovo reče Isaija kada vidje slavu njegovu i govoraše o njemu.“ Jovan 12:37-41 NIV

„A Filip pritrčavši, ču ga gdje čita proroka Isaiju, i reče: Da li razumiješ to što čitaš? A on reče: Kako bih mogao ako me ko ne uputi? I umoli Filipa da se popne i sjedne sa njim. A mjesto iz Pisma koje čitaše bješe ovo: Kao ovca na zaklanje odvede se, i kao jagnje nijemo pred onim koji ga striže, tako ne otvara usta svojih. U njegovom poniženju ukide se sud njegov. A rod njegov ko će iskazati? Jer se uzima sa zemlje život njegov. Onda uškopljenik odgovori i reče Filipu: Molim te, za koga ovo govori prorok? Za sebe ili za nekoga drugoga? A Filip otvorivši usta svoja, i počevši od Pisma ovoga, propovjedi mu jevanđelje o Isusu. Kako pak iđahu putem, dođoše na neku vodu, i reče uškopljenik: Evo vode, šta me sprečava da se krstim? A Filip mu reče: Ako vjeruješ od svega srca, može. A on odgovarajući reče: Vjerujem da je Isus Hristos Sin Božiji. I zapovjedi da stanu kola, i siđoše oba u vodu, i Filip i uškopljenik, i krsti ga.“ Dela apostolska 8:30-38

„Ali svi ne poslušaše Jevanđelje; jer Isaija govori: Gospode, ko vjerova propovijedi našoj? I tako vjera biva od propovijedi, a propovijed od riječi Božije.“ Rimljanima 10:16-17 NIV

Za razliku od Alija i Vilijamsa, ovi nadahnuti glasnogovornici živoga Boga izgleda da su shvatili da, ako Gospod Isus ne ispunjava uslove da ispuni Isaiju 53, onda ovo veličanstveno proroštvo uopšte ne može biti ispunjeno, jer nijedan drugi Izraelac nikada nije bio, niti ikada može biti, tako pravedan i svet kao što je Hristos bio (i još uvek jeste).

Dakle, ono što je počelo kao pobijanje hrišćanskog tumačenja Isaije 53 završilo se kao potvrda hrišćanskog gledišta da ovo slavno proroštvo nužno uključuje večnu Ličnost našeg blaženog Gospoda i vaskrslog Spasitelja, Isusa Hrista, i da je u njemu savršeno ispunjeno, budući da je on Izraelac par excellence, istinski Izrael kakav je Bog nameravao da narod Izrael bude, ali kakav on nikada nije postao.

Toliko o obmanjujućoj i očajničkoj polemici Alija i njegove družine davagandista.

Još nismo završili, jer najgore tek dolazi za ove vrhunske takijiste.

Ako nije drugačije naznačeno, svi navodi iz Svetog pisma preuzeti su iz New American Standard Bible (NASB).