Ne kušaj Gospoda Isusa 3a

Nego Ga obožavaj! Deo 3a

Nastavljamo našu raspravu usredsređujući se na obožavanje koje je Gospod Isus primao prema Mateju i Luki-Delima apostolskim.

Obožavanje Gospoda Isusa

Sledi spisak odlomaka u kojima je Gospod Isus obožavan u kontekstima koji ističu njegov božanski identitet.

Prvi slučaj

Isus je prikazan kako prima obožavanje iz demonskog carstva, od nečistih duhova koji su savršeno dobro znali njegov božanski identitet:

„I doploviše u zemlju Gadarinsku koja je prema Galileji. A kad on iziđe na zemlju, srete ga neki čovjek iz grada u kome bijahu demoni dugo vremena, i u haljine ne oblačaše se, i ne življaše u kući, nego u grobovima. A kad vidje Isusa, uzviknuvši pade pred njim i iz svega glasa reče: Šta hoćeš od mene, Isuse, Sine Boga Višnjega? Molim te, ne muči me! Jer on zapovjedi duhu nečistome da iziđe iz čovjeka; jer ga mučaše mnogo godina, i vezivahu ga verigama i lancima čuvajući ga, i kidaše veze, i tjeraše ga demon po pustinjama. A Isus ga zapita govoreći: Kako ti je ime? A on reče: Legion; jer mnogi demoni bijahu ušli u njega. I moljahu ga da im ne zapovjedi da idu u bezdan.“ Luka 8:26-31, 39

Evo legije zlih duhova koji su prvi put na zemlji susreli Hrista, a ipak su vrlo dobro znali da je on bio/jeste Sin Boga Svevišnjeg koji je bio/jeste kadar ne samo da ih muči, nego i da ih baci u bezdan. To ih je navelo da padnu ničice u obožavanju pred suverenim Sinom Božjim.

Markovo jevanđelje pokazuje da je to padanje ničice pred Gospodom Isusom bilo zamišljeno kao čin obožavanja:

„A kad vidje Isusa izdaleka, potrča i pokloni mu se.“ Marko 5:6

Stoga je iz konteksta kristalno jasno da su ovi nečisti duhovi obožavali Hrista prepoznajući njegov božanski identitet, kao i iz krajnjeg užasa koji su osećali znajući kakvu božansku moć poseduje, moć koja je Gospodu omogućavala/omogućava ne samo da s potpunom lakoćom uništi carstvo tame, nego i da čitavo stvorenje dovede pod svoju punu vlast:

„Međutim, naše življenje je na nebesima, otkuda očekujemo i Spasitelja Gospoda Isusa Hrista, Koji će preobraziti naše poniženo tijelo, tako da bude saobrazno tijelu slave njegove, po sili kojom On može sve učiniti i sebi pokoriti.“ Filipljanima 3:20-21

Drugi slučaj

U sledećem primeru Isus pokazuje i sveznanje i suverenu vlast nad stvorenjem:

„A dogodi se kada se narod sleže k njemu da sluša riječ Božiju i on stajaše kraj Genisaretskog jezera, I vidje dvije lađe gdje stoje ukraj jezera, a ribari bijahu izišli iz njih i ispirahu mreže. I uđe u jednu lađu, koja bijaše Simonova, i zamoli ga da odmakne malo od obale; i sjede i učaše narod iz lađe. A kad presta govoriti, reče Simonu: Hajde na dubinu i bacite mreže svoje za lov. I odgovarajući Simon reče mu: Učitelju, svu noć smo se trudili, i ništa ne uhvatismo; ali na tvoju riječ baciću mrežu. I učinivši to, uloviše veliko mnoštvo riba te im se mreža poče cijepati. I dadoše znak društvu koje bješe na drugoj lađi da dođu da im pomognu; i dođoše, i napuniše obje lađe tako da se one potapahu. A kad vidje Simon Petar, pripade koljenima Isusovim govoreći: Iziđi od mene, Gospode, jer sam čovjek grješan. Jer zaprepašćenje obuze njega i sve koji bijahu s njim zbog lova ribe što uhvatiše, A tako isto i Jakova i Jovana, sinove Zevedejeve, koji bijahu drugovi Simonovi. I reče Isus Simonu: Ne boj se, od sada ćeš ljude loviti.“ Luka 5:1-10

Petrova reakcija na Isusovo božansko znanje i vlast gotovo je istovetna s načinom na koji su starozavetni sveti odgovarali kada bi se suočili s vidljivim prisustvom i veličanstvom samog Gospoda Boga Jehove:

„Tada Jov odgovori Gospodu i reče: Znam da sve možeš, i da se ne može smesti što naumiš. Ko je to što zamračuje savjet nerazumno? Zato kažem da nijesam razumijevao; čudesno je to za me, te ne mogu znati. Slušaj kad uzgovorim, i kad zapitam, kaži mi. Ušima slušah o tebi, a sada te oko moje vidi. Zato poričem, i kajem se u prahu i pepelu.“ Jov 42:1-6

„Godine koje umrije car Ozija vidjeh Gospoda gdje sjedi na prijestolu visoku i izdignutu, i skut mu ispunjavaše crkvu. Serafimi stajahu više njega, svaki ih imaše šest krila: dvjema zaklanjaše lice svoje i dvjema zaklanjaše noge svoje, a dvjema lećaše. I vikahu jedan drugome govoreći: Svet, svet, svet je Gospod nad vojskama; puna je sva zemlja slave njegove. I zadrmaše se pragovi na vratima od glasa kojim vikahu, i dom se napuni dima. I rekoh: Jaoh meni! Pogiboh, jer sam čovjek nečistijeh usana, i živim usred naroda nečistijeh usana, jer cara Gospoda nad vojskama vidjeh svojim očima. A jedan od serafima doletje k meni držeći u ruci živ ugljen, koji uze s oltara kliještima, I dotače se usta mojih i reče: Evo, ovo se dotače usta tvojih, i bezakonje tvoje uze se, i grijeh tvoj očisti se.“ Isaija 6:1-7**(1)**

Više primera Isusovog obožavanja imamo u sledećem delu naše rasprave.

Napomene

(1) Ovaj primer iz Isaije naročito je zanimljiv jer Novi zavet poistovećuje GOSPODA Boga koga je Isaija video ni sa kim drugim nego s Gospodom Isusom Hristom u njegovom preljudskom postojanju!

Na primer, Jovanovo jevanđelje nastoji da objasni zašto Jevreji nisu hteli da poveruju u Gospoda uprkos svim čudesnim znacima i čudima koja je učinio:

„Jer iako je učinio tolika znamenja pred njima, ne vjerovahu u njega; Da se ispuni riječ Isaije proroka koji reče: Gospode, ko vjerova propovjedi našoj? I ruka Gospodnja kome se otkri? Zato ne mogahu vjerovati, jer opet reče Isaija: Zaslijepio je oči njihove i okamenio srca njihova, da ne vide očima ni srcem razumiju, i ne obrate se da ih iscijelim. Ovo reče Isaija kada vidje slavu njegovu i govoraše o njemu.“ Jovan 12:37-41

Jovan navodi Isaiju 53:1 da pokaže kako je prorok već prorekao da Jevreji neće poverovati Isusovoj poruci, jer su odbili da u njemu vide otkrivenje i ispoljenje Mišice GOSPODNJE. Jovan zatim citira Isaiju 6:10 da objasni kako Jevreji nisu mogli da veruju zato što im je Bog u suštini zaslepljivao oči i otvrdnjavao srca, kao sud koji su zaslužili time što su uporno okretali leđa Božjim ponovljenim molbama da se pokaju od svojih zlih puteva:

„Potom čuh glas Gospodnji gdje reče: Koga ću poslati? I ko će nam ići? A ja rekoh: Evo mene, pošlji mene. A on reče: Idi, i reci tome narodu: Slušajte ali nećete razumjeti, gledajte ali nećete poznati. Učini da odeblja srce tome narodu i uši da im otežaju, i oči im zatvori, da ne vide očima svojim i ušima svojim da ne čuju i srcem svojim da ne razumiju i ne obrate se i ne iscijele.“ Isaija 6:8-10

Blaženi apostol zatim kaže nešto vrlo zanimljivo što većina nas često previdi. On objašnjava da je razlog zbog kojeg je Isaija govorio ove stvari taj što je video slavu Gospoda Isusa i pisao o njemu! Zapazite, još jednom, 41. stih glasi:

„Ovo reče Isaija kada vidje slavu njegovu i govoraše o njemu.“ Jovan 12:41, New International Version (NIV)

Kao što NIV jasno pokazuje, slava za koju Jovan kaže da ju je prorok video nije ništa drugo do Isusova slava — onoga koga su Jevreji odbacili uprkos svim čudesnim znacima koje je učinio među njima. A ipak, kao što neposredni kontekst 6. poglavlja Isaije koji smo ranije naveli pokazuje, Onaj čiju je slavu Isaija video zapravo je bila Jahvina slava, jer je on Onaj koga je prorok video kako sedi na svom prestolu okružen serafimima koji su neprestano objavljivali njegovu svetost!

Drugim rečima, nadahnuti apostol poistovećuje Isusa Hrista s GOSPODOM Bogom Svemogućim koga je prorok video kako sedi na svom prestolu u svojoj nebeskoj slavi!

Ovo samo dodatno potvrđuje da je razlog zbog kojeg je Isus Hristos primao i prihvatao obožavanje taj što je on Jahve Bog ovaploćeni (iako on nije Otac niti Sveti Duh).