Da li je Isus tvrdio da je Bog? 2. deo

Davagandista posredno i prećutno odgovara sa da! 2. deo

Nastavljamo tamo gde smo stali.

Zanimljivo je da poznati muslimanski polemičar Šabir Ali, u svojoj revnosti da napadne Sveto pismo kako bi potkopao božanstvo Hrista, na kraju dokazuje (doduše posredno) da je Isus zaista tvrdio da je Bog, budući da u suštini priznaje da je izraz „JA JESAM“ sinoniman sa imenom Jahve.

Evo šta je napisao u brošuri čiji je cilj bio da diskredituje jasno, izričito biblijsko svedočanstvo o Isusovom apsolutnom, suštinskom božanstvu:

1. Jahvistička verzija (Izlazak 6:28 – 7:7) ne kaže ništa o otkrivanju Božjeg imena, jer je za jahvističke priređivače ime Jahve već bilo poznato među Izraelcima. Oni kažu da se to ime koristilo još od vremena Enosa, Adamovog unuka (Postanje 4:26).

2. Sveštenička verzija (Izlazak 6:2-13) protivreči ovome tvrdeći da to ime ranije nije bilo poznato (Izlazak 6:2).

Božja zapovest Mojsiju ovde glasi: Zato reci Izraelcima: „Ja sam Jahve...“ (Izlazak 6:6), a Mojsije im je to ponovio (6:9).

3. Ali u elohističkoj verziji (Izlazak 3:13-22) Božje uputstvo Mojsiju je drugačije.

Ovo je ono što treba da kažeš Izraelcima: „Ja jesam me je poslao k vama“ (Izlazak 3:15).

Iz ovoga bi se moglo činiti da je Božje ime „Ja jesam“, ali je pri pažljivom proučavanju jasno da su u ovom odlomku elohistički pisari zamenili „Jahve“ sa „Ja jesam“ u istom uputstvu datom u (Izlazak 6:6). (Ally, Is Jesus God? The Bible Says No [Al-Attique International Islamic Publications, Toronto, Ontario Canada: Reprinted, 1998], Some Misunderstood Verses of the Bible Now Put Back in Their Contexts, Before Abraham was, I am, str. 57-58)

Da bi izneo svoju tvrdnju, Ali mora da se pozove na uveliko osporenu Dokumentarnu hipotezu, teoriju koju su konzervativni biblijski naučnici temeljno razgradili na osnovu istorijskih i arheoloških podataka. Ono što ovo čini prilično ironičnim jeste to što se ista ta teorija može primeniti i na Kuran kako bi se dokazalo da ni on nije ništa drugo do krpež sastavljen od raznih pisanih izvora, koji su loše uređeni u celinu. Molimo vas da pročitate sledeće članke i odgovore radi dokaza i detalja:

Essays on the JEDP Theory

The Documentary Hypothesis— Its Effect on the Torah and the Qur'an

Jamal Badawi's Misinformation and Misquotations – Part 4

Responses to "Islamic Information" Confessions of the New American Bible or Fables As History

Shabir Ally and the Use of the Bible for Dawah

Kao prvo, ime Jahve pojavljuje se već u sledećem stihu, gde se Bog Mojsiju predstavlja kao „JA JESAM“:

„A Mojsije reče Bogu: Evo, kad otidem k sinovima Izrailjevijem, pa im rečem: Bog otaca vaših posla me k vama, ako mi reku: Kako mu je ime? Šta ću im kazati? A Gospod reče Mojsiju: Ja sam onaj što jest. I reče: Tako ćeš kazati sinovima Izrailjevijem: Koji jest, on me posla k vama. I opet reče Bog Mojsiju: Ovako kaži sinovima Izrailjevijem: Gospod Bog otaca vaših, Bog Avramov, Bog Isakov i Bog Jakovljev posla me k vama; to je ime moje dovijeka, i to je spomen moj od koljena na koljeno.“ Izlazak 3:13-15 New Living Translation (NLT)

Tako, dakle, imamo navodni elohistički izvor koji oba ova imena koristi jedno pored drugog u potpuno istom kontekstu da bi opisao Boga Izraela!

Kao drugo, Ali je grubo pogrešno razumeo značenje toga što Avraham, Isak i Jakov nisu znali ime Jahve. Evo teksta o kojem je reč, ovoga puta sa dodatim kontekstom, kako bi čitaoci mogli da uvide poentu koju je Jahve iznosio Mojsiju:

„I Mojsije se vrati ka Gospodu i reče: Gospode, zašto si navukao to zlo na narod? Zašto si me poslao? Jer otkako izidoh pred Faraona i progovorih u tvoje ime, još gore postupa s narodom ovijem, a ti ne izbavi naroda svojega.“ „A Gospod reče Mojsiju: Sad ćeš vidjeti šta ću učiniti Faraonu; jer pod rukom krjepkom pustiće ih, i istjeraće ih iz zemlje svoje pod rukom krjepkom. Još govori Bog Mojsiju i reče mu: Ja sam Gospod. I javio sam se Avramu, Isaku i Jakovu imenom Bog Svemogući, a imenom svojim Gospod ne bih im poznat. I učinih zavjet svoj s njima da ću im dati zemlju Hanansku, zemlju u kojoj bijahu došljaci, u kojoj življahu kao stranci. I čuh uzdisanje sinova Izrailjevijeh, koje Misirci drže u ropstvu, i opomenuh se zavjeta svojega. Zato kaži sinovima Izrailjevijem: Ja sam Gospod, i izvešću vas ispod bremena Misirskih, i oprostiću vas ropstva njihova, i izbaviću vas mišicom podignutom i sudovima velikim. I uzeću vas da mi budete narod, i ja ću vam biti Bog, te ćete poznati da sam ja Gospod Bog vaš koji vas izvodim ispod bremena Misirskih. Pak ću vas odvesti u svoju zemlju, za koju podigoh ruku svoju zaklinjući se da ću je dati Avramu, Isaku i Jakovu; i daću vam je u našljedstvo, ja Gospod.“ Izlazak 5:22-23, 6:1-9 NIRV

Očigledno je da je Jahve time što nisu znali ime mislio da patrijarsi nisu lično iskusili niti videli sve ono što je ime Jahve podrazumevalo, što je u ovom kontekstu uključivalo veliko iskupljenje koje je Izrael doživeo kada ga je Jahve izveo iz Egipta da bi zaposeo zemlju za koju se zakleo njihovim praocima. Kao što jedan prevod to izražava:

„I javio sam se Avramu, Isaku i Jakovu imenom Bog Svemogući, a imenom svojim Gospod ne bih im poznat.“ Izlazak 6:3 Amplified Bible

Sveto pismo sasvim jasno kaže da ljudi mogu znati za ime Jahve a da lično ne poznaju Jahvea niti da su iskusili njegovu silu ili prisustvo. Obratite pažnju, na primer, na sledeće primere:

„A dijete Samuilo služaše Gospodu pred Ilijem; i riječ Gospodnja bješe rijetka u ono vrijeme, i ne javljahu se utvare. Jednom u to vrijeme Ilije ležaše na svom mjestu; a oči mu počinjahu tamnjeti te ne mogaše vidjeti; I Samuilo ležaše u domu Gospodnjem gdje bijaše kovčeg Božji, i žišci Gospodnji još ne bjehu pogašeni. I viknu Gospod Samuila, a on reče: Evo me. I pritrča k Iliju i reče mu: Evo me, što si me zvao? A on reče: Nijesam te zvao, idi lezi. I on otide i leže. A Gospod opet viknu Samuila, i Samuilo usta, i otide k Iliju i reče: Evo me, što si me zvao? A on reče: Nijesam te zvao, sine; idi lezi. A Samuilo još ne poznavaše Gospoda, i još mu ne bješe javljena riječ Gospodnja.“ „A Samuilo rastijaše, i Gospod bijaše s njim, i ne pusti da padne na zemlju nijedna riječ njegova. I sav Izrailj od Dana do Virsaveje pozna da je Samuilo vjeran prorok Gospodnji. I Gospod se stade opet javljati u Silomu, jer se Gospod javljaše Samuilu u Silomu riječju Gospodnjom.“ 1. Samuilova 3:1-7, 19-21 CEB

Iako je Samuilo bio poučen u putevima Jahveovim, ipak nije lično poznavao Jahvea.

„A Isus odgovori: Ako ja proslavljam samoga sebe, slava je moja ništa. Otac je moj onaj koji me proslavlja, za koga vi govorite da je Bog vaš, I ne poznajete ga, a ja ga znam. I ako rečem da ga ne znam, biću laža kao i vi. Nego ga znam, i riječ njegovu držim.“ Jovan 8:54-55

Ovde Isus optužuje svoje jevrejske protivnike da ne poznaju Boga, iako su znali za njega i odrasli slušajući i/ili čitajući o njegovim zakonima i delima zabeleženim u hebrejskoj Bibliji.

Ovo nam pomaže da bolje shvatimo poentu koju je Jahve iznosio u vezi sa patrijarsima. Iako su znali ime Jahve, ni Avraham, ni Isak, ni Jakov nisu iskusili sve ono što to ime podrazumeva, budući da nisu doživeli da vide kako Jahve ispunjava sva svoja obećanja, među kojima je bilo i izbavljenje njihovog potomstva velikim znacima i čudesima kako bi zaposeli zemlju za koju se zakleo da će im je dati. Tek je Mojsijev naraštaj doživeo da vidi punu silu i slavu koju ime Jahve podrazumeva:

„I Gospod reče Mojsiju: Evo, postavio sam te da si Bog Faraonu; a Aron brat tvoj biće prorok tvoj. Govorićeš sve što ti zapovjedim; Aron pak brat tvoj govoriće Faraonu da pusti sinove Izrailjeve iz zemlje svoje. A ja ću učiniti da otvrdne srce Faraonu, te ću umnožiti znake svoje i čudesa svoja u zemlji Misirskoj. I neće vas ipak poslušati Faraon; a ja ću metnuti ruku svoju na Misir, i izvešću vojsku svoju, narod svoj, sinove Izrailjeve iz zemlje Misirske sudovima velikim. I poznaće Misirci da sam ja Gospod kad dignem ruku svoju na Misir, i izvedem sinove Izrailjeve između njih.“ Izlazak 7:1-5 – upor. 14:4, 18 CEB

„A Gospod reče Mojsiju: Idi k Faraonu, jer sam ja učinio da otvrdne srce njegovo i srce sluga njegovijeh, da učinim ove znake svoje među njima, I da pripovijedaš sinovima svojim i unucima svojim šta učinih u Misiru i kakve znake svoje pokazah na njima, da biste znali da sam ja Gospod.“ Izlazak 10:1-2 CEB

Kao četvrto, čitav Alijev argument ovde nije ništa drugo do skretanje pažnje i klasičan primer taktike zamagljivanja, kojom se pažnja čitalaca odvlači od pravog pitanja. Uostalom, niko u Hristovo vreme nikada ne bi čuo za Dokumentarnu hipotezu (a kamoli u nju verovao). Zapravo, i Isus i njegovi savremenici verovali bi da je prvih pet knjiga Starog zaveta, opšte poznatih kao Petoknjižje, napisao Mojsije po nadahnuću Svetoga Duha. Kao takav, niko od njih ne bi imao problem sa činjenicom da je Bog otkrio Mojsiju da je njegovo ime bilo/jeste i „JA JESAM“ i Jahve. To, dakle, znači da bi Jevreji Isusove izjave „JA JESAM“ shvatili kao samoukazivanje na božanstvo, kao Isusov način da sebe poistoveti sa istim onim Bogom Jahveom koji je govorio Mojsiju!

Ovo nas vodi do naše sledeće tačke. Alijevo priznanje da je izraz „JA JESAM“ korišćen kao zamena za ime Jahve u suštini znači da je Isus, tvrdeći da je upravo taj „JA JESAM“, zapravo sebe predstavljao kao ovaploćenog Boga Jahvea. Obratite pažnju kako to logički funkcioniše:

1. Pisari su ime Jahve zamenili izrazom „JA JESAM“ (prema Aliju), čime su pokazali da su ta dva imena smatrana međusobno sinonimnim.
2. Isus je tvrdio da je božanski „JA JESAM“ koji se javio starozavetnim svetima, poput Avrahama.
3. Iznoseći takvu tvrdnju, Isus je, dakle, sebe predstavljao kao Boga Jahvea u telu.

Stoga je Ali, iznoseći ovaj prigovor, prećutno i posredno priznao da je Isus zaista tvrdio da je Svemogući Bog u telu, iako je čitava svrha njegove brošure bila da dokaže da Hristos to nikada nije učinio!

Nakon svega rečenog, spremni smo da pređemo na treći deo našeg odgovora.