Odgovor na biblijska izvrtanja muslimanskog polemičara Abdulaha Kundea [2. deo]

Nastavljamo sa našim odgovorom Kundeu.

Pomirbena smrt Isaijinog Sluge stradalnika

U debati sa Samuelom Grinom, Spasitelj sveta: Isus ili Kuran?, Kunde je tvrdio da se za Slugu stradalnika, koga pominje prorok Isaija, u Isaiji 53:10 kaže da je ašam, odnosno žrtva za krivicu, a to je prema Levitskoj 7 (zapravo je reč o petom poglavlju) žrtva za nenamerne grehe. Na osnovu toga je Kunde zaključio da se ovaj tekst ne može koristiti kao dokaz da su proroci predskazali da će Mesija umreti kao žrtva za sve prestupe i zla dela koja je počinio Božji narod, a naročito za Adamov prvorodni greh.

Prvi problem sa Kundeovom tvrdnjom jeste to što bi, čak i kada bismo radi argumenta prihvatili da Mesija, to jest Jahvin Sluga, čini pomirenje samo za nenamerne grehe, to i dalje bilo nespojivo sa islamom, koji poriče da je Mesija umro za bilo čije prestupe, bili oni nenamerni ili ne! To znači da se hebrejska Biblija ne samo slaže sa Novim zavetom u pogledu zamenske prirode Hristove smrti, već i protivreči Kuranu, koji poriče ovu otkrivenu istinu. O tome više kasnije.

Drugo, Kunde previđa činjenicu da Levitska jasno kaže da se žrtva za krivicu prinosila i za namerne grehe, a ne samo za nenamerne:

„I HaShem reče Mojsiju, govoreći: Ako neko sagreši i učini prestup protiv HaShema, i postupi lažno prema bližnjem svome u stvari pologa, ili zaloga, ili otimačine, ili ako ugnjetava bližnjeg svoga; ili nađe ono što je izgubljeno, i postupi lažno u tome, i zakune se lažno; u bilo čemu od svega ovoga što čovek čini, grešeći time; tada će biti, ako je sagrešio i kriv je, da vrati ono što je oteo otimačinom, ili stvar koju je stekao ugnjetavanjem, ili polog koji mu je bio poveren, ili izgubljenu stvar koju je našao, ili bilo šta za šta se lažno zakleo, vratiće to u potpunosti i dodaće tome petinu više; onome kome pripada daće to, na dan svoje krivice. I doneće svoju žrtvu naknade HaShemu, ovna bez mane iz stada, prema tvojoj proceni, za žrtvu za krivicu, svešteniku. I sveštenik će izvršiti pomirenje za njega pred HaShemom, i biće mu oprošteno, za sve što je učinio postavši time kriv.“ Levitska 5:20-26, Jewish Publication Society (JPS)

Evo još jednog jevrejskog prevoda:

„Bog reče Mojsiju, govoreći: [Ovo je zakon] ako čovek sagreši i počini prestupak protiv Boga lažući bližnjeg svog. [To može uključivati] predmet ostavljen na čuvanje, poslovni dogovor, otimačinu, uskraćivanje sredstava, ili nalaženje izgubljenog predmeta i poricanje toga. Ako se lažno zakune u bilo kom od ovih slučajeva koji se tiču međuljudskih odnosa, smatra se da je sagrešio. Kada postane kriv za takav greh, mora vratiti ukradeni predmet, uskraćena sredstva, predmet ostavljen na čuvanje, nađeni predmet, ili bilo šta drugo u vezi sa čim se lažno zakleo. Mora nadoknaditi glavnicu, a zatim tome dodati petinu. Na dan [kada traži okajanje za] svoj prestup, mora to dati njegovom zakonitom vlasniku. Zatim mora doneti svešteniku svoju žrtvu za greh Bogu. Biće to ovan bez mane, vredan propisanog iznosa, kao žrtva naknadnica. Sveštenik će izvršiti očišćenje za njega pred Bogom, i tada će mu biti oprošteno za bilo koji prestup koji je počinio.“ Rabin Arje Kaplan

Ovo pokazuje da Sluga ne bi umro samo za nenamerne pogreške, već i za namerne zločine kao što su laganje, varanje, krađa, lažno zaklinjanje itd.(1)

Treće, Kunde se očigledno nije potrudio da pažljivo pročita Isaiju 53, jer prorok izričito kaže da Sluga čini pomirenje za namerne i svojevoljne prestupe:

„Ko vjerova propovijedanju našemu, i mišica Gospodnja kome se otkri? Jer izniče pred njim kao šibljika, i kao korijen iz suhe zemlje; ne bi obličja ni ljepote u njega; i vidjesmo ga, i ne bješe ništa na očima čega radi bismo ga poželjeli. Prezren bješe i odbačen između ljudi, bolnik i vičan bolestima, i kao jedan od koga svak zaklanja lice, prezren da ga ni za što ne uzimasmo. A on bolesti naše nosi i nemoći naše uze na se, a mi mišljasmo da je ranjen, da ga Bog bije i muči. Ali on bi ranjen za naše prijestupe, izbijen za naša bezakonja; kar bješe na njemu našega mira radi, i ranom njegovom mi se iscijelismo. Svi mi kao ovce zađosmo, svaki nas se okrenu svojim putem, i Gospod pusti na nj bezakonje svijeh nas. Mučen bi i zlostavljen, ali ne otvori usta svojih; kao jagnje na zaklanje vođen bi i kao ovca nijema pred onijem koji je striže ne otvori usta svojih. Od tjeskobe i od suda uze se, a rod njegov ko će iskazati? Jer se istrže iz zemlje živijeh i za prijestupe naroda mojega bi ranjen. Odrediše mu grob sa zločincima, ali na smrti bi s bogatijem, jer ne učini nepravde, niti se nađe prijevara u ustima njegovijem. Ali Gospodu bi volja da ga bije, i dade ga na muke; kad položi dušu svoju u prinos za grijeh, vidjeće natražje, produljiće dane, i što je Gospodu ugodno napredovaće njegovom rukom. Vidjeće trud duše svoje i nasitiće se; pravedni sluga moj opravdaće mnoge svojim poznanjem, i sam će nositi bezakonja njihova. Zato ću mu dati dio za mnoge, i sa silnima će dijeliti plijen, jer je dao dušu svoju na smrt, i bi metnut među zločince, i sam nosi grijehe mnogih, i za zločince se moli.“ Isaija 53:1-12 JPS

Jahvin Sluga prinosi svoj život kao žrtvu za sve prestupe (peša), bezakonja (avon) i grehe (het‘) koje su počinili mnogi. Sluga čak posreduje za prestupnike (poša‘im), to jest za one koji su počinili prestup (paša).

Ono što ovo čini zanimljivim jeste to što je jezik kojim Isaija opisuje pomirbenu smrt Jahvinog Sluge sličan načinu na koji je dan pomirenja opisan u Levitskoj 16. To je bio dan u kome je prvosveštenik činio pomirenje za sva zla i buntovna dela Izrailja, a ne samo za njihove nenamerne grehe:

„I reče Gospod Mojsiju pošto pogiboše dva sina Aronova, a pogiboše kad pristupiše pred Gospoda, I kaza Gospod Mojsiju: Reci Aronu, bratu svojemu, da ne ulazi u svako doba u svetinju iza zavjese pred zaklopac koji je na kovčegu, da ne pogine, jer ću se u oblaku nad zaklopcem javljati. S ovijem neka ulazi Aron u svetinju: S juncem za žrtvu radi grijeha i s ovnom za žrtvu paljenicu. Svetu košulju lanenu neka obuče, i gaće lanene neka su na tijelu njegovu, i neka se opaše pojasom lanenijem i kapu lanenu neka metne na glavu; to su haljine svete, i neka opere tijelo svoje vodom, pa onda neka ih obuče. A od zbora sinova Izrailjevijeh neka uzme dva jarca za žrtvu radi grijeha, i jednoga ovna za žrtvu paljenicu. I neka prinese Aron junca svojega na žrtvu za grijeh i očisti sebe i dom svoj. Potom neka uzme dva jarca, i neka ih metne pred Gospoda na vrata šatora od sastanka. I neka Aron baci ždrijeb za ta dva jarca, jedan ždrijeb Gospodu, a drugi ždrijeb Azazelu. I neka Aron prinese na žrtvu jarca na kojega padne ždrijeb Gospodnji, neka ga prinese na žrtvu za grijeh. A jarca na kojega padne ždrijeb Azazelov neka metne živa pred Gospoda, da učini očišćenje na njemu, pa neka ga pusti u pustinju Azazelu. I neka Aron prinese junca svojega na žrtvu za grijeh i očisti sebe i dom svoj, i neka zakolje junca svojega na žrtvu za grijeh. I neka uzme kadionicu punu žeravice s oltara, koji je pred Gospodom, i pune pregršti kada mirisnoga istucanoga, i neka unese za zavjesu. I neka metne kad na oganj pred Gospodom, da dim od kada zakloni zaklopac koji je na svjedočanstvu; tako neće poginuti. Poslije neka uzme krvi od junca i pokropi s prsta svojega po zaklopcu prema istoku, a pred zaklopcem neka sedam puta pokropi tom krvlju s prsta svojega. I neka zakolje jarca na žrtvu za grijeh narodni, i neka unese krv njegovu iza zavjese; i neka učini s krvlju njegovom kao što je učinio s krvlju junčijom, i pokropi njom po zaklopcu i pred zaklopcem. I tako će očistiti svetinju od nečistota sinova Izrailjevih i od prijestupa njihovijeh u svijem grijesima njihovijem; tako će učiniti i u šatoru od sastanka, koji je među njima usred nečistota njihovijeh. A niko da ne bude u šatoru od sastanka kad on uđe da čini očišćenje u svetinji, dokle ne izađe i svrši očišćenje za se i za dom svoj i za sav zbor Izrailjski. A neka izađe k oltaru koji je pred Gospodom, i očisti ga; i uzevši krvi od junca i krvi od jarca, neka pomaže rogove oltaru unaokolo; I neka ga pokropi ozgo istom krvlju s prsta svojega sedam puta; tako će ga očistiti i posvetiti ga od nečistota sinova Izrailjevih. A kad očisti svetinju i šator od sastanka i oltar, tada neka dovede jarca živoga. I metnuvši Aron obje ruke svoje na glavu jarcu živomu, neka ispovjedi nad njim sva bezakonja sinova Izrailjevih i sve prijestupe njihove u svijem grijesima njihovijem, i metnuvši ih na glavu jarcu, neka ga da čovjeku spremnom da ga istjera u pustinju. I jarac će odnijeti na sebi sva bezakonja njihova u pustinju; i pustiće onoga jarca u pustinju. Potom neka opet uđe Aron u šator od sastanka i svuče haljine lanene koje je obukao kad je išao u svetinju, i ondje neka ih ostavi. Pa neka opere tijelo svoje na svetom mjestu i obuče svoje haljine; i izašav neka prinese svoju žrtvu paljenicu i narodnu žrtvu paljenicu, i očisti sebe i narod. A salo od žrtve za grijeh neka zapali na oltaru. A ko odvede jarca za Azazela, neka opere haljine svoje i okupa tijelo svoje u vodi, pa onda neka uđe u oko. A junca za grijeh i jarca za grijeh, od kojih je krv unesena da se učini očišćenje u svetinji, neka iznesu napolje iz okola, i neka spale ognjem kože njihove i meso njihovo i balegu njihovu. A ko ih spali, neka opere haljine svoje i okupa tijelo svoje u vodi, pa onda neka dođe u oko. I ovo neka vam bude vječna uredba: Deseti dan sedmoga mjeseca mučite duše svoje, i ne radite nikakvoga posla, ni domorodac ni došljak koji se bavi među vama. Jer u taj dan biva očišćenje za vas, da se očistite; bićete očišćeni od svijeh grijeha svojih pred Gospodom. To neka vam je počivanje subotno, i mučite duše svoje po uredbi vječnoj. A sveštenik koji bude pomazan i koji bude osvećen da vrši službu svešteničku namjesto oca svojega, on neka očišća obukavši se u haljine lanene, haljine svete. I neka očisti svetinju svetu i šator od sastanka; i oltar neka očisti; i sveštenike i sav narod sabrani neka očisti. I ovo neka vam je vječna uredba da očišćate sinove Izrailjeve od svijeh grijeha njihovijeh jedanput u godini. I učini Mojsije kako mu zapovjedi Gospod.“ Levitska 16:1-34 JPS

Evo drugačijeg prevoda ključnih stihova, koji jasno pokazuje da je pomirenje koje je Jahve zahtevao od prvosveštenika toga dana bilo za svu pokvarenost i pobunu koju je narod počinio:

„I metnuvši Aron obje ruke svoje na glavu jarcu živomu, neka ispovjedi nad njim sva bezakonja sinova Izrailjevih i sve prijestupe njihove u svijem grijesima njihovijem, i metnuvši ih na glavu jarcu, neka ga da čovjeku spremnom da ga istjera u pustinju. I jarac će odnijeti na sebi sva bezakonja njihova u pustinju; i pustiće onoga jarca u pustinju.“ Levitska 16:21-22

Štaviše, upravo se ovi hebrejski izrazi koriste u kontekstima u kojima su oni koji su takva dela počinili bili ili pogubljeni ili prognani iz zemlje, kao u slučaju Hananaca koje je Jahve isterao pred Izrailjcima:

„Još Reče Gospod Mojsiju govoreći: Kaži sinovima Izrailjevim, i reci im: Ja sam Gospod Bog vaš. Nemojte činiti što se čini u zemlji Misirskoj, u kojoj ste živjeli, niti činite što se čini u zemlji Hananskoj, u koju vas vodim, i po uredbama njihovijem nemojte živjeti. Nego moje zakone vršite i moje uredbe držite živeći po njima. Ja sam Gospod Bog vaš. Držite uredbe moje i zakone moje; ko ih vrši, živ će biti kroz njih. Ja sam Gospod. Niko da ne pristupa k rodici svojoj po krvi, da otkrije golotinju njezinu. Ja sam Gospod. Golotinje oca svojega ni golotinje matere svoje ne otkrij; mati ti je; ne otkrij golotinje njezine. Golotinje žene oca svojega ne otkrij; golotinja je oca tvojega. Golotinje sestre svoje, kćeri oca svojega ili kćeri matere svoje, koja je rođena u kući ili izvan kuće, ne otkrij golotinje njihove. Golotinje kćeri sina svojega, ili kćeri kćeri svoje ne otkrij, jer je tvoja golotinja. Golotinje kćeri žene oca svojega, koju je rodio otac tvoj, ne otkrij; sestra ti je. Golotinje sestre oca svojega ne otkrij; jedna je krv s ocem tvojim. Golotinje sestre matere svoje ne otkrij; jer je jedna krv s materom tvojom. Golotinje brata oca svojega ne otkrij pristupajući k ženi njegovoj; strina ti je. Golotinje žene sina svojega ne otkrij; snaha ti je, ne otkrij golotinje njezine. Golotinje žene brata svojega ne otkrij; golotinja je brata tvojega. Golotinje žene i kćeri njezine ne otkrij; kćeri sina njezina ni kćeri kćeri njezine nemoj uzeti da otkriješ golotinju njihovu; jedna su krv; zlo je. Nemoj uzeti žene preko jedne žene, da je ucvijeliš otkrivajući golotinju drugoj za života njezina. K ženi dokle se odvaja zbog nečistote svoje ne idi da otkriješ golotinju njezinu. Sa ženom bližnjega svojega ne lezi skvrneći se s njom. Od sjemena svojega ne daj da se odnese Molohu, da ne oskvrniš imena Boga svojega; ja sam Gospod. S muškarcem ne lezi kao sa ženom; gadno je. Živinčeta nikakvoga nemoj obležati skvrneći se s njim; i žena da ne legne pod živinče; grdilo je. Nemojte se skvrniti nijednom ovom stvarju; jer su se svijem tijem stvarima oskvrnili narodi koje ću odagnati ispred vas. Jer se oskvrnila zemlja, i nevaljalstvo ću njezino pohoditi na njoj, i izmetnuće zemlja stanovnike svoje. Nego vi držite zakone moje i uredbe moje, i ne činite nijednoga ovoga gada, ni domorodac ni došljak koji se bavi među vama; Jer sve ove gadove činiše ljudi u ovoj zemlji koji su bili prije vas, i zemlja je od toga oskvrnjena; Da ne izmetne zemlja vas, ako je oskvrnite, kao što je izmetnula narod koji je bio prije vas. Jer ko učini što god od ovijeh gadova, istrijebiće se iz naroda svojega duše koje učine. Zato držite što sam naredio da se drži, da ne činite što od gadnijeh običaja koji su bili prije vas, i da se ne skvrnite o njih. Ja sam Gospod Bog vaš.“ Levitska 18:1-30 JPS

Obratite ponovo pažnju na razlog zbog kojeg je Jahve istrebio Hanance iz zemlje:

„Jer se oskvrnila zemlja, i nevaljalstvo ću njezino pohoditi na njoj, i izmetnuće zemlja stanovnike svoje.“ Levitska 18:25

Evo još dva primera vrste greha koje ove konkretne hebrejske reči obuhvataju:

„Ko bi uzeo sestru svoju, kćer oca svojega ili kćer matere svoje, vidio bi golotinju njezinu i ona bi vidjela golotinju njegovu, sramota je; zato da se istrijebe ispred sinova naroda svojega; otkrio je golotinju sestre svoje, neka nosi bezakonje svoje. I ko bi spavao sa ženom kad ima vrijeme i otkrio golotinju njezinu otkrivši tečenje njezino, i ona bi otkrila tečenje krvi svoje, da se istrijebe oboje iz naroda svojega. Golotinje sestre matere svoje i sestre oca svojega ne otkrij, jer bi otkrio svoju krv; neka nose bezakonje svoje. A ko bi spavao sa ženom strica svojega, otkrio bi golotinju strica svojega; neka nose oboje grijeh svoj, neka pomru bez djece.“ Levitska 20:17, 19-20 JPS

„A izađe sin jedne Izrailjke, kojemu je otac bio Misirac, među sinove Izrailjeve, i svadi se u okolu sin žene Izrailjke s nekim Izrailjcem. I psujući sin žene Izrailjke pohuli ime Božije, te ga dovedoše k Mojsiju; a mati mu bješe po imenu Salomita, kći Davrijina, od plemena Danova. I metnuše ga u zatvor dokle im se kaže šta će činiti s njim po riječi Gospodnjoj. A Gospod reče Mojsiju govoreći: Izvedi toga psovača napolje iz okola, i neka svi koji su čuli metnu ruke svoje na glavu njegovu, i neka ga sav narod zaspe kamenjem. A sinovima Izrailjevim kaži i reci: Ko bi god pohulio Boga svojega, nosiće grijeh svoj. Ko bi ružio ime Gospodnje, da se pogubi, sav narod da ga zaspe kamenjem; i došljak i domorodac koji bi ružio ime Gospodnje, da se pogubi.“ Levitska 24:10-16 JPS

Gornji stihovi pokazuju da Sluga nije trebalo da umre samo za nenamernu krivicu. Naprotiv, Jahve je nameravao da Slugu predstavi kao pomirbenu žrtvu za sva buntovna dela koja je počinio njegov narod, za zle zločine kao što su ubistvo, prevara, homoseksualnost itd.

I gle, upravo to nadahnuti novozavetni spisi uče o smrti Gospoda Isusa, naime, da je Hristos umro da očisti i iskupi svoj narod od sve njegove pokvarenosti i zla:

„Ili ne znate da nepravednici neće naslijediti Carstva Božijega? Ne varajte se: ni bludnici, ni idolopoklonici, ni preljubnici, ni rukobludnici, ni muželožnici, Ni lakomci, ni lopovi, ni pijanice, ni opadači, ni otimači, neće naslijediti Carstvo Božije. I takvi bijaste neki; ali se opraste i posvetiste i opravdaste imenom Gospoda Isusa Hrista i Duhom Boga našega.“ 1. Korinćanima 6:9-11

„Koji nas izbavi od vlasti tame i prenese u Carstvo Sina ljubavi svoje, U kome imamo iskupljenje, oproštenje grijehova;“ Kološanima 1:13-14

„Ako ste, dakle, vaskrsli sa Hristom, tražite ono što je gore gdje Hristos sjedi s desne strane Boga. Mislite o onome što je gore, a ne što je na zemlji. Jer umrijeste i vaš je život sakriven sa Hristom u Bogu. A kada se javi Hristos, život naš, onda ćete se i vi s Njime javiti u slavi. Umrtvite, dakle, udove svoje koji su na zemlji: blud, nečistotu, strast, zlu pohotu i lakomstvo, što je idolopoklonstvo, Zbog kojih dolazi gnjev Božiji na sinove protivljenja, U kojima i vi negda hodiste, kada življaste u njima. A sad odbacite i vi to sve: gnjev, ljutinu, pakost, huljenje, sramotne riječi iz usta svojih. Ne lažite jedan drugoga, jer svukoste staroga čovjeka sa djelima njegovim, I obukoste se u novoga, koji se obnavlja za poznanje, prema liku Onoga koji ga je sazdao, Gdje nema Jelina ni Judejca, obrezanja ni neobrezanja, varvarina ni Skita, roba ni slobodnjaka, nego je sve i u svemu Hristos.“ Kološanima 3:1-11

„Jer se javi blagodat Božija spasonosna svima ljudima, Koja nas uči da se odrečemo bezbožnosti i zemaljskih požuda, i da poživimo razborito, pravedno i pobožno u sadašnjem vijeku, Očekujući blaženu nadu i javljanje slave velikoga Boga i Spasa našega Isusa Hrista, Koji dade sebe za nas da bi nas iskupio od svakoga bezakonja, i da očisti za sebe narod izabrani koji revnuje u dobrim djelima.“ Titu 2:11-14

„Jer i mi bijasmo nekada nerazumni, nepokorni, zabludeli, robujući raznim požudama i nasladama, provodeći život u zlobi i zavisti, gnusni, mrzeći jedan drugoga. A kada se javi dobrota i čovekoljublje Boga, Spasitelja našega, Ne za djela pravedna koja mi učinismo, nego po svojoj milosti spase nas banjom novoga rođenja i obnovljenja Duhom Svetim, Kojega izli na nas obilno kroz Isusa Hrista Spasitelja našega, Da bismo, opravdani njegovom blagodaću, postali nasljednici života vječnoga kao što se nadamo. Istinita je ova riječ, i hoću da to potvrđuješ, kako bi se oni koji povjerovaše Bogu starali da prednjače u dobrim djelima. Ovo je ljudima dobro i korisno. A ludih zapitkivanja i rodoslova i sporova i prepiranja o zakonu kloni se; jer je to nekorisno i sujetno.“ Titu 3:3-9

Ovo ne treba da čudi kada shvatimo da novozavetni spisi poistovećuju Gospoda Isusa sa Slugom stradalnikom iz Isaije:

„Jer vam kažem, da još i to što je napisano: I uvrstiše ga među bezakonike, treba na meni da se izvrši. Jer što je o meni pisano, završava se.“ Luka 22:37; up. Isaija 53:12

„A Duh reče Filipu: Pristupi i prilijepi se tim kolima. A Filip pritrčavši, ču ga gdje čita proroka Isaiju, i reče: Da li razumiješ to što čitaš? A on reče: Kako bih mogao ako me ko ne uputi? I umoli Filipa da se popne i sjedne sa njim. A mjesto iz Pisma koje čitaše bješe ovo: Kao ovca na zaklanje odvede se, i kao jagnje nijemo pred onim koji ga striže, tako ne otvara usta svojih. U njegovom poniženju ukide se sud njegov. A rod njegov ko će iskazati? Jer se uzima sa zemlje život njegov. Onda uškopljenik odgovori i reče Filipu: Molim te, za koga ovo govori prorok? Za sebe ili za nekoga drugoga? A Filip otvorivši usta svoja, i počevši od Pisma ovoga, propovjedi mu jevanđelje o Isusu.“ Dela apostolska 8:29-35; up. Isaija 53:7-8

„Jer ste na to i pozvani, jer i Hristos postrada za vas, ostavljajući vam primjer da idete njegovim stopama; On grijeha ne učini, niti se nađe prijevara u ustima njegovim; On vrijeđan, ne uzvraćaše uvredom; stradajući, ne prijećaše, nego je prepustio Onome koji pravedno sudi. On grijehe naše sam iznese na tijelu svojem na drvo, da za grijehe umremo, i za pravdu živimo, jer se njegovom ranom iscijeliste. Jer bijaste kao izgubljene ovce, ali sada se vratiste Pastiru i Episkopu duša vaših.“ 1. Petrova 2:21-25; up. Isaija 53:4-6, 9

Dakle, i Stari i Novi zavet se slažu da Mesija dolazi da prinese sopstveni život kao zamensku žrtvu za sve prestupe koje je počinio Božji narod:

„Jer Sin Čovječiji nije došao da mu služe nego da služi, i da dade život svoj u otkup za mnoge.“ Marko 10:45

„I kad jeđahu, uze Isus hljeb i blagoslovivši prelomi ga, i davaše učenicima, i reče: Uzmite, jedite; ovo je tijelo moje. I uze čašu i zablagodarivši dade im govoreći: Pijte iz nje svi; Jer ovo je krv moja Novoga zavjeta koja se prolijeva za mnoge radi otpuštenja grijehova. Kažem vam pak da od sada neću piti ovoga roda vinogradskoga do onog dana kada ću piti s vama novoga u Carstvu Oca mojega.“ Matej 26:26-29

„Zaista, zaista vam kažem: Koji vjeruje u mene ima život vječni. Ja sam hljeb života. Oci vaši jedoše manu u pustinji, i pomriješe. Ovo je hljeb koji silazi s neba: da koji od njega jede ne umre. Ja sam hljeb živi koji siđe s neba; ako ko jede od ovoga hljeba živjeće vavijek; i hljeb koji ću ja dati tijelo je moje, koje ću ja dati za život svijeta.“ Jovan 6:47-51

„Ja sam pastir dobri i poznajem svoje, i moje mene poznaju. Kao što Otac poznaje mene i ja Oca; i život svoj polažem za ovce. I druge ovce imam koje nisu iz ovoga tora, i te mi valja privesti, i čuće glas moj, i biće jedno stado i jedan pastir. Zato me Otac ljubi, jer ja život svoj polažem da ga opet uzmem. Niko ga ne uzima od mene, nego ga ja sam od sebe polažem. Vlast imam položiti ga i vlast imam opet uzeti ga. Ovu zapovijest primih od Oca svoga.“ Jovan 10:14-18

„Jer vam najprije predadoh što i primih, da Hristos umrije za grijehe naše po Pismu, I da bi pogreben, i da je ustao treći dan, po Pismu, I da se javio Kifi, zatim Dvanaestorici; Potom se on javio odjednom više od pet stotina braće, od kojih su većina i sada živi, a neki se upokojiše. Potom se javio Jakovu, zatim svima apostolima; A poslije sviju, kao kakvom nedonoščetu, javio se i meni.“ 1. Korinćanima 15:3-8

Za Kundea to znači sledeće: budući da je Muhamed poricao izričito biblijsko svedočanstvo o zamenskoj smrti i vaskrsenju Mesije, on stoga sledi lažnog proroka i u njega se uzda.

Ako Gospod da, u budućnosti će biti još odgovora na Kundeova izvrtanja biblijske istine.

Ukoliko nije drugačije naznačeno, svi navodi iz Svetog pisma preuzeti su iz izdanja New International Version (NIV) Svetog pisma iz 2010. godine.

Dodatna literatura

Judaizam i ljudska žrtva kao sredstvo pomirenja
Neosnovanost kritičarevog poricanja hrišćanske teologije pomirenja
Dobro pitanje – da li su hrišćani jednostavno izmislili odlomak „probodoše mi ruke i noge“ u Psalmu 22?
Psalam 22 – Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?
Da li su hrišćani iskvarili tekst Psalma 22:16 kako bi se odnosio na raspeće?
Psalam 22:16 – Da li su njegove noge probodene ili su „kao u lava“?
Mesija. 12. Prigovori na 2. i 22. psalam
Psalam 22 – Pitanja i komentari

Napomene

(1) Ovo je utoliko problematičnije što je Kunde u svom odgovoru citirao određeni prevod Levitske, konkretno NRSV, koji govori o osobi koja dolazi do spoznaje da je kriva za zločin. Kunde pogrešno misli da taj prevod nekako potvrđuje njegovu tvrdnju da je ašam isključivo žrtva za nenamerne grehe, budući da su pojedinci koji su počinili prestupe to učinili u neznanju.

Evo ponovo konteksta Levitske 6, ovoga puta iz Kundeove omiljene verzije:

„Opet reče Gospod Mojsiju govoreći: Kad ko zgriješi i učini zlo djelo Gospodu udarivši u bah bližnjemu svojemu za ostavu ili za stvar predanu u ruke ili otevši što ili zanesavši bližnjega svojega, Ili nađe izgubljeno što, pa udari u bah, ili se krivo zakune za koju god stvar koju može čovjek učiniti i ogriješiti se njom, Kad tako zgriješi i skrivi, neka vrati što je oteo ili prisvojio prijevarom ili što mu je bilo dano na ostavu ili što je izgubljeno našao, Ili zašto se zakleo krivo, neka plati cijelo i još dometne peti dio onome čije je; neka mu da onaj dan kad prinese žrtvu za svoj grijeh. A na žrtvu za grijeh svoj neka prinese Gospodu ovna zdrava, sa cijenom kojom procijeniš krivicu neka ga dovede svešteniku. I očistiće ga sveštenik pred Gospodom, i oprostiće mu se svaka stvar koju je učinio, te skrivio.“ Levitska 6:1-7, NRSV

Primetite da čak i ova verzija pokazuje da žrtva za krivicu, odnosno ašam, pokriva sledeće prestupe:

Obmanjivanje bližnjega.
Pljačkanje bližnjega.
Prevaru nad bližnjim.
Varanje bližnjega.
Lažno zaklinjanje.

Kunde želi da zaista poverujemo da su svi ovi zločini nenamerni gresi, odnosno zla dela počinjena u neznanju, i to samo zato što je NRSV odlučio da ubaci reči „kada shvatiš svoju krivicu“!

Očigledno je šta su prevodioci NRSV-a hteli da prenesu tim rečima. U svetlu konteksta, prevodioci nisu mogli misliti da osoba nije znala da su ta dela grešna, budući da su Izrailjci imali Mojsija koji im je otkrivao Zakon. Prema tome, bili su obavešteni da su sve to teški prestupi. Jasno je da izraz „shvatio si svoju krivicu“ znači da osoba, kada se uveri u sve grehe koje je svojevoljno počinila i oseti kajanje zbog njih, može učiniti ono što je ispravno tako što će nadoknaditi štetu i otići pred sveštenika da učini pomirenje za svoje grehe.

Dakle, „shvatiti“ u ovom kontekstu znači doći pod osudu zbog svojih zločina i shvatiti da nešto mora biti učinjeno kako bi se stvari ispravile pred Bogom i pred bližnjim.

Očigledno je zašto Kunde ovo ne vidi kao ozbiljne prestupe: on Levitsku tumači u svetlu sopstvene islamske teologije. Takvi gnusni zločini u islamu se ne smatraju grešnim delima, pod uslovom da nisu počinjeni protiv predanih muslimana. Zapravo, Kundeov bog dozvoljava muslimanima i podstiče ih da lažu, obmanjuju, lažno se zaklinju, varaju i pljačkaju, nazivajući to ratnim plenom (1, 2, 3, 4, 5, 6). Stoga ne čudi što je Kunde takve zločine mogao da svrsta u nenamerne grehe.