Vodeći takijista dokazuje da je Isus Bog! 3. deo

Evo mog završnog odgovora u kojem ću sada upotrebiti sopstvene reči Vilijamsa da dokažem da je Isus njegov Bog i Muhamedov Bog, kao i Bog svega stvorenja.

Obratite ponovo pažnju na ono što je Vilijams napisao:

„U odgovoru: SAMO je Bog savršen, SAMO Bog ne može da greši. Ljudska bića su po definiciji podložna greškama, nisu savršena. Deo ljudskog stanja jeste to što pravimo ‘greške’ (biblijski izraz za greh). Biblija uči da to što pravimo greške ne znači da ne možemo biti pravedni. Kao što Solomon kaže u Propovedniku 7:20:

„Doista, nema čovjeka pravedna na zemlji koji tvori dobro i ne griješi.“

„Što znači da čak i pravedni ljudi ponekad greše…“ (Isticanje velikim slovima naše)

Budući da je jedino Bog savršen i nesposoban da počini bilo kakvu grešku, to onda znači da, ako Novi zavet uči da je Isus apsolutno savršen, on mora biti Bog. Zaronimo, dakle, u biblijsko svedočanstvo da vidimo šta nadahnuto Sveto pismo ima da kaže. Ukoliko nije drugačije naznačeno, svi biblijski citati biće uzeti iz Ovlašćenog prevoda kralja Džejmsa (Authorized King James Version) Svetog pisma.

Za početak, Sveto pismo uči da je Hristos apsolutno bezgrešan i stoga moralno savršen:

„Koji govori sam od sebe, svoju slavu traži; a ko traži slavu Onoga koji ga je poslao, taj je istinit i nema u njemu nepravde.“ Jovan 7:18

Isusova tvrdnja je zapanjujuća kada shvatimo da je to isti jezik koji Sveto pismo pripisuje jedino Jahveu:

„Djelo je te stijene savršeno, jer su svi putovi njegovi pravda; Bog je vjeran, bez nepravde; pravedan je i istinit.“ Ponovljeni zakoni 32:4

„Javljajući da je pravedan Gospod, branič moj, i da nema u njemu nepravde.“ Psalam 92:15

„Šta ćemo, dakle, reći? Zar ima nepravde kod Boga? Nikako!“ Rimljanima 9:14

Drugi tekstovi koji potvrđuju Isusovu apsolutnu moralnu čistotu uključuju sledeće:

„Koji me od vas kori za grijeh? Ako li istinu govorim, zašto mi vi ne vjerujete?“ Jovan 8:46

„Jer Njega, koji nije znao grijeha, učini grijehom nas radi, da mi postanemo pravda Božija u Njemu.“ 2. Korinćanima 5:21

„Jer nemamo prvosveštenika koji ne bi mogao sastradati nemoćima našim, nego Prvosveštenika koji je u svemu kušan kao i mi, ali bez grijeha.“ Jevrejima 4:15

„Koji nije postao po zakonu tjelesne zapovijesti, nego po sili života neuništivoga. Jer Pismo svjedoči: Ti si Sveštenik vavijek po činu Melhisedekovu. Ukida se, dakle, pređašnja zapovijest zbog njene nemoći i nekorisnosti, – Jer Zakon ništa nije doveo do savršenstva, – a uvodi se bolja nada kroz koju se približujemo Bogu. Ukoliko ne bješe bez zakletve, – Jer oni bez zakletve postaše sveštenici, a Ovaj sa zakletvom Onoga koji mu govori: Zakle se Gospod i neće se raskajati: Ti si Sveštenik vavijek po činu Melhisedekovu, – Utoliko Isus posta jemac boljega Zavjeta. I onih sveštenika bilo je mnogo, jer ih je smrt sprečavala da ostaju, A Ovaj, pošto ostaje vavijek, ima neprolazno sveštenstvo. Zato i može potpuno i za uvijek spasti one koji kroz njega dolaze Bogu, pošto svagda živi pa može posredovati za njih. Jer takav nam Prvosveštenik trebaše: svet, nezlobiv, čist, odvojen od grješnika i viši od nebesa; Koji nema potrebe, kao oni prvosveštenici, da svaki dan prinosi žrtve, najprije za svoje grijehe, a potom i za narodne, jer On ovo učini jednom zauvijek prinijevši samoga sebe. Jer Zakon postavlja za prvosveštenike ljude koji imaju slabosti, a riječ zakletve, poslije Zakona, postavlja Sina vavijek savršenoga.“ Jevrejima 9:16, 23-28

„Koliko li će više krv Hrista, koji Duhom vječnim prinese sebe neporočna Bogu, očistiti savjest vašu od mrtvih djela, da biste služili Bogu živome i istinitome.“ Jevrejima 9:14

„Znajući da se propadljivim srebrom ili zlatom ne iskupiste iz svojega sujetnoga življenja, od otaca vam predanoga, Nego časnom krvlju Hrista, kao Jagnjeta neporočnog i bezazlenog,“ 1. Petrova 1:18-19

„Jer ste na to i pozvani, jer i Hristos postrada za vas, ostavljajući vam primjer da idete njegovim stopama; On grijeha ne učini, niti se nađe prijevara u ustima njegovim; On vrijeđan, ne uzvraćaše uvredom; stradajući, ne prijećaše, nego je prepustio Onome koji pravedno sudi. On grijehe naše sam iznese na tijelu svojem na drvo, da za grijehe umremo, i za pravdu živimo, jer se njegovom ranom iscijeliste. Jer bijaste kao izgubljene ovce, ali sada se vratiste Pastiru i Episkopu duša vaših.“ 1. Petrova 2:21-25

„Ljubljeni, sada smo djeca Božija, i još se ne otkri šta ćemo biti; a znamo da kada se otkrije, bićemo slični Njemu, jer ćemo ga vidjeti kao što jeste. I svaki koji ovu nadu ima u Njega, očišćava sebe, kao On što je čist. Svaki koji čini grijeh i bezakonje čini; a grijeh jeste bezakonje. I znate da se On javi da grijehe naše uzme; i grijeha u Njemu nema. Svaki koji u Njemu prebiva ne griješi; svaki koji griješi nije ga vidio niti ga je poznao. Dječice, niko da vas ne vara: koji tvori pravdu pravedan je, kao što je On pravedan; Onaj koji tvori grijeh od đavola je, jer đavo griješi od početka. Radi toga se javi Sin Božiji da razori djela đavolja.“ 1. Jovanova 3:2-3, 5, 7-8

Drugo, za Isusa se kaže da je Sveti i Pravedni:

„I bijaše u sinagogi njihovoj čovjek s duhom nečistim i povika Govoreći: Prođi se, šta hoćeš od nas, Isuse Nazarećanine? Došao si da nas pogubiš? Znam te ko si, Svetac Božiji.“ Marko 1:23-24

„A vi se odrekoste Sveca i Pravednika i isprosiste čovjeka ubicu da vam pokloni. A Načelnika života ubiste, kojega Bog vaskrse iz mrtvih, čemu smo mi svjedoci.“ Dela apostolska 3:14-15, English Standard Version (ESV)

„Kojega od proroka ne protjeraše oci vaši? I pobiše one koji predskazaše dolazak Pravednika, kojega sada vi izdajnici i ubice postadoste,“ Dela apostolska 7:52

„A on mi reče: Bog otaca naših izabra te da poznaš volju njegovu, i da vidiš Pravednika, i da čuješ glas iz usta njegovih:“ Dela apostolska 22:14

„Dječice moja, ovo vam pišem da ne sagriješite; i ako neko sagriješi, imamo Zastupnika kod Oca, Isusa Hrista Pravednika. A on je žrtva pomirenja za grijehe naše, i ne samo za naše nego i svega svijeta.“ 1. Jovanova 2:1-2

„I anđelu Crkve u Filadelfiji napiši: Tako govori Sveti, Istiniti, koji ima ključ Davidov, koji otvara i niko neće zatvoriti, i koji zatvara i niko neće otvoriti.“ Otkrivenje 3:7

Ovo su titule za koje čak i islam kaže da su imena i svojstva koja pripadaju Alahu:

Božanska imena povezana sa savršenstvom

Es-Subbuh, El-Kuddus: Svesavršeni, Potpuno Čisti

Subbuh dolazi od Subhan, što označava slavljenje i tenzih, odvajanje i uzdizanje Njega iznad svih drugih. On je Svesavršeni, Svečisti, Svaslavni, daleko udaljen od svega zlog i nesavršenog.

Kuddus znači čist (tahir, munazzah), čist i slobodan od svake nesavršenosti. On je daleko udaljen od svake nesavršenosti ili nečistote, ili od bilo čega što bi umanjilo Njegovu slavu, i odvojen je od svakog opisa koji se opaža čulima i mišlju, Svesveti, Svečisti, Svesavršeni.

Neki kažu da Subbuh poriče nesavršenost, a Kuddus potvrđuje savršenstvo.

El-Kuddus je jedno od Devedeset devet imena…

Božanska imena povezana sa pravednošću

El-Adl, El-Adil: Pravedni

Pravedni i Nepristrasni. Onaj koga želja ne navodi da se prikloni ili odstupi, tako da bi skrenuo sa ispravnog puta u presudi.

El-Adl je jedno od Devedeset devet imena. (Aiša Bjuli, Divine Names)

5. El-Kuddus

Najsvetiji…

30. El-Adl

Potpuno Pravedni (Gibril F. Hadad, Allah’s Names and Attributes)

Sam Kuran na dva mesta naziva Alaha „Svetim“:

„On je Allah, osim Kojeg nema drugog istinskog boga, Vladar, Blagoslovljeni i Sveti, Savršeni - Onaj Koji je bez nedostataka, Onaj Koji pruža sigurnost, Onaj Koji nad svim bdi, Silni, Uzvišeni, Gordi. Slavljen i Uzvišen je Allah od onih koje pored Njega obožavaju!“ S. 59:23 Pikthal

„Allaha slavi i veliča sve što je na nebesima i ono što je na Zemlji, Vladara, Blagoslovljenog i Svetog, Silnog i Mudrog.“ S. 62:1 Pikthal

Treće, Isus otvoreno kaže da je u stanju da čini samo ono što Otac čini, i da može da čini sve što Otac čini:

„A Isus odgovori i reče im: Zaista, zaista vam kažem: Sin ne može ništa činiti sam od sebe nego što vidi da Otac čini; jer što On čini, to isto čini i Sin; Jer Otac ljubi Sina, i sve mu pokazuje što sam čini; i pokazaće mu veća djela od ovih da se vi čudite. Jer kao što Otac podiže mrtve i oživljava, tako i Sin koje hoće oživljava.“ Jovan 5:19-21

U suštini istu stvar kaže i o Svetom Duhu:

„A kada dođe On, Duh Istine, uvešće vas u svu istinu; jer neće govoriti od sebe, nego će govoriti ono što čuje, i javiće vam ono što dolazi.“ Jovan 16:13

Stoga, budući da Otac ne može da greši i nikada ne može biti u zabludi, to znači da ni Isus ni Sveti Duh nikada ne mogu zgrešiti niti pogrešiti.

Zbog toga Isus može reći da uvek čini ono što je ugodno Ocu, nešto što nijedno ljudsko biće nikada ne može reći, a naročito ne Muhamed:

„I Onaj koji me posla sa mnom je. Ne ostavi Otac mene sama; jer ja svagda činim što je njemu ugodno.“ Jovan 8:29

Čak i sam Otac svedoči da je Isus njegov ljubljeni Sin kojim je veoma zadovoljan:

„I dogodi se u one dane da dođe Isus iz Nazareta Galilejskoga, i krsti ga Jovan u Jordanu. I odmah izlazeći iz vode vidje nebesa gdje se otvaraju i Duh kao golub silazi na njega. I glas dođe s neba: Ti si Sin moj ljubljeni koji je po mojoj volji.“ Marko 1:9-11

U svetlu svega prethodnog, Vilijamsu sada ne preostaje ništa drugo nego da prizna da prema novozavetnim spisima Isus mora biti Bog u telu (mada ne Otac niti Sveti Duh), budući da je to nužan zaključak njegovih sopstvenih izjava. Pogledajte kako to logički proizlazi:

A. Jedino Bog ne greši i nije u stanju da napravi grešku.

B. Isus nikada nije zgrešio niti napravio grešku, prema onom istom Svetom pismu na koje se Vilijams pozvao da bi izneo svoju tvrdnju.

C. Prema tome, Isus jeste Bog koji je postao ljudsko biće od krvi i mesa radi našeg iskupljenja.

Za Vilijamsa jednostavno nema izlaza iz ovoga.

Stoga želimo da se lično zahvalimo Vilijamsu što nam je pomogao da dokažemo da je Isus Bog svakoga tela, uključujući i Muhameda.

Povezani članci