Otkriven božanski Spasitelj islama, 2. deo

Kome će Alah posredovati?

Sledeći tekst, među mnogim drugima,

„Reci: „Svako zagovaranje pripada Allahu, Njegova je vlast na nebesima i na Zemlji, a zatim ćete Njemu da se vratite.““ S. 39:44 QRT

pokazuje da je Alah taj koji posreduje za vernike, što je izričito rečeno u sledećem hadisu:

„… Prorok je dodao: ’Zatim će posredovati proroci, anđeli i vernici, a (na kraju) će Svemogući (Alah) reći: „Sada preostaje moje posredovanje.” On će tada zahvatiti šaku vatre iz koje će izvaditi neke ljude čija su tela izgorela, i oni će biti bačeni u reku na ulazu u Raj, koja se zove voda života…’” (Sahih al-Buhari, tom 9, knjiga 93, broj 532s; *)

„… Zatim bi Alah, Uzvišeni i Veliki, rekao: Anđeli su posredovali, apostoli su posredovali i vernici su posredovali, i niko više nije preostao (da podari oproštaj) osim Najmilostivijeg među milostivima. On će tada zahvatiti šaku iz Vatre i izvesti iz nje ljude KOJI NIKADA NISU UČINILI NIŠTA DOBRO i koji su bili pretvoreni u ugalj, i baciće ih u reku koja se zove reka života, na obodu Raja. Izaći će kao što seme iznikne iz mulja koji nanese poplava. Vidiš ga pored kamena ili pored drveta. Ono što je izloženo suncu žućkasto je ili zelenkasto, a ono što je u senci belo je. Rekoše: Alahov poslaniče! Čini se kao da si čuvao stado u divljini. On (Prorok) reče: Izaći će poput bisera sa pečatima na vratovima. Stanovnici Raja će ih prepoznati (i reći): To su oni koje je oslobodio Samilosni, koji ih je uveo u Raj bez ijednog (dobrog) dela koje su učinili i bez ijednog dobra koje su unapred poslali. Zatim bi On rekao: Uđite u Raj; sve što u njemu vidite vaše je. Rekli bi: Gospode, podario si nam (blagodati) koje nisi podario nikome drugom na svetu. On bi rekao: Kod mene je za vas nešto bolje od ovoga. Rekli bi: Gospode naš! A šta je bolje od ovoga? On bi rekao: To je moje zadovoljstvo. Nikada se više neću naljutiti na vas.” (Sahih Muslim, knjiga 001, broj 0352; *)

Ovo otvara ozbiljan problem jer je, teološki govoreći, posredovanje čin kojim jedna osoba izlazi pred Boga u ime druge da bi zastupala njen slučaj.

Budući da se posredovanje odnosi na to da pojedinac moli Boga da nekome oprosti i da na tu osobu pogleda sa naklonošću, pitanje koje se prirodno nameće jeste: kome Alah posreduje kada posreduje za vernike?

S obzirom na to da muslimani insistiraju da je Alah u svom biću jednoličan, ovo podrazumeva da on u suštini posreduje samome sebi!

Drugim rečima, islamsko učenje o posredovanju u osnovi znači da Alah posreduje samome sebi, to jest, muslimansko božanstvo suštinski moli i priziva samo sebe da oprosti vernicima i da im pokaže milost!

Eto prave zbrke!

Došao je naš božanski Spasitelj i Posrednik

Poput Kurana, i Sveto pismo otkriva da je posredovanje božansko delo. Za razliku od islamske tradicije, međutim, Sveto pismo ne predstavlja nesavršenog grešnika kao našeg posrednika pred Bogom. Naprotiv, bogomnadahnuto Sveto pismo je izričito jasno da je posredovanje delo slavnog i veličanstvenog trojedinog Boga, tačnije božanskog Sina i večnog Duha, dok posreduju kod Oca u korist Božjih izabranika.

Kao što je apostol Pavle objasnio:

„I to pravda Božija kroz vjeru u Isusa Hrista za sve i na sve koji vjeruju, jer nema razlike. Jer svi sagriješiše i lišeni su slave Božije, A opravdavaju se darom, blagodaću njegovom, kroz iskupljenje koje je u Hristu Isusu, Kojega odredi Bog da bude krvlju svojom žrtva pomirenja kroz vjeru, da pokaže pravdu svoju oproštenjem pređašnjih grijeha, U dugotrpljenju Božijem, da se pokaže pravda njegova u sadašnje vrijeme, da je On pravedan i da opravdava onoga koji je od vjere Isusove.“ Rimljanima 3:22b-26

„Nikakve, dakle, sad osude nema onima koji u Hristu Isusu“… „A takođe nam i Duh pomaže u našim nemoćima; jer ne znamo šta ćemo se moliti kao što treba, nego sam Duh se moli za nas uzdisajima neizrecivim. A Onaj što ispituje srca, zna šta je želja Duha, jer po volji Božijoj posreduje za svete.“… „Šta ćemo, dakle, reći na ovo? Ako je Bog s nama, ko će protiv nas? On koji svoga Sina ne poštedje, nego ga predade za sve nas, kako da nam s njime i sve ne daruje? Ko će optužiti izabrane Božije? Bog je onaj koji opravdava. Ko će osuditi? Hristos je onaj koji umrije, pa još i vaskrse, koji je i s desne strane Bogu, koji i posreduje za nas. Ko će nas rastaviti od ljubavi Hristove? Žalost ili tjeskoba, ili gonjenje, ili glad, ili golotinja, ili opasnost, ili mač? Kao što je napisano: Radi tebe nas ubijaju vazdan, smatraju nas ovcama za klanje. Ali u svemu ovome pobjeđujemo kroz Onoga koji nas je zavolio. Jer sam uvjeren da nas ni smrt, ni život, ni anđeli, ni poglavarstva, ni sile, ni sadašnjost, ni budućnost, Ni visina, ni dubina, niti ikakva druga tvar neće moći odvojiti od ljubavi Božije, koja je u Hristu Isusu Gospodu našem.“ Rimljanima 8:1, 26-27, 31-39

„Jer jedan je Bog, jedan i posrednik između Boga i ljudi, čovjek Hristos Isus, Koji sebe dade u otkup za sve, svjedočanstvo u naznačena vremena“ 1. Timoteju 2:5-6

Blaženi apostol je samo ponavljao učenje svoga slavnog Gospoda i Spasitelja, zabeleženo u jevanđeljima:

„Kao što ni Sin Čovječiji nije došao da mu služe, nego da služi i dade život svoj u otkup za mnoge.“ Matej 20:28 – up. Marko 10:45

„I kad jeđahu, uze Isus hljeb i blagoslovivši prelomi ga, i davaše učenicima, i reče: Uzmite, jedite; ovo je tijelo moje. I uze čašu i zablagodarivši dade im govoreći: Pijte iz nje svi; Jer ovo je krv moja Novoga zavjeta koja se prolijeva za mnoge radi otpuštenja grijehova.“ Matej 26:26-28 – up. Marko 14:22-24; Luka 22:19-20; 1. Korinćanima 11:23-26

Pavle nije bio jedini nadahnuti pisac koji je govorio o Hristovoj posredničkoj ulozi i pomiriteljskoj smrti. To je činio i Jovan:

„Dječice moja, ovo vam pišem da ne sagriješite; i ako neko sagriješi, imamo Zastupnika kod Oca, Isusa Hrista Pravednika. A on je žrtva pomirenja za grijehe naše, i ne samo za naše nego i svega svijeta.“ 1. Jovanova 2:1-2

„U tome se pokaza ljubav Božija prema nama što je Bog Sina svojega Jedinorodnoga poslao u svijet da živimo Njime. U tome je ljubav, ne što mi zavoljesmo Boga, nego što On zavolje nas, i posla Sina svojega, kao žrtvu pomirenja za grijehe naše. Ljubljeni, kad ovako Bog zavoli nas, i mi smo dužni ljubiti jedni druge. Boga niko nikada nije vidio: ako ljubimo jedni druge, Bog u nama prebiva, i ljubav je njegova savršena u nama. Po ovome znamo da u Njemu prebivamo, i On u nama, što nam je dao od Duha svojega. I mi smo vidjeli i svjedočimo da je Otac poslao Sina – Spasitelja svijeta. Koji prizna da je Isus Sin Božiji, Bog u njemu prebiva i on u Bogu. I mi smo poznali i povjerovali ljubav koju Bog ima prema nama. Bog je ljubav, i koji prebiva u ljubavi, u Bogu prebiva i Bog u njemu. Time se ljubav pokazala savršenom u nama, da bismo imali smjelosti na Dan suda; jer kao što je On, i mi smo u ovome svijetu. U ljubavi nema straha, nego savršena ljubav izgoni strah napolje; jer je u strahu mučenje, a ko se boji, nije se usavršio u ljubavi. Mi ljubimo Njega, jer On prvi zavoli nas.“ 1. Jovanova 4:9-19

Jovan je, poput Pavla, takođe ponavljao i naglašavao ono što je sam Hristos učio tokom svoje zemaljske službe:

„Zaista, zaista vam kažem: Koji vjeruje u mene ima život vječni. Ja sam hljeb života. Oci vaši jedoše manu u pustinji, i pomriješe. Ovo je hljeb koji silazi s neba: da koji od njega jede ne umre. Ja sam hljeb živi koji siđe s neba; ako ko jede od ovoga hljeba živjeće vavijek; i hljeb koji ću ja dati tijelo je moje, koje ću ja dati za život svijeta. Judejci se pak prepirahu među sobom govoreći: Kako može ovaj dati nama tijelo svoje da jedemo? A Isus im reče: Zaista, zaista vam kažem: ako ne jedete tijelo Sina Čovječijega i ne pijete krvi njegove, nemate života u sebi. Koji jede moje tijelo i pije moju krv ima život vječni; i ja ću ga vaskrsnuti u posljednji dan. Jer tijelo moje istinsko je jelo, a krv je moja istinsko piće. Koji jede moje tijelo i pije moju krv u meni prebiva i ja u njemu. Kao što mene posla živi Otac, i kao što ja živim zbog Oca, i onaj koji jede mene i on će živjeti zbog mene. Ovo je hljeb koji siđe s neba: ne kao što oci vaši jedoše manu, i pomriješe; koji jede hljeb ovaj živjeće vavijek.“ Jovan 6:47-58

„Neka se ne zbunjuje srce vaše, vjerujte u Boga, i u mene vjerujte. U kući Oca mojega stanovi su mnogi. A da nije tako, zar bih vam rekao: Idem da vam pripremim mjesto. I ako otidem i pripremim vam mjesto, opet ću doći, i uzeću vas k sebi da gdje sam ja, budete i vi. I kuda ja idem znate, i put znate. Reče mu Toma: Gospode, ne znamo kuda ideš; i kako možemo znati put? Isus mu reče: Ja sam Put i Istina i Život; niko ne dolazi Ocu osim kroz mene. Kad biste mene znali, i Oca mojega biste znali; i od sada poznajete ga, i vidjeli ste ga.“ Jovan 14:1-7

Pisac Poslanice Jevrejima kaže nam da Hristos zaista sedi na Božjem nebeskom prestolu, u Svetinji nad svetinjama, gde posreduje pred Ocem u korist svih onih koji su očišćeni njegovom pomiriteljskom krvlju:

„Jer je očigledno da je Gospod naš proizišao iz plemena Judinog, za koje Mojsej ništa ne reče o sveštenstvu. I još je očiglednije, kada po podobiju Melhisedekovu nastaje drugi Sveštenik, Koji nije postao po zakonu tjelesne zapovijesti, nego po sili života neuništivoga.“… „I onih sveštenika bilo je mnogo, jer ih je smrt sprečavala da ostaju, A Ovaj, pošto ostaje vavijek, ima neprolazno sveštenstvo. Zato i može potpuno i za uvijek spasti one koji kroz njega dolaze Bogu, pošto svagda živi pa može posredovati za njih. Jer takav nam Prvosveštenik trebaše: svet, nezlobiv, čist, odvojen od grješnika i viši od nebesa; Koji nema potrebe, kao oni prvosveštenici, da svaki dan prinosi žrtve, najprije za svoje grijehe, a potom i za narodne, jer On ovo učini jednom zauvijek prinijevši samoga sebe. Jer Zakon postavlja za prvosveštenike ljude koji imaju slabosti, a riječ zakletve, poslije Zakona, postavlja Sina vavijek savršenoga.“ „A od ovoga što govorismo glavno je: Mi imamo takvoga Prvosveštenika, koji sjede s desne strane prijestola Veličanstva na nebesima, Sveštenoslužitelj Svetinje i istinske Skinije, koju postavi Gospod, a ne čovjek.“ Jevrejima 7:14-16, 23-28; 8:1-2

„Ali kad je došao Hristos, Prvosveštenik budućih dobara, kroz veću i savršeniju skiniju, nerukotvorenu, to jest ne od ove tvorevine, Ne sa krvlju jarčijom ni junčijom, nego sa svojom krvlju uđe jednom za svagda u Svetinju izvršivši vječno iskupljenje. Jer ako krv jaraca i junaca i pepeo od junice, kojom kad se krope nečisti osvećuje ih da budu tjelesno čisti, Koliko li će više krv Hrista, koji Duhom vječnim prinese sebe neporočna Bogu, očistiti savjest vašu od mrtvih djela, da biste služili Bogu živome i istinitome. I zato je On posrednik Novoga Zavjeta, da poslije njegove smrti za iskupljenje od prestupa u prvome zavjetu, prizvani prime obećano vječno nasljedstvo.“… „Jer Hristos ne uđe u rukotvorenu Svetinju, koja je predobrazac istinske, nego u samo Nebo, da se sada pojavi pred licem Božijim radi nas; Niti ulazi mnogo puta da prinosi samoga sebe, kao što prvosveštenik ulazi u Svetinju svake godine sa tuđom krvlju; Inače bi On morao mnogo puta stradati počev od postanja svijeta; a sada na svršetku vijekova, javi se jednom za svagda da svojom žrtvom uništi grijeh. I kao što ljudima predstoji jedanput umrijeti, a potom sud (Božiji), Tako i Hristos jedanput prinese sebe na žrtvu da ponese grijehe mnogih. A drugi put će se pojaviti ne zbog grijeha, nego za spasenje onih koji ga čekaju.“ Jevrejima 9:14-15, 24-28

Ovaj poslednji tekst je utoliko zanimljiviji što je nadahnuti pisac namerno preuzeo sam jezik Isaije 53 da bi opisao Isusovu žrtvenu smrt:

„Ali Gospodu bi volja da ga bije, i dade ga na muke; kad položi dušu svoju u prinos za grijeh, vidjeće natražje, produljiće dane, i što je Gospodu ugodno napredovaće njegovom rukom. Vidjeće trud duše svoje i nasitiće se; pravedni sluga moj opravdaće mnoge svojim poznanjem, i sam će nositi bezakonja njihova. Zato ću mu dati dio za mnoge, i sa silnima će dijeliti plijen, jer je dao dušu svoju na smrt, i bi metnut među zločince, i sam nosi grijehe mnogih, i za zločince se moli.“ Isaija 53:10-12

Dakle, ne samo da novozavetni spisi govore o pomiriteljskoj smrti i posredničkom delu Mesije, nego to čine i starozavetni spisi!

Hrišćani su u ovoj oblasti u prednosti nad muslimanima, jer njihovo verovanje u posredničko delo Božjeg Sina i Duha izbegava protivrečnosti i očigledno idolopoklonstvo koji se nalaze u islamskom učenju o posredovanju.

Muslimanima ostaje shvatanje posredovanja koje nesavršeno ljudsko biće uzdiže na božanski nivo, čime se nesavršeno stvorenje pridružuje Alahu u njegovim isključivo božanskim funkcijama i ulogama, što je neoprostivi greh širka. Takođe se suočavaju sa činjenicom da njihovo učenje o posredovanju znači da Alah nije sveznajuć, čime se podriva tvrdnja da je njihovo božanstvo savršeno u svim svojim suštinskim svojstvima, kao što su znanje i razumevanje.

Muslimani se moraju uhvatiti u koštac i sa problemom koji Alahovo posredovanje predstavlja za njihova monoteistička verovanja. Budući da muslimani insistiraju da je Alah jedna jedina osoba ili svest, to znači da moraju prihvatiti činjenicu da će Alah zapravo posredovati samome sebi kako bi prizvao samoga sebe da svojim sledbenicima pokaže milost i samilost!

Hrišćani, međutim, nemaju dva nesavršena, konačna stvorenja koja učestvuju u Božjem delu posredovanja i iskupljenja. Naprotiv, biblijsko svedočanstvo je jasno da su Sin i Duh potpuno božanski, te stoga jedno sa Ocem po njegovoj suštini, zbog čega i mogu da vrše takvo božansko delo.

Štaviše, budući da su Sin i Duh večno i lično različiti od Oca i jedan od drugoga, time se izbegava problem koji muslimani imaju sa svojim bogom koji posreduje za njih. Umesto jedne jedine božanske ličnosti koja posreduje samoj sebi, što nema baš nikakvog smisla, imamo dve različite božanske Ličnosti koje posreduju kod treće božanske Ličnosti u korist svih onih koji veruju.

U svetlu svega prethodno rečenog, pozivamo muslimane da ozbiljno razmotre biblijsko učenje o posredovanju i da prihvate ono što ono govori o istinitom Bogu koji je jedini u stanju da ih spase od njihovih grehova. Pozivamo ih da se okrenu trojedinom Bogu Svetog pisma, jer je on jedina Nada koju čovečanstvo ima za spasenje:

„Vi ste moji svjedoci, veli Gospod, i sluga moj kojega izabrah, da biste znali i vjerovali mi i razumjeli da sam ja; prije mene nije bilo Boga, niti će poslije mene biti. Ja sam, ja sam Gospod, i osim mene nema Spasitelja.“ Isaija 43:10-11

„Oglasite, i dovedite, neka vijećaju zajedno: Ko je to od starine kazao? Ko je javio još onda? Nijesam li ja, Gospod? Nema osim mene drugoga Boga, nema Boga pravednoga i Spasitelja drugoga osim mene. Pogledajte u mene, i spašćete se svi krajevi zemaljski; jer sam ja Bog, i nema drugoga. Sobom se zakleh; izide iz usta mojih riječ pravedna, i neće se poreći, da će im se pokloniti svako koljeno, i zaklinjati se svaki jezik.“ Isaija 45:21-23

„Pa će roditi sina, i nadjeni mu ime Isus; jer će on spasti narod svoj od grijeha njihovih.“ Matej 1:21

„Jer vam se danas rodi Spas, koji je Hristos Gospod, u gradu Davidovu.“ Luka 2:11

„Duh je ono što oživljava, tijelo ne koristi ništa. Riječi koje vam ja govorim duh su i život su.“ Jovan 6:63

„Vama prvo Bog podigavši Sina svojega Isusa, posla ga da vas blagoslovi i odvrati svakoga od zlih djela vaših.“ Dela apostolska 3:26

„Njega Bog desnicom svojom uzvisi za Načalnika i Spasitelja, da dade Izrailju pokajanje i oproštenje grijehova.“ Dela apostolska 5:31

„Od njegovog sjemena, po obećanju, podiže Bog Izrailju Spasitelja Isusa,“… „Neka vam je, dakle, na znanje, ljudi braćo, da se kroz Njega vama objavljuje oproštenje grijehova. I od svega, od čega se ne mogoste opravdati u Zakonu Mojsejevu, u Njemu se opravdava svaki koji vjeruje.“ Dela apostolska 13:23, 38-39

„Ili ne znate da nepravednici neće naslijediti Carstva Božijega? Ne varajte se: ni bludnici, ni idolopoklonici, ni preljubnici, ni rukobludnici, ni muželožnici, Ni lakomci, ni lopovi, ni pijanice, ni opadači, ni otimači, neće naslijediti Carstvo Božije. I takvi bijaste neki; ali se opraste i posvetiste i opravdaste imenom Gospoda Isusa Hrista i Duhom Boga našega.“ 1. Korinćanima 6:9-11

„Koji nas i učini sposobnim da budemo služitelji Novoga Zavjeta, ne slova nego Duha; jer slovo ubija, a Duh oživljuje.“ 2. Korinćanima 3:6

„Jer oni sami pričaju o nama kako nas vi dočekaste, i kako se od idola obratiste Bogu, da služite Bogu živom i istinitom, I da očekujete Sina njegova s nebesa, kojega podiže iz mrtvih, Isusa, koji nas izbavlja od gnjeva koji dolazi.“ 1. Solunjanima 1:9-10

„Jer nas Bog ne odredi za gnjev, nego da dobijemo spasenje kroz Gospoda našega Isusa Hrista, Koji umrije za nas da bismo mi, bilo da bdimo ili da spavamo, zajedno s njim živjeli.“ 1. Solunjanima 5:9-10

„Jer i mi bijasmo nekada nerazumni, nepokorni, zabludeli, robujući raznim požudama i nasladama, provodeći život u zlobi i zavisti, gnusni, mrzeći jedan drugoga. A kada se javi dobrota i čovekoljublje Boga, Spasitelja našega, Ne za djela pravedna koja mi učinismo, nego po svojoj milosti spase nas banjom novoga rođenja i obnovljenja Duhom Svetim, Kojega izli na nas obilno kroz Isusa Hrista Spasitelja našega, Da bismo, opravdani njegovom blagodaću, postali nasljednici života vječnoga kao što se nadamo.“ Titu 3:3-7

„Potom vidjeh, i gle, mnoštvo naroda kojeg ne može niko izbrojati, od svakoga plemena i roda i naroda i jezika, stajaše pred prijestolom i pred Jagnjetom, obučeno u haljine bijele, i palme u rukama njihovim; I klicahu snažnim glasom, govoreći: Spasenje je u Bogu našemu koji sjedi na prijestolu, i u Jagnjetu. I svi anđeli stajahu oko prijestola i starješina i četiri živa bića, i padoše ničice pred prijestolom, i pokloniše se Bogu, Govoreći: Amin! Blagoslov i slava i premudrost i blagodarnost i čast i sila i moć Bogu našemu u vijekove vijekova. Amin! I odgovori jedan od starješina, govoreći mi: Ovi obučeni u bijele haljine, ko su, i od kuda dođoše? I rekoh mu: Gospodaru moj, ti znaš. I reče mi: Ovo su oni koji dođoše iz nevolje velike, i opraše haljine svoje i ubijeliše ih u krvi Jagnjetovoj. Zato su pred prijestolom Božijim, i služe mu dan i noć u hramu njegovom; i Onaj koji sjedi na prijestolu obitavaće na njima. Neće više ogladnjeti, niti će više ožednjeti; i neće ih peći sunce, niti kakva žega. Jer Jagnje, koje je nasred prijestola, napasaće ih i vodiće ih na izvore voda života; i ubrisaće Bog svaku suzu sa očiju njihovih.“ Otkrivenje 7:9-17

„I Duh i Nevjesta govore: Dođi! I koji čuje neka kaže: Dođi! I ko je žedan neka dođe, i ko hoće neka uzme vodu života na dar.“ Otkrivenje 22:17

„Jer nema drugoga Imena pod nebom danoga ljudima kojim bismo se mogli spasti.“ Dela apostolska 4:12