Da li je Isus Božji sluga ili Sin? 3. deo

Još dokaza o iskvarenosti Biblije? 3. deo

U ovom delu odgovora ispitaćemo kontekste onih konkretnih odlomaka iz Dela apostolskih u kojima se Isus naziva pais, kako bismo utvrdili da li je prikladnije prevesti taj izraz kao dete/sin ili kao sluga. Počinjemo sledećim:

„Bog Avraamov i Isakov i Jakovljev, Bog otaca naših, proslavi Sina svojega Isusa, koga vi predadoste, i odrekoste ga se pred licem Pilatovim kada on presudi da ga pusti. A vi se odrekoste Sveca i Pravednika i isprosiste čovjeka ubicu da vam pokloni. A Načelnika života ubiste, kojega Bog vaskrse iz mrtvih, čemu smo mi svjedoci. I radi vjere u ime njegovo, ovoga koga vidite i poznajete utvrdi ime njegovo, i vjera koja je od njega podari mu ovo iscjeljenje pred svima vama.“ Dela apostolska 3:13-16, 25-26

Ovde vidimo da Luka u prethodnom stihu koristi huios kada navodi Petrove reči upućene njegovim jevrejskim savremenicima da su oni deca proroka. Prema tome, Luka je lako mogao upotrebiti upravo tu istu reč, umesto pais, da je želeo da se uveri da njegovi čitaoci znaju da naglašava Isusov status Božjeg Sina. O tome više kasnije. Stoga se čini boljim prevesti tu reč kao sluga, a ne kao sin ili dete.

A sada prelazimo na naš sledeći primer:

„A kad ih otpustiše, ovi dođoše svojima i javiše šta im rekoše prvosveštenici i starješine. A kad oni čuše, jednodušno podigoše glas Bogu i rekoše: Gospode, ti koji si stvorio nebo i zemlju i more i sve što je u njima; Ti si ustima Davida, sluge svojega, rekao: Zašto se bune neznabošci, i narodi pomišljaju zaludne stvari? Ustadoše carevi zemaljski i knezovi sabraše se zajedno na Gospoda i na Pomazanika njegovog. Jer se zaista sabraše u ovome gradu na Svetoga Sina tvojega Isusa, kojega si pomazao, Irod i Pontijski Pilat sa neznabošcima i s plemenima Izrailjevim, Da učine ono što ruka tvoja i savjet tvoj unaprijed odredi da bude. I sad, Gospode, pogledaj na njihove prijetnje, i daj slugama tvojim da sa svakom smjelošću govore riječ tvoju, Pružajući i ti ruku svoju na iscjeljivanje, da bivaju znaci i čudesa imenom Svetoga Sina tvojega Isusa.“ Dela apostolska 4:23-30 RSV

U ovom kontekstu, učenici/apostoli se nazivaju doulos. Čini se da to opravdava prevođenje grčke reči pais kao dete ili sin kada je reč o Isusu, budući da je nadahnuti pisac mogao upotrebiti doulos da je želeo Isusa nazvati Božjim slugom, baš kao što je to učinio u pogledu učenika. Međutim, u tom istom kontekstu David se naziva Božjim pais, što RSV prevodi kao sluga, a ne kao sin ili dete, što se čini da opravdava takav prevod i u pogledu Hrista.

Ipak, ni to ne dokazuje konačno da pais treba prevoditi kao sluga, budući da Stari zavet svedoči da je David takođe Božji sin:

„Tada si govorio u utvari vjernima svojim, i rekao: „Poslah pomoć junaku, uzvisih izbranoga svojega iz naroda. Nađoh Davida, slugu svojega, svetim uljem svojim pomazah ga.“ Psalam 89:19-20, 26-27 RSV

Stoga je sasvim moguće da Luka koristi reč pais da bi naglasio činjenicu da su i David i Isus Božji S/sinovi. Čak i uz to rečeno, i dalje se čini sigurnijim pretpostaviti da Luka koristi ovu reč kako bi istakao činjenicu da su i David i Hristos bili Božje verne S/sluge.

Osim toga, postoje najmanje dva razloga zbog kojih je verovatnije da Luka upotrebljava pais u vezi sa Hristovim statusom Božjeg Sluge.

Prvo, reč koju Luka dosledno koristi kada želi da Isusa predstavi kao Božjeg Sina jeste huios, a ne pais, kao što sledeći stihovi jasno potvrđuju:

„I odmah po sinagogama propovijedaše Isusa da je on Sin Božiji.“ Dela apostolska 9:20

„I mi vam blagovijestimo da je obećanje, dato ocima, Bog ispunio nama, djeci njihovoj, vaskrsnuvši Isusa, Kao što je i napisano u drugom psalmu: Sin moj jesi ti, ja te danas rodih. A da vaskrse iz mrtvijeh Njega koji se više neće vratiti u truležnost ovako je rekao: Daću vam Svetinje Davidove vjerne.“ Dela apostolska 13:32-34

„I evo začećeš i rodićeš sina, i nadjenućeš mu ime Isus. On će biti veliki, i nazvaće se Sin Višnjega, i daće mu Gospod Bog prijesto Davida, oca njegova; I carovaće nad domom Jakovljevim vavijek, i Carstvu njegovu neće biti kraja. A Marija reče anđelu: Kako će to biti kad ja ne znam za muža? I odgovarajući anđeo reče joj: Duh Sveti doći će na tebe, i sila Višnjega osjeniće te; zato i ono što će se roditi biće sveto, i nazvaće se Sin Božiji.“ Luka 1:31-35

„A dogodi se kada se bješe krstio sav narod, i kada se Isus krstio, dok se on moljaše Bogu, otvori se nebo, I siđe na njega Duh Sveti u tjelesnom obliku kao golub, i ču se glas sa neba govoreći: Ti si Sin moj ljubljeni, ti si po mojoj volji.“ Luka 3:21-22

„I reče mu đavo: Ako si Sin Božiji, reci ovome kamenu da postane hljeb. I odgovori mu Isus govoreći: Pisano je: Ne živi čovjek samo o hljebu, nego o svakoj riječi Božijoj. I izvede ga đavo na goru visoku i pokaza mu carstva ovoga svijeta za tren oka. I reče mu đavo: Tebi ću dati svu vlast ovu i slavu njihovu, jer je meni predana, i kome hoću dajem je. Ti, dakle, ako se pokloniš preda mnom, biće sva tvoja. I odgovarajući Isus reče mu: Idi od mene, Satano, jer je pisano: Gospodu Bogu svojemu klanjaj se, i njemu jedinome služi. I odvede ga u Jerusalim i postavi ga na krilo hrama, i reče mu: Ako si Sin Božiji, skoči odavde dolje.“ Luka 4:3, 9

„A i demoni izlažahu iz mnogih vičući i govoreći: Ti si Hristos Sin Božiji. I prijeteći im ne dopuštaše da govore da znaju da je on Hristos.“ Luka 4:41

„A kad on iziđe na zemlju, srete ga neki čovjek iz grada u kome bijahu demoni dugo vremena, i u haljine ne oblačaše se, i ne življaše u kući, nego u grobovima. A kad vidje Isusa, uzviknuvši pade pred njim i iz svega glasa reče: Šta hoćeš od mene, Isuse, Sine Boga Višnjega? Molim te, ne muči me! Jer on zapovjedi duhu nečistome da iziđe iz čovjeka; jer ga mučaše mnogo godina, i vezivahu ga verigama i lancima čuvajući ga, i kidaše veze, i tjeraše ga demon po pustinjama. A Isus ga zapita govoreći: Kako ti je ime? A on reče: Legion; jer mnogi demoni bijahu ušli u njega. I moljahu ga da im ne zapovjedi da idu u bezdan.“ Luka 8:27-31

„A kažem vam zaista: Ima nekih među ovima što stoje ovdje koji neće okusiti smrti dok ne vide Carstva Božijega. A oko osam dana poslije ovih riječi, uze on Petra i Jovana i Jakova i pope se na goru da se pomoli Bogu. I dok se moljaše postade izgled lica njegovog drugačiji, i odijelo njegovo bijelo i blistajuće. I gle, dva čovjeka govorahu s njim, a to bijahu Mojsej i Ilija, Koji se pokazaše u slavi, i govorahu o ishodu Njegovom koji je imao da se ispuni u Jerusalimu. A Petar i oni s njim bjehu savladani snom; ali probudivši se vidješe slavu njegovu i dva čovjeka što stajahu s njim. I kad se odvajahu oni od njega, reče Petar Isusu: Učitelju, dobro nam je ovdje biti; da sagradimo tri sjenice: jednu tebi, i jednu Mojseju, i jednu Iliji, – ne znajući šta govori. A dok on to govoraše nastade oblak i zakloni ih; i uplašiše se kada zađoše u oblak. I ču se iz oblaka glas koji govoraše: Ovo je Sin moj ljubljeni, njega slušajte.“ Luka 9:27-35

„Sve je meni predao Otac moj, i niko ne zna ko je Sin, osim Oca, ni ko je Otac, osim Sina, i ako Sin hoće kome otkriti.“ Luka 10:22

„Onda reče gospodar vinograda: Šta da činim? Poslaću sina svojega ljubljenoga; valjda će se zastidjeti kad vide njega. A vinogradari vidjevši ga razmišljahu u sebi govoreći jedan drugome: Ovo je nasljednik; hodite da ga ubijemo da nama ostane nasljedstvo.“ Luka 20:13-14

„I kada se razdani, sabraše se starješine narodne, prvosveštenici i književnici, i odvedoše ga u svoj Sinedrion Govoreći: Ako si ti Hristos, kaži nam. A on im reče: Ako vam i kažem, nećete vjerovati, A ako vas i zapitam, nećete mi odgovoriti, niti ćete me pustiti. Od sada će Sin Čovječiji sjedjeti sa desne strane sile Božije. Svi pak rekoše: Ti li si, dakle, Sin Božiji? A on im reče: Vi kažete da sam ja. A oni rekoše: Što nam još treba svjedočenja? Jer sami čusmo iz usta njegovih.“ Luka 22:66-71

Kao što prethodno navedeno pokazuje, osim u spornim tekstovima, Luka nikada ne koristi reč pais da bi ukazao na Isusa kao Božjeg Sina. To, dakle, čini krajnje neverovatnim da pais u odlomcima iz Dela apostolskih treba prevoditi kao sin ili dete.

Uz to rečeno, čitaoci će morati da nastave na četvrti deo kako bi videli drugi razlog zbog kojeg smatramo da pais u ovim konkretnim odlomcima ne znači sin/dete, nego sluga.