Dokazi da je Muhamed bio grešni prestupnik
Evidence that Muhammad was a Sinful Transgressor
U ovom članku sabraćemo izjave iz Kurana i hadisa kako bismo pokazali da je Muhamed bio grešnik koji je sumnjao u svoju konačnu sudbinu. Svrha toga jeste da se hrišćanima koji svedoče muslimanima olakša pronalaženje svih odlomaka koji govore o tome da je Muhamed bio nesavršen, pogrešiv prestupnik.
Koliko god to muslimanima bilo mučno, činjenica je da njihovi sopstveni autentični izvori potvrđuju da je Muhamed bio grešnik koji nije znao da li će Alah na kraju biti zadovoljan njime ili će ga osuditi na prokletu i sramnu smrt i sud.
Na primer, Muhamed nije samo bio prekoren i naloženo mu je da traži oproštaj za svoje prestupe i prestupe svojih sledbenika,
„I Allaha moli za oprost; Allah, uistinu, oprašta grehe i milostiv je. I ne zauzimaj se za one koji sami sebe izneveravaju, Allah, zaista, ne voli onoga koji je izdajnik grešnik.“ S. 4:106-107
„Neka ti Allah oprosti što si dozvolio da izostanu! Inače bi ti se otkrili oni koji govore istinu, a znao bi i one koji lažu.“ S. 9:43
Zato budi strpljiv (o Muhamede). Zaista, Alahovo obećanje je istinito. „moli da ti budu oprošteni gresi“, i slavi hvalu svoga Gospodara predveče i u ranim satima. S. 40:55 Pikthal
Znaj, dakle (o Muhamede), da nema Boga osim Alaha, „Traži oprost za svoje grehe i za vernike i vernice“. Alah zna (i) vaše mesto meteža i vaše mesto počinka. S. 47:19 Pikthal
Zaista, Mi smo ti dali (o Muhamede) očiglednu pobedu, „da bi ti Allah ranije i kasnije greške oprostio“, i da upotpuni Svoju naklonost prema tebi, i da te uputi na pravi put, S. 48:1-2
Onda slavi hvalu svoga Gospodara „moli Ga da ti oprosti“; zaista se On često vraća (milosti). S. 110:3
Bio je takođe oštro prekoren zato što se namrštio na slepog čoveka da bi udovoljio i posvetio nepodeljenu pažnju bogatom neznabožačkom nevernik:
„Namrštio se i okrenuo, zato što mu je slepi čovek prišao. A šta ti znaš, možda on želi da se greha očisti, ili opomene, pa da mu opomena koristi. A što se tiče onoga koji je bogat, ti se njemu okrećeš, a ti nisi odgovoran ako se on ne očisti greha. A što se tiče onoga koji ti je došao žureći, i boji se, ti njega zanemaruješ. Ne čini tako! Zaista je ovo opomena, pa ko hoće, imaće Ga na umu,“ S. 80:1-12
Muslimansko pismo dalje govori o tome kako je Alah zatekao Muhameda izgubljenog u tami i zabludi, i kako je morao da ukloni Muhamedov teret greha:
„i tvoje breme skinuli, koje je tvoja pleća pritiskalo,“ S. 94:2-3 Muhammad Ahmed – Samira
„i zalutao si bio, pa te je uputio,“ S. 93:7 Ali Quli Qara’i
Uporedite ovo sa sledećim verzijama:
„i zalutao si bio, pa te je uputio,“ Muhammad Ahmed – Samira
„i zalutao si bio, pa te je uputio,“ Bijan Moeinian
Zapazite objašnjenje koje daje muslimanski učenjak i prevodilac Kurana Muhamed Asad u vezi sa ovim tekstom:
2 To jest, „teret tvojih prošlih greha, koji su sada oprošteni“ (Taberi, na osnovu autoriteta Mudžahida, Katade, Ad-Dahaka i Ibn Zejda). U Muhamedovom slučaju, ovo se očigledno odnosi na greške počinjene pre njegovog poziva u proroštvo (isto), i očigledno je odjek 93:7 – „Zar te nije našao izgubljenog na tvom putu, i uputio te?“ (Asad, Poruka Kurana; podebljanje naše)
Kao da to nije bilo dovoljno, Muhamedov gospod bi mu neprestano pretio da će ga nasilno ubiti i potom mučiti u paklu, ako se ikada vrati svojim idolopokloničkim putevima ili ako propusti da izvrši njegove naredbe:
I zaista su naumili da te odvrate od onoga što smo ti objavili, da bi izmislio protiv Nas nešto drugo, i tada bi te zaista uzeli za prijatelja. A da te nismo već učvrstili, ti bi se zaista bio malo priklonio njima; „i tada bismo ti, zaista, dali da iskusiš dvostruku patnju u životu i dvostruku patnju posle smrti; tada ne bi nikoga našao da te od Nas spasi.“. S. 17:73-75
O Proroče! „boj se Allaha, a nevernike i licemere ne slušaj“; zaista je Alah Sveznajući, Mudri; S. 33:1
I zaista ti je objavljeno, i onima pre tebe: Zaista, ako budeš pridruživao (Alahu), tvoje delo bi sigurno propalo „i sigurno bi bio među stradalnicima“. S. 39:65
A da je izmislio protiv Nas neke izreke, Mi bismo ga sigurno zgrabili za desnu ruku, „a onda mu žilu kucavicu presekli, i niko između vas ne bi mogao od toga da ga odbrani.“. S. 69:44-47
„Mene niko od Allaha ne može da zaštiti; samo kod Njega mogu utočište da nađem“: (To je) samo dostavljanje (objava) od Alaha i Njegovih poruka; a ko ne posluša Alaha i Njegovog Poslanika, zaista će za njega biti vatra pakla u kojoj će ostati zauvek. Sve dok ne vide ono čime im se preti, tada će saznati ko je slabiji po pomagačima i manji po broju. „Ja ne znam da li će uskoro da bude ono čime vam se preti, ili je moj Gospodar odredio da će to posle dugo vremena biti.“: S. 72:20-25
Stoga ne čudi što je Muhamed ostao nesiguran u pogledu svog konačnog ishoda:
Ne! oni kažu: On je to izmislio. Reci: Ako sam ga izmislio, „vi me od Allaha nećete moći zaštiti“; On najbolje zna šta o tome govorite; On je dovoljan kao svedok između mene i vas, i On je Onaj koji prašta, Milostivi. Reci: Ja nisam prvi od poslanika, „ne znam šta će da bude sa mnom ili sa vama“: ja ne sledim ništa osim onoga što mi se objavljuje, i ja nisam ništa drugo do jasan opominjač. S. 46:8-9
Sledeća navodno autentična predanja pokazuju da gornji odlomak govori o Muhamedovoj neizvesnosti u pogledu njegove večne sudbine:
Prenosi Um al-Ala: Ensarijka koja je dala zakletvu vernosti Proroku, da su Ensarije bacale kocku o smeštaju Muhadžira. Odlučeno je da Osman ibn Maz'un stanuje kod njih (tj. kod porodice Um al-Ale), Osman se razboleo i ja sam ga negovala dok nije umro, i pokrili smo ga njegovom odećom. Zatim je Prorok došao k nama i ja sam (obraćajući se mrtvom telu) rekla: „O Ebu As-Saibe, neka je Alahova milost na tebi! Svedočim da te je Alah počastvovao.“ Na to je Prorok rekao: „Kako znaš da ga je Alah počastvovao?“ Odgovorila sam: „Ne znam. Neka su moj otac i moja majka žrtvovani za tebe, o Alahov Poslaniče! Ali ko je drugi toga dostojan (ako ne Osman)?“ Rekao je: „Što se njega tiče, Alaha mi, smrt ga je stigla, i ja se nadam najboljem za njega. Alaha mi, iako sam ja Alahov Poslanik, ipak ne znam šta će Alah učiniti sa mnom.“ Alaha mi, nikada više neću tvrditi za nekoga da je pobožan posle njega. To me je ražalostilo, i kada sam zaspala, videla sam u snu reku koja teče za Osmana ibn Maz'una. Otišla sam Alahovom Poslaniku i ispričala mu to. On je primetio: „To simbolizuje njegova (dobra) dela.“ (Sahih al-Buhari, tom 5, knjiga 58, broj 266)
I:
Prenosi Ebu Hurejre: Kada je Alah objavio stih: „Opominji svoje najbliže srodnike“, Alahov Poslanik je ustao i rekao: „O narode Kurejša (ili je rekao slične reči)! Otkupite (tj. spasite) sami sebe (od paklene vatre) jer ja vas ne mogu spasti od Alahove kazne; O Beni Abd Menafe! Ja vas ne mogu spasti od Alahove kazne, O Safija, tetko Alahovog Poslanika! Ja te ne mogu spasti od Alahove kazne; O Fatima, kćeri Muhamedova! Traži od mene šta hoćeš od moga imetka, ali te ne mogu spasti od Alahove kazne.“ (Sahih al-Buhari, tom 4, knjiga 51, broj 16)
Dakle, Muhamed je bio najdalje od toga da bude savršen čovek, budući da je i sam prepoznavao svoju krajnju izopačenost, zbog čega se izveštava da je izjavio da bi tražio oproštaj za svoje grehe i do sto puta dnevno! Čak je prikazan kao neko ko neprestano moli svoje božanstvo da ukloni i spere njegove grehe sa njega:
Prenosi Ebu Hurejre: Alahov Poslanik je običavao da ćuti između tekbira i učenja Kurana, a taj razmak tišine bio je kratak. Rekao sam Proroku: „Neka su moji roditelji žrtvovani za tebe! Šta govoriš u pauzi između tekbira i učenja?“ Prorok je rekao: „Kažem: 'Allahumma, ba'id bejni ve bejne hatajaja kema ba'adte bejne-l-mešriki ve-l-magrib. Allahumma, nekkini min hatajaja kema junekka-s-sevbu-l-ebjadu mine-d-denes. Allahumma, igsil hatajaja bil-ma'i ve-s-seldži vel-berad (O Alahu! Udalji me od mojih greha (mana) kao što su Istok i Zapad udaljeni jedno od drugog i očisti me od greha kao što se bela odeća čisti od prljavštine (nakon temeljnog pranja). O Alahu! Operi moje grehe vodom, snegom i gradom.)“ (Sahih al-Buhari, tom 1, knjiga 12, broj 711)
Prenosi Aiša: Prorok je ČESTO govorio na svom pregibanju i sedždama: „Subhaneke-Allahumme Rabbena ve bihamdike, Allahumme igfir-li (Uzdižem Alaha iznad svega što Mu se (neprilično) pripisuje, o Alahu! Gospodaru naš! Sve hvale pripadaju Tebi. O Alahu! Oprosti mi).“ Na taj način je postupao po onome što mu je objašnjeno u Svetom Kuranu. (Sahih al-Buhari, tom 1, knjiga 12, broj 781)
Prenosi Ebu Hurejre: Čuo sam Alahovog Poslanika kako kaže: „Alaha mi! Ja tražim oproštaj od Alaha i kajem Mu se više od sedamdeset puta dnevno.“ (Sahih al-Buhari, tom 8, knjiga 75, broj 319)
Al-Agar al-Muzeni, koji je bio među ashabima Alahovog Poslanika, prenosi da mu je Ibn Omer izjavio da je Alahov Poslanik rekao: O ljudi, tražite pokajanje od Alaha. Zaista, ja tražim pokajanje od Njega sto puta dnevno. (Sahih Muslim, knjiga 035, broj 6523)
Postoji još mnogo hadisa koji prikazuju Muhameda kao grešnika kome je potrebna Alahova milost i oproštaj:
Prenosi Aiša: Čula sam Proroka i slušala ga pre njegove smrti dok je naslanjao leđa na mene i govorio: „O Alahu! Oprosti mi i podari mi Svoju milost, i daj mi da se sretnem sa drugovima.“ (Sahih al-Buhari, tom 5, knjiga 59, broj 724)
„… Pa će oni otići k njemu, a on će reći: 'Ja nisam dostojan ovog poduhvata.' I pomenuće (svoje) ubijanje osobe koja nije bila ubica, i zato će se postideti toga pred svojim Gospodarom, i reći će: 'Idite Isusu, Alahovom robu, Njegovom poslaniku i Alahovoj Reči i Duhu koji dolazi od Njega.' Isus će reći: 'Ja nisam dostojan ovog poduhvata, idite Muhamedu, robu Alahovom čije je prošle i buduće grehe Alah oprostio.'…“ (Sahih al-Buhari, tom 6, knjiga 60, broj 3)
„Grupa od tri čoveka došla je u kuće Prorokovih žena raspitujući se kako je Prorok obožavao (Alaha), a kada su bili obavešteni o tome, smatrali su svoje obožavanje nedovoljnim i rekli: 'Gde smo mi u odnosu na Proroka kada su njegovi prošli i budući gresi oprošteni.'…“ (Sahih al-Buhari, tom 7, knjiga 62, broj 1)
Prenosi Ebu Musa: Prorok je običavao da priziva Alaha sledećom molitvom: 'Rabbi-gfir-li hati'ati ve džehli ve israfi fi emri kullihi, ve ma ente a'lemu bihi minni. Allahumme igfirli hatajaja ve amdi, ve džehli ve džiddi, ve kullu zalike indi. Allahumme igfirli ma kaddemtu ve ma ahhartu ve ma esrartu ve ma a'lentu. Ente-l-mukaddimu ve ente-l-mu'ahhiru, ve ente ala kulli šej'in kadir (O moj Gospodaru! Oprosti moje grehe i moje neznanje. Oprosti moje grehe prošle i buduće, koje sam počinio javno ili tajno…).'“ (Sahih al-Buhari, tom 8, knjiga 75, broj 407)
A evo predanja u kome su Muhamedovi ashabi iz Medine pretpostavili da Muhamed nepravedno raspodeljuje ratni plen dajući prednost Kurejšijama nad njima, iako su ga oni podržali i primili u vreme kada su ga Kurejšije proganjale:
Prenosi Enes ibn Malik: Kada je Alah obdario Svoga Poslanika imovinom plemena Havazin kao fej (ratni plen), on je počeo da daje nekim Kurejšijama čak i po stotinu kamila svakome, na šta su neki Ensarije rekli o Alahovom Poslaniku: „Neka Alah oprosti Svome Poslaniku! On daje (ljudima iz) Kurejša a nas ostavlja, uprkos činjenici da sa naših mačeva još kaplje krv (nevernika).“ Kada je Alahov Poslanik obavešten o onome što su rekli, pozvao je Ensarije i okupio ih u kožnom šatoru i nije pozvao nikoga drugog sa njima. Kada su se okupili, Alahov Poslanik je došao k njima i rekao: „Kakva je to izjava za koju sam obavešten, i koju ste izrekli?“ Učeni među njima odgovoriše: „O Alahov Poslaniče! Mudri među nama nisu rekli ništa, ali mladi među nama rekoše: 'Neka Alah oprosti Svome Poslaniku; on daje Kurejšijama a ostavlja Ensarije, uprkos činjenici da sa naših mačeva još kaplje (vlažna) krv nevernika.'“ Alahov Poslanik odgovori: „Ja dajem takvim ljudima koji su još uvek bliski razdoblju nevernstva (tj. nedavno su prihvatili islam i vera je još slaba u njihovim srcima). Zar nećete biti zadovoljni što ljudi odlaze sa bogatstvom, dok se vi vraćate svojim kućama sa Alahovim Poslanikom? Alaha mi, ono sa čim se vi vraćate bolje je od onoga sa čim se oni vraćaju.“ Ensarije odgovoriše: „Da, o Alahov Poslaniče, mi smo zadovoljni.“ Zatim im Prorok reče: „Zateći ćete posle mene da se drugi pretpostavljaju vama. Onda budite strpljivi dok ne sretnete Alaha i dok ne sretnete Njegovog Poslanika na Al-Kevseru (tj. izvoru u Raju).“ (Enes je dodao:) Ali mi nismo ostali strpljivi. (Sahih al-Buhari, tom 4, knjiga 53, broj 375)
Dovoljno je reći da ovo predanje pokazuje da Muhamedovi ashabi nisu smatrali svog vođu bezgrešnim, već su ispravno pretpostavili da je on čovek koji je u stanju da počini grehe kao i svako drugi.
Dakle, islamski izvori su sasvim izričiti da je Muhamed bio nesavršeno, pogrešivo ljudsko biće koje je činilo grehe koje je trebalo oprostiti, i koje je njegovo božanstvo neprestano ukoravalo i pretilo mu da će biti ubijen i bačen u pakao ako ne ostvari svoj cilj. Ovo bi zaista trebalo da uznemiri muslimane koji su poučeni da je Muhamed najbolji od svega stvorenog i savršen čovek.
Srodni članci
Da li su Isus i Muhamed bili bezgrešni?
Bezgrešnost proroka: doktrina isma
Muhamed kompromiser i sumnjalica
Sura 10:94 i Muhamedove sumnje
Da li je Muhamed bio siguran u svoje spasenje?
Molitva za Muhamedovo spasenje
Muhamed: čovek vere ili onaj ispunjen sumnjama?