Čak i demoni znaju da je Isus ovaploćeni Bog — i drhte! 1. deo

Prvi deo

Kuran izričito zabranjuje da se služi bilo kome osim Alahu kao Gospodu, čak i ako je reč o proroku od Boga:

„Reci: „O vi kojima je data Knjiga, dođite da se okupimo uz reči koje mi i vi uzajamno delimo: da nikoga osim Allaha ne obožavamo, da Mu u obožavanju ništa ne pridružujemo, i da jedni druge, pored Allaha, bogovima ne smatramo!“ Pa, ako se oni okrenu, vi recite: „Budite svedoci da smo mi muslimani!““ S. 3:64 Shakir

„Nije primereno čoveku da mu Allah da Knjigu, i mudrost, i verovesništvo, a zatim da govori ljudima: „Mene obožavajte, a ne Allaha!“ Nego: „Budite učeni i pobožni, zato što Knjizi podučavate i što je i sami proučavate!" On vam ne naređuje da anđele i verovesnike smatrate božanstvima. Zar da vam naređuje neverovanje, nakon što ste postali Njemu predani?!“ S. 3:79-80 Shakir

Sveto pismo uči nešto slično, jer izričito zabranjuje vernicima da služe dvojici gospodara, budući da treba da služe jedino Bogu:

„Niko ne može dva gospodara služiti; jer ili će jednoga mrziti, a drugoga ljubiti; ili će se jednoga držati, a drugoga prezirati. Ne možete služiti Bogu i mamonu.“ Matej 6:24

Kuran dalje tvrdi da su Isusovi sledbenici bili muslimani:

„I kada je Isus osetio da oni ne veruju, rekao je: „Ko su pomagači moji na putu prema Allahu?“ „Mi smo Allahovi pomagači“, rekoše učenici, „mi u Allaha verujemo, a ti budi svedok da smo mi Allahu predani.““ S. 3:52 Y. Ali

„Kad Allah kaže: „O Isuse, Marijin sine, seti se blagodati Moje prema tebi i tvojoj majci kada sam te Duhom blagoslovljenim (anđelom Gavrilom) pomogao pa si sa ljudima, u bešici i kao zreo čovek, razgovarao; i kada sam te naučio pismenosti i mudrosti, i Tori i Jevanđelju; i kada si, Mojom dozvolom, od blata nešto poput ptice oblikovao i u nju udahnuo, i kada je ona, Mojom dozvolom, postala ptica; i kada si, Mojom dozvolom, od rođenja slepog i gubavog izlečio; i kada si, Mojom dozvolom, dizao mrtve; i kada sam od tebe odbio Izrailjeve sinove, kad si im ti doneo jasne dokaze, pa su oni među njima koji nisu verovali - povikali: „Ovo nije ništa drugo do jasna vradžbina““ S. 5:110 Y. Ali

Da je to istina, učenici nikada ne bi ni pomislili da služe Isusu kao svome Gospodu.

Međutim, upravo su to Isusovi sledbenici činili — obožavali su Hrista kao svoga vaskrslog i slavnog Gospoda.

„Pavle, sluga Isusa Hrista, pozvani apostol, izabran za Jevanđelje Božije, Koje Bog naprijed obeća preko proroka svojih u Svetim Pismima, O Sinu svojemu, koji je po tijelu rođen od sjemena Davidova, Isusu Hristu Gospodu našem, koji je objavljen u sili po Duhu Svetome za Sina Božijega vaskrsenjem iz mrtvih, Kroz kojega primismo blagodat i apostolstvo, da radi Imena njegovog privedemo u poslušnost vjere sve neznabošce, Među kojima ste i vi pozvanici Isusa Hrista, Svima koji su u Rimu ljubljenima od Boga, pozvanima svetima, blagodat vam i mir od Boga Oca našega i Gospoda Isusa Hrista.“ Rimljanima 1:1-7

„Crkvi Božijoj koja je u Korintu, osvećenima u Hristu Isusu, pozvanima svetima, sa svima koji na svakom mjestu prizivaju ime Gospoda našega Isusa Hrista, njihovoga i našega: Blagodat vam i mir od Boga Oca našega i Gospoda Isusa Hrista.“ 1. Korinćanima 1:2-3

„Koju ni jedan od knezova ovoga vijeka nije poznao; jer da su je poznali, ne bi Gospoda slave razapeli.“ 1. Korinćanima 2:8

„Jakov, sluga Boga i Gospoda Isusa Hrista, pozdravlja dvanaest plemena rasijanih po svijetu.“ Jakovljeva 1:1

„Braćo moja, ne gledajući ko je ko, imajte vjeru u našega Gospoda slave Isusa Hrista.“ Jakovljeva 2:1

„Juda, sluga Isusa Hrista, a brat Jakovljev, prizvanima, osvećenima Bogom Ocem i sačuvanima Isusom Hristom: Milost i mir i ljubav da vam se umnoži. Ljubljeni, starajući se na svaki način da vam pišem o opštem spasenju, imadoh potrebu da vam pišem moleći da se borite za vjeru jedanput predanu svetima. Jer se uvukoše neki ljudi odavno unaprijed zapisani za ovu osudu, bezbožnici koji blagodat Boga našega izvrću na razvrat, i odriču se jedinoga Vladike i Gospoda našega Isusa Hrista.“ Judina 1:1, 4

Ovo, dakle, ili znači da su učenici počeli da obožavaju običnog ljudskog proroka kao svoga Gospoda, čime protivreče Kuranu, ili su shvatili da Isus nije bio prosto ljudsko biće od krvi i mesa. Hristovi sledbenici su poverovali da je Isus jedinstveni, božanski Sin Božji koji u potpunosti deli suštinu i slavu Boga — gledište koje takođe protivreči onome što Kuran govori o Ličnosti Hrista.

Postoje i dalji dokazi da su upravo to izvorni učenici vaskrslog Gospoda verovali i objavljivali. Jakov, na primer, kaže da demoni drhte pred Bogom:

„Ti vjeruješ da je jedan Bog; dobro činiš; i đavoli vjeruju, i drhte.“ Jakovljeva 2:19

Razlog zbog kojeg ovi zli duhovi drhte pred pomišlju da postoji jedan Bog jeste taj što su svesni da taj jedan Bog ima moć da ih uništi i da će to zaista i učiniti onoga dana kada bude sudio svome stvorenju po pravdi:

„Pred licem Gospodnjim; jer ide, jer ide da sudi zemlji. Sudiće vaseljeni po pravdi, i narodima po istini svojoj.“ Psalam 96:13

„I u to će vrijeme pohoditi Gospod na visini vojsku visoku i na zemlji sve careve zemaljske. I skupiće se kao što se skupljaju sužnji u jamu, i biće zatvoreni u tamnicu, i poslije mnogo vremena biće pohođeni.“ Isaija 24:21-22

A upravo tako su ovi zli duhovi reagovali u prisustvu Gospoda Isusa!

„I dođoše u Kapernaum; i odmah u subotu ušavši u sinagogu učaše. I divljahu se nauci njegovoj; jer ih učaše kao onaj koji vlast ima a ne kao književnici. I bijaše u sinagogi njihovoj čovjek s duhom nečistim i povika Govoreći: Prođi se, šta hoćeš od nas, Isuse Nazarećanine? Došao si da nas pogubiš? Znam te ko si, Svetac Božiji. I zaprijeti mu Isus govoreći: Umukni i iziđi iz njega! I strese ga duh nečisti, i povika iza glasa i iziđe iz njega. I svi se zaprepastiše tako da pitahu jedan drugoga govoreći: Šta je ovo? I kakva je ovo nauka nova, da s vlašću zapovijeda i duhovima nečistim, i slušaju ga?“ Marko 1:21-27

„I nečisti duhovi kad god bi ga vidjeli, pripadahu k njemu i vikahu govoreći: Ti si Sin Božiji. I mnogo im prijećaše da ga ne razglašavaju.“ Marko 3:11-12

Evo demona koji Hrista vide prvi put na zemlji, a ipak ne samo da su potpuno svesni ko je on zaista, nego znaju čak i to da on ima moć da ih uništi!

Sledeći slučaj je prilično zapanjujuć:

„I dođoše preko mora u zemlju Gadarinsku. I kad iziđe iz lađe, odmah ga srete iz grobova čovjek s duhom nečistim, Koji boravljaše u grobovima i niko ga ne mogaše svezati ni verigama; Jer je mnogo puta bio svezivan u okove i verige, pa je iskidao verige i okove izlomio; i niko ga ne mogaše ukrotiti. I stalno noć i dan on bješe u grobovima i po gorama, vičući i bijući sebe kamenjem. A kad vidje Isusa izdaleka, potrča i pokloni mu se. I povikavši iz sveg glasa reče: Šta hoćeš od mene, Isuse Sine Boga Višnjega? Zaklinjem te Bogom, ne muči me! Jer mu govoraše: Iziđi, duše nečisti, iz čovjeka! I pitaše ga: Kako ti je ime? I odgovori mu i reče: Legion mi je ime; jer nas je mnogo. I moliše ga mnogo da ih ne šalje iz onog kraja.“ Marko 5:1-10

Ovaj opsednuti čovek bio je toliko moćan da ga nijedno ljudsko biće nije moglo obuzdati niti ukrotiti, a ipak ga je Gospod Isus pokorio samo silom svoje reči!(1)

I baš kao i drugi demoni na koje je Hristos naišao, ova legija nečistih duhova drhtala je od straha i užasa u prisustvu Gospoda Isusa. Čak su i obožavali Isusa jer su znali da je on Sin Svevišnjega!(2)

Činjenica da su ovi zli duhovi već znali Isusov identitet ukazuje na njegovo postojanje pre nego što je postao čovek. Naime, razlog zbog kojeg su znali ko je Hristos, iako je to bio njihov prvi susret s njim na zemlji, jeste taj što su ga prepoznali iz nebeske oblasti.

Ovo takođe objašnjava zašto su bili svesni da je on Onaj koji ih može uništiti i koji će to na kraju i učiniti u za to određeno vreme,

„A kad on dođe na onu stranu u zemlju gergesinsku, sretoše ga dva bjesomučnika, izlazeći iz grobova, tako opaka da ne mogaše niko proći putem onim. I gle, povikaše govoreći: Šta hoćeš od nas, Isuse, Sine Božiji? Zar si došao amo prije vremena da nas mučiš?“ Matej 8:28-29

„A kad on iziđe na zemlju, srete ga neki čovjek iz grada u kome bijahu demoni dugo vremena, i u haljine ne oblačaše se, i ne življaše u kući, nego u grobovima. A kad vidje Isusa, uzviknuvši pade pred njim i iz svega glasa reče: Šta hoćeš od mene, Isuse, Sine Boga Višnjega? Molim te, ne muči me! Jer on zapovjedi duhu nečistome da iziđe iz čovjeka; jer ga mučaše mnogo godina, i vezivahu ga verigama i lancima čuvajući ga, i kidaše veze, i tjeraše ga demon po pustinjama. A Isus ga zapita govoreći: Kako ti je ime? A on reče: Legion; jer mnogi demoni bijahu ušli u njega. I moljahu ga da im ne zapovjedi da idu u bezdan.“ Luka 8:27-31 – up. Otkrivenje 9:1-12; 20:1-3

Budući da su iz nebeske oblasti znali da ga je Bog postavio za Sudiju u poslednji dan, kako bi svakome uzvratio po onome što je zaslužio:

„Jer ko se postidi mene i mojih riječi u rodu ovome preljubotvornom i grješnom, i Sin će se Čovječiji postidjeti njega kad dođe u slavi Oca svojega sa svetim anđelima.“ Marko 8:38

„I zvijezde će spadati s neba i sile nebeske pokrenuti se. I tada će ugledati Sina Čovječijega gdje dolazi na oblacima sa silom i slavom velikom. I tada će poslati anđele svoje i sabraće izabrane svoje od četiri vjetra, od kraja zemlje do kraja neba.“ Marko 13:25-27

„Jer će doći Sin Čovječiji u slavi Oca svojega sa anđelima svojim, i tada će uzvratiti svakome po djelima njegovim.“ Matej 16:27

„A kada dođe Sin Čovječiji u slavi svojoj i svi sveti anđeli sa njim, tada će sjesti na prijesto slave svoje. I sabraće se pred njim svi narodi, i razlučiće ih jedne od drugih kao pastir što razlučuje ovce od jaradi. I postaviće ovce sa desne strane sebi, a jarad sa lijeve. Tada će reći Car onima što mu stoje sa desne strane: Hodite blagosloveni Oca mojega; primite Carstvo koje vam je pripremljeno od postanja svijeta. Jer ogladnjeh, i dadoste mi da jedem; ožednjeh, i napojiste me; stranac bijah, i primiste me; Nag bijah, i odjenuste me; bolestan bijah, i posjetiste me; u tamnici bijah, i dođoste mi. Tada će mu odgovoriti pravednici govoreći: Gospode, kada te vidjesmo gladna, i nahranismo? Ili žedna, i napojismo? Kad li te vidjesmo stranca, i primismo? Ili naga, i odjenusmo? Kad li te vidjesmo bolesna ili u tamnici, i dođosmo ti? I odgovarajući Car reći će im: Zaista vam kažem: kad učiniste jednome od ove moje najmanje braće, meni učiniste. Tada će reći i onima što mu stoje s lijeve strane: Idite od mene, prokleti, u oganj vječni koji je pripremljen đavolu i anđelima njegovim. Jer ogladnjeh, i ne dadoste mi da jedem; ožednjeh, i ne napojiste me; Stranac bijah, i ne primiste me; nag bijah, i ne odjenuste me; bolestan i u tamnici bijah, i ne posjetiste me. Tad će mu odgovoriti i oni govoreći: Gospode, kada te vidjesmo gladna ili žedna, ili stranca ili naga, ili bolesna ili u tamnici, i ne poslužismo ti? Tada će im odgovoriti govoreći: Zaista vam kažem: kad ne učiniste jednome od ovih najmanjih, ni meni ne učiniste. I ovi će otići u muku vječnu, a pravednici u život vječni.“ Matej 25:31-34, 41, 46

„I tada će ugledati Sina Čovječijega gdje dolazi na oblaku sa silom i slavom velikom. A kada se počne ovo zbivati, uspravite se i podignite glave svoje, jer se približava izbavljenje vaše. I kaza im priču: Gledajte na smokvu i na sva drveta; Kad vidite da već potjeraju pupoljke, sami znate da je već blizu ljeto. Tako i vi kad vidite da se ovo zbiva, znajte da je blizu Carstvo Božije. Zaista vam kažem da ovaj naraštaj neće proći dok se ovo sve ne zbude. Nebo i zemlja će proći, a riječi moje neće proći. Ali pazite na sebe da srca vaša ne otežaju prejedanjem i pijanstvom i brigama ovoga života, i da Dan onaj ne naiđe na vas iznenada. Jer će doći kao zamka na sve koji žive na licu vascijele zemlje. Bdite, dakle, u svako vrijeme moleći se da se udostojite da izbjegnete sve što se ima dogoditi, i da stanete pred Sina Čovječijega.“ Luka 21:27, 36

„Riječ koju posla sinovima Izrailjevim, blagovjesteći mir kroz Isusa Hrista: On je Gospod sviju. Vi znate riječ koja se zbila po svoj Judeji, počevši od Galileje, poslije krštenja koje propovijedaše Jovan: Isusa iz Nazareta, kako ga pomaza Bog Duhom Svetim i silom, koji prolažaše čineći dobro i iscjeljujući sve mučene od đavola, jer Bog bijaše s njim. I mi smo svjedoci svega što učini u zemlji Judejskoj i u Jerusalimu. Njega i ubiše, objesivši na drvo. Ovoga Bog vaskrse treći dan, i učini da se On javi, Ne svemu narodu, nego nama, svjedocima unaprijed izabranim od Boga, koji s njim jedosmo i pismo po njegovu vaskrsenju iz mrtvih. I zapovjedi nam da propovijedamo narodu i svjedočimo da je on određeni od Boga Sudija živih i mrtvih. Za njega svjedoče svi proroci da će Imenom njegovim primiti oproštenje grijeha svako ko vjeruje u njega.“ Dela apostolska 10:36, 42-43

„Ali ne gledajući Bog na vremena neznanja, sad zapovijeda svima ljudima svuda da se pokaju; Jer je ustanovio dan u koji će suditi vaseljeni po pravdi preko Čovjeka kojega odredi i dade svima vjeru vaskrsnuvši ga iz mrtvih.“ Dela apostolska 17:30-31 – up. Jovan 5:22-23; Rimljanima 2:16; 14:8-12; 1. Korinćanima 1:7-8; 3:11-15; 4:3-5; 5:5; 2. Korinćanima 5:10; 1. Solunjanima 4:13-18; 5:1-10; 2. Solunjanima 1:5-10; 2. Timoteju 4:1, 8, 18; Otkrivenje 2:18, 23; 22:12-13, 16, 20

A sada i poslednji primer Hristovog pokoravanja demona:

„I došavši učenicima svojim, vidje narod mnogi oko njih i književnike gdje raspravljaju s njima. I odmah vidjevši ga, sav narod zadivi se i pritrčavši, pozdravljahu ga. I upita književnike: Šta to raspravljate s njima? I odgovarajući jedan iz naroda reče: Učitelju, dovedoh tebi sina svojega u kome je duh nijemi. I kad god ga uhvati lomi ga, i pjenu baca, i škrguće zubima; i suši se. I rekoh učenicima tvojim da ga istjeraju; i ne mogoše. A on odgovarajući reče: O rode nevjerni, dokle ću s vama biti? Dokle ću vas trpjeti? Dovedite ga k meni. I dovedoše ga njemu; i kad ga vidje duh, odmah ga stade lomiti; i padnuvši na zemlju valjaše se bacajući pjenu. I upita oca njegova: Koliko ima vremena kako mu se to dogodilo? A on reče: Iz djetinjstva. I mnogo puta baca ga u vatru i u vodu da ga pogubi; nego ako što možeš, pomozi nam, smiluj se na nas. A Isus mu reče: Ako možeš vjerovati, sve je moguće onome koji vjeruje. I odmah povikavši otac djeteta sa suzama govoraše: Vjerujem, Gospode, pomozi mojemu nevjerju! A Isus vidjevši da se stječe narod, zaprijeti duhu nečistome govoreći mu: Duše nijemi i gluhi, ja ti zapovijedam, iziđi iz njega i više ne ulazi u njega! I povikavši i izlomivši ga vrlo, iziđe; i bi kao mrtav tako da mnogi govorahu: umrije. A Isus, uzevši ga za ruku, podiže ga; i ustade. I kad uđe u kuću, pitahu ga učenici njegovi nasamo: Zašto ga mi ne mogosmo istjerati? I reče im: Ovaj se rod ničim ne može istjerati do molitvom i postom.“ Marko 9:14-29**(3)**

Hristos ponovo zapanjuje um, jer izgoni zlog duha samo svojom zapovešću, bez potrebe da posti ili se moli, iako je i sam rekao da su molitva i post potrebni da bi se ovako moćni demoni pokorili!

Ovim dolazimo do kraja prvog dela. Vreme je, dakle, da pređemo na drugi deo naše rasprave.

Napomene

(1) Ovo je u oštrom kontrastu sa Muhamedom, koji je pao pod kontrolu i uticaj Satane, kao onda kada je bio opčinjen tako da je mislio da ima polne odnose sa svim svojim ženama:

Prenosi Aiša: Prorok je jednom bio opčinjen tako da je počeo da umišlja da je učinio nešto što u stvari nije učinio. (Sahih al-Buhari, tom 4, knjiga 53, broj 400)

Prenosi Aiša: Nad Alahovim Poslanikom je izvršena magija tako da je mislio da ima polne odnose sa svojim ženama, iako ih zapravo nije imao (Sufjan reče: To je najteža vrsta magije, jer ima takvo dejstvo). Onda je jednog dana rekao: „O ‘Aiša, znaš li da me je Alah poučio o stvari za koju sam ga pitao? Došla su mi dva čoveka i jedan od njih je seo kraj moje glave, a drugi kraj mojih nogu. Onaj kraj moje glave upita drugoga: ‚Šta je s ovim čovekom?‘ Ovaj odgovori da je pod dejstvom magije. Prvi upita: ‚Ko je izvršio magiju nad njim?‘ Drugi odgovori: ‚Labid bin el-A’sam, čovek iz plemena Beni Zurajk, koji je bio saveznik Jevreja i licemer.‘ Prvi upita: ‚Koji materijal je upotrebio?‘ Drugi odgovori: ‚Češalj i kosu zalepljenu za njega.‘ Prvi upita: ‚Gde (je to)?‘ Drugi odgovori: ‚U ovoju polena muške palme, stavljenom pod kamen u bunaru Darvan.‘“ Tako je Prorok otišao do tog bunara, izvadio te stvari i rekao: „To je bio bunar koji mi je pokazan (u snu). Njegova voda je izgledala kao natop lišća kane, a njegove palme su izgledale kao glave đavola.“ Prorok dodade: „Onda je ta stvar izvađena.“ Rekla sam (Proroku): „Zašto se ne lečiš nušrom?“ On reče: „Alah me je izlečio; ne želim da se zlo širi među mojim narodom.“ (Sahih al-Buhari, tom 7, knjiga 71, broj 660)

Da stvar bude gora, Muhamed je isprva mislio da je duh koji mu se prvi put ukazao, onaj koji ga je grubo hvatao, zapravo demon. To ga nije samo navelo da poveruje da je možda i sam opsednut demonom, nego ga je čak nagnalo i da poželi da izvrši samoubistvo!

„Ahmad b. ‘Usman, poznat kao Abu al-Džavza – Vahb b. Džarir – njegov otac – al-Nu‘man b. Rašid – al-Zuhri – ‘Urva – ‘Aiša: Prvi oblik u kojem je otkrivenje dolazilo Božjem Poslaniku bilo je istinito viđenje; ono mu je dolazilo poput svitanja zore. Nakon toga zavoleo je samoću i ostajao je u pećini na Hiri, predajući se pobožnim činovima po nekoliko dana pre nego što bi se vratio svojoj porodici. Onda bi se vratio svojoj porodici i snabdeo se namirnicama za sličan broj dana. To se nastavilo sve dok mu Istina nije došla neočekivano i rekla: ‚Muhamede, ti si Božji Poslanik.‘ [Opisujući šta se potom dogodilo], Božji Poslanik reče: ‚Stajao sam, ali sam pao na kolena i otpuzao, dok su mi ramena drhtala. Otišao sam Hatidži i rekao: „Umotaj me! Umotaj me!“ Kada me je užas napustio, on mi je došao i rekao: „Muhamede, ti si Božji Poslanik.“‘

„On (Muhamed) reče: Razmišljao sam o tome da se bacim sa planinske litice, ali mi se on ukazao dok sam o tome razmišljao i rekao: ‚Muhamede, ja sam Gavrilo, a ti si Božji Poslanik.‘ Zatim reče: ‚Čitaj!‘ Rekoh: ‚Šta da čitam?‘ On me uze i pritisnu me triput čvrsto dok se nisam skoro ugušio i sasvim iznemogao; zatim reče: „Čitaj sa imenom tvoga Gospodara Koji stvara,“ i ja sam to izrecitovao. Onda sam otišao Hatidži i rekao: ‚Bojao sam se za svoj život.‘ Kada sam joj ispričao šta se dogodilo, ona reče: ‚Raduj se, jer te Bog nikada neće posramiti, budući da se lepo ophodiš prema svojoj rodbini, govoriš istinu, izvršavaš ono što ti je povereno, podnosiš umor, ukazuješ gostoprimstvo gostu i pomažeš ljudima u nevolji.‘…

„Muhamed b. ‘Abd al-Malik b. Abi al-Šavarib – ‘Abd al-Vahid b. Zijad – Sulejman al-Šejbani – ‘Abd Alah b. Šadad: Gavrilo je došao Muhamedu i rekao: ‚O Muhamede, čitaj!‘ On reče: ‚Ne umem da čitam.‘ GAVRILO JE BIO NASILAN PREMA NJEMU, a zatim ponovo reče: ‚O Muhamede, čitaj!‘ On reče: ‚Ne umem da čitam‘, I GAVRILO JE OPET BIO NASILAN PREMA NJEMU…“ (Istorija al-Tabarija: Muhamed u Meki, preveli i propratili beleškama W. Montgomery Watt i M. V. McDonald [State University of New York Press (SUNY), Albany, NY 1988], tom VI, str. 67-69; podebljanje i velika slova naši)

„Zatim je otišao Hatidži i rekao: ‚Hatidžo, mislim da sam poludeo.‘ ‚Ne, tako mi Boga‘, reče ona, ‚tvoj Gospod ti to nikada ne bi učinio. Nikada nisi počinio zlo delo.‘ Hatidža je otišla Varaki b. Naufelu i ispričala mu šta se dogodilo. On reče: ‚Ako je istina to što kažeš, tvoj muž je prorok. Naići će na nevolje od svoga naroda. Ako poživim dovoljno dugo, poverovaću u njega.‘

„Posle toga Gavrilo mu neko vreme nije dolazio, i Hatidža mu reče: ‚Mislim da te je tvoj Gospod ZASIGURNO ZAMRZEO.‘ Tada mu je Bog objavio:

„Tako mi jutra i noći kad se utiša, tvoj Gospodar nije te ni napustio ni omrznuo!“

„… Izrecitovao sam to, a onda je on prestao i otišao. Probudio sam se, i beše kao da su te reči bile napisane na mome srcu. Nije bilo nikoga u Božjem stvorenju ko mi je bio mrskiji od pesnika ili luđaka; nisam mogao da podnesem da pogledam nijednoga od njih. Rekoh sebi: ‚Tvoj ponizni sluga (misleći na sebe) je ili pesnik ili luđak, ali Kurejš to nikada neće reći za mene. Otići ću na planinsku liticu, baciti se s nje, ubiti se i na taj način naći olakšanje.‘“ (Isto, str. 70-71; podebljanje i velika slova naši)

Dakle, umesto da se demoni užasavaju od Muhameda, Muhameda su zapravo užasavali i mučili demoni! Ovo ne otkriva samo koliko je Isus neizmerno superiorniji od Muhameda, nego pokazuje i koliko su učenici bili veći, budući da nijedan od njih nije pao pod moć crne magije niti je pomislio da je opsednut demonom nakon susreta sa Gospodom Isusom ili kada su bili ispunjavani Svetim Duhom. Niti je iko od njih pomišljao na samoubistvo kao posledicu svojih religijskih iskustava.

(2) Kuran zapravo kaže da bi, ako Bog ima sina, taj sin bio dostojan obožavanja, verovatno zato što bi Božji sin takođe bio božanski:

„Reci: „Da Svemilosni ima dete, pa ja bih ga prvi obožavao!““ S. 43:81 Muhammad Asad

Evo još jedne verzije:

„Da Svemilosni ima dete, pa ja bih ga prvi obožavao!“ Arberry

Upravo zbog toga su učenici i vernici obožavali Hrista,

„A oni u lađi pristupiše i pokloniše mu se govoreći: Vaistinu si ti Sin Božiji.“ Matej 14:33

„A vi šta velite ko sam ja? A Simon Petar odgovori i reče: Ti si Hristos, Sin Boga živoga. A Isus odgovarajući reče mu: Blažen si, Simone, sine Jonin! Jer tijelo i krv ne otkriše ti to, nego Otac moj koji je na nebesima.“ Matej 16:15-17

„Vjeruješ li ti u Sina Božijega? On odgovori i reče: A ko je on, Gospode, da u njega vjerujem? A Isus mu reče: I vidio si ga i onaj koji govori s tobom, taj je. A on reče: Vjerujem, Gospode! I pokloni mu se.“ Jovan 9:35-38

I zbog toga Otac zapoveda i svim svojim anđelima da ga obožavaju,

„I opet, kada uvodi Prvorodnoga u vaseljenu, govori: I neka mu se poklone svi anđeli Božiji.“ Jevrejima 1:6

Jer Isus je jedinstveni Sin Božji koji je po suštini jednak Ocu.

(3) Začuđujuće je da islamski izvori svedoče da je Muhamed ispoljavao iste simptome kao ovaj demonom opsednuti dečak, poput padanja na zemlju i pene na ustima:

Kada je Kaba ponovo građena, Prorok i ‘Abas su išli da nose kamenje. ‘Abas reče Proroku: „(Skini i) stavi svoj ogrtač preko vrata da te kamenje ne povredi.“ (Ali čim je skinuo ogrtač) pao je bez svesti na zemlju, s oba oka uprta ka nebu. Kada je došao k sebi, rekao je: „Moj ogrtač! Moj ogrtač!“ Zatim je vezao svoj ogrtač (oko struka). (Sahih al-Buhari, tom 5, knjiga 58, broj 170)

Da je čuo Alahovog Poslanika kako opisuje razdoblje prekida božanskog nadahnuća, i u svom opisu je rekao: „Dok sam hodao, čuo sam glas sa neba. Pogledao sam gore ka nebu i gle! Ugledao sam istog anđela koji mi je došao u pećini Hira, kako sedi na stolici između neba i zemlje. Toliko me je prestrašio da sam pao na zemlju. Onda sam otišao svojoj ženi i rekao: ‚Umotajte me u odeću! Umotajte me u odeću!‘ Umotali su me, a zatim je Alah objavio: „O ti pokriveni Ustani i upozoravaj, i svoga Gospodara veličaj! I odeću svoju očisti! I kipova se kloni!““ (74:1-5) Abu Salama reče: „… Rujz znači idoli.“ Nakon toga, božansko nadahnuće je počelo da dolazi češće i redovnije. (Sahih al-Buhari, tom 6, knjiga 60, broj 448)

„Ibn Sa’d prenosi da je A’iša rekla: ‚Kad god bi Prorok primao nadahnuće (al-wahy), glava bi mu se trzala, na uglovima usana bi mu izbila pena, osećao bi hladnoću u sekutićima i oblio bi ga znoj sve dok nije tekao poput bisera.‘“ (Imam Dželal ad-Din ‘Abd ar-Rahman as-Sujuti, Savršeni vodič kroz nauke o Kuranu: Al-Itqan fi 'Ulum Al-Qur'an (Great Books of Islamic Civilization), preveli profesor Hamid Algar, dr Michael Schub i g. Ayman Abdel Haleem, recenzirao profesor Osman S. A. Isma’il al-Bili [Garnet Publishing Limited, UK 2011], tom 1, str. 104)

Ovo jednostavno potvrđuje da je Muhamedova prvobitna procena bila tačna i da je zaista bio demonizovan, te da duh koji mu je dolazio nije bio pravedni anđeoski glasnik poslat od Boga.