Gospod Isus Hristos – Bog čudesa!

Muslimanski apologeta Sami Zaatari napisao je članak (*) u kojem citira Jovan 5:4 da bi pokazao da je anđeo Božji silazio i uzmućivao vodu u banji Vitezdi, isceljujući time svakoga ko bi u tom trenutku ušao u banju. Njegova namera pri pominjanju ovog čuda jeste da pokaže koliko su hrišćani neuki kada se pozivaju na Isusova čuda da bi dokazali da je on Bog, budući da bi taj argument jednako pokazao i da je anđeo Bog.

Izgleda da se muslimanski propagandisti nikada ne umore od izvrtanja stvarnih argumenata koje hrišćani iznose u vezi sa božanstvom Hrista. Sama činjenica da moraju neprestano da napadaju slamnate protivnike jasan je pokazatelj da nisu sposobni da se pozabave stvarnim tvrdnjama koje hrišćanski naučnici i apologete iznose u odbranu apsolutnog i savršenog božanstva Gospoda Isusa.

Hrišćanski stav nije da Isusova čuda dokazuju da je on Bog. Naprotiv, znaci i čudesa koja je Isus činio pružili su božansku potvrdu njegovim izričitim i nedvosmislenim tvrdnjama da je Bog. Drugim rečima, čuda su dokazala da je Isus govorio istinu i da nije lagao kada je sebe predstavljao kao Boga.

Zapravo, da se Zaatari potrudio da pročita ostatak poglavlja, video bi kako je Isusovo čudesno isceljenje uzetog čoveka potkrepilo njegove božanske tvrdnje:

„A ondje bijaše neki čovjek koji trideset i osam godina bješe bolestan. Kad vidje Isus ovoga gdje leži, i razumje da je već mnogo godina bolestan, reče mu: Hoćeš li zdrav da budeš? Odgovori mu bolesnik: Gospode, čovjeka nemam, da me spusti u banju kada se uzburka voda; a dok ja dođem, drugi siđe prije mene. Reče mu Isus: Ustani, uzmi odar svoj i hodi! I odmah ozdravi čovjek, i uze odar svoj i hođaše. A taj dan bješe subota. Tada govorahu Judejci iscijeljenom: Subota je, nije ti dopušteno da nosiš odar. On im odgovori: Koji me učini zdravim on mi reče: Uzmi odar svoj i hodi. A oni ga zapitaše: Ko je taj čovjek koji ti reče: Uzmi odar svoj i hodi? A izliječeni ne znađaše ko je; jer se Isus bješe udaljio zbog mnogog naroda na onome mjestu. Potom ga nađe Isus u hramu i reče mu: Eto, postao si zdrav, više ne griješi, da ti se što gore ne dogodi. Čovjek otide i javi Judejcima da je Isus taj koji ga učini zdravim. I zato gonjahu Judejci Isusa, i gledahu da ga ubiju, jer činjaše to u subotu. A Isus im odgovori: Otac moj do sada djela, i ja djelam. I zato još više tražahu Judejci da ga ubiju, ne samo što narušavaše subotu, nego što i Boga nazivaše svojim Ocem gradeći se jednak Bogu.“ Jovan 5:5-18

Isusovo čudo dokazalo je da on ima isto božansko pravo koje ima i njegov Otac – da radi u subotu. Jevreji su iz toga jasno razumeli da Isus u suštini tvrdi da je jednak Bogu, budući da je jedino Bog imao pravo da obavlja bilo kakav posao u dan subotni.

Isus je zatim, kao odgovor na reakciju Jevreja, izneo sledeće zapanjujuće tvrdnje – izjave koje samo dodatno pokazuju da je Hristos verovao da je božanski Sin Božji, jednak Ocu po suštini i veličanstvu:

„Zaista, zaista vam kažem: Sin ne može ništa činiti sam od sebe nego što vidi da Otac čini; jer što On čini, to isto čini i Sin; Jer Otac ljubi Sina, i sve mu pokazuje što sam čini; i pokazaće mu veća djela od ovih da se vi čudite. Jer kao što Otac podiže mrtve i oživljava, tako i Sin koje hoće oživljava. Jer Otac ne sudi nikome, nego je sav sud dao Sinu, Da svi poštuju Sina kao što poštuju Oca. Ko ne poštuje Sina ne poštuje ni Oca koji ga je poslao.“ Jovan 5:19-23

Nijedno pravedno stvorenje koje se boji Boga nikada ne bi moglo reći da može činiti samo ono što Bog čini i da može činiti sve što Bog čini, i to na isti način na koji to Bog čini. Istinski Božji sluga takođe nikada ne bi rekao da može davati život kao što ga Bog daje, niti bi zahtevao da ga ljudi poštuju na potpuno isti način na koji poštuju Boga.

Isus je dalje izjavio da je on Onaj koji će silom svoga glasa vaskrsnuti mrtve, budući da ima život u samome sebi (tj. samopostojeći je i Izvor života), baš kao što ga ima i Otac:

„Zaista, zaista vam kažem, da dolazi čas, i već je nastao, kada će mrtvi čuti glas Sina Božijega, i čuvši ga oživjeće. Jer kao što Otac ima život u sebi, tako dade i Sinu da ima život u sebi; I dade mu vlast i da sudi, jer je Sin Čovječiji. Ne čudite se tome, jer dolazi čas u koji će svi koji su u grobovima čuti glas Sina Božijega, I izići će oni koji su činili dobro u vaskrsenje života, a oni koji su činili zlo u vaskrsenje suda.“ Jovan 5:25-29

Isus takođe objašnjava da mu je Otac poverio sav sud zato što je on Sin Čovečji – što je neposredna aluzija na lik koga je video prorok Danilo, koji večno vlada nad svim stvorenjem i koga obožava svako stvorenje:

„Vidjeh u noćnom viđenju i, gle, sa oblacima nebeskim kao da dolazaše Sin Čovječji i da stiže do Starca dana i pred Njega bi priveden. I dade Mu se vlast i čast i carstvo, i svi narodi i plemena i jezici da Mu služe; vlast Njegova je vlast vječna, koja neće proći, i carstvo Njegovo neće se razrušiti.“ Danilo 7:13-14

Niti je ovo jedino mesto na kome je Hristos tvrdio da je on Onaj koji vaskrsava mrtve i daje život:

„Reče joj Isus: Vaskrsnuće brat tvoj. Marta mu reče: Znam da će vaskrsnuti o vaskrsenju u posljednji dan. Isus joj reče: Ja sam vaskrsenje i život; koji vjeruje u mene ako i umre, živjeće. I svaki koji živi i vjeruje u mene neće umrijeti vavijek. Vjeruješ li ovo? Reče mu: Da, Gospode! Ja vjerujem da si ti Hristos Sin Božiji koji dolazi u svijet.“ Jovan 11:23-27

Isus je zatim vaskrsao Lazara iz mrtvih da bi potvrdio da je on zaista Vaskrsenje i Život:

„A Isus se opet potrese u sebi, i dođe na grob. A to bijaše pećina, i kamen ležaše na njoj. Isus reče: Sklonite kamen! Reče mu Marta, sestra umrloga: Gospode, već zaudara; jer je četiri dana U grobu. Reče joj Isus: Ne rekoh li ti da ako vjeruješ, vidjećeš slavu Božiju? Tada skloniše kamen gdje ležaše mrtvac. A Isus podiže oči gore, i reče: Oče, blagodarim ti što si me uslišio! A ja znadoh da me svagda slušaš; nego rekoh naroda radi koji ovdje stoji, da vjeruju da si me ti poslao. I ovo rekavši, viknu gromkim glasom: Lazare, iziđi napolje! I iziđe umrli uvijen po rukama i nogama pogrebnim povojima, i lice mu ubrusom povezano. Isus im reče: Razdriješite ga i pustite neka ide. Onda mnogi od Judejaca koji bijahu došli Mariji, vidjevši šta učini Isus, povjerovaše u njega.“ Jovan 11:38-45

Drugim rečima, čudo podizanja Lazara iz mrtvih učinjeno je da bi se proslavilo i dokazalo da je Isus božanski Sin Božji koji može duhovno i/ili telesno da vaskrsne mrtve, kao i da podari i telesni i večni život:

„Bijaše pak neki bolesnik, Lazar iz Vitanije, iz sela Marije i Marte, sestre njezine. A Marija, čiji brat Lazar bolovaše, bješe ona koja pomaza Gospoda mirisom i obrisa noge njegove svojom kosom. Onda sestre poslaše k njemu govoreći: Gospode, evo boluje onaj koga ti ljubiš. A kada ču Isus, reče: Ova bolest nije na smrt, nego na slavu Božiju, da se Sin Božiji proslavi kroz nju. A Isus ljubljaše Martu i sestru njezinu i Lazara. Pa kada ču da je bolestan, tada ostade dva dana na mjestu gdje bješe. Poslije toga reče učenicima: Hajdemo opet u Judeju. Rekoše mu učenici: Ravi, sad Judejci tražahu da te kamenuju, pa zar opet ideš onamo? Isus odgovori: Nije li dvanaest časova u danu? Ko danju ide ne spotiče se, jer vidi svjetlost ovoga svijeta; A ko ide noću spotiče se, jer nema svjetlosti u njemu. Ovo kaza, i potom im reče: Lazar, prijatelj naš, zaspao je, no idem da ga probudim. Onda rekoše učenici njegovi: Gospode, ako je zaspao, ustaće. A Isus im bješe rekao za smrt njegovu, oni pak mišljahu da govori o počinku sna. Tada im Isus reče otvoreno: Lazar umrije.“ Jovan 11:1-4, 11-14

Ipak, prema hebrejskoj Bibliji, Jahve je taj koji daje život i podiže mrtve:

„Vidite sada da sam ja, ja sam, i da nema Boga osim mene. Ja ubijam i oživljujem, ranim i iscjeljujem, i nema nikoga ko bi izbavio iz moje ruke.“ Ponovljeni zakoni 32:39

„Zato prorokuj, i kaži im: Ovako veli Gospod Gospod: Evo, ja ću otvoriti grobove vaše, i izvešću vas iz grobova vaših, narode moj, i dovešću vas u zemlju Izrailjevu. I poznaćete da sam ja Gospod kad otvorim grobove vaše, i izvedem vas iz grobova vaših, narode moj. I metnuću duh svoj u vas da oživite, i naseliću vas u vašoj zemlji, i poznaćete da ja govorim i činim, govori Gospod.“ Jezekilj 37:12-14

Nadahnuto hrišćansko grčko Sveto pismo se s tim slaže:

„Bog koji je stvorio svijet i sve što je u njemu, koji je Gospod neba i zemlje, ne stanuje u rukotvorenim hramovima, Niti prima ugađanja od ruku čovječijih, kao da nešto treba Njemu, koji sam daje svima život i dihanje i sve. I stvorio je od jedne krvi svaki narod čovječanstva da stanuje po svemu licu zemaljskome, i postavio je naprijed određena vremena i međe njihova boravljenja; Da traže Gospoda, ne bi li ga dodirnuli i našli, mada On nije daleko ni od jednoga od nas. Jer u Njemu živimo, i krećemo se, i jesmo; kao što su i neki od vaših pjesnika rekli: Jer Njegov i rod jesmo.“ Dela apostolska 17:24-28

„pred Bogom koji svemu život daje i pred Hristom Isusom koji posvjedoči pred Pontijem Pilatom dobro ispovijedanje“ 1. Timoteju 6:13

Štaviše, i religija islama uči da je Alah onaj koji vaskrsava i daje život:

„Tako je jer Allah postoji, i što On može mrtve da oživi, i što On sve može.“ S. 22:6 Hilali-Khan

„Zato, pogledaj tragove Allahove milosti – kako On oživi zemlju nakon njenog mrtvila! On će, uistinu, i mrtve da oživi, On sve može.“ S. 30:50 Pickthall

„On je Živi, nema istinskog boga osim Njega, pa, molite Ga, ispovedajući Mu iskreno veru. Svaka hvala pripada Allahu, Gospodaru svetova!“ … „I On daje život i smrt! A kad nešto odluči, samo kaže: „Budi“, i ono bude.“ S. 40:65, 68 Y. Ali

A budući da je On Vaskrsitelj mrtvih nakon što ih vaskrsne, On zaslužuje isto ime i pre njihovog stvarnog vaskrsenja. Isto tako, On zaslužuje ime Stvoritelj pre njihovog stvarnog stvaranja. (The Creed of Imam al-Tahawi (al-Aqidah al-Tahawiyyah), preveo, uvod napisao i beleškama propratio Hamza Yusuf [Zaytuna Institute, prvo izdanje 2007; izvor], str. 50; podvlačenje naše)

Dakle, prema hebrejskoj Bibliji, istinskoj Božjoj Reči, kao i prema izvorima islama, Isus je tvrdio da je Bog time što je sebi pripisivao upravo imena i funkcije Boga! I da ponovimo: Isus je činio čuda da bi dokazao da su njegove tvrdnje o božanstvu istinite.

Zaatari je zanemario i prevideo sve ove činjenice i umesto toga odlučio da povuče lažni trag, budući da anđeo iz Jovan 5:4 nikada nije tvrdio da je Vaskrsenje i Život, kao što je Isus tvrdio.

Zaatari je dalje prevideo činjenicu da je Isus imao i vlast da svojim sledbenicima podari moć da čine čuda u njegovo ime – nešto što nijedan anđeo ili prorok nikada nije tvrdio da poseduje:

„I postavi Dvanaestoricu, da budu s njim, i da ih šalje da propovijedaju, I da imaju vlast iscjeljivati bolesti i izgoniti demone“ Marko 3:14-15

„I dozva Dvanaestoricu, i poče ih slati dva i dva, i davaše im vlast nad duhovima nečistim. I zapovjedi im da ništa ne uzimaju na put osim štapa: ni torbe, ni hljeba, ni novaca u pojasu; Nego obuveni u sandale, i ne oblačiti dvije haljine. I reče im: Gdje uđete u dom, ondje ostanite dok ne iziđete odande. I ako vas koji ne prime i ne poslušaju vas, izlazeći odande otresite prah sa nogu svojih za svjedočanstvo njima. Zaista vam kažem: Lakše će biti Sodomu i Gomori u dan Suda nego gradu onome. I otišavši propovijedahu da se pokaju. I demone mnoge izgonjahu; i pomazivahu uljem mnoge bolesnike, i iscjeljivahu.“ Marko 6:7-13

„Odgovori mu Jovan govoreći: Učitelju, vidjesmo jednoga koji ne ide za nama; a tvojim imenom izgoni demone; i zabranismo mu, jer ne ide za nama. A Isus reče: Ne branite mu; jer nema nikoga koji bi imenom mojim čudo činio i mogao odmah zlo govoriti o meni Jer ko nije protiv vas, s vama je.“ Marko 9:38-40

„Vratiše se pak Sedamdesetorica sa radošću govoreći: Gospode, i demoni nam se pokoravaju u ime tvoje. A on im reče: Vidjeh satanu gdje pade sa neba kao munja. Evo vam dajem vlast da stajete na zmije i skorpije i na svu silu vražiju, i ništa vam neće nauditi. Ali se tome ne radujte što vam se duhovi pokoravaju, nego se radujte što su imena vaša napisana na nebesima.“ Luka 10:17-20

A evo i nekoliko primera iz knjige Dela apostolskih, gde su Isusovi učenici činili silna dela i čudesa u njegovo veličanstveno i slavno ime:

„A Petar i Jovan iđahu zajedno gore u hram u deveti čas molitve. I bijaše neki čovjek hrom od utrobe matere svoje, kojega nošahu i polagahu svaki dan pred vrata hrama koja se zovu Krasna da prosi milostinju od onih koji ulaze u hram. Ovaj vidjevši Petra i Jovana da hoće da uđu u hram, zatraži milostinju. A Petar pogledavši na njega s Jovanom reče: Pogledaj na nas! A on ih pažljivo gledaše očekujući da od njih nešto dobije. A Petar reče: Srebra i zlata nemam, nego što imam to ti dajem: U ime Isusa Hrista Nazarećanina ustani i hodi. I uze ga za desnicu i podiže. I odmah se utvrdiše njegova stopala i gležnji; I skočivši stade, i hođaše, i uđe s njima u hram hodeći i skačući i hvaleći Boga. I vidje ga sav narod gdje ide i hvali Boga. A poznadoše ga da to bješe onaj što milostinje radi sjeđaše kod Krasnih vrata hrama i ispuniše se čuđenja, i bjehu van sebe od toga što mu se dogodi. A dok se iscijeljeni hromi držaše Petra i Jovana, sav narod zadivljen navali njima u trijem koji se zvaše Solomonov. A videći to, Petar se obrati narodu: Ljudi Izrailjci, što se čudite ovome ili šta gledate u nas, kao da smo svojom silom ili pobožnošću učinili da ovaj hodi? Bog Avraamov i Isakov i Jakovljev, Bog otaca naših, proslavi Sina svojega Isusa, koga vi predadoste, i odrekoste ga se pred licem Pilatovim kada on presudi da ga pusti. A vi se odrekoste Sveca i Pravednika i isprosiste čovjeka ubicu da vam pokloni. A Načelnika života ubiste, kojega Bog vaskrse iz mrtvih, čemu smo mi svjedoci. I radi vjere u ime njegovo, ovoga koga vidite i poznajete utvrdi ime njegovo, i vjera koja je od njega podari mu ovo iscjeljenje pred svima vama.“ Dela apostolska 3:1-16

„I postavivši ih u sredinu pitahu: Kakvom silom ili u čije ime učiniste vi ovo? Tada Petar, ispunivši se Duha Svetoga, reče im: Knezovi narodni i starješine Izrailjeve, Ako nas danas ispitujete zbog dobročinstva bolesnom čovjeku, kako on ozdravi, Neka je na znanje svima vama, i svemu narodu Izrailjevu, da u ime Isusa Hrista Nazarećanina, kojega vi raspeste, kojega Bog podiže iz mrtvih, njime stoji ovaj pred vama zdrav. On je kamen koji vi zidari odbaciste, a koji postade glava od ugla: i nema ni u jednome drugome spasenja. Jer nema drugoga Imena pod nebom danoga ljudima kojim bismo se mogli spasti.“ Dela apostolska 4:7-12

„I nađe tamo jednoga čovjeka po imenu Eneja, koji već osam godina ležaše na odru, jer bješe uzet. I reče mu Petar: Eneja, iscjeljuje te Isus Hristos; ustani i prostri sam sebi! I odmah ustade. I vidješe ga svi koji življahu u Lidi i Saronu, i obratiše se Gospodu.“ Dela apostolska 9:33-35

„Dogodi se pak kad iđasmo na molitvu da nas srete jedna robinja koja imaše duh pogađački i gatajući donošaše veliki dobitak svojim gospodarima. Ova pođe za Pavlom i za nama, i vikaše govoreći: Ovi su ljudi sluge Boga Višnjega, koji nam javljaju put spasenja. I ovako činjaše mnogo dana. A kada se Pavlu dosadi, okrenu se i reče duhu: Zapovijedam ti imenom Gospoda Isusa Hrista, iziđi iz nje! I iziđe u taj čas.“ Dela apostolska 16:16-18

Čuda koja je Isus činio da bi potvrdio svoje božanske tvrdnje, kao i njegova sposobnost da drugima podari vlast da izvode natprirodne znake i čudesa u njegovo ime, pokazuju da Hristos nije puki posrednik kroz koga je Bog delovao, već da je i sam posedovao božansku silu koju je mogao preneti na druge. To dalje dokazuje da je, što se tiče učenja Novog zaveta, Isus po prirodi potpuno Bog, budući da je prema Starom zavetu i jevrejskoj tradiciji samo Bog posedovao tu silu. Kako kažu evangelikalni naučnici Robert M. Bowman i J. Ed Komoszewski u svom monumentalnom delu o božanstvu Gospoda Isusa Hrista:

„Novozavetni naučnik Verner Kal (Werner Kahl) korisno razlikuje tri vrste čudotvoraca. Osobu koja poseduje urođenu moć isceljenja on naziva ‚nosiocem numinozne moći‘ (BNP). Izraz ‚molilac numinozne moći‘ (PNP) koristi za one koji mole Boga da učini čudo. Između ove dve krajnosti nalazi se kategorija ‚posrednika numinozne moći‘ (MNP), koja se odnosi na osobe što posreduju numinoznu moć nekog BNP-a da bi se proizvelo čudo. Biti MNP ili PNP očigledno nije dokaz božanstva, dok bi biti BNP mogao biti dokaz božanstva.

„Erik Iv (Eric Eve) u svojoj objavljenoj disertaciji The Jewish Context of Jesus’ Miracles zapaža da je u Starom zavetu Jahve jedini BNP; Mojsije je primer MNP-a; Ilija je primer PNP-a. Iv pruža sveobuhvatan pregled čuda u judaizmu novozavetnog perioda. Razmatra verovanja o čudima kod Josifa Flavija, Filona, u mudrosnoj i apokaliptičnoj literaturi tog razdoblja (npr. Premudrosti Solomonove; 1. Enoh), u nekim kumranskim tekstovima, kao i u pojedinim primerima romantične, maštovite jevrejske književnosti tog vremena (npr. Tovit). On zaključuje da se, uz retke (i sasvim marginalne) izuzetke, judaizam tog perioda slagao sa Starim zavetom u tome da je Gospod Bog jedini BNP.“ (Bowman i Komoszewski, Putting Jesus in His Place – The Case for the Deity of Christ [Kregel Publications, Grand Rapids, MI 2007], 4. deo: Infinitely Qualified: Jesus Shares in the Deeds That God Does, 16. poglavlje: He’s Got The Whole World In His Hands, str. 198-199; podvlačenje naše)

Autori pokazuju kako Novi zavet na ovoj tački raskida s jevrejskom tradicijom time što Isusa predstavlja kao BNP-a:

„Prema Ivu, jevanđeoski prikazi Isusa raskidaju s jevrejskom tradicijom time što Isusa opisuju kao ‚nosioca numinozne moći‘ (BNP), a njegova čuda kao ono što na njega ukazuje kao na Jahvea. Iako neki izveštaji o čudima podsećaju na izveštaje o proročkim čudima (naročito Ilijinim), preovlađujuća tema u jevanđeoskim izveštajima o Isusovim čudima, u pogledu njegovog identiteta, jeste da Isus nije nalik nijednom drugom ljudskom biću.

„Pregled jevanđelja potvrđuje Ivovu procenu. Jevanđelja retko beleže da je Isus izgovorio bilo kakvu molitvu pre nego što bi učinio čudo, a izuzeci su molitve zahvalnosti ili blagoslova, a ne molitve kojima se od Boga traži da učini čudo… Tako jevanđeoski dokazi jednoglasno protivreče svakoj pomisli da je Isus bio ‚molilac numinozne moći‘ (PNP). Nasuprot tome, knjiga Dela apostolskih izveštava da su se i Petar i Pavle molili pre nego što bi učinili čudo (Dela apostolska 9:40; 28:8). Štaviše, Isus je jednom prilikom objasnio svojim učenicima da se bar neki demoni ne mogu isterati bez molitve: „Ovaj se rod ničim ne može istjerati do molitvom“ (Marko 9:29)… Isus takođe nikada nije prizivao ničije tuđe ime kada je činio čudo. Moglo bi se očekivati da isceljenja izgovara ‚u ime moga Oca‘ ili nekim sličnim izrazom, ali on to nikada ne čini. Apostoli su, s druge strane, isceljivali u Isusovo ime. Pošto su se vratili sa svog prvog pohoda propovedanja i isceljivanja tokom Isusove zemaljske službe, radosno su izvestili da su im demoni pokorni u Isusovo ime (Luka 10:17-20). Jednom prilikom, nakon što su pokušali i nisu uspeli da isteraju demona iz dečaka, obavestili su Isusa da su pokušali da spreče nekoga izvan apostolskog kruga da istera demone u Isusovo ime (Marko 9:38-40; Luka 9:49-50)!

„Nakon Pedesetnice, apostoli su isceljenje i isterivanje demona drugima uobičajeno prenosili u ime Isusovo (Dela apostolska 3:6; 16:8; up. 19:11-17). Prvi put kada se to dogodilo, Petar je odlučno objasnio da nije njegova pobožnost ili moć proizvela isceljenje, već da je Isus iscelio čoveka kroz veru u njegovo ime (Dela apostolska 3:11-16; 4:7-11). Jednom prilikom Petar je jednostavno rekao: „iscjeljuje te Isus Hristos“ (Dela apostolska 9:34). Kada je Pavle učinio čudo suda nad vračem koji se protivio jevanđelju, rekao je tom čoveku: „evo ruke Gospodnje na te“ (Dela apostolska 13:11), kao objašnjenje slepila koje ga je odmah zadesilo. Isus nikada nije govorio na takav način u vezi sa svojim čudima.

„Isus, naravno, nije činio svoja čuda nezavisno od Oca. Sasvim suprotno: Isus je tvrdio da su sva njegova čuda – zapravo sva njegova dela i postupci – izvršena u jedinstvu sa Ocem… Isus je svoje postupke smatrao ne samo sopstvenim, već zajedničkim postupcima izvršenim s Ocem u njemu. Isus nije bio puki čovek kroz koga je Bog povremeno odlučivao da deluje čineći čuda. Isus je bio ovaploćeni Sin Božji, a Bog Otac je delovao u njemu i kroz njega u apsolutno svemu što je Isus govorio i činio.“ (Isto, str. 199-201; podvlačenje naše)

**

Izazov Samiju Zaatariju**

S obzirom na sve prethodno rečeno, upućujemo Zaatariju sledeće izazove, kako bismo ga sprečili da neprestano napada slamnate protivnike i izvrće hrišćanski stav.

Pokažite nam ijedno mesto u celoj Bibliji gde je neki anđeo ili prorok činio čuda da bi potvrdio svoje božanstvo, onako kako je to činio Isus. Navedite citat u kome je neki prorok poput Mojsija učinio čudesan znak da bi dokazao da je on Vaskrsenje ili Život – titule za koje čak i islam priznaje da pripadaju isključivo jednom istinitom Bogu.
Takođe navedite citat u kome su ljudi učinili čudesno delo u ime nekog anđela ili proroka, onako kako su Hristovi sledbenici činili svoja čuda u Isusovo ime.
Navedite mesto na kome je neki anđeo ili prorok zapovedio ljudima da učine natprirodni znak u ime tog istog anđela ili proroka, onako kako je Isus zapovedio svojim sledbenicima.

Ovo će, nadamo se, okončati Zaatarijevu prilično slabu i očajničku tiradu protiv izričitih i nedvosmislenih novozavetnih dokaza da je Isus Hristos večni božanski Sin Božji koji je postao telo i koji će zauvek ostati punina ovaploćenog Boga, na osnovu svog fizičkog, telesnog vaskrsenja iz mrtvih.

A Trojedini Bog najbolje zna, znajući beskrajno više nego što su Alah ili njegov poslanik ikada znali!

**
Povezani članci**

http://answering-islam.org/Shamoun/q_jesus_miracles.htm
http://answering-islam.org/Shamoun/q_apostles_forgive_sins.htm
http://answering-islam.org/Shamoun/unique.htm
http://answering-islam.org/Responses/Ataie/divine_attributes.htm
http://answering-islam.org/Shamoun/jesus_divine_functions_quran.htm