Islamov drugi bog – muslimansko obogotvorenje Muhameda
Islam’s Other god – The Muslim Deification of Muhammad
Muslimansko obogotvorenje Muhameda
[Prvi deo]
Svrha ovog serijala
Mnogi muslimani su poučeni, i iskreno veruju, da pripadaju najčistije monoteističkoj religiji na svetu. Pomno smo ispitali muslimanske izvore (Kuran, hadise i muslimansku „pobožnu literaturu”) kako bismo videli da li je to zaista tako. Iako neki od naših nalaza mogu biti uznemirujući, molimo sve naše čitaoce, a naročito našu muslimansku publiku, da pažljivo pročitaju ceo serijal, tj. sve prikupljene dokaze, pre nego što izvedu zaključke. Želimo da muslimani znaju da je objavljivanje ovih podataka motivisano ljubavlju prema čistoj Božjoj istini — ne površnom, mlakom i ugodnom vrstom ljubavi — nego istinskom ljubavlju koja dovoljno mari da upozori one koji su u opasnosti. Naša molitva suverenom i živom Bogu jeste da ove podatke upotrebi kako bi pomogao mnogima da se uvere da su svoje pouzdanje položili u NJEGA JEDINOG. „Ovako veli Gospod: Da je proklet čovjek koji se uzda u čovjeka i koji stavlja tijelo sebi za mišicu, a od Gospoda odstupa srce njegovo. Jer će biti kao vrijes u pustinji, koji ne osjeća kad dođe dobro, nego stoji u pustinji, na suhim mjestima u zemlji slanoj i u kojoj se ne živi. Blago čovjeku koji se uzda u Gospoda i kome je Gospod uzdanica.“ (Jeremija 17:5,7 NKJV)
Uvod
Pri proučavanju islamske tradicije postaje očigledno da je muslimanska odanost Muhamedu vremenom postajala sve snažnija. Kako su vekovi odmicali, muslimani su postajali sve opsednutiji, ponekad čak i fanatični, u svojoj odanosti Muhamedu, do te mere da su ga mnogi zapravo na kraju obogotvorili. Mnogi su od pukog, pogrešivog ljudskog bića načinili neku vrstu boga, polubožanstvo, natčovečansku figuru.
Naravno, svesni smo da mnoga od ovih predanja takvo opsesivno i fanatično ponašanje smeštaju u samo Muhamedovo vreme, među njegove sopstvene sledbenike, a da se on tome nikada nije usprotivio. Ipak, možda ima muslimana koji će poricati istorijsku valjanost tih predanja, dovodeći u pitanje njihovu verodostojnost zbog velikog vremenskog razmaka (tj. neki od tih izveštaja zapisani su više od dve stotine godina posle Muhamedove smrti). Bez obzira na to da li ove anegdote prepričavaju stvarne događaje iz Muhamedovog života, one i dalje pokazuju koliko su daleko neki (čak i mnogi) muslimani otišli u uzdizanju i obogotvorenju Muhameda.
U ovom serijalu članaka ispitaćemo kuranske i islamske podatke da bismo videli kako je Muhamed od pukog smrtnika postao božansko biće — bilo da neko želi tu preobrazbu da smesti već u vreme njegove proročke karijere, bilo dva ili tri veka kasnije.
Prvi deo: Muhamedova puka ljudskost
Drugi deo: Implicitno obogotvorenje Muhameda u Kuranu
Treći deo: Analiza obogotvorenja Muhameda u muslimanskoj tradiciji
Četvrti deo: Analiza obogotvorenja Muhameda u muslimanskoj tradiciji (nastavak)
Prvi deo: Muhamedova puka ljudskost
Počinjemo tako što ćemo analizirati jasno svedočanstvo o tome da Muhamed nije bio ništa više od krhkog ljudskog bića. Kuranske izjave o Muhamedovoj smrtnosti i krhkoj ljudskosti — da je bio samo čovek i da je imao sva ograničenja i slabosti koje idu uz to da nije ništa više od konačnog stvorenja — deluju prilično jasno:
„I govore: „Nećemo da ti poverujemo sve dok ne učiniš da iz zemlje izvor poteče; ili dok ne budeš imao vrt od palmi i loze, pa da kroz njega reke provedeš; ili dok na nas nebo u parčadima ne oboriš, kao što tvrdiš; ili dok nam Allaha i anđele ne dovedeš da ih svojim očima vidimo; ili dok ne budeš imao kuću od zlata, ili dok se na nebo ne uspenješ; a nećemo da verujemo ni da si se uspeo sve dok nam ne doneseš Knjigu da je čitamo.“ Reci: „Uzvišen neka je moj Gospodar! Zar ja nisam samo čovek, poslanik?!““ S. 17:90-93 Shakir
„Ja (Muhammed) sam čovek kao i vi, meni se objavljuje da je vaš Bog - jedan Bog. Pa ko se nada susretu sa svojim Gospodarom, neka radi dobra dela i neka pored svog Gospodara nikoga ne obožava!“ S. 18:110 Shakir
„I oni govore: Zašto mu nisu spuštena znamenja od Gospodara njegovog? Reci: Znamenja su samo kod Allaha, a ja sam samo jasni opominjač. Zar im nije dosta što smo ti objavili Knjigu koja im se kazuje? Zaista je u tome milost i pouka za narod koji veruje.“ S. 29:50-51 Shakir
„Reci: Ako zabludim, zabludeću samo na štetu duše svoje, a ako sam na pravom putu, to je zbog onoga što mi Gospodar moj objavljuje; zaista je On Onaj koji sve čuje, blizak je.“ S. 34:50 Shakir
Kuran takođe kaže da Muhamed nije bio siguran u svoju sopstvenu budućnost:
„Ja nisam prvi poslanik i ne znam šta će da bude sa mnom ili sa vama; ja sledim samo ono što mi se objavljuje, i ja sam samo jasni opominjač.“ S. 46:9
Muhamed je i sam poricao da poznaje budućnost, govoreći da jedino Alah zna i nevidljivo i buduće:
„Reci: „Ja vam ne kažem: 'Kod mene su Allahove riznice', niti: 'Ja znam ono što je čulima nedokučivo', niti vam kažem: 'Ja sam zaista anđeo', već ja sledim samo ono što mi se objavljuje.“ Reci: „Zar su isto slepac i onaj koji vidi?! Zašto ne razmislite?““… „U Njega su ključevi onoga što je čulima nedokučivo, samo ih On zna, i On jedini zna šta je na kopnu i šta je u moru, i nijedan list ne opadne a da On za njega ne zna; i nema zrna u tamama Zemlje niti ičeg svežeg niti ičeg suvog, a da nije u Jasnoj knjizi.“ S. 6:50, 59 Sher Ali
„Reci: „Ja ne mogu da pribavim ni samom sebi neku korist, ni da otklonim od sebe kakvu štetu; biva onako kako hoće Allah. A kada bih znao ono što je nedokučivo čulima, stekao bih mnoga dobra, a zlo bi bilo daleko od mene; ja samo donosim opomene i radosne vesti ljudima koji veruju.““ S. 7:188 Shakir
Hadisi ponavljaju istu stvar:
Prenosi Ibn Omer:
Poslanik je rekao: „Ključeva nevidljivog ima pet i niko ih ne zna osim Alaha: (1) Niko ne zna šta je u utrobi, osim Alaha; (2) Niko ne zna šta će se dogoditi sutra, osim Alaha; (3) Niko ne zna kada će pasti kiša, osim Alaha; (4) Niko ne zna gde će umreti, osim Alaha (On to zna); (5) i niko ne zna kada će Čas nastupiti, osim Alaha.” (Sahih al-Buhari, tom 9, knjiga 93, br. 476)
Drugi muslimanski izvor kaže:
Takođe, kada je jedna devojčica jednom rekla: „A među nama je Alahov poslanik, koji zna šta će sutra doneti”, on ... joj reče: ... „Ostavi te reči i govori ono što si govorila pre” (tj. staru arapsku pesmu). ... (Ibn Kajim el-Dževzije, Zad-ul Ma'ad fi Hadyi Khairi-l 'Ibad [Pripreme za budući život uzete iz upute najboljeg Alahovog obožavaoca], preveo Jalal Abualrub, uredili Alaa Mencke i Shaheed M. Ali [Madinah Publishers & Distributors, Orlando, Florida; prvo izdanje, oktobar 2001], tom 4, str. 285-286)
Muhamedova najmlađa žena, Aiša, imala je ove oštre reči za one koji tvrde da je Muhamed znao nevidljivo:
Prenosi Masruk:
Aiša je rekla: „Ako ti neko kaže da je Muhamed video svoga Gospodara, on je lažov, jer Alah kaže: „Pogledi do Njega ne mogu da dopru“ (6.103) A ako ti neko kaže da je Muhamed video nevidljivo, ON JE LAŽOV, jer Alah kaže: „Niko ne zna nevidljivo osim Allaha.“ (Sahih al-Buhari, tom 9, knjiga 93, br. 477)
Profesor Džefri Leng, obraćenik na islam, iznosi ovu izjavu o Muhamedovom poznavanju nevidljivog i o svojoj nedoumici u vezi sa kasnijom tradicijom koja mu je pripisivala svakojake uvide u budućnost:
(3) Kuran navodi da je Poslanik u više navrata bio pitan o vremenu Sudnjeg dana i da mu je Bog neprestano zapovedao da jednostavno odgovori: „Znanje o tome pripada jedino Bogu.” U hadiskim zapisima, međutim, Poslanik iznosi brojna predviđanja događaja koji će najaviti njegov dolazak. Budući da Kuran toliko insistira na tome kako Poslanik treba da odgovori na ta pitanja, čudnim mi se čini da bi on ponudio toliko pojedinosti i nagoveštaja o dolasku Časa. (Leng, Losing My Religion: A Call For Help [Amana Publications, 2004], str. 250)
U svojoj fusnoti navodi čitav niz referenci koje izričito poriču da je Muhamed znao budućnost:
140. Sure 7:187; 10:48-49; 27:71; 31:34; 32:28; 33:63; 34:29; 36:48; 43:85; 51:12; 67:25-26; 72:25; 79:42-45. (Isto, nap. 140)
Muhamed je toliko smrtan da biva ukoren kao grešnik:
„Mi tebi objavljujemo Knjigu s Istinom, da ljudima sudiš onako kako ti Allah pokazuje pa ne budi branilac izdajicama. I Allaha moli za oprost; Allah, uistinu, oprašta grehe i milostiv je. I ne zauzimaj se za one koji sami sebe izneveravaju, Allah, zaista, ne voli onoga koji je izdajnik grešnik.“ S. 4:105-107 Pickthall
„Neka ti Allah oprosti što si dozvolio da izostanu! Inače bi ti se otkrili oni koji govore istinu, a znao bi i one koji lažu.“ S. 9:43 Pickthall
„Pa ti budi strpljiv - Allahovo obećanje je istina - i moli da ti budu oprošteni gresi, i svoga Gospodara slavi i hvali uveče i ujutru!“ S. 40:55 Pickthall
„Zato znaj da nema drugog boga osim Allaha, i traži oprost ZA GREH SVOJ i za vernike i vernice. Allah zna i mesto vašeg kretanja i mesto vašeg počinka.“ S. 47:19 Pickthall
„Mi smo ti, zaista, dali da pobediš jasnom pobedom, da bi ti Allah ranije i kasnije greške oprostio, da bi Svoju blagodat tebi potpunom učinio, da bi te na Pravi put uputio“ S. 48:1-2 Pickthall
Njegovi gresi uključivali su i zanemarivanje siromašnih i slepih, zbog čega je bio oštro prekoren:
„I ne odbijaj od sebe one koji se ujutru i naveče Gospodaru svome mole u želji za Njegovim licem; ti nećeš za njih da odgovaraš, a ni oni neće za tebe da odgovaraju, jer bi ti, ako bi ih odbio, nepravednik bio.“ S. 6:52 Shakir
„On se namrgodio i okrenuo leđa, Zato što mu je došao slepac. A šta ti znaš, možda bi se on očistio, Ili bi se podsetio, pa bi mu pouka koristila? Što se tiče onoga koji sebe smatra neovisnim, Njemu se ti obraćaš. A nije tvoja krivica ako se on ne očisti. A što se tiče onoga koji ti dolazi žureći se, I on strahuje, Od njega se ti odvraćaš.“ S. 80:1-10 Arberry
Pokojni hrišćanski učenjak Abdalah Abd al-Fadi prokomentarisao je ove tekstove:
Preneto je da je Ibn Um Mektum došao Muhamedu dok je ovaj razgovarao sa uglednicima Kurejša i rekao mu: „Uči mi i pouči me onome čemu te je Bog poučio.” Muhamed, međutim, nije obratio pažnju na njega, nego se okrenuo od njega i rekao u sebi: „Ovi moćni ljudi kažu da ga slede samo dečaci, robovi i ološ društva.” I tako se Muhamed namrštio i s prezirom se okrenuo od njega, i nastavio da razgovara sa uglednim ljudima.
Pitamo: Kako je Muhamed mogao da se posveti uticajnim ljudima, a da odbaci siromašnog, potrebitog i, u ovom slučaju, slepog čoveka? Koliko je daleko od Hrista, koji je postupio samilosno i nežno kada mu je došao slep čovek — i vratio mu vid!
I:
Pripoveda se da su al-Akra ibn Habis at-Tamimi i Ujejna ibn Hisn el-Fezari došli Muhamedu i zatekli ga kako sedi sa Suhejbom, Bilalom, Amarom i Habbabom, zajedno sa grupom prostih vernika. Kada su ti ljudi videli siromahe oko njega, prezreli su ih i rekli Muhamedu: „Zašto ne sedneš ovde ispred naroda i ne oteraš te ljude i zadah njihove odeće; onda bismo te sledili. Više bismo voleli da sedneš među nas, kao znak naše nadmoći nad Arapima. Dolaziće ti arapska izaslanstva, a nas će biti sramota da nas vide sa tim [crnim] robovima. Zato ih, kada ti dođemo, ukloni iz našeg prisustva, a kada završimo [razgovor s tobom] možeš ih posaditi gde god hoćeš.” On je pristao, a oni rekoše: „Onda nam o tome napiši ugovor.” I tako je doneo list i zatražio od Alije da piše, ali se predomislio i uvideo da je to zamka. Zato je ustvrdio da je Gavrilo to zabranio.
Ibn Abas je rekao: Neki siromasi bili su sa Poslanikom. Neki od uglednika rekoše: „Verujemo u tebe, ali kada dođemo na molitvu, stavi te ljude iza nas.” Umalo da pristane na njihov zahtev, ali kada je uvideo nepravdu u tome, rekao je da mu je Bog to zabranio. (Al-Fadi, Is the Qur'an Infallible? [Light of Life, PO Box 13, A-9503 Villach, Austrija], str. 362, 363)
Alah mu čak i preti!
„To je mudrost koju ti tvoj Gospodar objavljuje. I ne smatraj da pored Allaha postoji drugo božanstvo, da ne bi bio bačen u Pakao, ponižen i od milosti odbačen.“ S. 17:39 Pickthall
„I zamalo da te oni odvrate od onoga što ti Mi objavljujemo, da bi protiv Nas nešto drugo izneo, i tada bi te oni kao prijatelja prihvatili. A da te nismo učinili čvrstim, gotovo da bi im se malo priklonio, i tada bismo ti, zaista, dali da iskusiš dvostruku patnju u životu i dvostruku patnju posle smrti; tada ne bi nikoga našao da te od Nas spasi.“ S. 17:73-75
„O Verovesniče, boj se Allaha, a nevernike i licemere ne slušaj - Allah, uistinu, sve zna i mudar je!“ S. 33:1 Pickthall
„Da je on protiv Nas izmislio bilo kakve reči, Mi bismo ga uhvatili za desnicu, zatim bismo mu, zaista, presekli žilu kucavicu, i niko od vas ne bi mogao da ga odbrani.“ S. 69:44-47
I hadisi potvrđuju da Muhamed nije bio ništa više od običnog, pogrešivog, nesavršenog ljudskog bića:
Prenosi Abu Hurejra:
Kada je Alah objavio stih: „I upozoravaj svoju najbližu rodbinu,“ Alahov poslanik je ustao i rekao: „O narode Kurejša (ili je rekao slične reči)! Otkupite (tj. spasite) sebe (od paklene vatre), jer ja vas ne mogu spasiti od Alahove kazne; o sinovi Abd Menafa! Ja vas ne mogu spasiti od Alahove kazne; o Safija, tetko Alahovog poslanika! Ja te ne mogu spasiti od Alahove kazne; o Fatima, kćeri Muhamedova! Traži od mene šta god hoćeš od moga imetka, ali te ne mogu spasiti od Alahove kazne.” (Sahih al-Buhari, tom 4, knjiga 51, br. 16)
Prenosi Um al-Ala:
Jedna žena iz Ensarija koja je dala zakletvu vernosti Poslaniku (prenela je) da su Ensarije bacale kocku o smeštaju iseljenika. Odlučeno je da Osman ibn Mazun stanuje kod njih (tj. kod porodice Um al-Ala). Osman se razboleo, a ja sam ga negovala dok nije umro, i pokrili smo ga njegovom odećom. Zatim nam je došao Poslanik, a ja sam (obraćajući se mrtvom telu) rekla: „O Abu as-Saibe, neka je Alahova milost na tebe! Svedočim da te je Alah počastvovao.” Na to je Poslanik rekao: „Otkud znaš da ga je Alah počastvovao?” Odgovorila sam: „Ne znam. Neka su ti žrtvovani moj otac i moja majka, o Alahov poslaniče! Ali ko je drugi toga dostojan (ako ne Osman)?” Rekao je: „Što se njega tiče, Alaha mi, smrt ga je zadesila i ja se nadam najboljem za njega. Alaha mi, iako sam Alahov poslanik, ipak ne znam šta će Alah učiniti sa mnom.” Alaha mi, nikada više posle njega neću tvrditi ni za koga da je pobožan. To me je rastužilo, i kada sam zaspala, videla sam u snu tekući potok za Osmana ibn Mazuna. Otišla sam Alahovom poslaniku i ispričala mu to. On je primetio: „To simbolizuje njegova (dobra) dela.” (Sahih al-Buhari, tom 5, knjiga 58, br. 266)
Prenosi Abu Hurejra:
Čuo sam Alahovog poslanika kako govori: „Dobra dela nijednog čoveka neće ga uvesti u Raj.” (tj. niko ne može ući u Raj svojim dobrim delima.) Oni (Poslanikovi drugovi) rekoše: „Čak ni tebe, o Alahov poslaniče?” On reče: „Čak ni mene, osim ako Alah ne izlije na mene Svoju naklonost i milost.” Zato budite umereni u svojim verskim delima i činite dela koja su u vašoj moći; i neka niko od vas ne priželjkuje smrt, jer ako čini dobro, može uvećati svoja dobra dela, a ako čini zlo, može se pokajati Alahu.” (Sahih al-Buhari, Buhari, tom 7, knjiga 70, br. 577; vidi i tom 8, knjigu 76, br. 470)
Muhamed je izričito poricao da je velik koliko proroci Mojsije i Jona:
Prenosi Abdulah:
Poslanik je rekao: „Niko nema pravo da kaže da sam ja bolji od Jone ibn Mete.” (Sahih al-Buhari, tom 6, knjiga 60, br. 127)
Prenosi Abu Hurejra:
Poslanik je rekao: „Ko kaže da sam ja bolji od Jone ibn Mete, lažov je.” (Sahih al-Buhari, tom 6, knjiga 60, br. 128)
Prenosi Abu Hurejra:
„Posvađali su se jedan čovek od muslimana i jedan čovek od Jevreja, i musliman reče: ‘Tako mi Onoga koji je Muhameda uzdigao nad svim ljudima!’ Jevrejin reče: ‘Tako mi Onoga koji je Mojsija uzdigao nad svim ljudima!’ Na to musliman podiže ruku i ošamari Jevrejina. Jevrejin ode Alahovom poslaniku i obavesti ga o svemu što se dogodilo između njega i muslimana. Poslanik reče: ‘Ne dajite mi prednost nad Mojsijem, jer će ljudi pasti onesvešćeni na Dan vaskrsenja, a ja ću prvi doći svesti i, gle, Mojsije će stajati ondje, držeći se za stranu Prestola. Neću znati da li je bio među onima koji su pali onesvešćeni pa došli svesti pre mene, ili je bio među onima koje je Alah izuzeo (od onesvešćivanja).’” (Vidi hadis br. 524, tom 8) (Sahih al-Buhari, tom 9, knjiga 93, br. 564)
Čak je rekao i da je Avraham najbolje stvorenje:
Enes ibn Malik je preneo da je jedan čovek došao Alahovom poslaniku (neka je mir na njega) i rekao: O najbolje od stvorenja; na to Alahov poslanik (neka je mir na njega) reče: To je Ibrahim (neka je mir na njega). (Sahih Muslim, knjiga 030, br. 5841)
Uporedite Muhameda sa slavnim Gospodom Isusom. Muhamedu je očajnički bila potrebna Božja milost, dok je Gospod Isus Izvor milosti, milosrđa, mira i spasenja svima koji ga primaju verom:
„I Logos postade tijelo i nastani se među nama, i vidjesmo slavu njegovu, slavu kao Jedinorodnoga od Oca, pun blagodati i istine.“ ... „I od punoće njegove mi svi primismo, i blagodat na blagodat. Jer se 3akon dade preko Mojseja, a blagodat i istina postade kroz Isusa Hrista.“ Jovan 1:14, 16-17
„Mir vam ostavljam, mir svoj dajem vam; ne dajem vam ga kao što svijet daje. Neka se ne zbunjuje srce vaše i neka se ne boji.“ Jovan 14:27
„Ovo sam vam kazao, da u meni mir imate. U svijetu ćete imati žalost; ali ne bojte se, ja sam pobijedio svijet.“ Jovan 16:33
„Opravdavši se, dakle, vjerom, imamo mir u Bogu kroz Gospoda našeg Isusa Hrista,“ Rimljanima 5:1
„Nikakve, dakle, sad osude nema onima koji u Hristu Isusu“ Rimljanima 8:1
„Jer On je mir naš, koji i jedne i druge sastavi u jedno i razruši pregradu koja je rastavljala, to jest neprijateljstvo, Ukinuvši tijelom svojim zakon sa njegovim zapovijestima i propisima, da oba sazda u samome sebi u jednoga novoga čovjeka, stvarajući mir;“ Efescima 2:14-15
„Ali se još više umnoži blagodat Gospoda našega sa vjerom i ljubavlju u Hristu Isusu. Istinita je riječ i svakoga primanja dostojna da Hristos Isus dođe u svijet da spase grješnike od kojih sam prvi ja. Ali zbog toga bih pomilovan da bi Isus Hristos pokazao na meni prvome sve dugotrpljenje, za primjer onima koji će vjerovati u njega za život vječni.“ 1. Timoteju 1:14-16
„Od Jovana na sedam Crkava koje su u Aziji: Blagodat vam i mir od Boga, Koji jeste i Koji bješe i Koji dolazi; i od sedam duhova, koji su pred prijestolom njegovim; I od Isusa Hrista, koji je Svjedok vjerni, Prvenac iz mrtvih, i Gospodar nad carevima zemaljskim. Onome koji nas ljubi i opra nas od grijeha naših krvlju svojom, I učini nas carstvom, sveštenicima Bogu i Ocu svojemu, njemu slava i moć u vijekove vijekova. Amin.“ Otkrivenje 1:4-6
Budući da je Božji večni i ljubljeni Sin, Isus je beskrajno nadmoćniji od svega stvorenja, u šta spadaju i Mojsije i Jona:
„A ja vam kažem da je ovdje veći od hrama.“… „Jer je Sin Čovječiji gospodar i subote.“ Matej 12:6, 8
„Ninevljani će ustati na Sud sa rodom ovim, i osudiće ga; jer se pokajaše Joninim propovijedanjem; a gle, ovdje je veći od Jone. Carica južna ustaće na Sud sa rodom ovim, i osudiće ga; jer ona dođe s kraja zemlje da sluša premudrost Solomonovu; a gle, ovdje je veći od Solomona.“ Matej 12:41-42
„Ne mislite da ću vas ja tužiti Ocu; ima koji vas optužuje, Mojsej, u koga se vi uzdate. Jer da vjerovaste Mojseju, vjerovali biste i meni; jer on pisa o meni. A kad njegovim Pismima ne vjerujete, kako ćete vjerovati mojim riječima?“ Jovan 5:45-47
„Zato, braćo sveta, zajedničari zvanja nebeskoga, poznajte Poslanika i Prvosveštenika vjere naše koju ispovjedamo, Isusa Hrista, Koji je vjeran Onome koji ga je postavio, kao i Mojsej u svemu domu njegovu, Jer se ovaj udostoji veće slave nego Mojsej, kao što veću čast od doma ima onaj koji ga je sagradio. Jer je svaki dom sazidan od nekoga, a onaj koji je sve sazdao jeste Bog. Mojsej pak bješe vjeran u svemu domu njegovu kao sluga, za svjedočanstvo onoga što je imalo da se kaže, Dok je Hristos kao Sin nad domom njegovim; a njegov dom smo mi ako smjelo pouzdanje i nadu kojom se hvalimo do kraja nepokolebivo održimo.“ Jevrejima 3:1-6
„Vjerom Mojsej, kada je odrastao, odreče da se naziva sin kćeri Faraonove; I više voljaše da strada sa narodom Božijim nego da ima privremenu nasladu grijeha, Smatrajući porugu Hristovu za veće bogatstvo od svega blaga egipatskoga, jer gledaše na nagradu.“ Jevrejima 11:24-26
Štaviše, Avraham se radovao znajući da dolazi Isus Hristos:
„Zaista, zaista vam kažem: Ko održi riječ moju neće vidjeti smrti vavijek. Tada mu rekoše Judejci: Sada znamo da je demon u tebi. Avraam umrije i proroci, a ti govoriš: ko održi riječ moju neće okusiti smrti vavijek. Eda li si ti veći od oca našega Avraama, koji umrije? I proroci pomriješe. Ko se ti sam praviš? A Isus odgovori: Ako ja proslavljam samoga sebe, slava je moja ništa. Otac je moj onaj koji me proslavlja, za koga vi govorite da je Bog vaš, I ne poznajete ga, a ja ga znam. I ako rečem da ga ne znam, biću laža kao i vi. Nego ga znam, i riječ njegovu držim. Avraam, otac vaš, bio je rad da vidi dan moj; i vidje i obradova se. A Judejci mu rekoše: Još nemaš ni pedeset godina, a Avraama si vidio? A Isus im reče: Zaista, zaista vam kažem: prije nego Avraam nastade, Ja jesam. Tada uzeše kamenje da bace na njega; a Isus se sakri, i iziđe iz hrama pa prođe između njih i tako otide.“ Jovan 8:51-59
Budući da Muhamed nije bio ništa više od običnog čoveka, na kraju je morao da umre kao i svi ljudi:
„Muhammed je samo poslanik, a i pre njega je bilo poslanika. Ako bi on umro, ili bio ubijen, zar biste se vi nazad vratili?! Onaj ko se vrati nazad, Allahu neće ništa da naudi, a Allah će zahvalne da nagradi.“ S. 3:144 Shakir
„Ti ćeš, sigurno, da umreš, a i oni će, takođe, da pomru. A zatim ćete, na Sudnjem danu, pred svojim Gospodarom međusobno da se sporite.“ S. 39:30-31
Muhamedova smrt izazvala je veliki šok i potres kod onih koji su ga voleli:
Prenosi Aiša:
(Poslanikova žena) Alahov poslanik je umro dok je Abu Bekr bio u mestu zvanom As-Sunh (Al-Alija). Omer je ustao i rekao: „Alaha mi! Alahov poslanik nije mrtav!” Omer je (kasnije) rekao: „Alaha mi, ništa mi drugo nije padalo na pamet osim toga.” Rekao je: „Zaista! Alah će ga vaskrsnuti i on će odseći ruke i noge nekim ljudima.” Zatim je došao Abu Bekr, otkrio lice Alahovog poslanika, poljubio ga i rekao: „Neka su ti žrtvovani moja majka i moj otac, (o Alahov poslaniče), dobar si i u životu i u smrti. Alaha mi, u čijim je rukama moj život, Alah te nikada neće pustiti da okusiš smrt dvaput.” Zatim je izašao i rekao: „O ti koji se zaklinješ! Ne žuri.” Kada je Abu Bekr progovorio, Omer je seo. Abu Bekr je hvalio i slavio Alaha i rekao: „Nema sumnje! Ko je obožavao Muhameda — Muhamed je mrtav; a ko je obožavao Alaha — Alah je živ i nikada neće umreti.” Zatim je proučio Alahovu izjavu: „Ti ćeš, sigurno, da umreš, a i oni će, takođe, da pomru.“ (39.30) Proučio je i: „Muhammed je samo poslanik, a i pre njega je bilo poslanika. Ako bi on umro, ili bio ubijen, zar biste se vi nazad vratili?! Onaj ko se vrati nazad, Allahu neće ništa da naudi, a Allah će zahvalne da nagradi.“ (3.144)... Zatim je Abu Bekr poveo narod ka Pravoj uputi i upoznao ga sa ispravnim putem kojim treba da ide, tako da su izašli učeći: „Muhammed je samo poslanik, a i pre njega je bilo poslanika.“ (3.144) (Sahih al-Buhari, tom 5, knjiga 57, br. 19)
Gospod Isus je, s druge strane, Onaj koji je pobedio smrt svojim vaskrsenjem, uvodeći besmrtnost:
„A sada pokazanoj javljanjem Spasitelja našega Isusa Hrista, koji razruši smrt i obasja život i neraspadljivost Jevanđeljem,“ 2. Timoteju 1:10
„I kad ga vidjeh, padoh k nogama njegovim kao mrtav, i On položi desnu ruku svoju na me govoreći: Ne boj se, ja sam Prvi i Posljednji I Živi; i bijah mrtav i evo živ sam u vijekove vijekova, i imam ključeve od smrti i od pakla.“ Otkrivenje 1:17-18
„I anđelu Crkve u Smirni napiši: Tako govori Prvi i Posljednji, koji bješe mrtav i oživi:“ Otkrivenje 2:8
Hadisi čak upozoravaju muslimane da preterano ne hvale Muhameda:
Prenosi Omer:
Čuo sam Poslanika kako govori: „Ne preterujte u hvaljenju mene kao što su hrišćani preterali u hvaljenju sina Marijinog, jer ja sam samo Rob. Zato me zovite Alahov rob i Njegov poslanik.” (Sahih al-Buhari, tom 4, knjiga 55, br. 654)
Druga predanja kažu da je Muhamed davao pogrešne savete, da je u gnevu proklinjao druge muslimane, da je zaboravljao stvari, pa čak i da je tražio vaške!
Prenosi Enes ibn Malik:
Alahov poslanik je imao običaj da posećuje Um Haram bint Milhan, koja bi mu iznosila jelo. Um Haram je bila žena Ubade ibn as-Samita. Alahov poslanik ju je jednom posetio, a ona ga je poslužila hranom i počela da mu traži vaške u kosi… (Sahih al-Buhari, tom 4, knjiga 52, br. 47)
Prenosi Aiša
Alahov poslanik (neka je mir na njega) krpio je svoje sandale, šio svoju odeću i ponašao se kod kuće kao bilo ko od vas u svojoj kući. Bio je ljudsko biće: pretraživao je svoju odeću tražeći vaške, muzao svoje ovce i obavljao svoje poslove.
Preneo Tirmizi. (Tirmizijev hadis, br. 1530 — ALIM CD-ROM verzija)
Aiša je prenela da su dvojica ljudi posetila Alahovog poslanika (neka je mir na njega) i da su obojica govorila o nečemu o čemu ja ništa ne znam, ali ga je to naljutilo, pa ih je oboje prokleo i izgovorio kletvu nad njima. Kada su izašli, rekla sam: Alahov poslaniče, dobro će stići svakoga, ali ovoj dvojici neće. Rekao je: Zašto to? Rekla sam: Zato što si ih prokleo i izrekao kletvu nad obojicom. Rekao je: Zar ne znaš da sam postavio uslov svome Gospodaru rekavši ovako: O Alahu, ja sam ljudsko biće, pa za muslimana koga prokunem ili nad kojim izgovorim kletvu učini to izvorom čistote i nagrade. (Sahih Muslim, knjiga 032, br. 6285)
Salim, oslobođeni rob Nasrijina, rekao je: Čuo sam Abu Hurejru kako kaže da je čuo Alahovog poslanika (neka je mir na njega) kako govori: O Alahu, Muhamed je ljudsko biće. Gubim strpljenje kao što ga gube i ljudska bića, i sklopio sam s Tobom savez koji Ti nećeš prekršiti: vernika kome zadam neku nevolju ili koga prokunem ili udarim — učini to njemu iskupljenjem (njegovih grehova i izvorom) njegove bliskosti Tebi na Dan vaskrsenja. (Sahih Muslim, knjiga 032, br. 6293)
Rafi ibn Hadidž je preneo da je Alahov poslanik (neka je mir na njega) došao u Medinu, a ljudi su oprašivali palme. Rekao je: Šta to radite? Rekli su: Oprašujemo ih. Na to je rekao: Možda bi za vas bilo bolje da to ne činite. I tako su napustili tu praksu, a (palme) su počele da donose manje ploda. Spomenuli su mu to, a on reče: Ja sam ljudsko biće; kada vam zapovedim nešto što se tiče vere, prihvatite to, a kada vam zapovedim nešto po svom ličnom mišljenju, imajte na umu da sam ljudsko biće. Ikrima je preneo da je rekao nešto slično. (Sahih Muslim, knjiga 030, br. 5831)
Prenosi Abdulah ibn Mesud:
Alahov poslanik (neka_je_mir_na_njega) je obavio molitvu. Verzija prenosioca Ibrahima glasi: Ne znam da li je povećao ili smanjio (broj rekata molitve).
Kada je predao pozdrav, upitali su ga: Da li se nešto novo dogodilo u molitvi, Alahov poslaniče? Rekao je: Šta to? Rekli su: Klanjao si toliko i toliko (rekata). Zatim je savio nogu, okrenuo se prema kibli i učinio dve sedžde. Potom je predao pozdrav. Kada se okrenuo (završio molitvu), okrenuo je lice ka nama i rekao: Da se nešto novo dogodilo u molitvi, obavestio bih vas. Ja sam samo ljudsko biće i zaboravljam kao i vi; zato me, kada zaboravim, podsetite, a kada je neko od vas u nedoumici oko svoje molitve, neka teži onome što je ispravno i neka po tome upotpuni svoju molitvu, pa neka preda pozdrav i zatim učini dve sedžde. (Sunan Abu Dawud, knjiga 3, br. 1015)
Prosečnom čitaocu ovi stihovi delovali bi prilično jasno i nedvosmisleno — da je Muhamed konačno stvorenje i da ga stoga ne treba obožavati. Zapravo, muslimani se razbesne kada ih nemuslimani optuže da obožavaju Muhameda. Sledeći citat — preuzet sa jednog muslimanskog sajta — protestuje protiv te navodne zablude:
Zabluda br. 2: Muslimani obožavaju Muhameda
Prema islamskom verovanju, prorok Muhamed je bio poslednji Božji poslanik. On je, kao i svi Božji proroci i poslanici — poput Noja, Avrahama, Mojsija i Isusa — bio samo ljudsko biće. Hrišćani su došli do pogrešne pretpostavke da muslimani obožavaju Muhameda praveći netačnu analogiju: oni obožavaju Isusa, pa su pretpostavili da muslimani obožavaju Muhameda. To je jedan od razloga zašto su muslimane toliko godina nazivali netačnim imenom „muhamedanci”! Muhamed, kao ni Isus, nikada nije tvrdio da ima božanski status. Pozivao je ljude da obožavaju jedino Svemogućeg Boga i neprestano je naglašavao svoju ljudskost, kako ljudi ne bi upali u iste greške u koje su hrišćani upali u pogledu Isusa. Da bi sprečio svoje obogotvorenje, prorok Muhamed je uvek govorio da ga nazivaju „Božjim poslanikom i Njegovim robom”. Muhamed je izabran da bude poslednji Božji poslanik — da poruku prenese ne samo rečima nego i da bude živi primer te poruke. Muslimani ga vole i poštuju jer je bio najuzvišenijeg moralnog karaktera i doneo je Istinu od Boga — a to je čisti monoteizam islama. Još dok je islam bio u vrlo ranim fazama, Bog je objavio da je Muhamed „a tebe smo poslali samo kao milost svetovima.“ — obaveštavajući nas time da će poruka islama postati veoma raširena. Muslimani nastoje da slede veliki primer Muhameda, neka je mir na njega, ali ga ni na koji način ne obožavaju. Pored toga, islam uči muslimane da poštuju sve Božje proroke i poslanike — ali poštovati ih i voleti ne znači obožavati ih. Svi pravi muslimani shvataju da svako obožavanje i svaka molitva moraju biti upućeni jedino Svemogućem Bogu. Dovoljno je reći da se obožavanje Muhameda — ili bilo koga drugog — uz Svemogućeg Boga smatra najvećim grehom u islamu. Čak i ako neko tvrdi da je musliman, a obožava nekoga drugog osim Svemogućeg Boga i njemu se moli, to poništava i ukida njegov islam. Islamska Deklaracija vere jasno pokazuje da su muslimani poučeni da obožavaju samo Boga. Ta deklaracija glasi: „Nema ničeg božanskog niti dostojnog obožavanja osim Svemogućeg Boga, a Muhamed je Božji poslanik i sluga”. (Izvor)
Dakle, muslimani sasvim sigurno ne obožavaju Muhameda — ili ipak obožavaju?
Ono što ćete pročitati u delovima 2–4 ovog serijala biće šokantno za većinu hrišćana, a verovatno i za mnoge muslimane. Uprkos jasnoći Kurana i mnogih islamskih predanja da je Muhamed bio samo konačno stvorenje, muslimanska pobožnost ga je na kraju obogotvorila i pretvorila u neku vrstu boga.
Nastavite sa drugim delom.