Alah – veliki zavodnik
Allah - The Great Misleader
Mnogi ljudi ne shvataju da Kuran ne samo da opisuje Alaha kao najboljeg od svih varalica, već ga prikazuje i kao zavodnika koji čini da ljudi budu prevareni i odvedeni sa puta spasenja.
Mnogi takođe nisu svesni činjenice da su dva od 99 imena Alaha upravo Al-Hadi („vodič“), tj. onaj koji vodi, i al-Mudil („onaj koji krivo vodi/zavodi“), tj. onaj koji zavodi i navodi na stranputicu.
Muslimansko pismo sadrži odlomak za odlomkom u kojima se tvrdi da je Alah taj koji čini da ljudi zalutaju, pošto je slobodan da zavede i osramoti koga god poželi:
„Reci: „Moj Allahu! Koji svu vlast imaš! Ti vlast daješ kome želiš, a oduzimaš je od koga Ti želiš! Ti uzdižeš koga želiš, a ponižavaš koga želiš! U Tvojoj ruci je dobro! Ti, zaista, nad svime imaš moć.““ S. 3:26 Hilali-Kan
„Zašto se podvajate kada su u pitanju licemeri koje je Allah vratio u neverstvo zbog onoga što su sami zaslužili? Zar želite na Pravi put da uputite one kojima je Allah dao da su u zabludi?! A kome Allah da pa je u zabludi, ti mu nećeš naći Put!“ S. 4:88 Hilali-Kan
„Mi nismo poslali nijednog poslanika a da nije govorio jezikom svoga naroda, kako bi im objasnio poslanicu. Pa Allah u zabludi ostavlja onoga koga želi a na Pravi put uputi onoga koga želi; On je Silni i Mudri.“ S. 14:4 Hilali-Kan
„Onaj koga Allah uputi - on je upućen, a onoga koga na stranputicu odvede, tome, mimo Njega, nećeš da nađeš zaštitnika. Mi ćemo, na Sudnjem danu, da ih sakupimo, licem zemlji okrenute, slepe, neme i gluve; boravište njihovo biće Pakao; kad god mu plamen jenja, pojačaćemo im oganj.“ S. 17:97 Hilali-Kan
„Tako Allah kome hoće daje da je u zabludi, i na Pravi put upućuje koga hoće. A vojske tvoga Gospodara zna samo On. A Vatra je ljudima samo opomena.“ S. 74:31 Hilali-Kan
Kuran dalje kaže da nema vodiča za onoga koga je Alah zaveo:
„na Dan kad budete uzmičući bežali, kad vas od Allaha neće moći niko odbraniti. A onog koga Allah u zabludi ostavi, toga neće niko uputiti. Josif vam je, još davno, doneo jasne dokaze, ali vi ste stalno sumnjali u ono šta vam je doneo. A kad je on umro, rekli ste: „Allah više neće posle njega da pošalje poslanika!“ Eto, tako Allah ostavlja u zabludi svakog ko u zlu preteruje i sumnja.“ S. 40:33-34 Pikthal
Ironično je da se Alah opisuje kao onaj koji čini upravo ono što se pripisuje Satani, naime, da odvodi ljude sa puta!
„Zar ne vidiš one koji tvrde da veruju u ono što je objavljeno tebi i u ono što je objavljeno pre tebe kako žele da im se pred lažnim sudijom sudi, iako im je naređeno da u njega ne veruju?! A đavo samo želi da ih u veliku zabludu odvede.“ S. 4:60 Arberi
„I on uđe u grad neopažen od stanovnika njegovih i u njemu zateče dvojicu ljudi kako se tuku, jedan je pripadao njegovom, a drugi neprijateljskom narodu, pa ga je pozvao u pomoć onaj iz njegovog naroda protiv onog iz neprijateljskog naroda, i Mojsije ga udari i usmrti. 'Ovo je Sotonino delo!' – Uzviknu -, 'on je, zaista, otvoreni neprijatelj koji u zabludu dovodi!“ S. 28:15 Hilali-Kan
Sada, ima smisla da Satana želi da prevari i odvede ljude sa Božjeg puta, pošto je njegova svrha da ih vidi uništene. Ali zašto bi Alah želeo da to čini ako je zaista sveblagonaklono biće koje želi dobro celokupnom svom stvorenju?
Musliman može ubaciti primedbu da Alah zavodi samo zlotvore koji odbijaju da veruju i da se pokaju. Problem sa ovim argumentom jeste u tome što Kuran sasvim jasno stavlja do znanja da nijedan čovek nije sposoban da poželi da veruje i da se pokaje osim ako mu Alah to nije podario. Muslimansko pismo je izričito u tome da Alah mora voleti da neka osoba veruje i da se pokaje da bi ta osoba uopšte bila sposobna za to.
Međutim, iz samog Kurana je sasvim očigledno da nije Alahova volja da sve povede pravim putem, pošto je njegova želja da neka svoja stvorenja zavede kako bi ih uništio:
„i ko hoće, na umu će da ga ima, a na umu će da ga ima samo ako Allah bude hteo, On je jedini dostojan da Ga se boje i dostojan je da oprašta.“ S. 74:55-56 Quran: Reformist Translation (QRT)
„Ovo je opomena, pa ko hoće držaće se puta koji njegovom Gospodaru vodi, a vi ćete hteti samo ono što Allah hoće. Allah, uistinu, sve zna i mudar je. On koga hoće uvodi u milost Svoju, a nevernicima je pripremio veliku patnju.“ S. 76:29-31 QRT
„Kad bismo im anđele poslali, i kad bi im mrtvi progovorili, i kad bismo pred njima sve dokaze sabrali - oni, opet, ne bi verovali, osim ako bi Allah hteo, ali većina njih ne zna.“ S. 6:111 QRT
„Da Allah hoće, učinio bi vas sledbenicima jedne vere, ali On u zabludu odvodi onog koga hoće, a na Pravi put ukazuje onom kome On hoće; i vi ćete zaista odgovarati za ono što ste radili.“ S. 16:93 Hilali-Kan
Zapravo, čovek ne može čak ni da otpadne od vere, niti da se odvrati od islama, osim ako Alah nije hteo da on to učini:
„Glavešine njegovog naroda, oni koji su bili oholi, rekoše: „Ili ćemo mi, o Jofore, i tebe i one koji sa tobom veruju iz našeg naselja da isteramo, ili ćete da se vratite u našu veru!“ „Zar i protiv naše volje?“ Reče on. „Ako bismo se vratili u vašu pagansku veru nakon što nas je Allah iz nje izbavio, izneli bismo laž na Allaha. Mi ne treba da se u nju vraćamo, osim ako to želi Allah, naš Gospodar. Naš Gospodar Svojim znanjem sve obuhvata; na Allaha se oslanjamo! Gospodaru naš, Ti presudi nama i našem narodu, po pravdi, Ti si Sudija najbolji!““ S. 7:88-89 Hilali-Kan
Muslimansko pismo je takođe jasno u tome da osoba koju je Alah izabrao da zavede nikada ne može biti povedena pravim putem, dok onoga koga mu je bilo drago da povede niko ne može zavesti:
„A kome da Allah da je u zabludi, tome posle Njega neće da bude pomagača! I ti ćeš da vidiš kako će neznanobošci, kad ugledaju patnju, poviknuti: „Postoji li ikakav način da budemo opet vraćeni?“ I videćeš kako se poniženi i klonuli izlažu Vatri, a oni je krijući gledaju. Oni koji su verovali, kazaće: „Zaista su nastradali oni koji na Sudnjem danu i sebe i porodice svoje upropaste!“ A zar nevernici neće da budu u neprestanoj patnji?! Njima neće da bude zaštitnika da im pomognu, osim Allaha; a kome da Allah da je u zabludi, takav put spasa neće ni da ima!“ S. 42:44-46 QRT
„Ma koliko ti želeo da ih uputiš, Allah, zaista, neće ukazati na Pravi put onom koga je u zabludi ostavio, i njima niko neće pomoći.“ S. 16:37 Hilali-Kan
„Zar Allah nije Svom slugi dovoljan?! A oni te plaše onima koje, pored Njega, obožavaju. Onoga kome da Allah da je u zabludi - niko ne može da ga uputi na Pravi put. A onoga koga On na Pravi put uputi - niko ne može da ga dovede u zabludu. Zar Allah nije silan i Onaj Koji kažnjava?!“ S. 39:36-37 Hilali-Kan
Nije ni čudo što Kuran kaže da Alah ne uzima zavodnike za svoje pomoćnike:
„I kada smo rekli anđelima: „Poklonite se Adamu!“ Svi su se poklonuli osim Sotone, on je bio jedan od duhova, pa je odbio poslušnost na zapovest svog Gospodara. Pa zar ćete njega i njegov porod, pored Mene, kao zaštitnike da prihvatite, kad su vam oni neprijatelji? Kako je Sotona loša zamena nevernicima! Ja ih nisam uzimao za svedoke prilikom stvaranja nebesa i Zemlje, niti neke od njih prilikom stvaranja drugih, i za pomagače nisam uzimao one koji na put zablude odvode.“ S. 18:50-51 Hilali-Kan
Ovo ima savršenog smisla, jer zašto bi islamskom božanstvu bio potreban iko da mu pomogne da zavodi ljude kada niko nije bolji od Alaha u odvođenju ljudi na stranputicu radi njihovog uništenja?
A ipak Kuran govori o ljudima koji se kažnjavaju zato što su druge odvraćali sa Alahovog puta:
„Kad čoveka snađe nevolja, moli se svome Gospodaru, ponizno Mu se obraćajući, a onda, kada mu Allah podari Svoju blagodat, zaboravi Onoga Kome se pre molio, i pored Njega obožava druga božanstva, kako bi sa Njegovog puta odvodio na stranputicu. Reci: „Uživaj neko vreme u svome neverovanju, bićeš, sigurno, stanovnik u Vatri!““ S. 39:8 Hilali-Kan
„Ima ljudi koji kupuju sredstva za zabavu, da bi, ne znajući koliki je to greh, s Allahovog puta odvodili i da bi ga predmetom za ismejavanje uzimali. Njih čeka sramna kazna.“ S. 31:6 Hilali-Kan – up. K. 14:30; 16:25; 22:3-4, 8-9
Ovo u suštini znači da će Alah mučiti pojedince zato što su naveli ljude da zalutaju, iako je bila Alahova volja da oni to učine!
Drugim rečima, Alah će u suštini mučiti ljude u paklu zbog toga što su činili upravo ono što im je bilo predodređeno da čine, a što nisu imali sposobnost da ne izaberu!
Da stvar bude gora, ako je Alah odlučio da uništi neki narod, on mu prvo šalje uputstvo islama, a zatim mu zapoveda da čini zlo kako bi imao razlog da ga zbriše!
„Allah neće dati da zaluta narod kojeg je na Pravi put uputio pre nego što im objasni ono čega treba da se čuvaju; Allah, zaista, sve dobro zna.“ S. 9:115
„Onaj koji ide Pravim putem, od toga će samo on koristi imati; a onaj ko luta – na svoju štetu luta, i nijedna duša neće da nosi tuđe grehe. A Mi nijedan narod nismo kaznili dok poslanika nismo poslali! Kad hoćemo da uništimo neko naselje, onima koji su u njemu na raskoš navikli naredimo pokornost, a oni u njemu budu nepokorni i tako se nad njima obistini Reč kazne, pa ga do temelja razrušimo.“ S. 17:15-16
Očigledno je zašto bi Alah narodu koji namerava da uništi najpre poslao znanje o veri. Primivši poruku, ljudi su sada krivi zato što je odbacuju, što znači da Alah sada ima zeleno svetlo da nastavi i da ih zatre. Uostalom, kao što gornji tekst jasno pokazuje, islamsko božanstvo neće uništiti grupu kojoj prethodno nije poslat poslanik da je upozori.
Nije ni čudo što Kuran kaže da Alahu niko neće polagati račune:
„On neće biti pitan za Svoje postupke, a oni će biti pitani.“ S. 21:23
Očigledno je da je Muhamed znao da njegovo shvatanje Boga otvara čitav niz moralnih problema na koje se nije moglo zadovoljavajuće odgovoriti. Zbog toga je izabrao da ljude odvrati od preispitivanja njegovog viđenja božanstva pretnjom večnog mučenja, kako bi ih zadržao poslušnim svojim zahtevima i željama.
Uporedite ovo sa učenjem Svetog pisma. Nadahnuta Sveta pisma izričito objavljuju da istiniti Bog želi da nijedno njegovo ljudsko stvorenje ne propadne i ne umre, već da se pokaju od svoje pokvarenosti kako bi mogli živeti:
„„Eda li je meni milo da pogine bezbožnik, govori Gospod, a ne da se odvrati od putova svojih i bude živ?“ … „Zato, dome Izrailjev, sudiću vam svakome po putovima njegovijem, govori Gospod; obratite se i prođite se svijeh grijeha svojih, i neće vam bezakonje biti na spoticanje. Odbacite od sebe sva bezakonja koja činiste, i načinite sebi novo srce i nov duh; i zašto da mrete, dome Izrailjev? Jer mi nije mila smrt onoga koji mre, govori Gospod Gospod; obratite se, dakle, i budite živi.““ Jezekilj 18:23, 30-32
Jahve poziva čitav nastanjeni svet koji je stvorio da se okrene njemu i poveruje da je on jedini pravedan Bog i Spasitelj, pošto želi da svi budu spaseni:
„Jer ovako veli Gospod koji je stvorio nebo, Bog koji je sazdao zemlju i načinio je i utvrdio, i nije je stvorio naprazno, nego je načinio da se na njoj nastava: Ja sam Gospod, i nema drugoga. Nijesam govorio tajno ni na mračnu mjestu na zemlji, nijesam rekao sjemenu Jakovljevu: Tražite me uzalud. Ja Gospod govorim pravdu, javljam što je pravo. Skupite se i dođite, pristupite svi koji ste se izbavili između naroda. Ništa ne znaju koji nose drvo od svojega lika i mole se bogu koji ne može pomoći. Oglasite, i dovedite, neka vijećaju zajedno: Ko je to od starine kazao? Ko je javio još onda? Nijesam li ja, Gospod? Nema osim mene drugoga Boga, nema Boga pravednoga i Spasitelja drugoga osim mene. Pogledajte u mene, i spašćete se svi krajevi zemaljski; jer sam ja Bog, i nema drugoga. Sobom se zakleh; izide iz usta mojih riječ pravedna, i neće se poreći, da će im se pokloniti svako koljeno, i zaklinjati se svaki jezik.“ Isaija 45:18-23
I:
„A neki čovjek u Listri sjeđaše nemoćan u nogama, budući hrom od utrobe matere svoje, i nikada ne bješe hodio. Ovaj slušaše Pavla gdje govori, koji pogledavši na njega i vidjevši da ima vjeru da će ozdraviti, Reče snažnim glasom: Tebi govorim u ime Gospoda Isusa Hrista, uspravi se na noge svoje! I on skoči, i hođaše. A kad vidje narod šta Pavle učini, podiže glas svoj govoreći likaonski: Bogovi postadoše slični ljudima i siđoše k nama. I nazivahu Varnavu Zevsom a Pavla Hermesom, jer on vođaše riječ. A žrec Zevsa što bješe pred gradom njihovim, dovede junce, i donese vijence pred vrata, i s narodom htjede da prinese žrtvu. A kad čuše apostoli, Varnava i Pavle, razderaše haljine svoje, i uskočiše među narod vičući i govoreći: Ljudi, šta to činite? I mi smo kao i vi smrtni ljudi, koji vam blagovijestimo da se od ovih ništavnih stvari obratite Bogu živome, koji stvori nebo i zemlju i more i sve što je u njima; Koji u prošlim naraštajima bješe pustio sve narode da idu svojim putevima; Mada ipak ne ostavi sebe neposvjedočena, čineći dobro, dajući nam s neba dažd i godine rodne, puneći srca naša jelom i veseljem.“ Dela apostolska 14:8-17
Bog je čak odredio gde će i kada svako živeti, kako bi ga tražili i bili spaseni:
„Bog koji je stvorio svijet i sve što je u njemu, koji je Gospod neba i zemlje, ne stanuje u rukotvorenim hramovima, Niti prima ugađanja od ruku čovječijih, kao da nešto treba Njemu, koji sam daje svima život i dihanje i sve. I stvorio je od jedne krvi svaki narod čovječanstva da stanuje po svemu licu zemaljskome, i postavio je naprijed određena vremena i međe njihova boravljenja; Da traže Gospoda, ne bi li ga dodirnuli i našli, mada On nije daleko ni od jednoga od nas. Jer u Njemu živimo, i krećemo se, i jesmo; kao što su i neki od vaših pjesnika rekli: Jer Njegov i rod jesmo. Kad smo, dakle, rod Božiji, ne treba da mislimo da je Božanstvo podobno zlatu ili srebru ili kamenu, rezanom po vještini i zamisli čovječijoj. Ali ne gledajući Bog na vremena neznanja, sad zapovijeda svima ljudima svuda da se pokaju; Jer je ustanovio dan u koji će suditi vaseljeni po pravdi preko Čovjeka kojega odredi i dade svima vjeru vaskrsnuvši ga iz mrtvih.“ Dela apostolska 17:24-31
To je takođe razlog zašto je Jahve izabrao da podigne pravednog Slugu, kako bi on doneo Božje spasenje do krajeva zemlje da bi svi neznabošci bili spaseni zajedno sa Izrailjem:
„Poslušajte me, ostrva, i pazite narodi daljni. Gospod me pozva od utrobe; od utrobe matere moje pomenu ime moje. I učinio je usta moja da su kao oštar mač, u sjenu ruke svoje sakri me; učinio me je sjajnom strijelom, i u tulu svojem sakri me. I reče mi: Ti si sluga moj, u Izrailju ću se tobom proslaviti. A ja rekoh: Uzalud se trudih, uzalud i naprazno potroših silu svoju; ali opet sud je moj u Gospoda i posao moj u Boga mojega. A sada govori Gospod, koji me je sazdao od utrobe materine da sam mu sluga, da mu dovedem natrag Jakova; ako se Izrailj i ne sabere, opet ću se proslaviti pred Gospodom, i Bog će moj biti sila moja. I reče mi: Malo je da mi budeš sluga da se podigne pleme Jakovljevo i da se vrati ostatak Izrailjev, nego te učinih vidjelom narodima da budeš moje spasenje do krajeva zemaljskih. Ovako veli Gospod, izbavitelj Izrailjev, Svetac njegov, onome kojega preziru, na koga se gadi narod, sluzi onijeh koji gospodare: Carevi će vidjeti i ustati, i knezovi će se pokloniti radi Gospoda koji je vjeran, radi sveca Izrailjeva koji te je izabrao. Ovako veli Gospod: U vrijeme milosno usliših te, i u dan spasenja pomogoh ti; i čuvaću te i daću te da budeš zavjet narodu, da utvrdiš zemlju i naslijediš opustjelo našljedstvo; Da kažeš sužnjima: Izidite; onima koji su u mraku: Pokažite se. Oni će pokraj putova pasti, i paša će im biti po svijem visokim mjestima. Neće biti gladni ni žedni, neće ih biti vrućina ni sunce; jer kome ih je žao, on će ih voditi, i pokraj izvora vodenijeh provodiće ih.“ Isaija 49:1-10
Prema Novom zavetu, ovo obećanje se ispunilo kada je Bog poslao svoga Sina da preuzme ulogu Sluge o kome govori Isaija:
„„I reče im anđeo: Ne bojte se; jer vam, evo, javljam radost veliku koja će biti svemu narodu. Jer vam se danas rodi Spas, koji je Hristos Gospod, u gradu Davidovu.“… „I gle, bijaše u Jerusalimu čovjek po imenu Simeon, i taj čovjek bješe pravedan i pobožan, koji čekaše utjehu Izrailjevu, i Duh Sveti bijaše na njemu. I njemu bješe Duh Sveti otkrio da neće vidjeti smrti dok ne vidi Hrista Gospodnjega. I Duhom vođen dođe u hram; i kad unesoše roditelji dijete Isusa da izvrše na njemu ono što je uobičajeno po Zakonu, On ga uze u naručje svoje i blagoslovi Boga i reče: Sad otpuštaš u miru slugu svojega, Gospode, po riječi svojoj; Jer vidješe oči moje Spasenje tvoje, Koje si ugotovio pred licem sviju naroda. Svjetlost, da prosvjećuje neznabošce, i slavu naroda tvojega Izrailja.““ Luka 2:10-11, 25-32
„Jer Bog tako zavolje svijet da je Sina svojega Jedinorodnoga dao, da svaki koji vjeruje u njega ne pogine, nego da ima život vječni. Jer ne posla Bog Sina svojega na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spase kroz njega. Koji u njega vjeruje ne sudi mu se, a koji ne vjeruje već je osuđen, jer nije vjerovao u ime Jedinorodnoga Sina Božijega.“ Jovan 3:16-18
„A iz grada onoga mnogi od Samarjana povjerovaše u njega za riječ žene koja je svjedočila: Kaza mi sve što učinih. Kada, dakle, dođoše k njemu Samarjani, moljahu ga da ostane kod njih; i ostade ondje dva dana. I mnogo ih više vjerova za riječ njegovu, Te ženi govorahu: Sad ne vjerujemo više zbog tvoga kazivanja, jer sami smo čuli i znamo da je ovo zaista Spasitelj svijeta.“ Jovan 4:39-42
„I ko čuje moje riječi i ne vjeruje, ja mu ne sudim; jer ne dođoh da sudim svijetu, nego da spasem svijet.“ Jovan 12:47
„I mi smo vidjeli i svjedočimo da je Otac poslao Sina – Spasitelja svijeta.“ 1. Jovanova 4:14
„Potom vidjeh, i gle, mnoštvo naroda kojeg ne može niko izbrojati, od svakoga plemena i roda i naroda i jezika, stajaše pred prijestolom i pred Jagnjetom, obučeno u haljine bijele, i palme u rukama njihovim; I klicahu snažnim glasom, govoreći: Spasenje je u Bogu našemu koji sjedi na prijestolu, i u Jagnjetu. I svi anđeli stajahu oko prijestola i starješina i četiri živa bića, i padoše ničice pred prijestolom, i pokloniše se Bogu, Govoreći: Amin! Blagoslov i slava i premudrost i blagodarnost i čast i sila i moć Bogu našemu u vijekove vijekova. Amin! I odgovori jedan od starješina, govoreći mi: Ovi obučeni u bijele haljine, ko su, i od kuda dođoše? I rekoh mu: Gospodaru moj, ti znaš. I reče mi: Ovo su oni koji dođoše iz nevolje velike, i opraše haljine svoje i ubijeliše ih u krvi Jagnjetovoj. Zato su pred prijestolom Božijim, i služe mu dan i noć u hramu njegovom; i Onaj koji sjedi na prijestolu obitavaće na njima. Neće više ogladnjeti, niti će više ožednjeti; i neće ih peći sunce, niti kakva žega. Jer Jagnje, koje je nasred prijestola, napasaće ih i vodiće ih na izvore voda života; i ubrisaće Bog svaku suzu sa očiju njihovih.“ Otkrivenje 7:9-17
Štaviše, Sveto pismo jasno uči da veliki varalica koji odvodi ljude od istine nije Bog, već đavo, odnosno sam Satana!
„I zbačena bi aždaja velika, stara zmija, koja se zove đavo i satana, koja zavodi svu vaseljenu, i zbačena bi na zemlju, i s njom zbačeni biše anđeli njezini“ Otkrivenje 12:9
„„I vidjeh anđela gdje silazi s neba, koji imaše ključ od bezdana i lanac veliki u ruci svojoj. I uhvati aždaju, staru zmiju, koja je đavo i satana, i sveza je na hiljadu godina, I baci je u bezdan, i zaključa i zapečati nad njom, da više ne vara narode, dok se ne navrši hiljadu godina; poslije toga treba da bude odriješena na kratko vrijeme.“… „I kad se navrši hiljada godina, biće pušten satana iz tamnice svoje, I izići će da vara narode što su na četiri kraja zemlje, Goga i Magoga, da ih skupi za bitku, čiji je broj kao pijesak morski. I iziđoše na širinu zemlje, i opkoliše stan svetih, i grad voljeni; i siđe oganj sa neba od Boga, i pojede ih. I đavo koji ih varaše, bi bačen u jezero ognjeno i sumporno, gdje je i zvijer i lažni prorok; i biće mučeni dan i noć u vijekove vijekova.““ Otkrivenje 20:1-3, 7-10
Sveta pisma nam dalje govore da Satana obmanjuje ljude koristeći razna sredstva, uključujući ljudske posrednike kao što je antihrist, poznat i kao zver ili bezakonik, koga đavo osposobljava da čini znake i čuda kako bi naveo ljude da odlutaju od vere u jevanđelje:
„I stadoh na pijesku morskome, i vidjeh zvijer gdje izlazi iz mora, koja imaše deset rogova i sedam glava, i na rogovima njezinim deset kruna, i na glavama njezinim imena hulna. I zvijer koju vidjeh bijaše slična risu, i noge joj kao u medvjeda, i usta njezina kao usta lava. I dade joj aždaja silu svoju i prijesto svoj i vlast veliku. I vidjeh jednu od glava njezinih kao na smrt zaklanu, i njezina smrtna rana izliječi se. I sva zemlja diveći se pođe za zvijeri, i pokloniše se aždaji koja dade vlast zvijeri; I pokloniše se zvijeri govoreći: Ko je kao zvijer? Ko može sa njom ratovati? I dana joj biše usta koja govore ohole riječi i huljenja, i dade joj se vlast da zlotvori četrdeset i dva mjeseca. I otvori usta svoja za huljenje na Boga, da huli Ime njegovo, i dom njegov, i one koji stanuju na nebu. I dano joj bi da ratuje sa svetima i da ih pobijedi; i dana joj bi vlast nad svakim rodom i narodom i jezikom i plemenom. I pokloniše se njoj svi oni koji žive na zemlji, čije ime nije zapisano u Knjizi života Jagnjeta zaklanoga od postanja svijeta. Ako ko ima uho neka čuje. Ko u ropstvo odvodi, u ropstvo će otići; ko mačem ubija, treba i on mačem da bude ubijen. Ovdje je trpljenje i vjera svetih. I vidjeh drugu zvijer gdje izlazi iz zemlje, i imaše dva roga kao u jagnjeta, i govoraše kao aždaja. I svu vlast prve zvijeri činjaše pred njom; i učini da se zemlja i koji žive na njoj poklone prvoj zvijeri, čija se smrtna rana iscijeli. I činjaše znamenja velika, pa učini da i oganj silazi s neba na zemlju pred ljudima. I obmanjuje one koji žive na zemlji čudesima, koja joj biše dana da čini pred zvijeri, govoreći onima koji žive na zemlji da načine lik zvijeri, koja imade ranu od mača i osta živa. I bi joj dano da liku zvijeri dade duh, da lik zvijeri i progovori i učini da budu pobijeni oni koji se ne poklone liku zvijeri. I učini sve, male i velike, bogate i siromašne, slobodnjake i robove, da im dadu žig na desnoj ruci njihovoj ili na čelu njihovom, Da niko ne može ni kupiti ni prodati, osim ko ima žig, ime zvijeri ili broj imena njezina. Ovdje je mudrost. Ko ima um neka izračuna broj zvijeri; jer je broj čovjekov, i broj njezin je šest stotina šezdeset i šest.“ Otkrivenje 13:1-18
Sveto pismo takođe sasvim jasno stavlja do znanja da su jedini koje Satana može da zavede i uništi oni kojih se Bog potpuno zasitio zato što odbijaju da se pokaju od svojih greha i da prihvate istinu koju im je Bog učinio tako očiglednom. Bog stoga pravedno predaje takve odbačenike njihovim sopstvenim željama i daje im ono što žele, a to je da veruju u bilo šta osim u Božju istinu:
„Ali vas molimo, braćo, u pogledu dolaska Gospoda našega Isusa Hrista i našega sabranja u Njemu. Ne dajte se lako pokolebati umom, niti uplašiti, ni duhom, ni riječju, ni poslanicom – tobože našom – kao da je već nastao Dan Hristov. Da vas niko ne prevari ni na koji način; jer neće doći dok najprije ne dođe otpadništvo i ne pojavi se čovjek bezakonja, sin pogibli, Koji se protivi i preuznosi iznad svega što se zove Bog ili svetinja, tako da će sam sjesti u hram Božiji kao Bog, tvrdeći za sebe da je Bog. Zar ne pamtite da sam vam ovo kazivao još kad sam bio kod vas? I sad znate šta ga zadržava da se ne javi do u svoje vrijeme. Jer tajna bezakonja već djejstvuje, samo dok se ukloni onaj koji sad zadržava. I tada će se javiti bezakonik, kojega će Gospod Isus ubiti duhom usta svojih i uništiti pojavom svoga prisustva; Onoga je dolazak po djejstvu sataninu sa svakom silom i znacima i čudesima lažnim, I sa svakom prijevarom nepravde među onima koji propadaju, zato što ne primiše ljubav istine da bi se spasli. I zato će im Bog poslati silu obmane, da vjeruju laži; Da budu osuđeni svi koji ne vjerovaše istini, nego zavolješe nepravdu.“ 2. Solunjanima 2:1-12 – up. Rimljanima 1:18-28; Psalam 81:8-16
To znači da Bog nikada neće dopustiti Satani da zavede ikoga ko istinski traži Boga i želi da ga upozna, već će se pobrinuti da se takvoj osobi otkrije, kao što je i obećao:
„Ali ako i ondje potražiš Gospoda Boga svojega, naći ćeš ga, ako ga potražiš svijem srcem svojim i svom dušom svojom.“ Ponovljeni zakoni 4:29
„A ti, Solomone sine, znaj Boga oca svojega i služi mu cijelim srcem i dušom dragovoljnom; jer sva srca ispituje Gospod i svaku pomisao zna; ako ga ustražiš, naći ćeš ga; ako li ga ostaviš, odbaciće te za svagda.“ 1. Dnevnika 28:9 – up. 2. Dnevnika 15:2
„Jer ja znam misli koje mislim za vas, govori Gospod, misli dobre a ne zle, da vam dam pošljedak kakav čekate. Tada ćete me prizivati i ići ćete i molićete mi se, i uslišiću vas. I tražićete me, i naći ćete me kad me potražite svijem srcem svojim. I daću vam se da me nađete, govori Gospod, i vratiću roblje vaše, i sabraću vas iz svijeh naroda i iz svijeh mjesta u koja sam vas razagnao, govori Gospod, i dovešću vas opet na mjesto odakle sam vas iselio.“ Jeremija 29:11-14
„A bez vjere nije moguće ugoditi Bogu; jer onaj koji prilazi Bogu, treba da vjeruje da Bog postoji i da On nagrađuje one koji ga traže.“ Jevrejima 11:6
Prosta činjenica jeste da musliman neće naći takve uporedive izjave u Kuranu. Nema stihova koji kažu da je Alah zavoleo svet, ili da želi da se svako stvorenje koje je načinio okrene njemu i živi, pošto ne nalazi nikakvo zadovoljstvo u uništavanju zlih.
Zapravo, Kuran se posebno trudi da pokaže da Alah ne voli svakoga, pošto voli samo verne muslimane:
„One koji veruju i rade dobra dela Svemilosni će voljenim učiniti.“ S. 19:96 Pikthal
Muslimansko pismo otvoreno kaže da Alah voli one koji čine dobra dela (2:195), one koji su čisti (2:222), one koji su pravedni (9:7) i one koji se bore na njegovom putu (61:4). A ipak, kada su u pitanju prestupnici (2:190), nezahvalni grešnici (2:276), nepravedni (3:57) ili oholi (4:36), Alah prema njima nema baš nimalo ljubavi. I, kao što sledeći stihovi jasno pokazuju, ako niste muhamedanac, onaj koji se potpuno pokorava Muhamedu i njegovoj religiji, onda nemojte uopšte računati na to da vas Alah voli:
„Reci: „Ako vi volite Allaha, onda mene (Muhammeda) sledite, i vas će Allah da voli i grehe će da vam oprosti! A Allah oprašta grehe i milostiv je.“ Reci: „Pokoravajte se Allahu i Poslaniku Muhammedu!“ A ako se oni okrenu, Allah, zaista, ne voli nevernike.“ S. 3:31-32 Šakir
„Zato ti usmeri svoje lice pravoj veri, pre nego što voljom Allahovom dođe Dan koji niko neće moći da odbije. Tog dana će oni da se razdvoje. Oni koji nisu verovali - na svoju štetu nisu verovali, a oni koji su činili dobra dela - sebi su pripremili Raj, da On nagradi iz Svoga obilja one koji su verovali i radili dobra dela; a On, zaista, ne voli nevernike.“ S. 30:43-45 Šakir
Ovo u suštini znači da Alahova ljubav, prema Isusu, nije ništa veća ni viša od ljubavi nevernih grešnika, te stoga nije ni blizu ljubavi koju istiniti Bog ima prema svim svojim stvorenjima, uključujući i svoje neprijatelje:
„Podatljiv je i milosrdan Gospod, dugo trpi i velike je milosti. Dobar je Gospod prema svima, i žalostiv na sva djela svoja.“ Psalam 145:8-9
„Ali govorim vama koji slušate: Ljubite neprijatelje svoje, dobro tvorite onima koji vas mrze; Blagosiljajte one koji vas kunu, i molite se za one koji vas vrijeđaju. Onome koji te udari po obrazu, okreni i drugi; i koji hoće da ti uzme haljinu, podaj i košulju. A svakome koji ište u tebe, podaj; i koji tvoje uzme, ne išti. I kako hoćete da vama čine ljudi, činite tako i vi njima. I ako ljubite one koji vas ljube, kakva vam je hvala? Jer i grješnici ljube one koji njih ljube. I ako činite dobro onima koji vama čine dobra, kakva vam je hvala? Jer i grješnici čine tako. I ako dajete u zajam onima od kojih se nadate da ćete dobiti, kakva vam je hvala? Jer i grješnici grješnicima daju u zajam da dobiju opet onoliko. Nego ljubite neprijatelje svoje, i činite dobro, i dajite u zajam ne nadajući se ničemu; i plata će vam biti velika, i bićete sinovi Svevišnjega, jer je on blag i prema nezahvalnima i zlima. Budite, dakle, milostivi kao i Otac vaš što je milostiv.“ Luka 6:27-36
„Ali Bog pokazuje svoju ljubav prema nama, jer još dok bijasmo grješnici, Hristos umrije za nas. Mnogo ćemo, dakle, prije biti kroz njega spaseni od gnjeva sada kada smo opravdani krvlju njegovom. Jer kada smo se kao neprijatelji pomirili sa Bogom kroz smrt Sina njegova, mnogo ćemo se prije, već pomireni, spasti životom njegovim. A ne samo to, nego se i hvalimo Bogom kroz Gospoda našega Isusa Hrista, kroz kojega sada primismo pomirenje.“ Rimljanima 5:8-11
U svetlu ovoga, apsolutna je uvreda pa čak i otvoreno bogohuljenje reći da je božanstvo tako opisano u Kuranu isti onaj Bog otkriven u Svetom pismu. Kuranski prikaz Alaha najbolje opisuje Satanu, a ne beskrajno svetog i punog ljubavi Boga koga je Gospod Isus došao da savršeno objavi svojim životom i žrtvenom smrću:
„Neka se ne zbunjuje srce vaše, vjerujte u Boga, i u mene vjerujte. U kući Oca mojega stanovi su mnogi. A da nije tako, zar bih vam rekao: Idem da vam pripremim mjesto. I ako otidem i pripremim vam mjesto, opet ću doći, i uzeću vas k sebi da gdje sam ja, budete i vi. I kuda ja idem znate, i put znate. Reče mu Toma: Gospode, ne znamo kuda ideš; i kako možemo znati put? Isus mu reče: Ja sam Put i Istina i Život; niko ne dolazi Ocu osim kroz mene. Kad biste mene znali, i Oca mojega biste znali; i od sada poznajete ga, i vidjeli ste ga. Reče mu Filip: Gospode, pokaži nam Oca, i biće nam dosta. Isus mu reče: Toliko sam vremena s vama i nisi me poznao, Filipe? Ko je vidio mene, vidio je Oca; pa kako ti govoriš: Pokaži nam Oca? Zar ne vjeruješ da sam ja u Ocu i Otac u meni? Riječi koje vam ja govorim ne govorim od samoga sebe, nego Otac koji prebiva u meni on tvori djela. Vjerujte mi da sam ja u Ocu i Otac u meni; ako li ne, zbog samih djela vjerujte mi.“ Jovan 14:1-11
„Kao što Otac ljubi mene, i ja ljubim vas; ostanite u ljubavi mojoj. Ako zapovijesti moje održite, ostaćete u ljubavi mojoj, kao što sam ja održao zapovijesti Oca mojega i ostajem u ljubavi njegovoj. Ovo sam vam kazao da radost moja u vama ostane i radost vaša da se ispuni. Ovo je zapovijest moja: da ljubite jedni druge kao što ja vas ljubim. Od ove ljubavi niko nema veće, da ko život svoj položi za prijatelje svoje. Vi ste prijatelji moji ako tvorite što vam ja zapovijedam. Više vas ne nazivam slugama, jer sluga ne zna šta radi gospodar njegov; nego sam vas nazvao prijateljima, jer sve što čuh od Oca svojega, objavih vam.“ Jovan 15:9-15
„U ove posljednje dane govorio je nama preko Sina, kojega postavi nasljednikom svega, kroz kojega je i vijekove stvorio; On koji je sjaj slave i obličje bića Njegovoga i koji drži sve moćnom riječju svojom, pošto sam izvrši očišćenje grijehova naših, sjede sa desne strane Veličanstva na visinama,“ Jevrejima 1:2-3
„„Koji ne ljubi ne poznade Boga; jer Bog je ljubav. U tome se pokaza ljubav Božija prema nama što je Bog Sina svojega Jedinorodnoga poslao u svijet da živimo Njime. U tome je ljubav, ne što mi zavoljesmo Boga, nego što On zavolje nas, i posla Sina svojega, kao žrtvu pomirenja za grijehe naše. Ljubljeni, kad ovako Bog zavoli nas, i mi smo dužni ljubiti jedni druge.“… „I mi smo vidjeli i svjedočimo da je Otac poslao Sina – Spasitelja svijeta.“… „Time se ljubav pokazala savršenom u nama, da bismo imali smjelosti na Dan suda; jer kao što je On, i mi smo u ovome svijetu. U ljubavi nema straha, nego savršena ljubav izgoni strah napolje; jer je u strahu mučenje, a ko se boji, nije se usavršio u ljubavi. Mi ljubimo Njega, jer On prvi zavoli nas.““ 1. Jovanova 4:8-11, 14, 17-19
„A znamo da je Sin Božiji došao i dao nam razum da poznajemo Istinitoga; i jesmo u Istinitome, u Sinu njegovom Isusu Hristu. On je istiniti Bog i život vječni.“ 1. Jovanova 5:20
Za razliku od islamskog božanstva koje hirovito i proizvoljno stvara ljude sa jedinim ciljem da ih muči u paklu, poput nekog sadiste koji uživa u nanošenju nesnosnog mučenja drugima,
„Koga Allah uputi na Pravi put - biće na Pravom putu, a koga na stranputicu skrene - pa takvi su pravi gubitnici. Mi smo za Pakao mnoge duhove i ljude stvorili; oni srca imaju - a njima ne shvataju, oni oči imaju - a njima ne vide, oni uši imaju - a njima ne čuju; oni su kao stoka, čak i gori - oni su zaista nemarni.“ S. 7:178-179
„A da je tvoj Gospodar hteo, sve bi ljude učinio sledbenicima jedne vere. Međutim, oni će uvek u verovanju da se razilaze, osim onih kojima se tvoj Gospodar smiluje. A zato ih je i stvorio. I ispuniće se reč tvoga Gospodara: „Napuniću, zaista, Pakao duhovima i ljudima - zajedno!““ S. 11:118-119 QRT
„A kad bismo hteli, svakog čoveka bismo na Pravi put uputili, ali Ja sam već istinu rekao: „Napuniću, zaista, Pakao duhovima i ljudima zajedno!““ S. 32:13 QRT
Bog otkriven u Ličnosti Gospoda Isusa Hrista ne nalazi zadovoljstvo u tome da pritiska ili kažnjava sinove ljudske,
„Jer Gospod ne odbacuje zasvagda. Jer ako i ucvijeli, opet će se i smilovati radi mnoštva milosti svoje. Jer ne muči iz srca svojega ni cvijeli sinova čovječjih.“ Plač Jeremijin 3:31-33
Već zapravo tuguje i plače nad tim što mora da ih uništi zbog njihove pokvarenosti i uporne pobune:
„I kada se približi, vidjevši grad zaplaka nad njim, Govoreći: Kad bi i ti znao, bar u ovaj dan tvoj, ono što je za mir tvoj! Ali je sada sakriveno od očiju tvojih. Jer će doći na tebe dani, i okružiće te neprijatelji tvoji opkopima, i opkoliće te, i stegnuće te sa sviju strana; I srušiće tebe i djecu tvoju u tebi, i neće ostaviti u tebi ni kamena na kamenu, zato što nisi poznao vrijeme u kojemu si pohođen.“ Luka 19:41-44
Takav Bog je zaista dostojan naše ljubavi i obožavanja, jer je jedino on dostojan da se naziva Bogom!
Povezani članci
Alah – najveći varalica od svih
Problem božanske suverenosti, predodređenja, spasenja i ljudske slobodne volje
Božanska ljubav: biblijska i kuranska perspektiva
Potpuno predodređenje – ili slobodna volja čoveka?
Kuranska protivrečnost: da li Alah zapoveda zlo i gnusobu ili ne?
Kuranska nedoslednost: da li Alah odobrava i dopušta požudu ili ne?