Da li je Otac Bog?

Kako antitrinitarni argumenti dokazuju previše!

Muslimani iznova i iznova izazivaju hrišćane da im pokažu makar jedan stih u kojem Isus kaže: „Ja sam Bog“ ili „obožavajte me“. Budući da se ove formulacije ne koriste u Bibliji, oni zaključuju da Isus nije tvrdio da je Bog. Ovaj konkretan argument razmotren je i opovrgnut u više članaka (1, 2, 3, 4). U ovom radu želimo da ovo pitanje sagledamo iz drugog ugla.

Zapanjujuća je činjenica da u čitavom Novom zavetu ne postoji nijedna jedina neposredna izjava Oca u kojoj on kaže: „Ja sam Bog“ ili „obožavajte me“.

Postoje tri mesta u Novom zavetu na kojima Bog kaže da će biti Bog svih istinskih vernika (uporedi 2. Korinćanima 6:16; Jevrejima 8:10; Otkrivenje 21:7). Problem je, međutim, u tome što nijedan od ovih primera nikada izričito ne kaže da je Otac taj koji govori.

Štaviše, dva od tih stihova nisu ni iz Novog zaveta, već su starozavetni tekstovi koje novozavetni pisci citiraju (uporedi 2. Korinćanima 6:16; Jevrejima 8:10). Zapravo, za jedan od tih starozavetnih citata se kaže da su to stvarne reči Svetog Duha upućene narodu, a ne Oca!

Pisac Poslanice Jevrejima citira obećanje proroka Jeremije da će Bog sklopiti Novi savez sa svojim narodom:

„Jer koreći njih govori: Evo, idu dani, govori Gospod, i učiniću sa domom Izrailjevim i sa domom Judinim Zavjet novi, Ne onakav zavjet koji učinih sa ocima njihovim u dan kad ih uzeh za ruku da ih izvedem iz zemlje Egipatske; jer oni ne ostaše u zavjetu mome, i ja ne marih za njih, govori Gospod. Jer ovo je Zavjet koji ću zavjetovati domu Izrailjevu poslije onih dana, govori Gospod: Staviću zakone moje u misli njihove i napisaću ih na srcima njihovim, i biću im Bog, i oni će biti moj narod. I niko neće učiti bližnjega svoga, i niko brata svoga, govoreći: Poznaj Gospoda; jer će me svi poznati, od maloga do velikoga. Jer ću biti milostiv nepravdama njihovim, i neću više spominjati grijehe njihove i bezakonja njihova.“ Jevrejima 8:8-12

Uporedimo sada ovo sa onim što isti pisac kaže na drugom mestu:

„A svjedoči nam i Duh Sveti; jer pošto je naprijed rekao: Ovo je Zavjet koji ću im zavještati poslije onih dana, govori Gospod, dajući zakone moje u srca njihova, i u misli njihove napisaću ih, – kaže: I grijehe njihove i bezakonja njihova neću više spominjati. A gdje je oproštenje grijehova, tu nema više prinosa za njih.“ Jevrejima 10:15-18

Dakle, prema ovom nadahnutom spisu, Sveti Duh je taj koji je izgovorio ove reči u Jeremiji 31:31-34 i stoga je Gospod Bog zajednice Novog saveza!

Treći slučaj sličan je ostalim odlomcima po tome što Bog kaže da će biti Bog svih onih koji veruju i pobede:

„I reče Onaj što sjedi na prijestolu: Evo, sve činim novim. I reče mi: Napiši, jer su ove riječi vjerne i istinite. I reče mi: Svrši se! Ja sam Alfa i Omega, Početak i Svršetak. Ja ću žednome na dar dati sa izvora vode života. Koji pobijedi naslijediće sve ovo, i biću mu Bog, i on će mi biti sin.“ Otkrivenje 21:5-7

Ovde se javlja isti problem, budući da nije sasvim izvesno da je Otac Onaj koji zapravo govori. Zapravo, može se snažno argumentovati da ovde govori Gospod Isus, jer se na drugim mestima za njega kaže da je Onaj koji će dati živu vodu svima koji veruju:

„Jer Jagnje, koje je nasred prijestola, napasaće ih i vodiće ih na izvore voda života; i ubrisaće Bog svaku suzu sa očiju njihovih.“ Otkrivenje 7:17

„Odgovori Isus i reče joj: Kad bi ti znala dar Božiji, i ko je taj koji ti govori: daj mi da pijem, ti bi tražila od njega i dao bi ti vodu živu. Reče mu žena: Gospode, ni vedra nemaš, a studenac je dubok; odakle ti onda voda živa? Eda li si ti veći od oca našega Jakova, koji nam dade ovaj studenac, i on iz njega pijaše i sinovi njegovi i stoka njegova? Odgovori Isus i reče joj: Svaki koji pije od ove vode opet će ožednjeti; A koji pije od vode koju ću mu ja dati neće ožednjeti dovijeka, nego voda koju ću mu dati postaće u njemu izvor vode koja teče u život vječni.“ Jovan 4:10, 13-14

„A u posljednji veliki dan Praznika stajaše Isus i povika govoreći: Ko je žedan neka dođe meni i pije! Koji u mene vjeruje, kao što Pismo reče, iz utrobe njegove poteći će rijeke vode žive. A ovo reče o Duhu koga trebaše da prime oni koji vjeruju u ime njegovo, jer Duh Sveti još ne bješe dat, zato što Isus još ne bješe proslavljen.“ Jovan 7:37-39

Vaskrsli i besmrtni Gospod takođe sebe poistovećuje sa Alfom i Omegom, Početkom i Krajem, Prvim i Poslednjim:

„Evo, dolazim uskoro, i plata moja sa mnom, da svakome dam po djelima njegovim. Ja sam Alfa i Omega, Prvi i Posljednji, Početak i Svršetak. Blaženi su koji tvore zapovijesti njegove, da imaju pravo na Drvo života, i da uđu na kapije u Grad. Napolju su psi i vračari i bludnici i krvnici i idolopoklonici i svaki koji voli i čini laž. Ja, Isus, poslah anđela svojega da vam posvjedoči ovo u Crkvama. Ja sam Izdanak i Rod Davidov, sjajna Zvijezda Danica. I Duh i Nevjesta govore: Dođi! I koji čuje neka kaže: Dođi! I ko je žedan neka dođe, i ko hoće neka uzme vodu života na dar. Ja svjedočim svakome koji sluša riječi proroštva knjige ove: Ako ko dometne ovome, Bog će na njega nametnuti muke napisane u knjizi ovoj; I ako ko oduzme od riječi knjige proroštva ovoga, Bog će oduzeti njegov dio od Drveta života, i od Grada svetoga, što je napisano u knjizi ovoj. Govori Onaj koji svjedoči ovo: Da, doći ću skoro. Amin, da dođi, Gospode Isuse!“ Otkrivenje 22:12-13, 16, 20

Ako Isusov identitet kao Boga ne bi mogao biti izričitiji, obratite pažljivo pažnju na sledeće stihove:

„I reče mi: Ove su riječi vjerne i istinite, i Gospod Bog svetih proroka posla anđela svojega da pokaže slugama svojim šta će biti uskoro. I evo, dolazim uskoro.“ Otkrivenje 22:6-7

Ovde je Gospod Bog duhova proročkih taj koji uskoro dolazi i koji je poslao svog anđela da svedoči. Pa ipak, kasnije u istom poglavlju Gospod Isus je taj koji čini sve ovo! Za dokumentaciju pogledajte gore navedene stihove.

Dakle, Isus je Gospod Bog duhova proročkih!

Štaviše, u izvesnom smislu Isus je Otac svih vernih, a svi vernici su njegova deca (a ipak on nije Bog Otac). Isus se proročki naziva Ocem Večnosti:

„Jer nam se rodi dijete, sin nam se dade, kojemu je vlast na ramenu, i ime će mu biti: Divni, Savjetnik, Bog silni, Otac vječni, Knez mirni. Bez kraja će rasti vlast i mir na prijestolu Davidovu i u carstvu njegovu da se uredi i utvrdi sudom i pravdom odsada dovijeka. To će učiniti revnost Gospoda nad vojskama.“ Isaija 9:6-7

Ovaj izraz odnosi se na Onoga koji daruje večnost, ili tačnije večni život, i opisuje ga kao Tvorca vekova (uporedi Jevrejima 1:3). A Novi zavet doista kaže da Isus održava svoje sledbenike i daruje im večni život, jer je on Začetnik života:

„Jer kao što Otac podiže mrtve i oživljava, tako i Sin koje hoće oživljava. Jer Otac ne sudi nikome, nego je sav sud dao Sinu, Da svi poštuju Sina kao što poštuju Oca. Ko ne poštuje Sina ne poštuje ni Oca koji ga je poslao. Zaista, zaista vam kažem: Ko moju riječ sluša i vjeruje Onome koji me je poslao, ima život vječni, i ne dolazi na sud, nego je prešao iz smrti u život. Zaista, zaista vam kažem, da dolazi čas, i već je nastao, kada će mrtvi čuti glas Sina Božijega, i čuvši ga oživjeće. Jer kao što Otac ima život u sebi, tako dade i Sinu da ima život u sebi; I dade mu vlast i da sudi, jer je Sin Čovječiji. Ne čudite se tome, jer dolazi čas u koji će svi koji su u grobovima čuti glas Sina Božijega, I izići će oni koji su činili dobro u vaskrsenje života, a oni koji su činili zlo u vaskrsenje suda.“ Jovan 5:21, 25-26, 28-29

„A Isus im reče: Ja sam hljeb života: koji meni dolazi neće ogladnjeti, i koji u mene vjeruje neće nikad ožednjeti. Nego vam rekoh: i vidjeli ste me, i ne vjerujete. Sve što mi daje Otac meni će doći; i onoga koji dolazi meni neću istjerati napolje. Jer sam sišao s neba ne da tvorim volju svoju, nego volju Oca, koji me posla. A ovo je volja Oca koji me posla, da sve što mi je dao ništa od toga ne izgubim, nego da to vaskrsnem u posljednji dan. A ovo je volja Oca koji me posla, da svaki koji vidi Sina i vjeruje u njega ima život vječni; i ja ću ga vaskrsnuti u posljednji dan. Tada gunđahu Judejci na njega što reče: Ja sam hljeb koji siđe s neba, I govorahu: Nije li ovo Isus, sin Josifov, kome mi znamo oca i mater? Kako, dakle, on govori: S neba sam sišao? A Isus im odgovori i reče: Ne gunđajte među sobom. Niko ne može doći meni ako ga ne privuče Otac koji me posla; i ja ću ga vaskrsnuti u posljednji dan. U Prorocima je napisano: I biće svi naučeni od Boga. Svaki koji čuje od Oca i nauči, dolazi k meni. Ne da je ko vidio Oca, osim Onoga koji je od Boga: on je vidio Oca. Zaista, zaista vam kažem: Koji vjeruje u mene ima život vječni. Ja sam hljeb života. Oci vaši jedoše manu u pustinji, i pomriješe. Ovo je hljeb koji silazi s neba: da koji od njega jede ne umre. Ja sam hljeb živi koji siđe s neba; ako ko jede od ovoga hljeba živjeće vavijek; i hljeb koji ću ja dati tijelo je moje, koje ću ja dati za život svijeta. Judejci se pak prepirahu među sobom govoreći: Kako može ovaj dati nama tijelo svoje da jedemo? A Isus im reče: Zaista, zaista vam kažem: ako ne jedete tijelo Sina Čovječijega i ne pijete krvi njegove, nemate života u sebi. Koji jede moje tijelo i pije moju krv ima život vječni; i ja ću ga vaskrsnuti u posljednji dan. Jer tijelo moje istinsko je jelo, a krv je moja istinsko piće. Koji jede moje tijelo i pije moju krv u meni prebiva i ja u njemu. Kao što mene posla živi Otac, i kao što ja živim zbog Oca, i onaj koji jede mene i on će živjeti zbog mene.“ Jovan 6:35-40, 53-54, 57

„Ovce moje slušaju glas moj, i ja njih poznajem, i za mnom idu. I ja im dajem život vječni, i nikad neće izginuti, i niko ih neće oteti iz ruke moje. Otac moj koji mi ih je dao veći je od sviju; i niko ih ne može oteti iz ruke Oca mojega. Ja i Otac jedno smo.“ Jovan 10:27-30

„Reče joj Isus: Vaskrsnuće brat tvoj. Marta mu reče: Znam da će vaskrsnuti o vaskrsenju u posljednji dan. Isus joj reče: Ja sam vaskrsenje i život; koji vjeruje u mene ako i umre, živjeće. I svaki koji živi i vjeruje u mene neće umrijeti vavijek. Vjeruješ li ovo? Reče mu: Da, Gospode! Ja vjerujem da si ti Hristos Sin Božiji koji dolazi u svijet.“ Jovan 11:23-27

„Ovo izgovori Isus, pa podiže oči svoje nebu i reče: Oče, došao je čas, proslavi Sina svojega, da i Sin tvoj proslavi tebe; Kao što si mu dao vlast nad svakim tijelom, da svemu što si mu dao, daruje im život vječni.“ Jovan 17:1-2

„A Načelnika života ubiste, kojega Bog vaskrse iz mrtvih, čemu smo mi svjedoci.“ Dela apostolska 3:15

U tom pogledu on jeste Otac, budući da je otac onaj koji daje život svojoj deci i održava ih.

Osim toga, Novi zavet kaže da nosimo Hristov lik, slično kao što sin nosi lik svoga oca:

„Jer koje unaprijed pozna, unaprijed i odredi, da budu saobrazni liku Sina njegova, da on bude Prvorođeni među mnogom braćom.“ Rimljanima 8:29

„Međutim, naše življenje je na nebesima, otkuda očekujemo i Spasitelja Gospoda Isusa Hrista, Koji će preobraziti naše poniženo tijelo, tako da bude saobrazno tijelu slave njegove, po sili kojom On može sve učiniti i sebi pokoriti.“ Filipljanima 3:20-21

„Vidite koliku nam je ljubav dao Otac, da se djeca Božija nazovemo i budemo; zato nas svijet ne poznaje, jer Njega ne pozna. Ljubljeni, sada smo djeca Božija, i još se ne otkri šta ćemo biti; a znamo da kada se otkrije, bićemo slični Njemu, jer ćemo ga vidjeti kao što jeste.“ 1. Jovanova 3:1-2

U tom smislu Novi zavet čak naziva Isusa drugim ili poslednjim Adamom, što je vrlo prikladan opis njegovog odnosa prema vernicima, koje preobražava da bi imali udela u Božjem večnom životu i moralnoj neraspadljivosti.

„Ali smrt carova od Adama do Mojseja i nad onima koji ne sagriješiše sličnim prijestupom kao Adam, koji je slika Onoga koji će doći. Ali blagodatni dar nije tako kao prijestup, jer ako prijestupom jednoga pomriješe mnogi, mnogo se više blagodat Božija i dar u blagodati jednoga čovjeka Isusa Hrista izobilno izli na mnoge. I ne bi sa darom onako kao što bi sa prijestupom kroz jednoga; jer sud zbog jednoga bi osuda, a blagodatni dar bi opravdanje od mnogih prijestupa. Jer ako se prijestupom jednoga zacari smrt kroz jednoga, tim prije će oni koji primaju izobilje blagodati i dar pravednosti u životu carovati kroz jednoga Isusa Hrista. Tako, dakle, kao što jednim prijestupom dođe osuda na sve ljude, tako i jednim opravdanjem dođe na sve ljude opravdanje života. Jer kao što kroz neposlušnost jednoga čovjeka postaše mnogi grješni, tako će i kroz poslušnost jednoga postati mnogi pravedni.“ Rimljanima 5:14-19

„No zaista je Hristos ustao iz mrtvih, te postade prvenac onih koji su umrli. Jer pošto je kroz čovjeka smrt, kroz čovjeka je i vaskrsenje mrtvih. Jer kao što u Adamu svi umiru, tako će i u Hristu svi oživjeti. No svaki u svome redu: prvenac Hristos, potom, o njegovu dolasku, oni koji su Hristovi“ 1. Korinćanima 15:20-23

„Tako je i napisano: Prvi čovjek Adam postade duša živa, a posljednji Adam duh koji oživljuje. Ali nije prvo duhovno, nego duševno, potom duhovno. Prvi čovjek je od zemlje, zemljan; drugi čovjek je Gospod sa neba. Kakav je zemljani, takvi su i zemljani; i kakav je nebeski, takvi su i nebeski. I kao što nosismo sliku zemljanoga, tako ćemo nositi i sliku nebeskoga. A ovo kažem, braćo, da tijelo i krv ne mogu naslijediti Carstva Božijega, niti raspadljivost nasljeđuje neraspadljivost. Evo vam kazujem tajnu: Svi nećemo pomrijeti, a svi ćemo se promijeniti, Ujedanput, u trenu oka, pri posljednjoj trubi; jer će zatrubiti, i mrtvi će vaskrsnuti neraspadljivi, i mi ćemo se promijeniti. Jer treba ovo raspadljivo da se obuče u neraspadljivost, i ovo smrtno da se obuče u besmrtnost. A kad se ovo raspadljivo obuče u neraspadljivost, i ovo smrtno obuče u besmrtnost, onda će se ispuniti ona riječ što je napisana: Pobjeda proždrije smrt. Gdje ti je, smrti, žalac? Gdje ti je, pakle, pobjeda? A žalac je smrti grijeh, a sila je grijeha zakon. A Bogu hvala koji nam dade pobjedu kroz Gospoda našega Isusa Hrista.“ 1. Korinćanima 15:45-57

Suprotnost između Adama i Hrista pokazuje da je Isus, kao drugi Adam, otac novog stvorenja, budući da je glava roda ljudskih bića koja su preobražena da žive neraspadljivo i besmrtno poput njega samog.

I baš kao što čovečanstvo nosi lik prvog Adama, koji je otac svih nas, na sličan način mi, koji smo sazdani da budemo novo stvorenje, nosimo besmrtni i neraspadljivi lik i obličje drugog Adama, Gospoda Isusa, jer je on naš Otac.

Gore izneti podaci pokazuju da u kontekstu Otkrivenja 21:5-7 apsolutno ništa ne isključuje Gospoda Isusa kao Onoga koji sebe poistovećuje sa Bogom svih onih koji istinski veruju i pobeđuju. A ako je on Onaj koji ovde zaista govori, onda Isus izričito tvrdi da je Bog u Novom zavetu!

Uz to rečeno, moramo biti oprezni da ne budemo previše dogmatični po ovom pitanju, jer je tekst dvosmislen u pogledu tačnog identiteta Govornika, tj. može biti da govori Otac, a može biti i da govori Sin.

Ipak, kako god da stoji stvar, ostaje činjenica da ne postoji nijedan novozavetni tekst u kojem Otac neposredno i izričito kaže da je Bog tim tačnim rečima.

---

Sada bi antitrinitarac mogao reći da svedočanstvo Gospoda Isusa i nadahnutih novozavetnih pisaca van svake razumne sumnje utvrđuje da je Otac zaista Bog:

„Trudite se ne za jelo koje prolazi, nego za jelo koje ostaje za život vječni, koje će vam dati Sin Čovječiji, jer ovoga potvrdi Bog Otac.“ Jovan 6:27

„Ovo izgovori Isus, pa podiže oči svoje nebu i reče: Oče, došao je čas, proslavi Sina svojega, da i Sin tvoj proslavi tebe; Kao što si mu dao vlast nad svakim tijelom, da svemu što si mu dao, daruje im život vječni. A ovo je vječni život da poznaju tebe jednoga istinitoga Boga i koga si poslao Isusa Hrista.“ Jovan 17:1-3

„Blagosloven Bog i Otac Gospoda našega Isusa Hrista, Otac milosrđa i Bog svake utjehe,“ 2. Korinćanima 1:3

„Da bude s vama blagodat, milost, mir od Boga Oca i od Gospoda Isusa Hrista, Sina Očeva, u istini i ljubavi.“ 2. Jovanova 1:3

Stoga, Otac ne mora da svedoči sam za sebe, budući da izjave i Isusa i novozavetnih pisaca odlučno pokazuju da je on apsolutno Božanstvo.

Pa ipak, ako bi se ova logika dosledno primenila, antitrinitarac bi morao da prihvati i činjenicu da ni Isus ne mora otvoreno da kaže da je Bog tim tačnim rečima, jer bi i u njegovom slučaju svedočanstvo Novog zaveta trebalo da bude dovoljno.

Na primer, prema nadahnutom hrišćanskom Svetom pismu, sam Bog svedoči da je Isus njegov ljubljeni Sin, nepromenljivi Gospod koji je stvorio i održava svemir, i suvereni Car koji zauvek vlada kao Bog. Bog čak zapoveda svim svojim anđelima da obožavaju Isusa:

„I dogodi se u one dane da dođe Isus iz Nazareta Galilejskoga, i krsti ga Jovan u Jordanu. I odmah izlazeći iz vode vidje nebesa gdje se otvaraju i Duh kao golub silazi na njega. I glas dođe s neba: Ti si Sin moj ljubljeni koji je po mojoj volji.“ Marko 1:9-11

„pošto sam izvrši očišćenje grijehova naših, sjede sa desne strane Veličanstva na visinama, I toliko se pokaza veći od anđela koliko je slavnije Ime naslijedio nego oni. Jer kome od anđela ikada reče: Sin moj jesi Ti, ja te danas rodih? I opet: Ja ću njemu biti Otac, a on meni Sin. I opet, kada uvodi Prvorodnoga u vaseljenu, govori: I neka mu se poklone svi anđeli Božiji. A za anđele govori: Koji čini anđele svoje duhovima i sluge svoje plamenom ognjenim. Za Sina pak: Prijesto je tvoj, Bože, vavijek vijeka; žezal pravičnosti je žezal Carstva tvojega. Zavolio si pravdu i omrzao bezakonje; zbog toga te pomaza, Bože, Bog tvoj uljem radosti više nego drugove tvoje. I opet: Ti, Gospode, u početku osnova zemlju, i nebesa su djelo ruku tvojih; Oni će proći, a ti ostaješ, i sve će ostarjeti kao odijelo, I savićeš ih kao haljinu, i izmjeniće se, a ti si uvijek isti, i godine tvoje neće minuti. A kome od anđela ikad reče: Sjedi meni sa desne strane dok položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim? Nisu li svi oni duhovi za služenje, koji se šalju da služe onima koji će naslijediti spasenje?“ Jevrejima 1:3b-14

Isusa i njegovi sledbenici nazivaju Bogom u apsolutnom smislu:

„U početku bješe Logos (Riječ), i Logos bješe u Boga, i Logos bješe Bog. On bješe u početku u Boga. Sve kroz njega postade, i bez njega ništa ne postade što je postalo. U njemu bješe život, i život bješe svjetlost ljudima. I svjetlost svijetli u tami, i tama je ne obuze. Bi čovjek poslan od Boga, po imenu Jovan. Ovaj dođe za svjedočanstvo, da svjedoči o svjetlosti, da svi vjeruju kroz njega. On ne bješe svjetlost, nego da svjedoči o svjetlosti. Bješe svjetlost istinita koja obasjava svakoga čovjeka koji dolazi na svijet. U svijetu bješe, i svijet kroz njega postade, i svijet ga ne pozna. Svojima dođe, i svoji ga ne primiše. A onima koji ga primiše dade vlast da budu čeda Božija, onima koji vjeruju u ime njegovo; Koji se ne rodiše od krvi, ni od želje tjelesne, ni od želje muževljeve, nego od Boga. I Logos postade tijelo i nastani se među nama, i vidjesmo slavu njegovu, slavu kao Jedinorodnoga od Oca, pun blagodati i istine. Jovan svjedoči o njemu i viče govoreći: Ovo je onaj za koga rekoh: Koji za mnom dolazi ispred mene je, jer prije mene bješe. I od punoće njegove mi svi primismo, i blagodat na blagodat. Jer se 3akon dade preko Mojseja, a blagodat i istina postade kroz Isusa Hrista. Boga niko nije vidio nikad: Jedinorodni Sin koji je u naručju Oca, on ga objavi.“ Jovan 1:1-4, 14, 18

„Gospod moj i Bog moj“ Jovan 20:28-29

„Jer se javi blagodat Božija spasonosna svima ljudima, Koja nas uči da se odrečemo bezbožnosti i zemaljskih požuda, i da poživimo razborito, pravedno i pobožno u sadašnjem vijeku, Očekujući blaženu nadu i javljanje slave velikoga Boga i Spasa našega Isusa Hrista, Koji dade sebe za nas da bi nas iskupio od svakoga bezakonja, i da očisti za sebe narod izabrani koji revnuje u dobrim djelima.“ Titu 2:11-14

„Simon Petar, sluga i apostol Isusa Hrista, onima što su primili sa nama jednako dragocjenu vjeru u pravdi Boga našega i Spasa Isusa Hrista: Blagodat i mir da vam se umnoži poznanjem Boga i Isusa Gospoda našega. Pošto nam je njegova božanska sila darovala sve što je potrebno za život i pobožnost, poznanjem Onoga koji nas pozva slavom i vrlinom, Kroz koje su nama darovana dragocjena i prevelika obećanja da kroz njih postanete pričasnici božanske prirode, izbjegnuvši pohotnu trulež u svijetu. I upravo na ovo uložite svu revnost, pa projavite u vjeri vašoj vrlinu, a u vrlini znanje, A u znanju uzdržanje, a u uzdržanju trpljenje, a u trpljenju pobožnost, A u pobožnosti bratoljublje, a u bratoljublju ljubav. Jer kad ovo sve imate i umnožava se u vama, to vas neće učiniti neradnim i neplodnim za poznanje Gospoda našega Isusa Hrista. Jer ko ovoga nema slijep je, kratkovid je, zaboravivši svoje očišćenje od starih grijeha. Zato, braćo, postarajte se još većma da svoje prizvanje i izbor utvrdite, jer čineći ovo nećete pogriješiti nikad; Jer će vam se tako izobilno dati ulazak u vječno Carstvo Gospoda i Spasa našeg Isusa Hrista.“ 2. Petrova 1:1, 11

Novozavetni pisci takođe govore o Hristu kao o onome koji ima svu puninu Božanstva i koji je tačan izraz samog Božjeg Bića/suštine, što je sve samo drugi način da se kaže da je Isus Bog u apsolutnom i najpunijem smislu te reči:

„Jer u Njemu obitava sva punoća Božanstva tjelesno“ Kološanima 2:9

„Bog koji je iz davnine mnogo puta i raznim načinima govorio ocima preko Proroka, U ove posljednje dane govorio je nama preko Sina, kojega postavi nasljednikom svega, kroz kojega je i vijekove stvorio; On koji je sjaj slave i obličje bića Njegovoga i koji drži sve moćnom riječju svojom, pošto sam izvrši očišćenje grijehova naših, sjede sa desne strane Veličanstva na visinama,“ Jevrejima 1:1-3a

Isus ne samo da savršeno nosi samu Božju prirodu, već i održava stvorenje svojom moćnom rečju, što je delo koje, prema jevrejskim verovanjima, izvršava Bog:

„Radi Njega miomiriše anđeo Njegov, i riječju Njegovom sve se objedinjuje.“ Sirah 43:26

Dakle, ako su reči Isusa i novozavetnih pisaca dovoljno dobre da dokažu da je Otac Bog, onda bi svedočanstvo Oca i istih tih novozavetnih pisaca takođe trebalo da bude dovoljan dokaz za utvrđivanje apsolutnog božanstva Gospoda Isusa.

Ali ako se svedočanstvo ovog svedoka o Hristovom božanstvu odbacuje pod izgovorom da on nikada lično nije tvrdio da je Bog tim tačnim rečima, onda se to isto svedočanstvo mora odbaciti i u odnosu na Oca, jer se ni on nijednom u Novom zavetu ne citira kako kaže da je Bog tim tačnim rečima.

Antitrinitarci ne mogu i ovce da im ostanu na broju i vukovi da budu siti.