Kako Isus može biti učinjen Gospodom i Hristom ako je Bog?

Kao što sam rekao u prethodnoj objavi očekujem da će se Vilijams usredsrediti na Dela apostolska 2:36 kako bi osporio moju egzegezu Dela apostolska 2:22, u kojoj sam iz neposrednog konteksta pokazao da je Petar poistovetio Isusa sa ovaploćenim Jahveom:

„Čvrsto, dakle, neka zna sav dom Izrailjev da je i Gospodom i Hristom učinio Bog njega, ovoga Isusa, koga vi raspeste.“

Prigovor koji se često iznosi glasi: kako je Bog mogao učiniti Isusa i Gospodom i Hristom tek nakon njegovog nebeskog vaznesenja ako je on sam Bog? I pošto Petar jasno kaže da je Isus učinjen, odnosno postavljen za Gospoda i Hrista, zar to ne dokazuje da apostol nijednog trenutka nije mislio da je Isus Jahve u telu?

Za početak, treba biti pažljiv da se Petar ne protumači pogrešno, tako što bi se pogrešno pretpostavilo da njegove reči podrazumevaju da je Isus postao ili se pretvorio u nešto što ranije nije bio. Prema Luki i Delima apostolskim, Isus je već bio i Gospod i Hristos mnogo pre svog vaskrsenja i vaznesenja na nebo, kao što potvrđuju sledeći stihovi:

„mati Gospoda mojega“ Luka 1:43

„Jer vam se danas rodi Spas, koji je Hristos Gospod, u gradu Davidovu.“ Luka 2:11

„I njemu bješe Duh Sveti otkrio da neće vidjeti smrti dok ne vidi Hrista Gospodnjega.“ Luka 2:26

„A i demoni izlažahu iz mnogih vičući i govoreći: Ti si Hristos Sin Božiji. I prijeteći im ne dopuštaše da govore da znaju da je on Hristos.“ Luka 4:41

„I dadoše znak društvu koje bješe na drugoj lađi da dođu da im pomognu; i dođoše, i napuniše obje lađe tako da se one potapahu. A kad vidje Simon Petar, pripade koljenima Isusovim govoreći: Iziđi od mene, Gospode, jer sam čovjek grješan.“ Luka 5:7-8

„I govoraše im: Sin Čovječiji je gospodar i od subote.“ Luka 6:5

„A što me zovete: Gospode, Gospode, a ne izvršujete što govorim?“ Luka 6:46

„A Isus iđaše s njima. I kad već bijaše nedaleko od kuće, posla kapetan njemu prijatelje govoreći mu: Gospode, ne trudi se, jer nisam dostojan da pod krov moj uđeš;“ Luka 7:6

„A on im reče: A vi šta kažete ko sam ja? A Petar odgovarajući reče: Hristos Božiji.“ Luka 9:20

„A drugome reče: Hajde za mnom! A on reče: Gospode, dopusti mi da prvo odem da sahranim oca svojega. A Isus mu reče: Ostavi neka mrtvi sahranjuju svoje mrtvace; a ti hajde te objavljuj Carstvo Božije. A i drugi reče: Gospode, ići ću za tobom, ali prvo mi dopusti da odem da se oprostim sa domaćima svojim.“ Luka 9:59-61

„Vratiše se pak Sedamdesetorica sa radošću govoreći: Gospode, i demoni nam se pokoravaju u ime tvoje. A on im reče: Vidjeh satanu gdje pade sa neba kao munja. Evo vam dajem vlast da stajete na zmije i skorpije i na svu silu vražiju, i ništa vam neće nauditi. Ali se tome ne radujte što vam se duhovi pokoravaju, nego se radujte što su imena vaša napisana na nebesima.“ Luka 10:17-20

„A Marta se zauzela da ga što bolje usluži, i pristupivši mu reče: Gospode, zar ti ne mariš što me sestra moja ostavi samu da služim? Reci joj, dakle, da mi pomogne.“ Luka 10:40

„I kada se on moljaše Bogu na jednom mjestu pa prestade, reče mu neki od učenika njegovih: Gospode, nauči nas moliti se, kao što i Jovan nauči učenike svoje.“ Luka 11:1

„A vi slični ljudima koji čekaju gospodara svojega, kada će se vratiti sa svadbe da mu, čim dođe i kucne, odmah otvore. Blago slugama onim koje gospodar došavši nađe budne. Zaista vam kažem da će se opasati, i posadiće ih, i pristupiće te će im služiti. I ako dođe u drugu stražu, i u treću stražu dođe, i nađe ih tako, blago slugama onim. Ali ovo znajte: kad bi znao domaćin u koji će čas doći lopov, bdio bi, i ne bi pustio da mu potkopaju kuću. I vi, dakle, budite spremni; jer u koji čas ne mislite, doći će Sin Čovječiji. A Petar mu reče: Gospode, govoriš li ovu priču nama ili svima? A Gospod reče: Ko je, dakle, taj vjerni i mudri upravitelj kojega će postaviti gospodar nad čeljadi svojom da im daje obrok na vrijeme? Blago slugi onome kojega gospodar njegov, došavši, nađe da čini tako. Zaista vam kažem, nad svim imanjem svojim postaviće ga. Ako li reče sluga taj u srcu svojemu: Neće moj gospodar još zadugo doći; i stane biti sluge i sluškinje, i jesti i piti, i opijati se; Doći će gospodar toga sluge u dan kad ne očekuje, i u čas kad ne zna, i rasjeći će ga, i dio njegov metnuće s nevjernima. A onaj sluga koji je znao volju gospodara svojega i nije pripravio niti učinio po volji njegovoj, biće mnogo bijen;“ Luka 12:36-47

„Reče mu pak neko: Gospode, je li malo onih koji se spasavaju? A on im reče:“ Luka 13:23

„I odgovarajući rekoše mu: Gdje, Gospode? A on im reče: Gdje je trup, ondje će se i orlovi sabrati.“ Luka 17:37

„Govoreći: Šta hoćeš da ti učinim? A on reče: Gospode, da progledam.“ Luka 18:41

„A Zakhej stade i reče Gospodu: Gospode, evo pola imanja svoga daću siromasima, i ako koga nečim oštetih, vratiću četvorostruko.“ Luka 19:8

„I ako vas ko upita: Zašto driješite? ovako mu kažite: Ono treba Gospodu. A kad otidoše poslani, nađoše kao što im kaza. A kad oni driješahu magare, rekoše im gospodari njegovi: Što driješite magare? A oni rekoše: Ono treba Gospodu.“ Luka 19:31-34

„A on mu reče: Gospode, s tobom sam spreman i u tamnicu i u smrt ići.“ Luka 22:33

„A oni rekoše: Gospode, evo ovdje dva noža. A on im reče: Dosta je.“ Luka 22:38

„A kad oni što bijahu s njim vidješe šta će biti, rekoše mu: Gospode, da bijemo nožem?“ Luka 22:49

„I reče Isusu: Sjeti me se, Gospode, kada dođeš u Carstvu svome.“ Luka 23:42

„Koji govorahu: Zaista ustade Gospod, i javi se Simonu.“ Luka 24:34

„A njima reče: Ovo su riječi koje sam vam govorio još dok sam bio s vama, da se mora sve ispuniti što je o meni napisano u Zakonu Mojsejevu i u Prorocima i u Psalmima. Tada im otvori um da razumiju Pisma. I reče im: Tako je pisano, i tako je trebalo da Hristos postrada i vaskrsne iz mrtvih trećega dana,“ Luka 24:44-46

„Onda oni koji bijahu sabrani pitahu ga govoreći; Gospode, hoćeš li u ovo vrijeme uspostaviti carstvo Izrailjevo?“ Dela apostolska 1:6

Ovi odlomci utvrđuju da je Isus bio prepoznat kao Gospod i Hristos od samog trenutka svog ljudskog začeća, što je objavljeno njegovoj blagoslovenoj majci. Štaviše, čak i Davidovo proroštvo u Psalmu 110:1, koje su citirali i Gospod Isus i Petar u Delima apostolskim 2:34-35, potvrđuje da je Isus već bio Gospod pre svog vaznesenja:

„Kako govore da je Hristos sin Davidov? Kada sam David govori u knjizi Psalama: Reče Gospod Gospodu mojemu: sjedi meni sa desne strane, Dok položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim. David, dakle, njega naziva Gospodom; pa kako mu je sin?“ Luka 20:41-44

Ovde David naziva Mesiju svojim Gospodom još pre njegovog nebeskog ustoličenja Bogu s desne strane.

Dakle, šta god da Petrove reči u Delima apostolskim 2:36 znače, one očigledno ne znače da je Isus postao Gospod ili Hristos tek prilikom svog vaznesenja Bogu s desne strane.

Šta je onda apostol mislio?

Ključ za pravilno razumevanje nalazi se u sledećim rečima:

„Čvrsto, dakle, neka zna sav dom Izrailjev da je i Gospodom i Hristom učinio Bog njega, ovoga Isusa, koga vi raspeste.“

Dok je bio na zemlji, Isus je preuzeo položaj i ulogu sluge kako bi umro na krstu i izvršio Božju volju:

„Jer ko je veći, koji sjedi za trpezom ili koji služi? Nije li onaj koji sjedi za trpezom? A ja sam među vama kao sluga.“ Luka 22:27 – upor. Matej 12:15-21; Marko 10:45; Jovan 13:3-17; Rimljanima 15:8; Filipljanima 2:5-8

Kao takav, Isus nije vršio funkcije i uloge koje idu uz to što je Gospod i Hristos, titule koje se odnose na njegovo vlasništvo nad stvorenim svetom i na njegovu suverenu vlast nad njim, kao što pokazuju sledeći tekstovi:

„A u šesti mjesec poslan bi od Boga anđeo Gavrilo u grad galilejski po imenu Nazaret, Djevojci zaručenoj za muža, po imenu Josif, iz doma Davidova; i djevojci bješe ime Marija. I ušavši k njoj anđeo reče: Raduj se, blagodatna! Gospod je s tobom, blagoslovena si ti među ženama! A ona vidjevši ga, uplaši se od riječi njegove i mišljaše: kakav bi ovo bio pozdrav? I reče joj anđeo: Ne boj se, Marija, jer si našla blagodat u Boga! I evo začećeš i rodićeš sina, i nadjenućeš mu ime Isus. On će biti veliki, i nazvaće se Sin Višnjega, i daće mu Gospod Bog prijesto Davida, oca njegova; I carovaće nad domom Jakovljevim vavijek, i Carstvu njegovu neće biti kraja. A Marija reče anđelu: Kako će to biti kad ja ne znam za muža? I odgovarajući anđeo reče joj: Duh Sveti doći će na tebe, i sila Višnjega osjeniće te; zato i ono što će se roditi biće sveto, i nazvaće se Sin Božiji.“ Luka 1:26-35

„A vi ste oni koji ste se održali sa mnom u iskušenjima mojim. I ja vama zavještavam Carstvo kao što Otac moj meni zavješta, Da jedete i pijete za mojom trpezom u Carstvu mome, i da sjedite na prijestolima i sudite nad dvanaest plemena Izrailjevih.“ Luka 22:28-30

„I počeše ga tužiti govoreći: Ovoga nađosmo da otpađuje narod naš, i zabranjuje davati ćesaru danak, i govori da je on Hristos car. A Pilat ga zapita govoreći: Jesi li ti car judejski? A on odgovarajući reče mu: Ti kažeš.“… „A i vojnici mu se rugahu, pristupahu i davahu mu ocat. I govorahu: Ako si ti car judejski, spasi samog sebe! A bijaše nad njim i natpis napisan slovima jelinskim i latinskim i jevrejskim: Ovo je car judejski.“ Luka 23:2-3, 36-38

„A Judejci koji ne povjerovaše iz surevnjivosti, uzeše neke zle ljude sa ulice, i sabravši gomilu uzbuniše grad, i napadoše na kuću Jasonovu, i tražahu da ih izvedu pred narod. A kad njih ne nađoše, odvukoše Jasona i neke od braće pred starješine gradske vičući: Ovi što uzmutiše cijeli svijet, dođoše i ovdje; Njih je Jason primio; i ovi svi rade protiv ćesarevih zapovijesti govoreći da ima drugi car, Isus.“ Dela apostolska 17:5-7 – upor. Luka 19:11-27; Matej 13:41; 16:27-28; 19:28; 25:31-46

Tek je prilikom svog vaznesenja Hristos počeo aktivno da vlada stvorenim svetom kao njegov suvereni Gospod.

Poznati evangelikalni teolog Marej Dž. Haris to izvrsno objašnjava u svojoj egzegezi Jovana 20:28, gde Toma obožava vaskrslog Hrista kao svog Gospoda i svog Boga:

„Sa ovog stanovišta, Jovan 20:28 predstavlja korak dalje u odnosu na Jovana 1:1. Isus ne samo da je već bio theos na početku stvaranja (Jovan 1:1). U vreme kada je Toma govorio i kada je Jovan pisao, moglo se reći (posredno),98 ’Isus jeste Gospod i Bog.’ Prema Jovanu, suštinsko božanstvo Hrista bilo je sadašnja činjenica isto koliko i prošla stvarnost.99 S druge strane, theos en ho logos u Jovanu 1:1 pokazuje da se, iako se s pravom može tvrditi da je Isus postao kyrios (Dela apostolska 2:36; Filipljanima 2:9-11),100 isto ne može reći za Isusa kao theos. To jest, pre svog vaskrsenja Isus je bio kyrios de iure, ali theos de facto; nakon svog vaskrsenja bio je i theos i kyrios de facto.“ (Harris, Jesus as God: The New Testament Use of Theos in Reference to Jesus [Baker Book House, Grand Rapids, MI 1992], str. 126; podebljanje naše)

100. Ime kyrios koje je Isus primio od Oca prilikom svog vaskrsenja-uzvišenja nije bilo samo naziv već je označavalo i službu ili čin (onoma = shem) koji ranije nije bio njegov, osim de iure, naime, vršenje funkcije kyriotes (gospodstva) u duhovnoj sferi, kosmičku vlast nad svesnim bićima. Vidi dalje, Martin 249-83. (Isto; podebljanje naše)

de iure = „što se tiče zakona“, tj. po zakonu.

de facto = „što se tiče činjenice“, tj. u praksi.

Dakle, Isus je već bio Gospod i Hristos mnogo pre svog vaskrsenja i vaznesenja na nebo, u pravnom smislu, tj. božanska suverenost i vlast već su bile njegove, već su mu pripadale po božanskom pravu. Ipak, Isus nije počeo da vrši te uloge sve do svog nebeskog ustoličenja jer ih je, kao što smo ranije primetili, ostavio po strani da bi preuzeo ulogu i položaj sluge.

Ako Gospod Isus da, sada kada sam otklonio ovaj mogući prigovor, u nastavku ću se pozabaviti Vilijamsovim izopačavanjem Isusovog postepenog isceljenja slepog čoveka, kako je zabeleženo u Marku 8:22-25.

Svi navodi iz Svetog pisma preuzeti su iz Authorized King James Version (AV) Svetog pisma.

Dodatna literatura

Šta znači to da je Isus učinjen Gospodom?
Kako Isus može biti Bog ako mu je ime Gospod dato tek prilikom njegovog uzvišenja?