Može li Isus biti Bog ako je podređen svome Ocu? 1. deo

Muslimanski polemičar Pol Bilal Vilijams objavio je snimak izvesnog dawagandiste po imenu Hašim Badat, koji je snimio neke od razgovora što ih je vodio sa hrišćanima i u kojima je iznosio prigovore protiv božanstva Hrista. On u suštini tvrdi da Isus ne može biti Bog na osnovu toga što Novi zavet uči da je Isus podređen Bogu Ocu.

Evo šta Vilijams piše povodom tog snimka:

Novi zavet Biblije više puta opisuje Isusa kao suštinski podređenog Bogu Ocu. U raspravi na Speakers’ Corner-u, muslimanski govornik Hašim Badat tvrdi da Isus ne može biti Bog zato što je podređen Bogu, budući da:

„Bog je glava Hristu“ (1. Korinćanima 11:3) i koristeći ‘ključ’ za celokupnu novozavetnu hristologiju:

„Onda kraj, kad preda Carstvo Bogu i Ocu, kad ukine svako poglavarstvo i svaku vlast i silu. Jer on treba da caruje dok ne položi sve neprijatelje pod noge svoje. Posljednji neprijatelj ukinuće se – smrt. Jer sve pokori pod noge njegove. A kada kaže da mu je sve pokoreno, očigledno, osim Onoga koji mu pokori sve. A kad mu sve pokori, onda će se i sam Sin pokoriti Onome koji mu sve pokori, da bude Bog sve u svemu.“ (1. Korinćanima 15:24-28).

Bogu ne dolikuje da bude sluga ili da bude podređen IKOME (Bog NIJE nikome podređen, ali Isus jeste!)

Dovoljno je reći da su Vilijamsove tvrdnje prepune grešaka i logičkih pogrešaka, zbog čega smo odlučili da odgovorimo.

Kao prvo, ako Vilijams pod „suštinski“ misli da novozavetni spisi objavljuju kako Hrist nije ništa više od konačnog stvorenja koje poseduje samo nižu supstanciju, različitu od suštine Oca, onda se, nažalost, vara, jer to NIJE ono što Novi zavet uči.

Nadahnuti hrišćanski grčki spisi sasvim su jasni da je Isus suštinski jednak Ocu, budući da u potpunosti poseduje i večno deli Očevu beskonačnu supstanciju:

„U početku bješe Logos (Riječ), i Logos bješe u Boga, i Logos bješe Bog. On bješe u početku u Boga. Sve kroz njega postade, i bez njega ništa ne postade što je postalo. U njemu bješe život, i život bješe svjetlost ljudima.“… „U svijetu bješe, i svijet kroz njega postade, i svijet ga ne pozna.“… „I Logos postade tijelo i nastani se među nama, i vidjesmo slavu njegovu, slavu kao Jedinorodnoga od Oca, pun blagodati i istine.“ Jovan 1:1-4, 10, 14

„Koji nas izbavi od vlasti tame i prenese u Carstvo Sina ljubavi svoje, U kome imamo iskupljenje, oproštenje grijehova; Koji je ikona Boga nevidljivoga, Prvorođeni prije svake tvari, Jer Njime bi sazdano sve, što je na nebesima i što je na zemlji, što je vidljivo i što je nevidljivo, bili prijestoli ili gospodstva, ili načalstva ili vlasti; sve je Njime i za Njega sazdano. I On je prije svega, i sve u njemu postoji. I On je Glava Tijela, Crkve, koji je početak, Prvorođeni iz mrtvih, da u svemu On bude prvi. Jer (Otac) blagoizvoli da se u Njemu nastani sva punoća. I da kroz Njega izmiri sve sa sobom, učinivši mir njegovom krvlju na krstu, (pomirivši) kroz Njega i ono što je na zemlji i ono što je na nebesima.“ Kološanima 1:13-20

„Jer u Njemu obitava sva punoća Božanstva tjelesno, I vi ste ispunjeni u Njemu, koji je glava svakoga načalstva i vlasti;“ (theotetos – ono što Boga čini onim što On jeste po prirodi) Kološanima 2:9-10

„Bog koji je iz davnine mnogo puta i raznim načinima govorio ocima preko Proroka, U ove posljednje dane govorio je nama preko Sina, kojega postavi nasljednikom svega, kroz kojega je i vijekove stvorio; On koji je sjaj slave i obličje bića Njegovoga i koji drži sve moćnom riječju svojom, pošto sam izvrši očišćenje grijehova naših, sjede sa desne strane Veličanstva na visinama,“… „I opet, kada uvodi Prvorodnoga u vaseljenu, govori: I neka mu se poklone svi anđeli Božiji.“… „Za Sina pak: Prijesto je tvoj, Bože, vavijek vijeka; žezal pravičnosti je žezal Carstva tvojega. Zavolio si pravdu i omrzao bezakonje; zbog toga te pomaza, Bože, Bog tvoj uljem radosti više nego drugove tvoje.“ „I opet: Ti, Gospode, u početku osnova zemlju, i nebesa su djelo ruku tvojih; Oni će proći, a ti ostaješ, i sve će ostarjeti kao odijelo, I savićeš ih kao haljinu, i izmjeniće se, a ti si uvijek isti, i godine tvoje neće minuti.“ Jevrejima 1:1-3, 6-12

Svi ovi novozavetni pisci potvrđuju da je Isus Božji Sin koji je po suštini potpuno Bog, koji poseduje svu puninu Božanstva, koji je božanski Posrednik i Održavatelj celokupnog stvorenja, a koji je potom postao čovek da bi svoje stvorenje spasao od propasti.

Sam Vilijams u suštini priznaje da Jovanovo jevanđelje objavljuje da je Isus Bog, jer je upravo to rekao na svom blogu odgovarajući jednom hrišćanskom komentatoru:

Pol Vilijams je rekao, 11. januara 2012. u 19:38

„ako umeš da čitaš grčki, da li zaista razumeš Jovan 1:1; i pošto tvrdiš da čitaš grčki i da ga razumeš, možeš li da objasniš značaj reda reči, pitanje predikativnog nominativa i zašto je prevod Jovana 1:1 kod Jehovinih svedoka pogrešan?“

Tvrdim? Lol. Znam prolog Jovana 1 na grčkom napamet i da, razumem 1:1, i da, prevod Jehovinih svedoka JESTE POGREŠAN, I DA, PRIHVATAM TRADICIONALNI PREVOD TOG STIHA:

„U početku bješe Logos (Riječ), i Logos bješe u Boga, i Logos bješe Bog“

Pa šta? (Može li Bog postati čovek? Džejms Vajt protiv Abdulaha Kundea; naglasak velikim slovima je naš)

Stoga je reći da novozavetni spisi poriču da je Isus suštinski jednak Ocu jednostavno bezočna laž.

Ako pak Vilijams misli da je Hrist podređen Ocu u pogledu vlasti, onda je to upravo ono što novozavetni spisi objavljuju. Biblijski pisci su jasni da je Isus funkcionalno podređen Ocu po tome što je Sin Božji koji je postao telo.

Drugim rečima, bogonadahnuto Sveto pismo priznaje da postoji relaciona podređenost u kojoj je Isus podređen Bogu usled činjenice da je on jedinstveni, božanski Sin koji se savršeno pokorava Ocu i sluša ga u svemu. To se vidi iz sledećih tekstova:

„I zato gonjahu Judejci Isusa, i gledahu da ga ubiju, jer činjaše to u subotu. A Isus im odgovori: Otac moj do sada djela, i ja djelam. I zato još više tražahu Judejci da ga ubiju, ne samo što narušavaše subotu, nego što i Boga nazivaše svojim Ocem gradeći se jednak Bogu. A Isus odgovori i reče im: Zaista, zaista vam kažem: Sin ne može ništa činiti sam od sebe nego što vidi da Otac čini; jer što On čini, to isto čini i Sin; Jer Otac ljubi Sina, i sve mu pokazuje što sam čini; i pokazaće mu veća djela od ovih da se vi čudite. Jer kao što Otac podiže mrtve i oživljava, tako i Sin koje hoće oživljava. Jer Otac ne sudi nikome, nego je sav sud dao Sinu, Da svi poštuju Sina kao što poštuju Oca. Ko ne poštuje Sina ne poštuje ni Oca koji ga je poslao. Zaista, zaista vam kažem: Ko moju riječ sluša i vjeruje Onome koji me je poslao, ima život vječni, i ne dolazi na sud, nego je prešao iz smrti u život. Zaista, zaista vam kažem, da dolazi čas, i već je nastao, kada će mrtvi čuti glas Sina Božijega, i čuvši ga oživjeće. Jer kao što Otac ima život u sebi, tako dade i Sinu da ima život u sebi; I dade mu vlast i da sudi, jer je Sin Čovječiji. Ne čudite se tome, jer dolazi čas u koji će svi koji su u grobovima čuti glas Sina Božijega, I izići će oni koji su činili dobro u vaskrsenje života, a oni koji su činili zlo u vaskrsenje suda. Ja ne mogu ništa činiti sam od sebe. Kako čujem onako sudim, i sud je moj pravedan; jer ne tražim volju svoju no volju Oca koji me je poslao.“ Jovan 5:16-30

„A Isus im reče: Ja sam hljeb života: koji meni dolazi neće ogladnjeti, i koji u mene vjeruje neće nikad ožednjeti. Nego vam rekoh: i vidjeli ste me, i ne vjerujete. Sve što mi daje Otac meni će doći; i onoga koji dolazi meni neću istjerati napolje. Jer sam sišao s neba ne da tvorim volju svoju, nego volju Oca, koji me posla. A ovo je volja Oca koji me posla, da sve što mi je dao ništa od toga ne izgubim, nego da to vaskrsnem u posljednji dan. A ovo je volja Oca koji me posla, da svaki koji vidi Sina i vjeruje u njega ima život vječni; i ja ću ga vaskrsnuti u posljednji dan.“ Jovan 6:35-40

Kao božanski Sin, Hrist može činiti samo ono što Otac čini ili mu zapovedi da čini. Ipak, budući da je potpuno božanski, on je u stanju da čini sve što i Otac čini, poput davanja večnog života kome god hoće, podizanja mrtvih iz njihovih grobova u poslednji dan (tj. na dan suda) zvukom svoga svemoćnog i suverenog glasa itd. Pošto su to dela koja jedino Bog može činiti, to znači da Isus, da bi mogao da ih čini, mora po suštini zaista biti Bog.

Hrist je podređen i po tome što je postao ljudsko biće od krvi i mesa, čime je trajno uzeo na sebe prirodu stvorenja, ne prestajući da bude potpuno božanski. Stoga ne treba da čudi što je Isus podređen Ocu, budući da je tako sa svim ljudima (zapravo, sa celokupnim stvorenjem).

Drugo, Vilijams i njegov saradnik krivi su za ekvivokaciju jer nisu definisali šta podrazumevaju pod pojmom Bog, što je od životne važnosti kada se govori o trinitarnoj teologiji,

Da li pod Bogom misle na celokupno Božanstvo? Ako je tako, onda su potpuno u pravu, jer Trojedino Božanstvo nije podređeno ničemu izvan sopstvenog večnog Bića. Međutim, to nam ne govori da li unutar samog Božanstva postoji neka vrsta podređenosti u pogledu toga kako se večno različite Osobe odnose jedna prema drugoj.

Da li misle na Oca? Ako je tako, opet su u pravu, jer Otac nije podređen nikome, čak ni Sinu ni Svetom Duhu.

Ili imaju u vidu Sina i/ili Svetog Duha? Ako je tako, onda greše, jer sveta Biblija potvrđuje da su obojica po suštini zaista Bog, iako su podređeni Ocu.

Tako, ne samo da dvosmisleno upotrebljavaju reč Bog, već su krivi i za pogrešku lažne dileme, jer pretpostavljaju da o Božjoj prirodi znaju dovoljno da bi zaključili kako među tri večno različite Osobe ne može postojati nikakva podređenost ako su sve one zaista božanske.

To prirodno otvara sledeće pitanje. Kako oni znaju dovoljno o božanskoj prirodi da bi isključili mogućnost postojanja bilo kakve podređenosti unutar samoga Boga, a da o tom pitanju nisu primili otkrivenje? Zapravo, kako uopšte znaju ko je Bog i kakav je tačno, bez otkrivenja od njega?

Očigledan odgovor je da to ne znaju i ne mogu znati, osim ako im Bog to ne otkrije. A budući da nijedan od njih nije ni prorok ni apostol, to znači da bi, umesto da nam na osnovu sopstvenog nesavršenog i pogrešivog razumevanja govore šta Bog može, a šta ne može, morali da nam iz Božje nadahnute Reči pokažu da podređenost nikako ne može postojati unutar samoga Boga.

Međutim, tu odmah nailaze na problem, jer ni sveta Biblija ni Kuran ne tvrde da Bog ne može biti Bog ako u samoj njegovoj suštini postoji hijerarhija odnosa u kojoj nalazimo neku vrstu podređenosti.

To me vodi do treće tačke. Vilijams i njegov sabrat dawagandista polaze od dve pogrešne pretpostavke, naime, da je 1) Bog po suštini jednoličan (uni-personalan) i da 2) podređenost nekako podrazumeva nižost po suštini.

Istina je da unutar Božjeg Bića ne bi moglo biti relacione podređenosti kada bi on zaista bio samo jedna božanska Osoba. Takav Bog ne bi mogao ni da primi nešto od drugoga, kao da već ne poseduje sve. Upravo zato muslimansko shvatanje Boga nema baš nikakvog smisla, jer Kuran govori o tome da Alah prima nasledstvo od svoga stvorenja!

„I samo Mi dajemo život i smrt, i Mi ćemo sve naslediti“ S. 15:23 Quran: A Reformist Translation (QRT)

„Mi ćemo Zemlju i one koji žive na njoj da nasledimo i Nama će oni da se vrate.“ S. 19:40 QRT – upor. K. 19:80; 28:50

Povrh svega, za Vilijamsovo božanstvo se čak kaže da je najbolji među onima koji nasleđuju!

„I spomeni Zaharija, kada je pozvao svoga Gospodara: „Moj Gospodaru, ne ostavljaj me samog, Ti si jedini večan."“ S. 21:89 Hilali-Khan

Zapravo, jedno od Alahovih imena jeste al-Warith, što znači Naslednik!

Al-Wârith: Naslednik

Onaj koji nasleđuje i ostaje nakon što svi drugi prestanu da postoje; tako se sve vraća Njemu. On je istinski vlasnik svega.

Al-Warith je jedno od Devedeset devet imena. (Aiša Bjuli, Božanska imena)

I:

98. Al-Warith
Naslednik, Onaj koji nasleđuje sve (G. F. Hadad, Alahova imena i svojstva)

Nema baš nikakvog smisla govoriti o jednoličnom božanstvu, koje bi trebalo da bude tvorac i vlasnik svega i za koje se kaže da je potpuno samodovoljno, kao o nasledniku, niti da ono od bilo koga prima nasledstvo.

Kako je jedan od Vilijamsovih istomišljenika izjavio povodom toga što je Hrist Očev Naslednik:

„Ljudi, Bog je vlasnik svega; on ga ne nasleđuje, on ga već poseduje… Logično, da je Isus bio Bog, on bi ga već posedovao od početka dana. Ali, kao što Jevrejima kaže, Isus je bio naslednik. Naslednik nije vlasnik, naslednik je neko ko nešto nasleđuje. Prema tome, Isus nije Bog, jer Bog ne nasleđuje sopstveno stvorenje. On ga poseduje od samog početka, budući da ga je stvorio! Kako mogu da nasledim nešto što sam sâm stvorio? Ja to posedujem, ja to ne nasleđujem, ja sam to načinio, pa je stoga moje; a ne nešto što bi mi neko drugi dao. Dakle, ovo konačno dokazuje da Isus nije Bog, jer je naslednik; on nije vlasnik, jer je jedino Bog vlasnik! Zato, iskreno rečeno, ne znam zašto hrišćani navode ovaj stih da bi dokazali da je Isus Bog, kada on dokazuje da on nije Bog, jer sve nasleđuje; on to ne poseduje! Hvala vam… I ponavljam – naslednik je neko ko nešto nasleđuje, on to ne poseduje. Bog poseduje sve jer je sve stvorio.“ (Preuzeto iz mog pobijanja, „Muslimanski dawagandista Sami Zatari konačno dokazuje da Alah nije Bog!“)

Ne bismo mogli bolje da kažemo! Kada bi Alah zaista bio Bog, on bi već posedovao sve od samog početka stvaranja. Ali pošto Kuran kaže da je Alah naslednik, a naslednik nije vlasnik, već onaj koji nasleđuje od drugoga, to znači da Alah ne može biti Bog.

Što se pak tiče Boga otkrivenog u svetoj Bibliji, budući da je on zaista tro-Ličan, nema baš nikakvog problema u tome što je jedna božanska Osoba podređena (ili sebe podređuje) drugoj božanskoj Osobi unutar Božanstva.

Što se tiče druge pretpostavke koja im leži u osnovi, ovo iskrivljeno shvatanje onoga što podređenost podrazumeva značilo bi da sledeće grupe ljudi nisu istinski ljudi i da stoga imaju manju vrednost od ostalih ljudskih bića: supruge, deca, robovi, zaposleni itd.

To bi takođe značilo da ni sam Isus po suštini nije bio istinski čovek, jer sveta Biblija kaže da se dobrovoljno podredio Mariji, svojoj majci, i Josifu, svome poočimu:

„I siđe s njima i dođe u Nazaret; i bješe im poslušan. I mati njegova čuvaše sve riječi ove u srcu svojemu.“ Luka 2:51

Ovi dawagandisti ne bi trebalo da imaju teškoća da uvide problem sa svojom tvrdnjom, jer Isusova podređenost roditeljima nimalo ne utiče na činjenicu da je on bio istinsko ljudsko biće od krvi i mesa u svakom smislu, izuzev greha:

„A pošto ta djeca imaju zajednicu u krvi i mesu, i On uze najprisnijeg udjela u tome, da smrću satre onoga koji ima moć smrti, to jest đavola, I da izbavi one koji iz straha od smrti cijeloga života bijahu krivci za svoje robovanje. Jer, zaista se ne prisajedini anđelima, nego se prisajedini sjemenu Avraamovu. Stoga je trebalo da u svemu bude podoban braći, da bi bio milostiv i vjeran Prvosveštenik u službi Bogu, kako bi očistio grijehe naroda. Jer pošto je i sam stradao budući kušan, zato može pomoći onima koji bivaju kušani.“ Jevrejima 2:17

„Imajući, dakle, Prvosveštenika Velikoga, koji je prošao nebesa, Isusa Sina Božijega, treba da se držimo čvrsto vjere koju ispovijedamo. Jer nemamo prvosveštenika koji ne bi mogao sastradati nemoćima našim, nego Prvosveštenika koji je u svemu kušan kao i mi, ali bez grijeha. Stoga pristupajmo smjelo prijestolu blagodati, da primimo milost i nađemo blagodat za blagovremenu pomoć.“ Jevrejima 4:14-16

„I onih sveštenika bilo je mnogo, jer ih je smrt sprečavala da ostaju, A Ovaj, pošto ostaje vavijek, ima neprolazno sveštenstvo. Zato i može potpuno i za uvijek spasti one koji kroz njega dolaze Bogu, pošto svagda živi pa može posredovati za njih. Jer takav nam Prvosveštenik trebaše: svet, nezlobiv, čist, odvojen od grješnika i viši od nebesa; Koji nema potrebe, kao oni prvosveštenici, da svaki dan prinosi žrtve, najprije za svoje grijehe, a potom i za narodne, jer On ovo učini jednom zauvijek prinijevši samoga sebe. Jer Zakon postavlja za prvosveštenike ljude koji imaju slabosti, a riječ zakletve, poslije Zakona, postavlja Sina vavijek savršenoga.“ Jevrejima 7:23-28

U svetlu toga, zašto bismo automatski pretpostavili da Isusova podređenost Ocu nekako znači da je on manje od apsolutnog Božanstva, kada njegova podređenost majci i poočimu nimalo ne dovodi u pitanje njegovu istinsku ljudskost?

To me dovodi do četvrtog prigovora. Ovi muslimani čine i kategorijalnu pogrešku brkajući čin i funkciju sa suštinom i prirodom. To što je neko podređen drugome ne čini ga nižim po suštini ili vrednosti.

Na primer, to što su robovi ili deca podređeni svojim gospodarima ili roditeljima ne znači da su manje od potpuno ljudskih bića, niti da kao osobe imaju manje dostojanstva i vrednosti.

Da uzmemo biblijski primer: rečeno nam je da se prorok Solomon poklonio svojoj majci kao izraz poštovanja i simbol svoje podređenosti njoj:

„I dođe Vitsaveja k caru Solomonu da mu govori za Adoniju; a car usta i srete je i pokloniv joj se, sjede na svoj prijesto i zapovjedi te namjestiše stolicu materi njegovoj, i ona sjede njemu s desne strane.“ 1. Carevima 2:19

Međutim, to ga nije učinilo manje čovekom od nje, niti je umanjilo njegov status izrailjskog kralja koji je imao povlasticu da sedi na Jahveovom zemaljskom prestolu kao Božji usvojeni sin i predstavnik:

„A tako između svijeh sinova mojih (jer mnogo sinova dade mi Gospod) izabra Solomona, sina mojega, da sjedi na prijestolu carstva Gospodnjega nad Izrailjem. I reče mi: Solomon, sin tvoj, sazidaće moj dom i trijemove moje; jer njega izabrah sebi za sina, i ja ću mu biti otac.“ 1. Dnevnika 28:5-6

„I tako sjede Solomon na prijesto Gospodnji da caruje umjesto Davida, oca svojega, i bijaše srećan, i slušaše ga sav Izrailj. I svi knezovi i junaci i svi sinovi cara Davida dadoše ruke da će biti pokorni caru Solomonu. I Gospod uzvisi veoma Solomona pred svijem Izrailjem i dade mu slavu carsku kakve nijedan car prije njega nije imao u Izrailju.“ 1. Dnevnika 29:23-25

„Da je blagosloven Gospod Bog tvoj kojemu si omilio, te te posadi na prijesto svoj da caruješ umjesto Gospoda Boga svojega; jer Bog tvoj ljubi Izrailja da bi ga utvrdio dovijeka, zato im postavi tebe carem da sudiš i dijeliš pravicu.“ 2. Dnevnika 9:8

Ili, da uzmemo primer Hrista: to što se dobrovoljno podredio Mariji i Josifu ne znači da je bio manje čovek nego oni. Sve što to pokazuje jeste da su oni različite osobe sa različitim ulogama i funkcijama.

Na sličan način, to što je Isus podređen Ocu ne čini ga manje božanskim nego što je Otac. To jednostavno ističe različite uloge i funkcije koje Otac i Sin imaju, ili preuzimaju, jedan u odnosu na drugoga.

Time dolazimo do kraja ovog dela našeg pobijanja. Ako Gospod da, uskoro će se pojaviti i dalji odgovori na Vilijamsove tvrdnje. U odeljcima koji slede razmatraćemo hristologiju Pavlovih poslanica Korinćanima kako bismo pokazali da se ovaj blaženi apostol upravo trudi da potvrdi kako je Isus Hristos ovaploćeni Jahve. To će dokazati da Pavle nije video nikakav problem u tome što je Isus po suštini potpuno Bog, a istovremeno podređen Ocu. Budući da on nije imao problem da potvrdi obe ove božanski otkrivene istine, ne bi trebalo da ga imamo ni mi (niti bilo ko drugi).