Ponovno razmatranje konteksta Marka 12,28-34 u svetlu trojstvenih verovanja, 2. deo

Preegzistentno nebesko biće

U svetlu onoga što smo upravo videli u prvom delu naše rasprave, ostaju nam dve mogućnosti. Mesija je ili stvoreno anđeosko biće koje dolazi da vlada na Davidovom prestolu, ili je potpuno božanska Ličnost različita od Boga, jer Psalam 110:1 pravi razliku između Jahvea i Davidovog Gospoda, dajući nam tako dve različite božanske Ličnosti.

Zapravo, grčki prevod hebrejske Biblije (poznat kao Septuaginta) svedoči da su jevrejski pisari iz Psalma 110 razumeli da je Davidov Gospod preegzistentna ličnost:

Psalam Davidov. Reče Gospod Gospodu mome (eipen ho kyrios to kyrio mou), ‘Sedi meni s desne strane dok ne položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim.’ Žezlo sile tvoje poslaće Gospod sa Siona. I vladaj usred neprijatelja svojih. S tobom je vlast u dan sile tvoje, među sjajem svetih (ton hagion): Iz utrobe, pre Zvezde Danice (pro heosphorou), rodih te.” Psalam 109:1-3

Davidov Gospod ne samo da sedi Bogu s desne strane da bi vladao nad svojim neprijateljima, nego je i rođen ili izveden iz utrobe pre nego što je nastala Zvezda Danica! Tako grčka verzija Psalma 110 potvrđuje da je Davidov suvereni Gospodar postojao pre stvaranja sveta, jer su zvezde (kao i anđeli) načinjeni pre nego što je svet oblikovan:

„Gde si bio kada sam postavljao temelj zemlji? Sada mi reci, ako si obdaren razumom. Ko joj je odredio mere, ako znaš? Ili ko je onaj koji je uže nad njom razapeo? Na čemu su joj obruči učvršćeni? I ko je onaj koji je kamen ugaoni na nju položio? Kada su se zvezde (astra) rodile, svi anđeli moji (pantes angeloi mou) hvalili su me glasno.” Jov 38:4-7

Prevod sa hebrejskog Jova 38:7 glasi:

„Kad pjevahu zajedno zvijezde jutarnje i svi sinovi Božji klikovahu.“ NASB

Stoga prethodni činioci pružaju dodatnu potvrdu da je Mesija ili anđeosko stvorenje ili potpuno božansko Biće, a time i Bog.

Međutim, sa gledištem o stvorenom anđelu postoje problemi, jer Sveto pismo izričito uči da Jahve ne samo da caruje na nebu gore:

„A Miheja mu reče: Zato čuj riječ Gospodnju; vidjeh Gospoda gdje sjedi na prijestolu svojem, a sva vojska nebeska stajaše mu s desne i s lijeve strane.“ 1. Carevima 22:19

„Ko je kao Gospod, Bog naš, koji sjedi na visini; Koji se sagiba da vidi što je na nebesima i na zemlji;“ Psalam 113:5-6

„K tebi podižem oči svoje, koji živiš na nebesima!“ Psalam 123:1

„Godine koje umrije car Ozija vidjeh Gospoda gdje sjedi na prijestolu visoku i izdignutu, i skut mu ispunjavaše crkvu. Serafimi stajahu više njega, svaki ih imaše šest krila: dvjema zaklanjaše lice svoje i dvjema zaklanjaše noge svoje, a dvjema lećaše. I vikahu jedan drugome govoreći: Svet, svet, svet je Gospod nad vojskama; puna je sva zemlja slave njegove. I zadrmaše se pragovi na vratima od glasa kojim vikahu, i dom se napuni dima. I rekoh: Jaoh meni! Pogiboh, jer sam čovjek nečistijeh usana, i živim usred naroda nečistijeh usana, jer cara Gospoda nad vojskama vidjeh svojim očima.“ Isaija 6:1-5

On takođe caruje ili sedi na prestolu na Sionu, to jest u Jerusalimu:

„Ali Gospod uvijek živi; spremio je za sud prijesto svoj. On će suditi vasionome svijetu po pravdi, usudiće narodima pravo. Gospod je utočište ubogome, utočište u nevolji. U tebe se uzdaju koji znaju ime tvoje, jer ne ostavljaš onijeh koji te traže, Gospode! Pojte Gospodu koji živi na Sionu; kazujte narodu djela njegova;“ Psalam 9:7, 11

„Opomeni se, Gospode, Davida i sve smjernosti njegove, Kako se kunijaše Gospodu, i zavjetovaše Bogu Jakovljevu: „Neću ući u šator doma svojega, niti ću leći na postelju odra svojega; Neću dati sna očima svojima, ni vjeđama svojima drijema, Dok ne nađem mjesta Gospodu, stana Bogu Jakovljevu.“ Evo, čusmo da je u Jefremovoj zemlji, nađosmo ga na poljima Kirijat-jarimskim. Uđimo u stan njegov, poklonimo se podnožju nogu njegovijeh. Stani, Gospode, na počivalištu svojem, ti i kovčeg sile tvoje. Sveštenici tvoji nek se obuku u pravdu, i sveci tvoji nek se raduju. Zbog Davida sluge svojega nemoj odvratiti lica od pomazanika svojega. 3akle se Gospod Davidu u istini od koje neće odstupiti; od poroda tvojega posadiću na prijestolu tvojemu. Ako sinovi tvoji uščuvaju zavjet moj i otkrivenja moja kojima ću ih naučiti, onda će i sinovi njihovi dovijeka sjedjeti na prijestolu svom. Jer je izabrao Gospod Sion, i omilje mu živjeti na njemu. „Ovo je počivalište moje uvijek, ovdje ću se naseliti, jer mi je omiljelo.“ Psalam 132:1-14

„I kad se umnožite i narodite u zemlji, onda se, veli Gospod, neće više govoriti: Kovčeg zavjeta Gospodnjega; niti će im dolaziti na um niti će ga pominjati, niti će hoditi k njemu, niti će ga više opravljati. U to će se vrijeme Jerusalim zvati prijesto Gospodnji, i svi će se narodi sabrati u nj, k imenu Gospodnjemu u Jerusalimu, i neće više ići po misli srca svojega zloga.“ Jeremija 3:16-17

„Dvadeset pete godine robovanja našega, u početku godine, deseti dan mjeseca, četrnaeste godine otkako se uze grad, isti dan dođe nada me ruka Gospodnja i odvede me onamo. Utvarama Božjim odvede me u zemlju Izrailjevu, i postavi me na goru vrlo visoku, na kojoj bijaše s juga kao sagrađen grad.“ Jezekilj 40:1-2; 43:1-9

I uprkos činjenici da je Jahve dodelio vlast nad narodima izvesnim duhovima (posebno zlim duhovima, uključujući Satanu), Izrailj je izdvojio kao svoje sopstveno vlasništvo:

„I da ne bi podigavši oči svoje k nebu i vidjevši sunce i mjesec i zvijezde, svu vojsku nebesku, prevario se i klanjao im se i služio im; jer ih Gospod Bog tvoj dade svijem narodima pod cijelijem nebom; A vas uze Gospod i izvede vas iz peći gvozdene, iz Misira, da mu budete narod našljedni, kao što se vidi danas.“ Ponovljeni zakoni 4:19-20

„Tako li vraćate Gospodu, narode ludi i bezumni? Nije li on otac tvoj koji te je zadobio? On te je načinio i stvorio. Opomeni se negdašnjih dana, pogledajte godine svakoga vijeka; pitaj oca svojega i on će ti javiti, starije svoje i kazaće ti. Kad Višnji razdade našljedstvo narodima, kad razdijeli sinove Adamove, postavi međe narodima po broju sinova Izrailjevih. Jer je dio Gospodnji narod njegov, Jakov je uže našljedstva njegova. Nađe ga u zemlji pustoj, na mjestu strašnu gdje buči pustoš; vodi ga unaokolo, uči ga i čuva kao zjenicu oka svojega. Kao što orao izmamljuje orliće svoje, diže se nad ptićima svojim, širi krila svoja, uzima ih i nosi na krilima svojim, Tako ga Gospod vođaše, i s njim ne bješe tuđega boga;“ Ponovljeni zakoni 32:6-12

„I reče mi: Ne boj se, Danilo, jer od prvog dana, otkad si predao srce svoje da razumiješ i da potrpiš pred Bogom svojim, biše uslišene riječi tvoje, i ja dođoh tvojih riječi radi. A knez carstva Persijskog stajao je naspram mene dvadeset i jedan dan; i gle, Mihailo, jedan od prvih knezova, dođe da mi pomogne i ostavih ga ondje sa knezom carstva Persijskoga. I dođoh da ti saopštim šta će se dogoditi narodu tvome poslednjih dana, jer se viđenje (tiče) dana (koji dolaze). I dok je on govorio sa mnom, u toku riječi ovih, padoh licem svojim na zemlju potresen. I gle, kao prilika Sina Čovječijeg dotače se usana mojih; i otvorih usta svoja i govorih, i rekoh onome što je stajao ispred mene: Gospode, u pojavi Tvojoj, prevrnu se utroba moja u meni, i ne imah sile; Pa kako će moći sluga Tvoj, Gospode, govoriti sa Gospodom ovim mojim? Jer ja iznemogoh, i od sada nema u meni krjeposti, i dah zastade u meni. I dodade i dotače me se onaj sa izgledom čovječijim i ukrijepi me I reče mi: Ne boj se, mili čovječe, mir ti; budi hrabar i krjepak! I dok je on razgovarao sa mnom, ukrijepih se i rekoh: Neka govori Gospod moj, jer si me ukrijepio. I reče: Da li znaš, zašto dođoh k tebi? A sada ću se vratiti da ratujem s knezom persijskim; i dok ja budem izlazio, knez jelinski će ulaziti.“ Danilo 10:12-13, 20

To je navelo mnoge Jevreje da zaključe da je jedino Jahve vladao nad Izrailjem:

„Svakom narodu postavio je vladara, ali Izrailj je Gospodnji sopstveni deo.” Sirah 17:17

„Jer Ismailu i njegovim sinovima i njegovoj braći i Isavu Gospod nije dao da Mu pristupe, i nije ih izabrao zato što su deca Avraamova, jer ih je poznavao, nego je izabrao Izrailj da bude Njegov narod. I posvetio ga je, i sabrao ga između sve dece ljudske; jer ima mnogo naroda i mnogo plemena, i svi su Njegovi, i nad svima je postavio duhove u vlasti da ih zavode od Njega. Ali nad Izrailjem nije postavio nijednog anđela ni duha, jer je On sam njihov vladar, i On će ih čuvati i tražiti ih iz ruke Svojih anđela i Svojih duhova, i iz ruke svih Svojih sila, kako bi ih sačuvao i blagoslovio, i da oni budu Njegovi i On njihov, odsad i doveka.” Jubileji 15:30-32 (*)

Gorenavedeni pisci jasno su iz svog čitanja svetih Pisama uvideli da Jahve nije dopuštao nijednom duhovnom biću da vlada nad njegovim narodom, niti im je bilo dozvoljeno da služe i obožavaju bilo koje drugo nebesko biće osim njega.(1)

Što nas vodi do naše sledeće tačke. Prema Svetom pismu, kraljevi Izrailja sedeli su na Jahveovom zemaljskom prestolu, vladajući njegovim narodom u njegovo ime kao njegovi zemaljski predstavnici:

„A tako između svijeh sinova mojih (jer mnogo sinova dade mi Gospod) izabra Solomona, sina mojega, da sjedi na prijestolu carstva Gospodnjega nad Izrailjem.“ 1. Dnevnika 28:5

„Da je blagosloven Gospod Bog tvoj kojemu si omilio, te te posadi na prijesto svoj da caruješ umjesto Gospoda Boga svojega; jer Bog tvoj ljubi Izrailja da bi ga utvrdio dovijeka, zato im postavi tebe carem da sudiš i dijeliš pravicu.“ 2. Dnevnika 9:8

To je značilo da su izrailjski kraljevi bili viši od bilo kog drugog zemaljskog vladara, pošto ih je Jahve postavio da budu naslednici sveta i svega što je u njemu:

„Zašto se bune narodi i plemena pomišljaju zaludne stvari? Ustaju carevi zemaljski, i knezovi se skupljaju na Gospoda i na pomazanika njegova. „Raskinimo sveze njihove i zbacimo sa sebe jaram njihov.“ Onaj što živi na nebesima, smije se, Gospod im se podsmijeva. Pa im govori u gnjevu svojem i jarošću svojom zbunjuje ih: „Ja sam pomazao Cara svojega na Sionu, na svetoj gori svojoj.“ Kazaću naredbu Gospodnju; on reče meni: „Ti si Sin moj, ja te sad rodih. Išti u mene, i daću ti narode u našljedstvo, i krajeve zemaljske tebi u državu. Udarićeš ih gvozdenom palicom; razbićeš ih kao lončarski sud.“ Sad carevi, urazumite se; naučite se sudije zemaljske! Služite Gospodu sa strahom, i radujte se s trepetom. Poštujte sina da se ne razgnjevi, i vi ne izginete na putu svome; jer će se gnjev njegov brzo razgorjeti. Blago svjema koji se u nj uzdaju!“ Psalam 2:1-12

„Tada si govorio u utvari vjernima svojim, i rekao: „Poslah pomoć junaku, uzvisih izbranoga svojega iz naroda. Nađoh Davida, slugu svojega, svetim uljem svojim pomazah ga. Ruka će moja biti jednako s njim, i mišica moja krijepiće ga. Neće ga neprijatelj nadvladati, i sin bezakonja neće mu dosaditi. Potrću pred licem njegovijem neprijatelje njegove, i nenavidnike njegove poraziću. Istina je moja i milost moja s njim; i u moje ime uzvisiće se rog njegov. Pružiću na more ruku njegovu, i na rijeke desnicu njegovu. On će me zvati: Ti si otac moj, Bog moj i grad spasenja mojega. I ja ću ga učiniti prvencem, višim od careva zemaljskih. Dovijeka ću mu hraniti milost svoju, i zavjet je moj s njim vjeran. Produljiću sjeme njegovo dovijeka, i prijesto njegov kao dane nebeske.“ Psalam 89:19-29

Stoga Davidov Gospod nije mogao biti puko stvorenje, ni ljudsko ni bilo koje drugo, jer nije bilo nikoga osim Jahvea na nebu ili na zemlji ko bi bio veći od Davida i njegovih kraljevskih sinova. Prema tome, jedini način da Mesija bude Davidov Gospod jeste da je po suštini potpuno Bog.

Adonaj Jahveu s desne strane

Zapravo, isti Psalam naziva Davidovog Gospoda Adonaj i time dodatno utvrđuje da je on Bog!

„Gospod je tebi s desne strane. Pobiće u dan gnjeva svojega careve; Sudiće narodima, napuniće zemlju trupova; satrće glavu na zemlji širokoj. Iz potoka će na putu piti, i zato će podignuti glavu.“ Psalam 110:5-7

Ovde je Adonaj Onaj koji će doneti sud nad narodima i njihovim kraljevima, i koji će čak piti iz potoka! To se jasno odnosi na Davidovog Gospoda iz prvog stiha, ne samo zato što pije vodu iz potoka, što je ljudska funkcija, nego i zato što se za njega kaže da je „tebi s desne strane”. U prvom stihu to se odnosi na desnu stranu Jahvea:

„Reče Gospod Gospodu mojemu: Sjedi meni s desne strane dok položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojima.“

Tako se Mesija izričito naziva Adonaj, što je isključivo božanska titula koja se koristi za Jahvea!

Ono što ovo čini još zadivljujućim jeste da je prema Psalmima Jahve Davidov Adonaj!

„Čuvaj me, Bože, jer se u te uzdam. Rekoh Gospodu: Ti si Gospod moj, nemam dobra osim tebe.“ Psalam 16:1-2

„Vidiš, Gospode, nemoj mučati; Gospode, nemoj odstupiti od mene. Probudi se, ustani na sud moj, Bože moj i Gospode, i na parnicu moju.“ Psalam 35:22-23

Dakle, jedini način da i Jahve i Mesija budu nazvani Adonaj jeste da su obojica po suštini potpuno Bog! A jedini način da postoje dve različite božanske Ličnosti, a da Bog i dalje bude jedan, jeste da je Bog Izrailja po prirodi višeličnostan!

Još nismo završili, jer imamo još dokaza da je Davidov Gospod potpuno božanska Ličnost različita od Boga.

Mesijanski Sin Čovečji

Na svom suđenju pred prvosveštenikom Isus je pružio dodatne dokaze iz proročkih Pisama da je Davidov Gospod svemogući Bog:

„I stavši prvosveštenik na sredinu, zapita Isusa govoreći: Zar ništa ne odgovaraš što ovi protiv tebe svjedoče? A on ćutaše i ništa ne odgovaraše. Opet ga prvosveštenik zapita i reče: Jesi li ti Hristos, Sin Blagoslovenoga? A Isus reče: Ja sam taj; i vidjećete Sina Čovječijega gdje sjedi sa desne strane Sile i dolazi na oblacima nebeskim. A prvosveštenik razdrije haljine svoje, i reče: Šta nam više trebaju svjedoci? Čuste hulu na Boga. Šta vam se čini? A oni ga svi osudiše da je zaslužio smrt.“ Marko 14:60-64

Isus sebe poistovećuje sa Sinom Čovečjim koji sedi Bogu s desne strane i dolazi na oblacima nebeskim. Govoreći to, Hristos je spojio dva starozavetna odlomka: jedan iz Psalma 110:1 i sledeći, od proroka Danila:

„Posmatrao sam dok se ne postaviše prijestoli, i Starac dana ne sjede, i na njemu odijelo bijelo kao snijeg, i vlasi glave Njegove kao čista vuna, a prijesto Njegov plamen ognjeni, točkovi Njegovi oganj plamteći. Rijeka ognjena je proticala ispred Njega, tisuće tisuća su mu služile, i neizbrojno mnoštvo stajalo pred Njim; sud zasjede i knjige se otvoriše. Vidjeh tada od glasa moćnih riječi koje je onaj rog govorio, da bi ubijena zvijer i pogibe, i tijelo njeno predato na sažeženje ognjem. I ostalijem zvijerima oduze se vlast, i dužina života dade do vremena i roka. Vidjeh u noćnom viđenju i, gle, sa oblacima nebeskim kao da dolazaše Sin Čovječji i da stiže do Starca dana i pred Njega bi priveden. I dade Mu se vlast i čast i carstvo, i svi narodi i plemena i jezici da Mu služe; vlast Njegova je vlast vječna, koja neće proći, i carstvo Njegovo neće se razrušiti.“ Danilo 7:9-10, 13-14

Primetite da Danilo vidi postavljene prestole, od kojih je jedan pripadao Starome danima, a drugi očigledno Sinu Čovečjem.

Taj Sin Čovečji očigledno je potpuno božanska Ličnost koja se pojavljuje kao čovek, jer mu se obožavanje odaje kao Starome danima / Svevišnjem (tj. Bogu),

„Carstvo, pak, i vlast i veličanstvo careva koji su pod cijelim nebom dade se Svetima Višnjega, a Carstvo Njegovo je Carstvo vječno, i sve vlasti Njemu će služiti i slušati Ga.“ Danilo 7:27

A čak i jaše na oblacima poput Boga!

„U svojoj tjeskobi prizvah Gospoda, i k Bogu svojemu povikah; on ču iz dvora svojega glas moj, i vika moja dođe mu do ušiju. Zatrese se i pokoleba se zemlja, zadrmaše se i pomjeriše iz temelja gore, jer se on razljuti. Podiže se dim od gnjeva njegova, iz usta njegovijeh oganj koji proždire, i živo ugljevlje odskakaše od njega. Savi nebesa i siđe. Mrak bješe pod nogama njegovijem. Sjede na heruvima i podiže se, i poletje na krilima vjetra. Od mraka načini sebi krov, sjenicu oko sebe, od mračnijeh voda, oblaka vazdušnijeh. Od sijevanja pred njim kroz oblake njegove udari grad i živo ugljevlje. Zagrmje na nebesima Gospod, i Višnji pusti glas svoj, grad i živo ugljevlje.“ Psalam 18:6-13

„Pojte Bogu, popijevajte imenu njegovu; ravnite put onome što ide preko pustinje; Gospod mu je ime, radujte mu se. Otac je sirotama i sudija udovicama Bog u svetome stanu svom. Bog samcima daje zadrugu, sužnje izvodi na mjesta obilna, a nepokorni žive gdje je suša. Bože, kad si išao pred narodom svojim, kad si išao preko pustinje, 3emlja se tresijaše, i nebo se rastapaše od lica Božijega, i ovaj Sinaj od lica Boga, Boga Izrailjeva. Blagodatni si dažd izlivao, Bože, i kad iznemagaše dostojanje tvoje, ti si ga krijepio. Stado tvoje življaše ondje; po dobroti svojoj, Bože, ti si gotovio hranu jadnome. Gospod daje riječ; glasnika veliko je mnoštvo. Carevi nad vojskama bježe, bježe, a koja sjedi doma, dijeli plijen. Smirivši se u svojim krajevima, vi ste kao golubica kojoj su krila posrebrena, a perje joj se zlatni. Kad je Svemogući rasipao careve na ovoj zemlji, ona se blistaše kao snijeg na Selmonu. Gora je Vasanska gora Božija; gora je Vasanska gora humovita. Zašto gledate zavidljivo, gore humovite? Evo, gora na kojoj omilje Bogu živjeti, i na kojoj će Gospod živjeti dovijeka. Kola Božijih ima sila, tisuće tisuća. Među njima je Gospod, Sinaj u svetinji. Ti si izašao na visinu, doveo si roblje, primio darove za ljude, a i za one koji se protive da ovdje nastavaš, Gospode Bože! Blagosloven Gospod svaki dan! Ako nas ko pretovara, Bog nam pomaže. Ovaj Bog naš je Bog Spasitelj, u vlasti su Gospodu vrata smrtna. Gospod satire glavu neprijateljima svojim i vlasato tjeme onoga koji ostaje u bezakonju svojem. Reče Gospod: Od Vasana ću dovesti, dovešću iz dubine morske, Da ti ogrezne noga u krvi neprijateljskoj i jezik pasa tvojih da je liže. Vidješe kako ideš, Bože, kako sveto ide Bog moj, car moj. Naprijed iđahu pjevači, za njima svirači sred djevojaka s bubnjima: „Na saboru blagosiljajte Gospoda Boga, koji ste iz izvora Izrailjeva!“ Ondje mladi Venijamin, starješina njihov; knezovi Judini, vladaoci njihovi; knezovi Zavulonovi, knezovi Neftalimovi. Bog tvoj darovao ti je silu. Utvrdi, Bože, ovo što si učinio za nas! U crkvi tvojoj, u Jerusalimu, carevi će prinositi dare. Ukroti zvijer u ritu, kod volova s teocima naroda, da bi popadali pred tobom sa šipkama srebra; raspi narode koji žele bojeve. Doći će vlastela iz Misira, Etiopija će pružiti ruke svoje k Bogu. Carstva zemaljska, pojte Bogu, popijevajte Gospodu, Koji sjedi na nebesima nebesa iskonskih. Evo, grmi glasom jakim. Dajte slavu Bogu; veličanstvo je njegovo nad Izrailjem i sila njegova na oblacima.“ Psalam 68:4, 32-34 – up. 104:3

„Gle, Gospod sjedeći na oblaku laku doći će u Misir; i zatrešće se od njega idoli Misirski, i srce će se rastopiti u Misircima.“ Isaija 19:1

„Gospod je spor na gnjev i velike je moći; ali nikako ne pravda krivca; put je Gospodnji u vihoru i buri, i oblaci su prah od nogu njegovijeh.“ Naum 1:3

Stoga, tvrdeći da je Danilov Sin Čovečji koji sedi Bogu s desne strane, Isus pruža dodatni dokaz iz Starog zaveta da je Davidov Gospod zapravo Bog u telu.

Sada prelazimo na naš poslednji odeljak.

Jedinstveni Sin Božji

Pre nego što je potvrdio jedinstvo Boga i njegovo apsolutno božanstvo, Isus je već ranije u 12. glavi Marka govorio o sebi kao o Božjem ljubljenom Sinu i Nasledniku:

„I poče im govoriti u pričama: Posadi čovjek vinograd, i ogradi plotom, i iskopa pivnicu, i sagradi kulu, i dade ga vinogradarima, pa otide. I kada dođe vrijeme, posla vinogradarima slugu da primi od vinogradara roda vinogradskoga. A oni ga uhvatiše, izbiše i poslaše praznih ruku. I opet im posla drugoga slugu; i onoga napadoše kamenjem, i razbiše mu glavu, i poslaše ga osramoćena. I opet posla drugoga, i njega ubiše; i mnoge druge, jedne izbiše a druge pobiše. A on imaše još jedinoga sina svoga, voljenoga, pa im najzad posla i njega, govoreći: Postidjeće se sina mojega. A vinogradari oni rekoše među sobom: Ovo je nasljednik, hodite da ga ubijemo, i naše će biti nasljedstvo. I uhvatiše ga, i ubiše, i izbaciše ga napolje iz vinograda. Šta će, dakle, učiniti gospodar vinograda? Doći će i pogubiće vinogradare, i daće vinograd drugima. Zar niste čitali u Pismu ovo: Kamen koji odbaciše zidari, on postade glava od ugla; To bi od Gospoda i divno je u očima našim. I tražahu da ga uhvate, ali se pobojaše naroda; jer razumješe da za njih govori priču; i ostavivši ga otidoše.“ Marko 12:1-12

Sluge u priči trebalo bi da budu Božji proroci, prema Starom zavetu:

„Otkad iziđoše oci vaši iz zemlje Misirske do danas, slah k vama sve sluge svoje proroke svaki dan zarana i bez prestanka. Ali ne poslušaše me, niti uha svojega prignuše, nego bijahu tvrdovrati i činiše gore nego oci njihovi.“ Jeremija 7:25-26

„Reci im, dakle: Ovako veli Gospod: Ako me ne poslušate da hodite u mom zakonu koji sam stavio pred vas, Da slušate riječi sluga mojih proroka, koje vam šaljem, koje slah zarana jednako, ali ih ne poslušaste, Učiniću s domom ovijem kao sa Silomom, i grad ovaj daću u prokletstvo svijem narodima na zemlji.“ Jeremija 26:4-6 – up. 44:4

Tvrdeći da je Vlasnikov ljubljeni Sin, Isus se razlikuje od proroka jer nije sluga poput njih. To pokazuje da je zaista verovao da je veći od Božjih nadahnutih proroka, i stoga više od proroka!

Njegova veličina dalje se vidi u činjenici da je on Božji Naslednik, što znači da sve što Otac poseduje pripada podjednako i njemu! Prema tome, pošto Bog poseduje sve u stvorenju, to ukazuje da čitavo stvorenje podjednako pripada Sinu. Štaviše, pošto Bog poseduje proroke, Isus mora da ih poseduje takođe i stoga ima veći autoritet i čast od njih!

Nadahnuti pisac Poslanice Jevrejima to divno objašnjava:

„Bog koji je iz davnine mnogo puta i raznim načinima govorio ocima preko Proroka, U ove posljednje dane govorio je nama preko Sina, kojega postavi nasljednikom svega, kroz kojega je i vijekove stvorio; On koji je sjaj slave i obličje bića Njegovoga i koji drži sve moćnom riječju svojom, pošto sam izvrši očišćenje grijehova naših, sjede sa desne strane Veličanstva na visinama,“ Jevrejima 1:1-3

„Zato, braćo sveta, zajedničari zvanja nebeskoga, poznajte Poslanika i Prvosveštenika vjere naše koju ispovjedamo, Isusa Hrista, Koji je vjeran Onome koji ga je postavio, kao i Mojsej u svemu domu njegovu, Jer se ovaj udostoji veće slave nego Mojsej, kao što veću čast od doma ima onaj koji ga je sagradio. Jer je svaki dom sazidan od nekoga, a onaj koji je sve sazdao jeste Bog. Mojsej pak bješe vjeran u svemu domu njegovu kao sluga, za svjedočanstvo onoga što je imalo da se kaže, Dok je Hristos kao Sin nad domom njegovim; a njegov dom smo mi ako smjelo pouzdanje i nadu kojom se hvalimo do kraja nepokolebivo održimo.“ Jevrejima 3:1-6

Zaključne napomene

Videli smo iz našeg razmatranja Marka 12:28-34, kako u neposrednom kontekstu te glave tako i u širem kontekstu Svetog pisma u celini, da je jedan Gospod kojeg su Izrailjci obožavali višeličnostan.

Otkrili smo da, iako je Isus u potpunosti potvrdio i prihvatio Šemu iz Ponovljenih zakona 6:4, on to ispovedanje nije tumačio na unitarijanski način, kao što to čine rabinski Jevreji i muslimani. Umesto toga, Isus je nastavio da dokazuje iz samih starozavetnih spisa da je jedan Gospod Bog Izrailja višeličnostan i da je Mesija uključen u božanski identitet jednog Boga Izrailja. To je učinio nazivajući sebe Davidovim Gospodom i Božjim ljubljenim Sinom i Naslednikom, razlikujući se time od proroka koji su tek Božje sluge.

Štaviše, citirajući Stari zavet da bi dokazao božansku prirodu Mesije, Isus je dokazao da hebrejska Pisma odlučno poriču da je Bog po prirodi jednoličan. Njegovo pozivanje na sveta Pisma Jevreja da bi utvrdio da je Mesija potpuno božanska Ličnost različita od Boga konačno dokazuje da nadahnuti proroci NISU bili unitarijanci. Isusovo tumačenje pokazuje da su, mnogo pre nego što je on postao telo, proroci već posvedočili Božjem narodu da postoji više od jedne potpuno božanske Ličnosti i da je Mesija Bog koji postaje ljudsko biće da bi vladao na Davidovom prestolu doveka kao njegov potomak!

Amin! Dođi, Gospode Isuse, dođi! Ti si mesijanski Sin Čovečji i Davidov vaskrsli Gospod koji vlada doveka i kojeg će obožavati sve stvorenje! Volimo te i obožavamo te u sve vekove vekova, o večni i ljubljeni Sine Božji i besmrtni Care slave! Amin.

Povezani članci

http://answering-islam.org/Shamoun/q_mk_12_29.htm
http://answering-islam.org/Shamoun/psalm110_1.htm
http://answering-islam.org/Shamoun/luke_preexistence.htm
http://answering-islam.org/authors/shamoun/messiah_lxx.html
http://answering-islam.org/authors/shamoun/messiah_sonofman.html

Napomene

(1) Prethodno nam pomaže da bolje razumemo značenje sledećih stihova:

„Nego da ti objavim zapisano u Pismu istinitom, i nema nijednog ko bi izdržao sa mnom u svemu ovom, osim Mihaila, kneza vašega.“ Danilo 10:21

„A u to će se vrijeme podignuti Mihailo, veliki knez, koji će se zauzeti za sinove naroda Tvoga; i biće vrijeme žalosti, žalosti kakve nije bilo od nastanka naroda na zemlji do tog vremena. I u to će se vrijeme spasiti Tvoj narod, svaki koji se nađe zapisan u knjizi.“ Danilo 12:1

U svetlu onoga što smo upravo pročitali, Mihailo ne može biti vladar Izrailja kojem oni služe i kojeg obožavaju, nego je on anđeoski knez kojeg je Bog postavio da čuva narod i da se bori protiv njihovih neprijatelja. Drugim rečima, Mihailo je anđeosko biće koje ima zapovedništvo nad drugim duhovnim bićima koja mu služe, ali ne i nad Izrailjem, jer je poslat da služi zajednici saveza štiteći je.

To znači da Mihailo ne može biti Davidov Gospod, jer prvi nije vladao nad drugim, niti je David služio anđelu, nego obrnuto.

Novozavetni spisi preuzimaju ovu temu, jer nadahnuta hrišćanska grčka Pisma kažu da su anđeli Božje sluge stvorene da služe i Bogu i njegovim izabranima:

„A za anđele govori: Koji čini anđele svoje duhovima i sluge svoje plamenom ognjenim. Za Sina pak: Prijesto je tvoj, Bože, vavijek vijeka; žezal pravičnosti je žezal Carstva tvojega. Zavolio si pravdu i omrzao bezakonje; zbog toga te pomaza, Bože, Bog tvoj uljem radosti više nego drugove tvoje. I opet: Ti, Gospode, u početku osnova zemlju, i nebesa su djelo ruku tvojih; Oni će proći, a ti ostaješ, i sve će ostarjeti kao odijelo, I savićeš ih kao haljinu, i izmjeniće se, a ti si uvijek isti, i godine tvoje neće minuti. A kome od anđela ikad reče: Sjedi meni sa desne strane dok položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim? Nisu li svi oni duhovi za služenje, koji se šalju da služe onima koji će naslijediti spasenje?“ Jevrejima 1:7-9, 13-14

To objašnjava zašto je anđeo u Otkrivenju, kojeg su i Bog i Hristos poslali da govori s Jovanom, odbio da bude obožavan, izjavljujući da je saslužitelj s prorocima:

„I reče mi: Ove su riječi vjerne i istinite, i Gospod Bog svetih proroka posla anđela svojega da pokaže slugama svojim šta će biti uskoro. I evo, dolazim uskoro. Blažen je koji drži riječi proroštva knjige ove. I ja, Jovan, čuh i vidjeh ovo. I kada čuh i vidjeh, klanjajući se padoh pred noge anđela koji mi ovo pokaza. I reče mi: Pazi, nemoj! I ja sam sluga kao i ti i kao braća tvoja proroci i oni koji drže riječi knjige ove. Bogu se pokloni.“ Otkrivenje 22:6-9

Stoga je iz celokupnog učenja Svetog pisma jasno da je jedino Biće koje je moglo biti više po statusu i položaju od Davida bio sam Jahve. Prema tome, ni duhovno stvorenje ni puki ljudski vladar nikada nisu mogli biti Davidov Gospod.