Sin čovečji kao Sin Davidov

Ispitivanje starozavetnih dokaza za
mesijanski identitet Danilove nebeske Ličnosti

Negde u šestom veku pre Hrista prorok Danilo primio je viđenja o budućim događajima, i u jednom od tih viđenja video je nebesko Biće u liku čoveka koje dolazi da vlada zauvek i koje predstavlja svete Božije što će takođe imati udela u toj vlasti:

„Vidjeh u noćnom viđenju i, gle, sa oblacima nebeskim kao da dolazaše Sin Čovječji i da stiže do Starca dana i pred Njega bi priveden. I dade Mu se vlast i čast i carstvo, i svi narodi i plemena i jezici da Mu služe; vlast Njegova je vlast vječna, koja neće proći, i carstvo Njegovo neće se razrušiti.“ Danilo 7:13-14

Ono što ovo natprirodno otkrivenje čini toliko zapanjujućim jeste to što je ovo biće, čiji je izgled bio izgled čoveka, u ljudskom obliku, lično različito od Boga (ovde prikazanog kao Starac danima), a ipak je potpuno božansko Biće.

Zapazimo tačke sličnosti između ovog Sina čovečjeg i Jahvea Boga. Prema jevrejskom Svetom pismu, Jahve se obožava i vlada nad celokupnim stvorenjem zauvek,

„I primiće carstvo Sveti Višnjega, i držaće ga u vijek vjekova. Tada zatražih tačno (objašnjenje) o četvrtoj zvijeri, jer bješe drugačija od svake zvijeri, izuzetno strašna: zubi njeni gvozdeni i nokti njeni mjedeni, jela je i satirala, a ostatak nogama svojim gazila; I o deset rogova njenih, deset koji su na glavi njenoj, i o drugom koji izraste i odbaci tri od onih prvih; rog onaj što imaše oči i usta koja govore velike (stvari), i izgled njegov bješe veći od ostalih. Vidjeh, a to rog onaj vođaše rat sa svetima i nadvlada ih, Sve dok ne dođe Starac dana i sud dade Svetima Višnjega, i dođe vrijeme i carstvo zauzeše Sveti. I reče: Zvijer četvrta, carstvo je četvrto na zemlji, koje će prevazići sva carstva i pojesti svu zemlju i pogaziti je i satrti. I deset rogova njenih, deset careva će ustati, i poslije njih ustaće drugi koji će prevazići zlima sve prije njega, i tri cara će poniziti. I riječi protiv Višnjega će govoriti i Svete Višnjega ugnjetavati; i naučiće da promijeni vremena i zakone, i daće se u ruku njegovu do vremena i vremena i poluvremena. Potom će sud zasjedati i oduzeće mu vlast da uništava i pogubljava do kraja. Carstvo, pak, i vlast i veličanstvo careva koji su pod cijelim nebom dade se Svetima Višnjega, a Carstvo Njegovo je Carstvo vječno, i sve vlasti Njemu će služiti i slušati Ga.“ Danilo 7:18, 22, 27

„Raduj se mnogo, kćeri Sionska, podvikuj, kćeri Jerusalimska; evo, Car tvoj ide k tebi, pravedan je i spasava, krotak i jaše na magarcu, i na magaretu, mladetu magaričinu. Jer ću istrijebiti iz Jefrema kola i iz Jerusalima konje; i istrijebiće se luk ubojiti; i on će kazivati mir narodima, i vlast će mu biti od mora do mora i od rijeke do krajeva zemaljskih. A ti, za krv zavjeta tvojega pustih sužnje tvoje iz jame, gdje nema vode. Vratite se ka gradu, sužnji, koji se nadate, još ti i danas javljam da ću ti platiti dvojinom. Jer zapeh sebi Judu kao luk i napunih Jefrema, i podigoh sinove tvoje, Sione, na sinove tvoje, Javane, i učinih te da si kao mač junački. I Gospod će se pokazati nad njima, i strijela će njegova izaći kao munja, i Gospod će Gospod zatrubiti u trubu i poći će s vihorima južnijem. Gospod nad vojskama zaklanjaće ih, i oni će jesti pogazivši kamenje iz praćke, i piće podvikujući kao od vina, i biće puni kao čaša, kao uglovi od oltara. I Gospod Bog njihov izbaviće ih u taj dan kao stado svojega naroda, jer će se kamenje u vijencu podignuti u zemlji njegovoj.“ Zaharija 9:9-11, 14-16

Konačno:

„I Gospod će biti Car nad svom zemljom, u onaj dan biće Gospod jedan i ime njegovo jedno. I sva će se zemlja pretvoriti u ravnicu od Gavaje do Rimona s juga Jerusalimu, koji će se podignuti i naseliti na svom mjestu od vrata Venijaminovijeh do mjesta gdje su prva vrata, do vrata na uglu, i od kule Ananeilove do tijeska careva. I oni će nastavati u njemu, i neće više biti prokletstva, i Jerusalim će stajati bez straha. A ovo će biti zlo kojim će Gospod udariti sve narode koji bi vojevali na Jerusalim: tijelo će svakom posahnuti dok još stoji na nogu, i oči će svakom posahnuti u rupama svojim, i jezik će svakom posahnuti u ustima. I u to će vrijeme biti velika smetnja među njima od Gospoda, i hvataće jedan drugoga za ruku, i ruka će se jednoga podignuti na ruku drugoga. A i Juda će vojevati na Jerusalim, i blago svijeh naroda unaokolo sabraće se, zlato i srebro i odijelo vrlo mnogo. I zlo kao to zlo snaći će konje, mazge, kamile i magarce i svu stoku koja bude u tom okolu. I ko god ostane od svijeh naroda koji dođu na Jerusalim, svak će dolaziti od godine do godine da se pokloni Caru Gospodu nad vojskama i da praznuje praznik sjenica. I ako koji od plemena zemaljskih ne bi došli u Jerusalim da se poklone Caru Gospodu nad vojskama, na njih neće biti dažda;“ Zaharija 14:9, 16-17

Jahve je takođe Onaj koji jaše na oblacima:

„Pojte Bogu, popijevajte imenu njegovu; ravnite put onome što ide preko pustinje; Gospod mu je ime, radujte mu se.“ Psalam 68:4

„Blagosiljaj, dušo moja, Gospoda! Gospode, Bože moj, velik si veoma, obukao si se u veličanstvo i krasotu. Obukao si svjetlost kao haljinu, razapeo nebo kao šator. Vodom si pokrio dvorove svoje, oblake načinio si da su ti kola, ideš na krilima vjetra.“ Psalam 104:1-3

„Breme Misiru. Gle, Gospod sjedeći na oblaku laku doći će u Misir; i zatrešće se od njega idoli Misirski, i srce će se rastopiti u Misircima.“ Isaija 19:1

Dakle, Danilov Sin čovečji jaše na oblacima kao Jahve, vlada nad celokupnim stvorenjem zauvek kao Jahve, i obožavaju ga svi narodi kao Jahvea!

Rano jevrejsko i hrišćansko tumačenje Danilovog Sina čovečjeg

Od samog početka Danilov Sin čovečji poistovećivan je sa Mesijom. Zapravo, to je tradicionalno pravoverno tumačenje, koje je većina i Jevreja i hrišćana zastupala tokom više od hiljadu sedamsto godina, kao što priznaju čak i poznati kritički liberalni biblisti i komentatori:

“IV. Tradicionalna tumačenja. Najranija tumačenja i prerade izraza ‘neko kao ljudsko biće’, kako jevrejska tako i hrišćanska, pretpostavljaju da se taj izraz odnosi na pojedinca, a ne da je simbol nekog kolektivnog entiteta.263 U Enohovim pričama (1En 46:1), belokosog ‘glavu danima’ prati neko ‘čije je lice imalo izgled čoveka, a lice mu [beše] puno milosti, kao u jednog od svetih anđela’. On se izričito naziva ‘mesijom’, odnosno pomazanikom, u 48:10; 52:4, a ‘ime mu je bilo imenovano’ pre stvaranja (48:3). U 4. Jezdrinoj 13 čovek koji izlazi iz mora i leti sa nebeskim oblacima takođe je mesijanska figura, ali je, poput ‘onog Sina čovečjeg’ u Pričama, preegzistentna, natprirodna figura (13:26; ‘Ovo je onaj koga je Svevišnji čuvao mnoge vekove’). Mesijansko tumačenje preovlađuje u rabinskoj literaturi264 i ostaje većinsko mišljenje među srednjovekovnim jevrejskim komentatorima. Tradicija nije sasvim jednoobrazna. U pojedinim krugovima dve figure u Danilu 7:9-14 shvatane su kao dva ispoljavanja Boga, očigledno kao reakcija na jeretičko gledište da one predstavljaju dve sile na nebu. Kolektivno tumačenje nije jasno posvedočeno u jevrejskim krugovima sve do srednjeg veka… Ukratko, tradicionalna tumačenja izraza ‘neko kao ljudsko biće’ u prvom milenijumu ubedljivo idu u prilog shvatanju ove figure kao pojedinca, a ne kao kolektivnog simbola. Najuobičajenije poistovećenje bilo je sa mesijom, ali u najranijim preradama viđenja (Priče, 4. Jezdrina, jevanđelja) dotična figura imala je izrazito natprirodan karakter.” (Hermeneia – A Critical and Historical Commentary on the Bible, A Commentary on the Book of Daniel, Džon Dž. Kolins, sa esejom „The Influence of Daniel on the New Testament“ Adele Jarbro Kolins, priredio Frank Mur Kros [Fortress Press, Minneapolis 1993], str. 306-308; podvlačenje naše)

A fusnote navode:

263… Montgomeri (320), koji zastupa kolektivno tumačenje, ipak piše: “Mora se priznati da je najranije tumačenje ‘Sina čovečjeg’ mesijansko.” Vidi takođe Vermes, Jesus the Jew, 170-172; i spisak odlomaka kod H. L. Štraka i P. Bilerbeka, Kommentar zum Neuen Testament aus Talmud und Midrasch (Minhen: Beck, 1922) 1.486.

264. Nesporni primeri uključuju b. Sanh. 98a; Num. Rab. 13:14; ‘Aggadat Ber’esit 14:3; 23:1 (Kejsi, Son of Man, 80). To je verovatno podrazumevano u Akivinom objašnjenju množine “prestola” kao jednog za Boga i jednog za Davida, što smo napomenuli kod 9. stiha, gore (tako npr. Montgomeri, 321). Kejsi (Son of Man, 87) ističe da to nije nužan zaključak u Akivinom slučaju, ali njegovi argumenti ne umanjuju verovatnoću toga… (Str. 306-307; podvlačenje naše)

Kolins na drugom mestu piše:

“Shema o četiri kraljevstva ponovo se uzima u Danilu 7, sa mnogo većom eshatološkom hitnošću, u odlomku koji će odigrati istaknutu ulogu u kasnijem mesijanskom očekivanju. To je Danilovo čuveno viđenje ‘nekoga kao sina čovečjeg’ koji dolazi na oblacima (Danilo 7:13). Tokom najvećeg dela jevrejske i hrišćanske istorije ova figura je tumačena kao mesija… najranije prerade ovog viđenja, u Enohovim Pričama i u 4. Jezdrinoj 13, koriste mesijanski jezik u vezi sa figurom ‘Sina čovečjeg’, iako je on transcendentna figura, a ne zemaljski kralj. Za rabina Akivu se kaže da je množinu ‘prestoli’ u Danilu 7:9 objasnio kao ‘jedan za Njega, a jedan za Davida’. Mesijansko tumačenje ostalo je standardno i u jevrejskoj i u hrišćanskoj tradiciji sve do prosvetiteljstva, ali se u novije vreme retko brani. Nesumnjivo, u viđenju postoje elementi koji se otvaraju mesijanskom tumačenju i koji su pružili osnovu za tradicionalno razumevanje…” (Kolins, The Scepter and the Star—The Messiahs of the Dead Sea Scrolls and Other Ancient Literature [Doubleday: 1995], Poglavlje 2. The Fallen Booth of David: Messianism And The Hebrew Bible, str. 36; podvlačenje naše)

Konzervativni biblista Stiven R. Miler se slaže:

“Treće, samo se jedna ličnost može ispravno poistovetiti sa ‘sinom čovečjim’, a to je Isus Hristos, kao što su potvrdili novozavetni apostoli i sam Hristos. Montgomeri priznaje da je mesijansko gledište ‘najstarije i, u dosadašnjoj jevrejskoj i hrišćanskoj egzegezi, preovlađujuće mišljenje’. Na primer, pre više od hiljadu petsto godina Jeronim je zastupao ovo gledište. Slotki napominje da je rabinska egzegeza ovu ličnost tumačila kao Mesiju, a Džefri ističe da je Talmud (Sanhedrin 98a) prihvatio ovo tumačenje.

“Iako Hartman izjavljuje da ova figura nema ‘nikakvo mesijansko značenje’, A. Bencen tvrdi da jevanđelja, Dela apostolska, Otkrivenje, 1. Enohova i 4. Jezdrina 13 nisu svi mogli grešiti kada su u Danilu 7 videli mesijanskog pojedinca. Na primer, Jovan 12:34 kaže: ‘Narod mu odgovori: „Mi smo čuli iz Zakona da Hristos [Mesija] ostaje doveka, pa kako ti kažeš da Sin čovečji treba da bude podignut?“’ U ovom odlomku izrazi ‘Hristos’ [Mesija] i ‘Sin čovečji’ koriste se naizmenično. Iz toga se može zaključiti da su ljudi Isusovog vremena već bili došli do toga da Danilovog ‘Sina čovečjeg’ poistovete sa Mesijom.” (Stephen R. Miller, The New American Commentary An Exegetical and Theological Exposition of Holy Scripture – Daniel [Broadman & Holman Publishers, 1994], tom 18, Daniel, str. 209; podvlačenje naše)

Pitanja koja su pred nama su sledeća: šta je navelo Jevreje da veruju da je Danilov Sin čovečji zapravo Mesija? Zašto bi mislili da je ta nebeska ličnost Pomazanik koji dolazi da ispuni Božija obećanja kralju Davidu? I još važnije — da li su bili u pravu?

Pažljiva analiza jevrejske Biblije daje odgovore.

Starozavetni dokazi za mesijansko tumačenje Danila 7:13-14

Jevreji su iz svetog i nadahnutog Svetog pisma znali da je Bog dao čovečanstvu vlast nad svojim fizičkim stvorenjem. Sledeći psalam govori o toj naklonosti i blagoslovu koje je Bog dao čoveku uopšte:

„Kad pogledam nebesa tvoja, djelo prsta tvojih, mjesec i zvijezde, koje si ti postavio; Šta je čovjek, te ga se opominješ, ili Sin čovječji, te ga polaziš? Učinio si ga malo manjega od anđela, slavom i čašću vjenčao si ga; Postavio si ga gospodarom nad djelima ruku svojih, sve si metnuo pod noge njegove, Ovce i volove sve, i divlje zvjerinje, Ptice nebeske i ribe morske, što god ide morskim putovima.“ Psalam 8:3-8

U ovom psalmu reči čovek i sin čovečji jednostavno su dva načina govora o čovečanstvu, izrazi koji se često koriste naizmenično da označe čovečanstvo uopšte ili određenu ljudsku osobu. Psalmista se priseća izveštaja o stvaranju iz Postanja, gde je Bog dao muškarcu i ženi vlast da vladaju zemljom i svim njegovim stvorenjima:

„Potom reče Bog: Da načinimo čovjeka po svojemu obličju, kao što smo mi, koji će biti gospodar od riba morskih i od ptica nebeskih i od stoke i od cijele zemlje i od svijeh životinja što se miču po zemlji. I stvori Bog čovjeka po obličju svojemu, po obličju Božijemu stvori ga; muško i žensko stvori ih. I blagoslovi ih Bog, i reče im Bog: Rađajte se i množite se, i napunite zemlju, i vladajte njom, i budite gospodari od riba morskih i od ptica nebeskih i od svega zverinja što se miče po zemlji.“ Postanje 1:26-28

Ovi odlomci u suštini pokazuju da je Bog postavio sina čovečjeg, tj. čovečanstvo uopšte, da vlada nad njegovim stvorenjem. To obećanje je zatim preneto na kraljeve Izrailja, posebno na Davida i njegove potomke. Bog je izabrao Davida i njegovo seme da predstavljaju čovečanstvo u vladanju zemljom.

„Zašto se bune narodi i plemena pomišljaju zaludne stvari? Ustaju carevi zemaljski, i knezovi se skupljaju na Gospoda i na pomazanika njegova. „Raskinimo sveze njihove i zbacimo sa sebe jaram njihov.“ Onaj što živi na nebesima, smije se, Gospod im se podsmijeva. Pa im govori u gnjevu svojem i jarošću svojom zbunjuje ih: „Ja sam pomazao Cara svojega na Sionu, na svetoj gori svojoj.“ Kazaću naredbu Gospodnju; on reče meni: „Ti si Sin moj, ja te sad rodih. Išti u mene, i daću ti narode u našljedstvo, i krajeve zemaljske tebi u državu. Udarićeš ih gvozdenom palicom; razbićeš ih kao lončarski sud.“ Sad carevi, urazumite se; naučite se sudije zemaljske! Služite Gospodu sa strahom, i radujte se s trepetom. Poštujte sina da se ne razgnjevi, i vi ne izginete na putu svome; jer će se gnjev njegov brzo razgorjeti. Blago svjema koji se u nj uzdaju!“ Psalam 2:1-12

„Bože, daj caru sud svoj, i pravdu svoju sinu carevu: On će suditi narodu tvojemu po pravdi, i nevoljnicima tvojim po pravici. Rodiće narodu gore mirom, i humovi pravdom. On će suditi nevoljnima u narodu, pomoći će sinovima ništega, i nasilnika će oboriti, Bojaće se tebe dok je sunca i mjeseca, od koljena do koljena. Sići će kao dažd na pokošenu livadu, kao kaplje koje porašaju zemlju. Procvjetaće u dane njegove pravednik i svuda mir dokle teče mjeseca. Vladaće od mora do mora, i od rijeke do krajeva zemaljskih. Pred njim će popadati divljaci, i neprijatelji njegovi prah će lizati. Carevi tarsiski i ostrvljani donijeće dare, carevi šavski i savski daće danak. Klanjaće mu se svi carevi, svi narodi biće mu pokorni. Jer će izbaviti ubogoga koji cvili, i nevoljnoga koji nema pomoćnika. Biće milostiv ništemu i ubogom, i duše će jadnima spasti. Od prijevare i nasilja iskupiće duše njihove, i skupa će biti krv njihova pred očima njegovima. Oni će dobro živjeti, i donijeće mu zlato iz Šave; i svagda će se moliti za njega, i svaki će ga dan blagosiljati. Biće pšenice na zemlji izobila; po vrhovima gorskim lelujaće se klasje njezino kao livanska šuma, i po gradovima cvjetaće ljudi kao trava na zemlji. Ime će njegovo biti uvijek; dokle teče sunca, ime će njegovo rasti. Blagosloviće se u njemu, svi će ga narodi zvati blaženim.“ Psalam 72:1, 5, 8-11, 17

Konačno:

„Tada si govorio u utvari vjernima svojim, i rekao: „Poslah pomoć junaku, uzvisih izbranoga svojega iz naroda. Nađoh Davida, slugu svojega, svetim uljem svojim pomazah ga. Ruka će moja biti jednako s njim, i mišica moja krijepiće ga. Neće ga neprijatelj nadvladati, i sin bezakonja neće mu dosaditi. Potrću pred licem njegovijem neprijatelje njegove, i nenavidnike njegove poraziću. Istina je moja i milost moja s njim; i u moje ime uzvisiće se rog njegov. Pružiću na more ruku njegovu, i na rijeke desnicu njegovu. On će me zvati: Ti si otac moj, Bog moj i grad spasenja mojega. I ja ću ga učiniti prvencem, višim od careva zemaljskih. Dovijeka ću mu hraniti milost svoju, i zavjet je moj s njim vjeran. Produljiću sjeme njegovo dovijeka, i prijesto njegov kao dane nebeske. Ako sinovi njegovi ostave zakon moj, i ne uzidu u zapovijestima mojim; Ako pogaze uredbe moje, i zapovijesti mojih ne sačuvaju, Onda ću ih pokarati prutom za nepokornost, i ranama za bezakonje njihovo; Ali milosti svoje neću uzeti od njega, niti ću prevrnuti istinom svojom; Neću pogaziti zavjeta svojega, i što je izašlo iz usta mojih neću poreći. Jednom se zakleh svetošću svojom; zar da slažem Davidu? Sjeme će njegovo trajati dovijeka, i prijesto njegov kao sunce preda mnom; On će stajati uvijek kao mjesec i vjerni svjedok u oblacima.““ Psalam 89:19-37

Zapazimo da davidovski kralj, veoma slično Sinu čovečjem kod Danila, ne samo da vlada svim narodima zauvek, nego i prima poklonjenje, odnosno počast.

Zapravo, kralj Izrailja koga Bog čini snažnim na drugom mestu se naziva sinom čovečjim:

„Neka bude ruka tvoja nad čovjekom desnice tvoje, nad sinom čovječijim kojega si utvrdio sebi!“ Psalam 80:17

Kasnije u Psalmima čovek Božije desnice poistovećuje se sa Gospodom samog Davida, koji sedi ustoličen pored Jahvea:

„Reče Gospod Gospodu mojemu: Sjedi meni s desne strane dok položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojima. Skiptar sile daje ti Gospod sa Siona: vladaj sred neprijatelja svojih. U dan rata tvojega narod je tvoj gotov u svetoj krasoti. Kao rosa zori iz utrobe, takva je u tebe mladost tvoja. Gospod se zakleo, i neće se pokajati: Ti si sveštenik dovijeka po redu Melhisedekovu. Gospod je tebi s desne strane. Pobiće u dan gnjeva svojega careve; Sudiće narodima, napuniće zemlju trupova; satrće glavu na zemlji širokoj. Iz potoka će na putu piti, i zato će podignuti glavu.“ Psalam 110:1-7

Ovde vidimo dalju aluziju na 8. psalam, naročito na deo gde se kaže da je Bog stavio sve pod noge čoveka/sina čovečjeg,

„Postavio si ga gospodarom nad djelima ruku svojih, sve si metnuo pod noge njegove,“ Psalam 8:6

To potvrđuje činjenicu da se vlast koju je Bog dao čovečanstvu sada ostvaruje i da će se ispuniti u vladavini davidovskog kralja, tačnije Mesije.

Štaviše, jevrejska Biblija svedoči da će nad Božijim narodom vladati samo jedan kralj, a to je davidovski kralj:

„I kad ti reku sinovi tvoga naroda govoreći: Hoćeš li nam kazati šta ti je to? Reci im: Ovako veli Gospod Gospod: Evo, ja ću uzeti drvo Josifovo, što je u Jefremovoj ruci, i plemena Izrailjevijeh, drugova njegovijeh, i sastaviću ga s drvetom Judinijem, i načiniću od njih jedno drvo, i biće jedno u mojoj ruci. I drveta na kojima napišeš, neka ti budu u ruci pred njima. I reci im: Ovako veli Gospod Gospod: Evo, ja ću uzeti sinove Izrailjeve iz naroda u koje otidoše, i sabraću ih odsvuda, i dovešću ih u zemlju njihovu. I načiniću od njih jedan narod u zemlji, na gorama Izrailjevijem, jedan će car biti svjema njima, niti će više biti dva naroda, niti će više biti razdijeljeni u dva carstva. I neće se više skvrniti gadnijem bogovima svojim ni gnusobama svojim, niti kakvijem prijestupima svojim, i izbaviću ih iz svijeh stanova njihovijeh u kojima griješiše, i očistiću ih, i oni će mi biti narod i ja ću im biti Bog. I sluga moj David biće im car, i svi će imati jednoga pastira, i hodiće po mojim zakonima, i uredbe će moje držati i izvršivati. I sjedjeće u zemlji koju dadoh slugi svojemu Jakovu, u kojoj sjedješe oci vaši; u njoj će sjedjeti oni i sinovi njihovi i sinovi sinova njihovijeh dovijeka, i David, sluga moj, biće im knez dovijeka. I učiniću s njima zavjet mirni, biće vječan zavjet s njima, i utvrdiću ih i umnožiću ih, i namjestiću svetinju svoju usred njih navijek. I šator će moj biti kod njih, i ja ću im biti Bog i oni će mi biti narod. I narod će poznati da sam ja Gospod koji posvećujem Izrailja, kad svetinja moja bude usred njih dovijeka.“ Jezekilj 37:18-28

U svetlu ovakvih odlomaka nije teško uvideti zašto su Jevreji Danila 7:13-14 tumačili mesijanski. Iz svog čitanja jevrejske Biblije znali su da je Bog obećao Davidu da će jedan od njegovih naslednika vladati zauvek — potomak koji će biti čovek što sedi Bogu zdesna, sin čovečji koga će Bog osnažiti. Jevreji su morali zaključiti da, ako Bog određuje da Sin čovečji koga je Danilo video vlada zauvek, a da pritom ostane veran svom obećanju Davidu, onda to nebesko božansko Biće mora biti Mesija, Sin Davidov.

Božanstvo Mesije u jevrejskom Svetom pismu

Ipak, ovo objašnjenje podrazumevalo bi da je Mesija preegzistentna božanska Ličnost koja dolazi da se rodi kao ljudsko biće kako bi postala Davidov potomak. To bi takođe značilo da ne treba da se iznenadimo kada otkrijemo određene starozavetne odlomke u kojima se za Mesiju kaže da je Bog, odnosno potpuno božanska Ličnost.

I gle, upravo to su nadahnuti Jahveovi proroci učili o Davidovom kraljevskom Sinu!

Prema proroku Isaiji, Davidov potomak jeste Silni Bog i Otac večnosti, koji će se roditi da vlada zauvek:

„Jer nam se rodi dijete, sin nam se dade, kojemu je vlast na ramenu, i ime će mu biti: Divni, Savjetnik, Bog silni, Otac vječni, Knez mirni. Bez kraja će rasti vlast i mir na prijestolu Davidovu i u carstvu njegovu da se uredi i utvrdi sudom i pravdom odsada dovijeka. To će učiniti revnost Gospoda nad vojskama.“ Isaija 9:6-7

Ovo dete se dalje naziva korenom Jesejevim, oca Davidovog, i Jahveovim Slugom koji će biti veoma uzvišen i uzdignut nakon što prinese svoj život kao žrtvu za grehe:

„Ali će izaći Šibljika iz stabla Jesejeva, i Izdanak iz korijena njegova izniknuće. I na njemu će počivati duh Gospodnji, duh mudrosti i razuma, duh savjeta i sile, duh znanja i straha Gospodnjega. I mirisanje će mu biti u strahu Gospodnjem, a neće suditi po viđenju svojih očiju, niti će po čuvenju svojih ušiju karati. Nego će po pravdi suditi siromasima i po pravici karati krotke u zemlji, i udariće zemlju prutom usta svojih, i dahom usana svojih ubiće bezbožnika. I pravda će mu biti pojas po bedrima, i istina pojas po bocima. I vuk će boraviti s jagnjetom, i ris će ležati s jaretom, tele i lavić i ugojeno živinče biće zajedno, i malo dijete vodiće ih. I krava i medvjedica zajedno će pasti, mlad njihova ležaće zajedno, i lav će jesti slamu kao vo. I dijete koje sisa igraće se nad rupom aspidinom, i dijete odbijeno od sise zavlačiće ruku svoju u rupu zmije vasilinske. Neće uditi ni potirati na svoj svetoj gori mojoj, jer će zemlja biti puna poznanja Gospodnjega kao more vode što je puno. I u to će vrijeme za korijen Jesejev, koji će biti zastava narodima, raspitivati narodi, i počivalište njegovo biće slavno.“ Isaija 11:1-4, 10

„Gle, sluga će moj biti srećan, podignuće se i uzvisiće se i proslaviće se. Kako se mnogi začudiše tebi što bijaše nagrđen u licu mimo svakoga čovjeka, i u stasu mimo sinove čovječije, Tako će opet udiviti mnoge narode, carevi će pred njim zatisnuti usta svoja, jer će vidjeti što im nije kazivano i razumjeće što nijesu slušali.“ Isaija 52:13-15

„Ko vjerova propovijedanju našemu, i mišica Gospodnja kome se otkri? Jer izniče pred njim kao šibljika, i kao korijen iz suhe zemlje; ne bi obličja ni ljepote u njega; i vidjesmo ga, i ne bješe ništa na očima čega radi bismo ga poželjeli. Prezren bješe i odbačen između ljudi, bolnik i vičan bolestima, i kao jedan od koga svak zaklanja lice, prezren da ga ni za što ne uzimasmo. A on bolesti naše nosi i nemoći naše uze na se, a mi mišljasmo da je ranjen, da ga Bog bije i muči. Ali on bi ranjen za naše prijestupe, izbijen za naša bezakonja; kar bješe na njemu našega mira radi, i ranom njegovom mi se iscijelismo. Svi mi kao ovce zađosmo, svaki nas se okrenu svojim putem, i Gospod pusti na nj bezakonje svijeh nas. Mučen bi i zlostavljen, ali ne otvori usta svojih; kao jagnje na zaklanje vođen bi i kao ovca nijema pred onijem koji je striže ne otvori usta svojih. Od tjeskobe i od suda uze se, a rod njegov ko će iskazati? Jer se istrže iz zemlje živijeh i za prijestupe naroda mojega bi ranjen. Odrediše mu grob sa zločincima, ali na smrti bi s bogatijem, jer ne učini nepravde, niti se nađe prijevara u ustima njegovijem. Ali Gospodu bi volja da ga bije, i dade ga na muke; kad položi dušu svoju u prinos za grijeh, vidjeće natražje, produljiće dane, i što je Gospodu ugodno napredovaće njegovom rukom. Vidjeće trud duše svoje i nasitiće se; pravedni sluga moj opravdaće mnoge svojim poznanjem, i sam će nositi bezakonja njihova. Zato ću mu dati dio za mnoge, i sa silnima će dijeliti plijen, jer je dao dušu svoju na smrt, i bi metnut među zločince, i sam nosi grijehe mnogih, i za zločince se moli.“ Isaija 53:1-12

Uzvišenje Sluge opisano je na isti način na koji prorok govori o Jahveovom uzvišenju i ustoličenju:

„Godine koje umrije car Ozija vidjeh Gospoda gdje sjedi na prijestolu visoku i izdignutu, i skut mu ispunjavaše crkvu. Serafimi stajahu više njega, svaki ih imaše šest krila: dvjema zaklanjaše lice svoje i dvjema zaklanjaše noge svoje, a dvjema lećaše. I vikahu jedan drugome govoreći: Svet, svet, svet je Gospod nad vojskama; puna je sva zemlja slave njegove. I zadrmaše se pragovi na vratima od glasa kojim vikahu, i dom se napuni dima. I rekoh: Jaoh meni! Pogiboh, jer sam čovjek nečistijeh usana, i živim usred naroda nečistijeh usana, jer cara Gospoda nad vojskama vidjeh svojim očima.“ Isaija 6:1-5

„Jer ovako govori visoki i uzvišeni, koji živi u vječnosti, kojemu je ime Sveti: Na visini i u svetinji stanujem i s onijem ko je skrušena srca i smjerna duha, oživljujući duh smjernijeh i oživljujući srce skrušenijeh.“ Isaija 57:15; up. 2:11-17; 33:5

To znači da dete ne samo da će vladati zauvek, nego će zapravo vladati sa samog Jahveovog prestola!

Bilo je i drugih nadahnutih pisaca koji su govorili o Mesijinom božanstvu. Prorok Jeremija je izjavio da će ime Izdanka, odnosno potomka Davidovog, biti Jahve pravednost naša!

„Gle, idu dani, govori Gospod, u koje ću podignuti Davidu Klicu pravednu, koja će carovati i biti srećna i činiti sud i pravdu na zemlji. U njegove dane spašće se Juda, i Izrailj će stanovati u miru, i ovo mu je ime kojim će se zvati: Gospod pravda naša.“ Jeremija 23:5-6

Drugi nadahnuti pisac ukazuje na večno poreklo Jahveovog Vladara, na to da je on kralj čije poreklo potiče od večnosti, od drevnih dana:

„Saberi se sada u čete, četnice, opsjedi nas, neka biju prutom po obrazu sudiju Izrailjeva. A ti, Vitlejeme-Efrato, ako i jesi najmanji među tisućama Judinijem, iz tebe će mi izaći koji će biti Gospodar u Izrailju, kojemu su izlasci od početka, od vječnijeh vremena. Zato će ih ostaviti dokle ne rodi ona koja će roditi; tada će se ostatak braće njegove vratiti sa sinovima Izrailjevijem. I stajaće i pašće ih silom Gospodnjom, veličanstvom imena Gospoda Boga svojega; i oni će nastavati, jer će On tada biti velik do krajeva zemaljskih.“ Mihej 5:1-4

Uz ovakve odlomke sasvim je razumljivo što bi Sin čovečji bio poistovećen sa Mesijom, budući da ih jevrejsko Sveto pismo opisuje na sličan način, tj. za obe ove ličnosti se kaže da su ovaploćenje i/ili ljudska pojava potpuno božanskog Bića koje dolazi da vlada zauvek.

Mesija kao Sin čovečji u nadahnutom hrišćanskom grčkom Svetom pismu

Što se novozavetnih spisa tiče, Sin čovečji i Mesija jesu jedna te ista ličnost. Nadahnuti novozavetni pisci prikazuju Isusa kao Danilovog Sina čovečjeg koji je postao Mesija svojim rođenjem od blažene device Marije. Zapravo, Isus je često sebe nazivao Sinom čovečjim koga je Danilo video, kao što sledeći odlomci obilato svedoče:

„Jer će doći Sin Čovječiji u slavi Oca svojega sa anđelima svojim, i tada će uzvratiti svakome po djelima njegovim. Zaista vam kažem: Ima nekih među vama što stoje ovdje koji neće okusiti smrti dok ne vide Sina Čovječijega gdje dolazi u Carstvu svome.“ Matej 16:27-28

„A Isus im reče: Zaista vam kažem da ćete vi koji pođoste za mnom, u novom životu, kada sjedne Sin Čovječiji na prijesto slave svoje, sjesti i sami na dvanaest prijestola i suditi nad dvanaest plemena Izrailjevih.“ Matej 19:28

„A kada dođe Sin Čovječiji u slavi svojoj i svi sveti anđeli sa njim, tada će sjesti na prijesto slave svoje. I sabraće se pred njim svi narodi, i razlučiće ih jedne od drugih kao pastir što razlučuje ovce od jaradi. I postaviće ovce sa desne strane sebi, a jarad sa lijeve. Tada će reći Car onima što mu stoje sa desne strane: Hodite blagosloveni Oca mojega; primite Carstvo koje vam je pripremljeno od postanja svijeta.“ Matej 25:31-34

„I tada će ugledati Sina Čovječijega gdje dolazi na oblacima sa silom i slavom velikom. I tada će poslati anđele svoje i sabraće izabrane svoje od četiri vjetra, od kraja zemlje do kraja neba.“ Marko 13:26-27

„I stavši prvosveštenik na sredinu, zapita Isusa govoreći: Zar ništa ne odgovaraš što ovi protiv tebe svjedoče? A on ćutaše i ništa ne odgovaraše. Opet ga prvosveštenik zapita i reče: Jesi li ti Hristos, Sin Blagoslovenoga? A Isus reče: Ja sam taj; i vidjećete Sina Čovječijega gdje sjedi sa desne strane Sile i dolazi na oblacima nebeskim. A prvosveštenik razdrije haljine svoje, i reče: Šta nam više trebaju svjedoci? Čuste hulu na Boga. Šta vam se čini?“ Marko 14:60-64

Ovde Hristos spaja jezik Danila 7:13-14 i Psalma 110:1, potvrđujući time da Davidov Gospod nije niko drugi do Danilov Sin čovečji. Ovo nije jedini put da se Hristos poziva na 110. psalam:

„I odgovorivši Isus reče učeći u hramu: Kako govore književnici da je Hristos sin Davidov? Jer sam David kaza Duhom Svetim: Reče Gospod Gospodu mojemu: sjedi meni s desne strane, dok položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim. Sam David, dakle, naziva ga Gospodom, pa otkuda mu je sin? I mnogi narod slušaše ga rado.“ Marko 12:35-37

Dakle, Jevreji su bili u pravu kada su Sina čovečjeg videli kao Mesiju. Znali su da jevrejsko Sveto pismo, budući da je nadahnuta Reč Božija, iznosi doslednu, skladnu sliku Boga, Mesije, greha, iskupljenja, događaja poslednjih vremena itd. Na osnovu te pretpostavke znali su da Sin čovečji mora biti Mesija, jer su znali da Bog ne bi prekršio svoje obećanje Davidu tako što bi pustio nekog drugog da vlada zauvek, nekoga ko nije iz Davidove loze. Štaviše, i sam prorok Danilo je morao poznavati Božije obećanje, jer je bio čovek dobro upućen u Sveto pismo:

„Prve godine Darija, sina Asuirova, od roda Miđanskog, koji se zacari nad carstvom Haldejskim, Godine prve carovanja njegovog, ja Danilo razumjeh po knjigama broj godina, o kojima bi riječ Gospodnja Jeremiji proroku, na završetak opustošenja Jerusalima – sedamdeset godina. I okrenuh lice svoje ka Gospodu Bogu tražeći molitvom i moljenjima u postovima, kostrijeti i pepelom. I molio sam se Gospodu Bogu mojemu i ispovijedao, pa rekoh: O Gospode Bože, veliki i čudesni, koji držiš zavjet svoj i milost onima koji Te ljube i koji drže zapovijesti Tvoje, Sagriješismo, nepravdovasmo, bezakonovasmo, odstupismo i udaljismo se od zapovijesti Tvojih i od sudova Tvojih I ne poslušasmo sluge Tvoje proroke, koji su govorili u ime Tvoje carevima našim i knezovima našim i ocima našim i svemu narodu Zemaljskom. Tvoja je, Gospode, pravda, a nama sramota na licu, kao dan ovaj, mužu Judejcu i stanovnicima Jerusalima i svemu Izrailju, bližnjima i daljnjima po svoj zemlji, što si ih rasijao onamo, zbog odmetništva njihovog kojim se odmetnuše od Tebe. Gospode, nama je sram na licu, i carevima našim i knezovima našim i ocima našim, koji Ti sagriješiše. U Gospodu Bogu našem je milost i očišćenje, zato što odstupismo I ne poslušasmo glasa Gospoda Boga našega da hodimo u zakonima Njegovim, koje dade pred licem našim rukama slugu svojih proroka. I sav Izrailj prestupi Zakon Tvoj i odstupi da ne sluša glasa Tvojega, i zato dođe na nas prokletstvo i kletva zapisana u Zakonu Mojsija, sluge Božijega, jer mu sagriješismo. I On potvrdi riječi svoje koje je govorio za nas i za sudije naše, koje nam sudiše, popustivši na nas zla velika, da tako ne bi pod svijem nebom kako bi u Jerusalimu. Kako je pisano u Zakonu Mojsijevu, sva ta zla dođoše na nas; i ne pomolismo se licu Gospoda Boga našega da bismo se odvratili od nepravdi naših i da bismo razumjeli svu istinu Tvoju. I osvrnu se budno Gospod[6]i navede sve ovo na nas, jer je pravedan Gospod Bog naš u svim djelima svojim koja učini, i ne poslušasmo glasa Njegovog.“ Danilo 9:1-4, 11-14

Stoga su Jevreji morali zaključiti (ispravno, dodali bismo) da, budući da sveti Bog ne može lagati, Sin čovečji i Mesija moraju biti jedna te ista Ličnost. A prema novozavetnom svedočanstvu, ta Ličnost je upravo slavni i besmrtni Gospod Isus!

Amin! Dođi, Gospode Isuse, dođi! Ispovedamo da si ti nebeski mesijanski Sin čovečji, večni Sin Božiji koji vlada zauvek i koji će primiti hvalu i obožavanje svih naroda, jer to tebi i pripada! Volimo te, o Vaskrsli Gospode i Kralju slave! Amin.

Dodatna literatura