Da li je Isus Božji sluga ili Sin? 1. deo

Još dokaza o iskvarenosti Biblije? 1. deo

Pojedini muslimanski polemičari iskoristili su razlike među raznim engleskim prevodima Svetog pisma kako bi bacili sumnju na božanstvo Gospoda Isusa Hrista. Primer takve razlike može se naći u načinu na koji određene engleske verzije prevode sledeće odlomke:

„Bog Avraamov i Isakov i Jakovljev, Bog otaca naših, proslavi Sina svojega Isusa, koga vi predadoste, i odrekoste ga se pred licem Pilatovim kada on presudi da ga pusti.“ „Vama prvo Bog podigavši Sina svojega Isusa, posla ga da vas blagoslovi i odvrati svakoga od zlih djela vaših.“ Dela apostolska 3:13, 26, Ovlašćena verzija kralja Džejmsa (AV)

„Jer se zaista sabraše u ovome gradu na Svetoga Sina tvojega Isusa, kojega si pomazao, Irod i Pontijski Pilat sa neznabošcima i s plemenima Izrailjevim,“ „Pružajući i ti ruku svoju na iscjeljivanje, da bivaju znaci i čudesa imenom Svetoga Sina tvojega Isusa.“ Dela apostolska 4:27, 30, AV

U ovim konkretnim stihovima AV prikazuje apostole kako Isusa nazivaju Sinom i svetim Detetom Božjim. Međutim, Revidirana standardna verzija (RSV) prevodi ove tekstove drugačije:

„Bog Avraamov i Isakov i Jakovljev, Bog otaca naših, proslavi Sina svojega Isusa, koga vi predadoste, i odrekoste ga se pred licem Pilatovim kada on presudi da ga pusti. A vi se odrekoste Sveca i Pravednika i isprosiste čovjeka ubicu da vam pokloni. A Načelnika života ubiste, kojega Bog vaskrse iz mrtvih, čemu smo mi svjedoci. I radi vjere u ime njegovo, ovoga koga vidite i poznajete utvrdi ime njegovo, i vjera koja je od njega podari mu ovo iscjeljenje pred svima vama. I sad, braćo, znam da iz neznanja ono učiniste, kao i starješine vaše. A Bog ono što je predskazao ustima sviju svojih proroka, da će Hristos postradati, tako je i ispunio. Pokajte se, dakle, i obratite se da se očistite od grijehova svojih, Da dođu od lica Gospodnjega vremena utjehe, i da pošlje unaprijed naznačenoga vam Hrista Isusa, Kojega treba da primi nebo do vremena vaspostavljanja svega o čemu je Bog govorio ustima sviju svetih proroka svojih od vajkada. Jer Mojsej ocima reče: Gospod Bog vaš podignuće vam Proroka iz vaše braće, kao mene; njega poslušajte u svemu što god vam kaže. I biće da će se svaka duša, koja ne posluša toga Proroka, istrijebiti iz naroda. A i svi proroci od Samuila i dalje koji god govoriše, takođe najaviše ove dane. Vi ste sinovi proroka i zavjeta koji učini Bog s ocima vašim govoreći Avraamu: U sjemenu tvojemu blagosloviće se sva plemena na zemlji. Vama prvo Bog podigavši Sina svojega Isusa, posla ga da vas blagoslovi i odvrati svakoga od zlih djela vaših.“

„Jer se zaista sabraše u ovome gradu na Svetoga Sina tvojega Isusa, kojega si pomazao, Irod i Pontijski Pilat sa neznabošcima i s plemenima Izrailjevim, Da učine ono što ruka tvoja i savjet tvoj unaprijed odredi da bude. I sad, Gospode, pogledaj na njihove prijetnje, i daj slugama tvojim da sa svakom smjelošću govore riječ tvoju, Pružajući i ti ruku svoju na iscjeljivanje, da bivaju znaci i čudesa imenom Svetoga Sina tvojega Isusa.“

Dakle, umesto da Isus bude nazvan Božjim Sinom i svetim Detetom, RSV prikazuje apostole kako ga poistovećuju sa Božjim Slugom.

To je navelo neke islamske apologete da tvrde kako najranije hrišćansko ispovedanje nije bilo da Isus beše (jeste) Božji Sin, nego Božji sluga. Tek u kasnijem periodu proglas je izmenjen tako da Isus od Božjeg Sluge postane njegov Sin.

Kao primer toga, obratite pažnju na argument muslimanskog polemičara Mišala Abdulaha Al-Kadija:

Stvarna [sic] grčka reč koja se koristi jeste „pias” [sic] ili „paida”, što znači [sic]: „sluga, dete, sin, sluga muškarac”. Neki prevodi Biblije, kao što je popularna Verzija kralja Džejmsa, preveli su ovu reč kao „Sin” kada se pripisuje Isusu, a kao „sluga” za gotovo sve druge, dok noviji prevodi Biblije kao što je Revidirana standardna verzija (RSV) sada je pošteno prevode kao „sluga”. Kao što ćemo videti u kasnijim poglavljima, RSV su sastavila trideset dva biblijska naučnika najvišeg ugleda, uz podršku 50 hrišćanskih denominacija koje su sarađivale, na osnovu „najstarijih” biblijskih rukopisa koji su im danas bili dostupni. Velike su šanse da je, bez obzira na to koju crkvu ili denominaciju možete imenovati, ta crkva učestvovala u ispravljanju Verzije kralja Džejmsa, što je rezultiralo RSV-om. (Al-Kadhi, What did Jesus really say?, 1.2.3.15 Isus je Božji sluga)

Dr Lorens Braun, ateista koji je prešao na islam, kaže nešto slično:

Što se tiče religijske upotrebe reči ebed: „Taj izraz služi kao izraz poniznosti koji pravednici koriste pred Bogom.”[2] Štaviše: „Posle 100. g. pre n. e. pais theou češće znači ’sluga Božji’, kao kada se primenjuje na Mojsija, proroke ili troje dece (Var. 1:20; 2:20; Danilo 9:35).”[3] Čovek lako može upasti u doktrinarni živi pesak: „Od osam pojavljivanja ovog izraza, jedno se odnosi na Izrail (Lk. 1:54), dva na Davida (Lk. 1:69; Dela 4:25), a preostalih pet na Isusa (Mt. 12:18; Dela 3:13, 26; 4:27, 30)…. U ono malo slučajeva u kojima se Isus naziva pais theou očigledno imamo ranu tradiciju.”[4] Dakle, Isus nije imao isključivo pravo na taj izraz, a tamo gde je upotrebljen, izraz je „očigledno” poticao iz „rane tradicije”. Štaviše, prevod bi, ako je nepristrasan, trebalo da na isti način označi sve pojedince na koje je taj izraz primenjen. To, međutim, nije bio slučaj. Dok je pais prevedeno kao „sluga” u vezi s Davidom (Dela 4:25 i Luka 1:69) i Izrailom (Luka 1:54), prevodi se kao „Sin” ili „sveto dete” u vezi s Isusom (Dela 3:13; 3:26; 4:27; 4:30). Takvo povlašćeno postupanje kanonski je dosledno, ali logički manjkavo. Najzad, otkriva se zanimljiva, ako ne i ključna religijska paralela: „Tako grčka fraza pais tou theou, ’sluga Božji’, ima tačno istu konotaciju kao muslimansko ime Abdalah — ’sluga Alahov’.”[5]

Simetrija je utoliko upečatljivija što Sveti Kuran navodi da je Isus sebe poistovetio upravo s tim — Abdalah (abd je arapski za roba ili slugu, Abd-Alah [piše se i „Abdulah”] znači rob ili sluga Alahov). Prema priči, kada se Marija vratila svojoj porodici s novorođenim Isusom, optužili su je za nečednost. Govoreći iz kolevke, u čudu koje je dalo verodostojnost njegovim tvrdnjama, beba Isus branio je čast svoje majke rečima: „Inni Abdullah …”, što znači: „Ja sam zaista sluga Alahov …” (TMQ 19:30) (Brown, Isus Hristos – Sin Božji? (1. deo od 2): Značenje izraza „Sin Božji”)

Isto čini i Šabir Ali, koji piše:

Neki ljudi su pogrešno mislili da su učenici Isusa nazivali Sinom Božjim. Nedoslednost u prevođenju zapravo je pomogla da se stekne taj pogrešan utisak. U Bibliji kralja Džejmsa prevodioci Isusa nazivaju „Sin Božji” u Delima apostolskim 3:13, 26, i „dete Božje” u Delima apostolskim 4:27. Oni su jednostavno preveli grčku reč paida kao „sin” ili „dete”. Ali reč paida takođe znači „sluga”, a sadašnji kontekst zahteva taj prevod jer pisac Dela u ovom odlomku pokušava da utvrdi da je Isus zaista Božji sluga.

Prevodioci su znali da grčka reč paida znači sluga. Kada je ista reč upotrebljena za Davida u 4. poglavlju, 25. stihu, preveli su je kao „sluga”. Zašto Isusa ne nazvati istom titulom? Ili, ako smatraju da je „sin” ispravan prevod, zašto i Davida ne nazvati „Sinom Božjim”? Isus i David se u grčkom nazivaju istom titulom. Zašto ih ne nazvati istom titulom i na engleskom?

Drugi prevodioci prepoznali su ovu nedoslednost i ispravili je u savremenim prevodima Biblije. Zato Nova internacionalna verzija Biblije i mnoge druge Isusa nazivaju Božjim Slugom u već navedenim stihovima. Ipak, činjenica da je Isus bio Božji sluga bila je toliko dobro poznata da ga je čak i Biblija kralja Džejmsa nazvala tom titulom u Mateju 12:18. Pozivajući se na Isaiju 42:1, Matej je Isusa poistovetio sa slugom jednog istinitog Boga Jahvea. (Ally, Isus je sluga Božji; Vidi takođe sledeći link)

Odlučili smo da odgovorimo na ove optužbe kako bismo pokazali da se navedeni muslimanski pisci hvataju za slamku. Ne samo da ćemo pokazati da je najranija hrišćanska kerigma, odnosno proglas, bila da je Isus jedinstveni, božanski Sin Božji, nego ćemo dalje pokazati kako se čak i tvrdnja da je Isus Božji Sluga na kraju obija o glavu ovim apologetama, dokazujući da je Muhamed bio lažni prorok.

Prva pretpostavka – Pais mora uvek značiti sluga.

Prvi problem s kojim se ova gospoda suočavaju jeste to što grčka reč koju RSV prevodi kao „sluga”, paida, ne označava uvek slugu. Postoje mesta gde se ova reč koristi u vezi s detetom, kao što nalazimo u sledećim primerima:

„A poslije dva dana iziđe odande, i otide u Galileju. Jer sam Isus posvjedoči da prorok u svojoj postojbini nema časti. A kada dođe u Galileju, primiše ga Galilejci, koji bijahu vidjeli sve što učini u Jerusalimu o Prazniku, jer i oni dođoše na Praznik. Isus pak dođe opet u Kanu Galilejsku, gdje pretvori vodu u vino. I bješe neki carev čovjek čiji sin bolovaše u Kapernaumu. Ovaj čuvši da je Isus došao iz Judeje u Galileju, otide k njemu i moljaše ga da siđe i da mu iscijeli sina; jer bijaše na samrti. Kaza mu, dakle, Isus: Ako ne vidite znake i čudesa, nećete da povjerujete. Veli mu carev čovjek: Gospode, dođi dok nije umrlo dijete moje. Reče mu Isus: Idi, sin tvoj je živ. I vjerova čovjek riječi koju mu reče Isus i pođe. A već dok on silažaše, gle, sretoše ga sluge njegove i javiše mu govoreći: Dijete je tvoje živo. Tada ih upita za čas u koji mu bi lakše; i kazaše mu: Juče u sedmi čas pusti ga groznica. Tada razumje otac da to bješe u onaj čas u koji mu reče Isus: Sin tvoj je živ. I vjerova on i sva kuća njegova. Ovo je opet drugo znamenje koje učini Isus došavši iz Judeje u Galileju.“ Jovan 4:43-54

Kraljevski službenik svog sina (huios; upotrebljeno i u pripovedanju i od strane samog Isusa) naziva svojim pais/paidion, što očigledno ne može značiti njegov sluga. I:

„I kad ondje bijahu, ispuniše se dani da ona rodi. I rodi sina svojega Prvenca, i povi ga, i položi ga u jasle; jer im ne bijaše mjesta u gostionici. I bijahu pastiri u onome kraju boraveći u polju i čuvajući stražu noću kod stada svojega. I gle, anđeo Gospodnji stade među njih, i slava Gospodnja obasja ih; i ispuniše se strahom velikim. I reče im anđeo: Ne bojte se; jer vam, evo, javljam radost veliku koja će biti svemu narodu. Jer vam se danas rodi Spas, koji je Hristos Gospod, u gradu Davidovu. I ovo vam je znak: naći ćete dijete povijeno gdje leži u jaslama. I ujedanput sa anđelom se pojavi mnoštvo vojske nebeske, koji hvaljahu Boga govoreći: Slava na visini Bogu, i na zemlji mir, među ljudima dobra volja. A kad anđeli otidoše od njih na nebo, ljudi pastiri rekoše jedan drugome: Hajdemo, dakle, do Vitlejema, da vidimo to što se dogodilo, što nam objavi Gospod. I pohitavši, dođoše i nađoše Mariju i Josifa i dijete gdje leži u jaslama. A kad vidješe, objaviše sve što im je kazano za to dijete. I svi koji čuše diviše se tome što im kazaše pastiri. A Marija čuvaše sve riječi ove i slagaše ih u srcu svojemu. I vratiše se pastiri slaveći i hvaleći Boga za sve što čuše i vidješe kao što im bi kazano. I kada se navrši osam dana da obrežu dijete, nadjenuše mu ime Isus, dato od anđela prije nego što on bi začet u utrobi. A kada se navršiše dani za očišćenje njihovo po zakonu Mojsejevu, doniješe ga u Jerusalim da ga stave pred Gospoda, – Kao što je napisano u Zakonu Gospodnjem, da se svako dijete muško koje najprije otvori matericu posveti Gospodu, – I da prinesu žrtvu kao što je rečeno u Zakonu Gospodnjem: dvije grlice ili dva golubića. I gle, bijaše u Jerusalimu čovjek po imenu Simeon, i taj čovjek bješe pravedan i pobožan, koji čekaše utjehu Izrailjevu, i Duh Sveti bijaše na njemu. I njemu bješe Duh Sveti otkrio da neće vidjeti smrti dok ne vidi Hrista Gospodnjega. I Duhom vođen dođe u hram; i kad unesoše roditelji dijete Isusa da izvrše na njemu ono što je uobičajeno po Zakonu, On ga uze u naručje svoje i blagoslovi Boga i reče: Sad otpuštaš u miru slugu svojega, Gospode, po riječi svojoj; Jer vidješe oči moje Spasenje tvoje, Koje si ugotovio pred licem sviju naroda. Svjetlost, da prosvjećuje neznabošce, i slavu naroda tvojega Izrailja. A Josif i mati njegova čuđahu se tome što se govoraše o njemu. I blagoslovi ih Simeon, i reče Mariji, materi njegovoj: Gle, ovaj leži da mnoge obori i podigne u Izrailju, i da bude znak protiv koga će se govoriti. A i tebi samoj probošće mač dušu, da se otkriju pomisli mnogih srca. I bješe Ana proročica, kći Fanuilova, od plemena Asirova, već poodmaklih godina, koja je sedam godina živjela sa mužem od djevojaštva svojega. I ona, udovica od oko osamdeset i četiri godine, ne odlažaše od hrama, i služaše Bogu dan i noć postom i molitvom. I ona u taj čas dođe, i slavljaše Gospoda, i govoraše o njemu svima koji čekahu izbavljenje u Jerusalimu. I kad izvršiše sve po zakonu Gospodnjemu, vratiše se u Galileju u grad svoj Nazaret. A dijete rastijaše i jačaše duhom, puneći se premudrosti, i blagodat Božija bijaše na njemu.“ Luka 2:6-32, 40

U svetlu konteksta, koji govori o Isusovom rođenju i posvećenju Bogu u hramu, može li iko poreći da paidion može značiti samo dete ili sin?

Druga pretpostavka – Sin Božji ne znači ništa više od sluge Božjeg.

Drugi problem s argumentima ovih muslimanskih polemičara jeste to što izrazi sin i sluga nisu istoznačni, budući da Sveto pismo jasno kaže da sin ili kći imaju viši status od sluge. Obratite pažljivo pažnju na sledeće Hristove reči:

„A kada dođoše u Kapernaum, pristupiše Petru oni što kupe didrahme, i rekoše: Zar učitelj vaš ne daje didrahme? Petar reče: Daje. I kad uđe u kuću, preteče ga Isus govoreći: Šta misliš, Simone? Carevi zemaljski od koga uzimaju porez ili carinu, od svojih sinova ili od tuđih? Reče mu Petar: Od tuđih. Reče mu Isus: Znači, sinovi su oslobođeni. Ali da ih ne sablaznimo, idi na more i baci udicu, i koju ribu prvu uhvatiš, uzmi je; i kad joj otvoriš usta, naći ćeš statir; uzmi ga te im podaj za mene i za sebe.“ Matej 17:24-27

Sinovi su oslobođeni plaćanja poreza, dok sluge nisu. I:

„Isus im odgovori: Zaista, zaista vam kažem da svako koji čini grijeh rob je grijehu. A rob ne ostaje u kući vavijek, sin ostaje vavijek. Ako vas, dakle, Sin oslobodi, zaista ćete biti slobodni.“ Jovan 8:34-36

Rob nema stalno mesto u domaćinstvu, dok sin u njemu prebiva zauvek, zbog čega je ljudima potreban Božji Sin da ih oslobodi iz njihovog ropstva. Konačno**:**

„I poče im govoriti u pričama: Posadi čovjek vinograd, i ogradi plotom, i iskopa pivnicu, i sagradi kulu, i dade ga vinogradarima, pa otide. I kada dođe vrijeme, posla vinogradarima slugu da primi od vinogradara roda vinogradskoga. A oni ga uhvatiše, izbiše i poslaše praznih ruku. I opet im posla drugoga slugu; i onoga napadoše kamenjem, i razbiše mu glavu, i poslaše ga osramoćena. I opet posla drugoga, i njega ubiše; i mnoge druge, jedne izbiše a druge pobiše. A on imaše još jedinoga sina svoga, voljenoga, pa im najzad posla i njega, govoreći: Postidjeće se sina mojega. A vinogradari oni rekoše među sobom: Ovo je nasljednik, hodite da ga ubijemo, i naše će biti nasljedstvo. I uhvatiše ga, i ubiše, i izbaciše ga napolje iz vinograda. Šta će, dakle, učiniti gospodar vinograda? Doći će i pogubiće vinogradare, i daće vinograd drugima. Zar niste čitali u Pismu ovo: Kamen koji odbaciše zidari, on postade glava od ugla; To bi od Gospoda i divno je u očima našim.“ Marko 12:1-11

U priči, sluge treba da predstavljaju Božje proroke,

„Otkad iziđoše oci vaši iz zemlje Misirske do danas, slah k vama sve sluge svoje proroke svaki dan zarana i bez prestanka. Ali ne poslušaše me, niti uha svojega prignuše, nego bijahu tvrdovrati i činiše gore nego oci njihovi.“ Jeremija 7:25-26 – uporedi 26:5; 29:19; 44:4

Dok voljeni Sin i Naslednik nije niko drugi do Gospod Isus Hristos.

Ovo samo po sebi konačno dokazuje da Isus sebe nije smatrao pukim slugom poput ostalih proroka, nego je o sebi mislio kao o mnogo višem i većem od njih.

Ovo me sada dovodi do moje sledeće tačke, koju ću preuzeti u sledećem delu mog pobijanja.