Da li je Hristova žrtva umirila Oca ili čitavo Božanstvo? [Deo B]

Did Christ's Sacrifice Appease the Father or the entire Godhead? [Part B]

Deo B

Sada je vreme da ispitamo nadahnuto Sveto pismo kako bismo videli šta ono kaže o Hristovoj smrti kao žrtvi koja umiruje Božji gnev. Videćemo da li je Isusova smrt umilostivila Očev gnev ili gnev čitavog Božanstva zajedno.

Prema novozavetnim spisima, Hristova žrtvena smrt spasava vernike od Božjeg gneva i suda:

„Ali Bog pokazuje svoju ljubav prema nama, jer još dok bijasmo grješnici, Hristos umrije za nas. Mnogo ćemo, dakle, prije biti kroz njega spaseni od gnjeva sada kada smo opravdani krvlju njegovom. Jer kada smo se kao neprijatelji pomirili sa Bogom kroz smrt Sina njegova, mnogo ćemo se prije, već pomireni, spasti životom njegovim. A ne samo to, nego se i hvalimo Bogom kroz Gospoda našega Isusa Hrista, kroz kojega sada primismo pomirenje.“ Rimljanima 5:8-11

„Jer oni sami pričaju o nama kako nas vi dočekaste, i kako se od idola obratiste Bogu, da služite Bogu živom i istinitom, I da očekujete Sina njegova s nebesa, kojega podiže iz mrtvih, Isusa, koji nas izbavlja od gnjeva koji dolazi.“ 1. Solunjanima 1:9-10

„A o vremenima i rokovima, braćo, nije potrebno da vam se piše; Jer vi sami dobro znate da će Dan Gospodnji doći kao lopov u noći. Jer kada govore: Mir je i sigurnost, tada će naići na njih iznenada pogibija, kao bol na trudnu ženu, i neće izbjeći.“… „Jer nas Bog ne odredi za gnjev, nego da dobijemo spasenje kroz Gospoda našega Isusa Hrista, Koji umrije za nas da bismo mi, bilo da bdimo ili da spavamo, zajedno s njim živjeli.“ 1. Solunjanima 5:1-3, 9-10

Ovaj gnev koji dolazi, od kojeg Isus spasava sve koji se okrenu njemu, naziva se različito: „dan Božjeg gneva“ ili „dan Gospodnji“. To se odnosi na vreme u kojem će Bog sabrati narode da bi im sudio kroz Gospoda Isusa Hrista prema svemu što su učinili:

„Nego svojom upornošću i nepokajanim srcem sabiraš sebi gnjev za dan gnjeva i otkrivanja pravednoga suda Boga, Koji će dati svakome po djelima njegovim: Život vječni onima koji istrajnošću u dobrim djelima traže slavu i čast i besmrtnost; A jarost i gnjev onima koji se uporno protive istini, a pokoravaju nepravdi. Nevolja i tuga na svaku dušu čovjeka koji čini zlo, a najprije Judejca i Jelina; A slava i čast i mir svakome koji čini dobro, a najprije Judejcu i Jelinu; Jer Bog ne gleda ko je ko. Jer koji bez zakona sagriješiše, bez zakona će i izginuti; a koji pod zakonom sagriješiše, po zakonu će se osuditi. Jer nisu pravedni pred Bogom oni koji slušaju zakon, nego će se opravdati oni koji ispunjavaju zakon.“… „Na dan kada Bog uzasudi tajne ljudske po Jevanđelju mojemu kroz Isusa Hrista.“ Rimljanima 2:5-13, 16

To je dan u kojem će Bog izliti svoj pravedni gnev na sve zle i bezbožne, kada se Gospod Isus vrati s neba da ih kazni neugasivim ognjem:

„A kad vidje mnoge fariseje i sadukeje gdje dolaze da ih krsti, reče im: Porodi aspidini, ko vam kaza da bježite od gnjeva koji ide? Rodite, dakle, rod dostojan pokajanja. I ne mislite i ne govorite u sebi: Imamo oca Avraama; jer vam kažem da može Bog i od kamenja ovoga podignuti djecu Avraamu. A već i sjekira kod korijena drveću stoji; svako, dakle, drvo koje ne rađa dobra roda, siječe se i u oganj baca. Ja vas krštavam vodom za pokajanje; a onaj što dolazi za mnom jači je od mene: ja nisam dostojan njemu obuće ponijeti; on će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem. Njemu je lopata u ruci pa će otrijebiti gumno svoje, i skupiće pšenicu svoju u žitnicu, a pljevu će sažeći ognjem neugasivim. Tada dođe Isus iz Galileje na Jordan Jovanu da ga ovaj krsti. A Jovan mu branjaše govoreći: Ti treba mene da krstiš, a ti li dolaziš meni? A Isus odgovori i reče mu: Ostavi sada, jer tako nam treba ispuniti svaku pravdu. Tada ga ostavi.“ Matej 3:7-15 – uporedi Luka 3:7-17

Knjiga Otkrivenja kaže da će to biti dan u kojem će Hristos naterati sve bezbožnike da piju iz čaše Božjeg gneva, koji će u punoj jačini biti izliven na zle:

„I treći anđeo sledovaše za njima govoreći glasom gromkim: Ko god se pokloni zvijeri i liku njezinom, i primi žig na čelo svoje ili na ruku svoju, I on će piti od vina gnjeva Božijeg, koje je nepomiješano natočeno u čašu gnjeva njegovog, i biće mučen u ognju i sumporu pred anđelima svetima i pred Jagnjetom. I dim mučenja njegovog uzdizaće se u vijekove vijekova; i neće imati odmora dan i noć oni koji se klanjaju zvijeri i liku njezinom, i ko god prima žig imena njezina.“ Otkrivenje 14:9-11

„I grad veliki razdijeli se na tri dijela, i gradovi neznabožački padoše; i Vavilon veliki bi spomenut pred Bogom da mu se da čaša vina žestine gnjeva njegovog.“ Otkrivenje 16:19

„I deset rogova koje vidje, to su deset careva koji carstvo još ne primiše, nego će kao carevi primiti vlast na jedan čas sa zvijerju. Ovi jedno mišljenje imaju, i svoju silu i vlast daju zvijeri. Ovi će s Jagnjetom zaratiti i Jagnje će ih pobijediti, jer je Gospodar nad gospodarima i Car nad carevima; i oni koji su s Njim, pozvani i izabrani i vjerni.“ Otkrivenje 17:12-14

„I vidjeh nebo otvoreno, i gle, konj bijeli, i Onaj koji sjedi na njemu zove se Vjerni i Istiniti, i po pravdi sudi i ratuje; A oči su mu kao plamen ognjeni, i na glavi njegovoj krune mnoge, i ima Ime napisano, koje niko ne zna do On sam; I obučen je u haljinu crvenu od krvi, i Ime se njegovo zove: Logos (Riječ) Božiji. I vojske nebeske iđahu za Njim na konjima bijelim, obučene u svilu bijelu i čistu. I iz usta njegovih izlazi mač oštar s obje strane, da njime porazi neznabošce; i On će ih napasati palicom gvozdenom, i On gazi kacu vina ljutoga gnjeva Boga Svedržitelja. I ima na haljini i na bedru svome Ime napisano: Car careva i Gospodar gospodara. I vidjeh jednoga anđela gdje stoji na suncu i povika glasom silnim, govoreći svima pticama koje lete posred neba: Dođite i skupite se na veliku večeru Božiju. Da jedete mesa od careva, i mesa od vojvoda, i mesa od junaka, i mesa od konja i onih koji sjede na njima, i mesa od svih slobodnih i robova, i od malih i velikih. I vidjeh zvijer i careve zemaljske i vojske njihove sakupljene da zarate sa Onim što sjedi na konju i s vojskom njegovom. I bi uhvaćena zvijer, i s njom lažni prorok koji je činio čudesa pred njom, kojima prevari one što primiše žig zvijeri, i koji se klanjaju liku njezinom; oboje živi biše bačeni u jezero ognjeno koje gori sumporom. A ostali biše pobijeni mačem koji iziđe iz usta Onoga što sjedi na konju; i sve se ptice nasitiše od mesa njihova.“ Otkrivenje 19:11-21

I Stari zavet ima mnogo toga da kaže o tom danu. Na primer, to je dan u kojem će se Jahve otkriti u ognju da izlije svoj gnev na narode koje će sabrati pred sobom na sud, kao i da spase sve one koji ga prizivaju:

„Jer, gle, Gospod će doći s ognjem, i kola će mu biti kao vihor, da izlije gnjev svoj u jarosti i prijetnju u plamenu ognjenom. Jer će Gospod suditi ognjem i mačem svojim svakom tijelu, i mnogo će biti pobijenijeh od Gospoda. Koji se osveštavaju i koji se očišćaju u vrtovima jedan za drugim javno, koji jedu meso svinjeće i stvari gadne i miše, svi će izginuti, veli Gospod. A ja znam djela njihova i misli njihove, i doći će vrijeme, te ću sabrati sve narode i jezike, i doći će i vidjeće slavu moju.“ Isaija 66:15-18

„I učiniću čudesa na nebu i na zemlji, krv i oganj i pušenje dima. Sunce će se pretvoriti u tamu i Mjesec u krv prije nego dođe veliki i strašni Dan Gospodnji. I svaki koji prizove ime Gospodnje spašće se; jer će na gori Sionu i u Jerusalimu biti spasenje, kao što je rekao Gospod, i u ostatku koji pozove Gospod.“ „Jer, gle, u one dane i u ono vrijeme, kad vratim roblje Judino i Jerusalimsko, Sabraću sve narode, i svešću ih u dolinu Josafatovu, i ondje ću se suditi s njima za svoj narod i za našljedstvo svoje Izrailja, kojega rasijaše među narode i razdijeliše zemlju moju; I za moj narod bacaše ždrijeb, i davaše dijete za kurvu, i prodavaše djevojku za vino, te piše.“… „Skupite se i hodite, svi narodi unaokolo, i saberite se! Tamo svedi, Gospode, junake svoje. Neka se podignu i dođu narodi u Dolinu Josafatovu; jer ću ondje sjesti da sudim svijem narodima unaokolo. Zamahnite srpom, jer je žetva uzrela; hodite, siđite, jer je tijesak pun, kace se preljevaju; jer je zloća njihova velika. Gomile, gomile u Dolini sudskoj; jer je Dan Gospodnji blizu u Dolini sudskoj. Sunce će i Mjesec pomrknuti, i zvijezde će ustegnuti svoju svjetlost. I Gospod će riknuti sa Siona, i iz Jerusalima će pustiti glas svoj, i zatrešće se nebo i zemlja; ali će Gospod biti utočište svome narodu i krjepost sinovima Izrailjevijem. I poznaćete da sam ja Gospod Bog vaš, koji nastavam u Sionu, u Svetoj gori svojoj; i Jerusalim će biti svet, i tuđinci neće više ići po njemu.“ Joil 2:30-32; 3:1-3, 11-18

To se takođe opisuje kao vreme kada će Jahve doneti uništenje buntovnicima:

„Opašite se i plačite, sveštenici; ridajte koji služite oltaru, dođite, noćujte u kostrijeti, sluge Boga mojega; jer se unosi u dom Boga vašega dar i naljev. Naredite post, oglasite praznik, skupite starješine, sve stanovnike zemaljske, u dom Gospoda Boga svojega, i vapijte ka Gospodu: Jaoh dana! Jer je blizu dan Gospodnji, i doći će kao pogibao od Svemogućega.“ Joil 1:13-15

Ono što sve ovo čini još zadivljujućijim jeste to što Novi zavet ovo vreme suda zapravo naziva danom Gospoda Isusa Hrista!

„Tako da ne oskudijevate ni u jednom blagodatnom daru, vi koji čekate otkrivenje Gospoda našega Isusa Hrista, Koji će vas i utvrditi do kraja da budete besprekorni na dan Gospoda našega Isusa Hrista.“ 1. Korinćanima 1:7-8

„Jer vam drugo ne pišemo nego što čitate i što razumijete, a nadam se da ćete i do kraja razumjeti, Kao što nas unekoliko i razumjeste, da smo mi vaša hvala, kao i vi naša, u dan Gospoda Isusa.“ 2. Korinćanima 1:13-14

„Zahvaljujem Bogu mojemu kad god se sjetim vas, Svagda u svakoj molitvi mojoj sa radošću moleći se za sve vas, Što vi postadoste zajedničari u Jevanđelju, od prvoga dana pa do sada; Ubijeđen u to da će Onaj koji je otpočeo dobro djelo u vama dovršiti ga sve do dana Isusa Hrista.“… „I za to se molim Bogu da ljubav vaša sve više i više izobiluje u poznanju i svakom rasuđivanju, Da procijenite šta je najbolje, da budete čisti i besprekorni na dan Hristov, Puni plodova pravde kroz Isusa Hrista, na slavu i hvalu Božiju.“ Filipljanima 1:3-6, 9-11

„Sve činite bez gunđanja i dvoumljenja, Da budete besprekorni i čestiti, djeca Božija neporočna usred roda nevaljaloga i pokvarenoga, u kojemu sijate kao svjetila u vasioni, Držeći riječ života na moju pohvalu za dan Hristov, da mi ne bude uzalud trčanje, niti trud uzalud.“ Filipljanima 2:16

Novi zavet dalje uči da je Hristos taj koji će se otkriti u plamenom ognju sa svim svojim anđelima kako bi sabrao sve narode. Tada će Hristos spasti sve koji prizivaju njegovo ime i uništiti sve one koji su odbili da poslušaju jevanđelje pokajavši se za svoje grehe i okrenuvši se njemu kao svom Gospodu:

„A kada dođe Sin Čovječiji u slavi svojoj i svi sveti anđeli sa njim, tada će sjesti na prijesto slave svoje. I sabraće se pred njim svi narodi, i razlučiće ih jedne od drugih kao pastir što razlučuje ovce od jaradi. I postaviće ovce sa desne strane sebi, a jarad sa lijeve. Tada će reći Car onima što mu stoje sa desne strane: Hodite blagosloveni Oca mojega; primite Carstvo koje vam je pripremljeno od postanja svijeta. Jer ogladnjeh, i dadoste mi da jedem; ožednjeh, i napojiste me; stranac bijah, i primiste me; Nag bijah, i odjenuste me; bolestan bijah, i posjetiste me; u tamnici bijah, i dođoste mi. Tada će mu odgovoriti pravednici govoreći: Gospode, kada te vidjesmo gladna, i nahranismo? Ili žedna, i napojismo? Kad li te vidjesmo stranca, i primismo? Ili naga, i odjenusmo? Kad li te vidjesmo bolesna ili u tamnici, i dođosmo ti? I odgovarajući Car reći će im: Zaista vam kažem: kad učiniste jednome od ove moje najmanje braće, meni učiniste. Tada će reći i onima što mu stoje s lijeve strane: Idite od mene, prokleti, u oganj vječni koji je pripremljen đavolu i anđelima njegovim. Jer ogladnjeh, i ne dadoste mi da jedem; ožednjeh, i ne napojiste me; Stranac bijah, i ne primiste me; nag bijah, i ne odjenuste me; bolestan i u tamnici bijah, i ne posjetiste me. Tad će mu odgovoriti i oni govoreći: Gospode, kada te vidjesmo gladna ili žedna, ili stranca ili naga, ili bolesna ili u tamnici, i ne poslužismo ti? Tada će im odgovoriti govoreći: Zaista vam kažem: kad ne učiniste jednome od ovih najmanjih, ni meni ne učiniste. I ovi će otići u muku vječnu, a pravednici u život vječni.“ Matej 25:31-46

„A kada vidite da je vojska opkolila Jerusalim, onda znajte da se približilo opustošenje njegovo. Tada, koji budu u Judeji neka bježe u gore, i koji budu u samome gradu neka izlaze napolje, i koji su u polju neka ne ulaze u grad; Jer su ovo dani osvete, da se ispuni sve što je napisano. A teško trudnicama i dojiljama u te dane. Jer će biti nevolja velika na zemlji, i gnjev na narodu ovome. I pašće od oštrice mača, i biće odvedeni u ropstvo po svim narodima; i Jerusalim će gaziti neznabošci dok se ne ispune vremena neznabožaca. I biće znaci na suncu i mjesecu i zvijezdama; i na zemlji muka i nevolja narodima u užasu od huke morske i valova. Umiraće ljudi od straha i od očekivanja onoga što nailazi na svijet; jer će se sile nebeske pokrenuti. I tada će ugledati Sina Čovječijega gdje dolazi na oblaku sa silom i slavom velikom. A kada se počne ovo zbivati, uspravite se i podignite glave svoje, jer se približava izbavljenje vaše.“… „Bdite, dakle, u svako vrijeme moleći se da se udostojite da izbjegnete sve što se ima dogoditi, i da stanete pred Sina Čovječijega.“ Luka 21:20-28, 36

„To je znak pravednoga suda Božijega, da se udostojite Carstva Božijega, za koje i stradate, Pošto je pravedno u Boga da uzvrati muku onima koji vas muče, A vama stradalnicima spokojstvo sa nama kada se javi s neba Gospod Isus s anđelima sile svoje, U ognju plamenome, koji će osuditi one koji ne poznaju Boga i ne pokoravaju se Jevanđelju Gospoda našega Isusa Hrista. Takvi će biti osuđeni na vječnu pogibao od lica Gospodnjega i od slave sile njegove, Kada dođe u onaj Dan da se proslavi u svetima svojima i pokaže se divan u svima vjerujućima, jer povjerovaste svjedočanstvu našemu.“ 2. Solunjanima 1:5-10

Ovo poistovećivanje Isusovog povratka radi suđenja stvorenju sa danom u kojem će Jahve izliti svoj pravedni gnev na bezbožnike u suštini znači da je Isus Jahve i da je njegov sopstveni gnev onaj koji će biti izliven na zle. To pokazuje da Hristos nije prosto Božji izaslanik poslat da izvrši Božji žestoki gnev nad svim nepokajanim grešnicima. Naprotiv, Hristos dolazi da i sam izlije svoje sveto negodovanje na zločince.

Drugim rečima, gnev koji će Isus ispoljiti jeste gnev čitavog Božanstva zajedno, tj. tog dana neće se ispoljiti samo Očevo pravedno negodovanje, već negodovanje Trojedinog Boga.

Ovo se jasno vidi u Otkrivenju. U pojedinim stihovima na zle će biti izliven gnev Gospoda Boga Svemogućeg (tj. Oca):

„I sedmi anđeo zatrubi, i nastadoše gromki glasovi na nebu koji govorahu: Postade carstvo svijeta Carstvo Gospoda našega i Hrista njegovog, i carovaće u vijekove vijekova. I dvadeset i četiri starješine, koji sjede na prijestolima svojim pred Bogom, padoše na lica svoja i pokloniše se Bogu, Govoreći: Blagodarimo ti, Gospode Bože Svedržitelju, Koji jesi, i Koji bješe, i Koji dolaziš, što si primio silu svoju veliku, i zacario se; I neznabošci se razgnjeviše, i dođe gnjev tvoj i vrijeme da se mrtvima sudi, i da se dade plata slugama tvojima, prorocima i svetima i onima koji se boje Imena tvojega, malima i velikima, i da se pogube oni koji kvare zemlju.“ Otkrivenje 11:15-18 – uporedi 14:10, 20; 16:1, 19; 19:15

Ipak, u sledećem odlomku na svet se izliva gnev i Boga i Jagnjeta:

„I vidjeh, kad otvori šesti pečat, nasta zemljotres veliki, i sunce posta crno kao vreća od kostrijeti, i mjesec sav posta kao krv; I zvijezde nebeske padoše na zemlju, kao što smokva odbacuje zametke svoje kad je zaljulja veliki vjetar; I nebo se izmače kao svitak kad se savije, i svaka gora i ostrvo pokrenuše se s mjesta svojih. I carevi zemaljski i velikaši i vojvode i bogataši i silni i svaki rob i slobodnjak sakriše se u pećine i stijene gorske; I govorahu gorama i stijenama: Padnite na nas i sakrijte nas od lica Onoga što sjedi na prijestolu i od gnjeva Jagnjetova, Jer dođe veliki Dan gnjeva njegova, i ko može opstati?“ Otkrivenje 6:12-17

Ovde vidimo da su „dan Jahvin“, „dan Božjeg gneva“ i „dan Gospoda Isusa Hrista“ sada postali „veliki dan NJIHOVOG gneva“, tj. dan kada će se sveto negodovanje Oca i Sina otkriti protiv svakog zla i bezbožnosti.

Postoje i drugi tekstovi koji govore o Sinu koji dolazi da u svom gnevu i jarosti uništi zle:

„Zašto se bune narodi i plemena pomišljaju zaludne stvari? Ustaju carevi zemaljski, i knezovi se skupljaju na Gospoda i na pomazanika njegova. „Raskinimo sveze njihove i zbacimo sa sebe jaram njihov.“ Onaj što živi na nebesima, smije se, Gospod im se podsmijeva. Pa im govori u gnjevu svojem i jarošću svojom zbunjuje ih: „Ja sam pomazao Cara svojega na Sionu, na svetoj gori svojoj.“ Kazaću naredbu Gospodnju; on reče meni: „Ti si Sin moj, ja te sad rodih. Išti u mene, i daću ti narode u našljedstvo, i krajeve zemaljske tebi u državu. Udarićeš ih gvozdenom palicom; razbićeš ih kao lončarski sud.“ Sad carevi, urazumite se; naučite se sudije zemaljske! Služite Gospodu sa strahom, i radujte se s trepetom. Poštujte sina da se ne razgnjevi, i vi ne izginete na putu svome; jer će se gnjev njegov brzo razgorjeti. Blago svjema koji se u nj uzdaju!“ Psalam 2:1-12 NASB

Sledeći odlomak podseća na Jahvino obećanje Davidovom Gospodu da će biti ustoličen Jahvi zdesna kao sveštenički Kralj sve dok svi njegovi neprijatelji ne budu pobeđeni pod njegovim nogama:

„Reče Gospod Gospodu mojemu: Sjedi meni s desne strane dok položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojima. Skiptar sile daje ti Gospod sa Siona: vladaj sred neprijatelja svojih. U dan rata tvojega narod je tvoj gotov u svetoj krasoti. Kao rosa zori iz utrobe, takva je u tebe mladost tvoja. Gospod se zakleo, i neće se pokajati: Ti si sveštenik dovijeka po redu Melhisedekovu. Gospod je tebi s desne strane. Pobiće u dan gnjeva svojega careve;“ Psalam 110:1-5

Iz konteksta je jasno da je Davidov Gospod, koji je Jahvi zdesna, taj koji satire careve u dan svoga gneva. To se još jasnije vidi u fusnoti ovog konkretnog prevoda:

c. Psalam 110:5 Ili Moj gospod je tebi zdesna, GOSPODE

Sledeći jevrejski hrišćanski autor pokazuje iz konteksta da je očigledno Davidov Gospod taj koji će u svom gnevu uništiti vladare:

„… Za razliku od 1. stiha, gde vokali koji se koriste uglavnom (mada ne isključivo) ukazuju na ljudskog gospodara (’adoni), a ne na Boga, u 5. stihu vokali ukazuju da se svakako opisuje Božanski Gospodar. To je navelo mnoge tumače da pretpostave kako ovde nije reč o Kralju Jahvi zdesna, već o Jahveu Kralju zdesna.57

Ipak, bolje je ovo shvatiti kao Kralja Bogu zdesna. Prvo, gramatički, sve zamenice trećeg lica jednine u 5-7. stihu upućuju nazad na Gospoda (’adonay).

Gospod [’adonay, mesijanski kralj] je Tebi zdesna;

On će satrti careve u dan svoga gneva.

On će suditi narodima, gomilajući leševe;

On će satrti vladare po celom svetu.

On će piti iz potoka pored puta;

zato će On podići svoju glavu.

Očigledno je da Kralj ratuje i pije. Budući da nema promene subjekta, Kralj je taj koji se u 5. stihu naziva Božanskim Gospodom (‘adonay). Edward J. Kissane ukazuje na grešku shvatanja ’adonay kao Jahvea, uz istovremeno razumevanje zamenica trećeg lica jednine koje slede kao onih koje se odnose na Kralja: ‚Time se uvodi promena subjekta za koju u tekstu nema nikakve naznake. Ako je Mesija subjekat 7. stiha, mora biti i subjekat prethodnih stihova.‘58

„Drugo, kao što je Gospod (’adoni) taj koji u 1. stihu sedi Bogu zdesna, tako je On i u 5. stihu ponovo opisan kao onaj koji je Bogu zdesna. Kao što Perowne kaže: ‚Teško da je verovatno da bi se u tako kratkom psalmu za Kralja najpre reklo (1. stih) da je Jehovi zdesna, a onda u 5. stihu da je, naprotiv, Jehova Kralju zdesna.‘59 Logičan zaključak jeste da se Kralj naziva ‚Gospodom‘ (’adonay), titulom rezervisanom samo za Boga. Iako je moguće prigovoriti da Kralju ne bi bila dodeljena božanska titula, kroz ceo psalam postoje nagoveštaji Kraljevog božanstva. U svetlu Psalma 45:6, gde se Kralju kaže: ‚Presto je tvoj, Bože, doveka i zauvek‘, čime se On naziva ‚Bogom‘ (’elohim), zašto je toliko sporno, izuzev na osnovu dogmatske pretpostavke, da On u ovom psalmu bude nazvan ‚Gospodom‘ (’adonay)?

„Tako se u 110:5-6 pobedonosni Božanski Mesija slikovito prikazuje kako pobeđuje sve koji su se pobunili protiv Boga. On satire careve i vladare, sudi narodima i gomila leševe, čime se pokazuje da nijedan buntovnik neće umaći. Žestina te slike podseća na Isaiju 63:1-6, gde mesijanski Kralj gazi kroz muljaču naroda, natapajući svoju odeću krvlju i satirući narode u svom gnevu.60 Psalmista kaže da će se sve to dogoditi u ‚dan njegovog gneva‘, pri čemu se zamenica ‚njegov‘ odnosi na Kralja. Budući da se izraz ‚dan gneva‘ (yom ’ap) javlja u samo šest stihova Svetog pisma61 i da se u svakom slučaju odnosi na Božji gnev, **to bi značilo da je trijumfalni Kralj zaista božanski Kralj.**62“ (Michael Rydelnik, Messianic Hope: Is the Hebrew Bible Really Messianic? [B&H Publishing Group, Nashville, TN 2010], str. 178-179; podebljanje naše)

Prema Novom zavetu, ovi tekstovi nalaze svoje ispunjenje u Hristovom ustoličenju i potonjem povratku na zemlju, gde će vladati narodima gvozdenom palicom:

„I odgovorivši Isus reče učeći u hramu: Kako govore književnici da je Hristos sin Davidov? Jer sam David kaza Duhom Svetim: Reče Gospod Gospodu mojemu: sjedi meni s desne strane, dok položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim. Sam David, dakle, naziva ga Gospodom, pa otkuda mu je sin? I mnogi narod slušaše ga rado.“ Marko 12:35-37

„Bog koji je iz davnine mnogo puta i raznim načinima govorio ocima preko Proroka, U ove posljednje dane govorio je nama preko Sina, kojega postavi nasljednikom svega, kroz kojega je i vijekove stvorio; On koji je sjaj slave i obličje bića Njegovoga i koji drži sve moćnom riječju svojom, pošto sam izvrši očišćenje grijehova naših, sjede sa desne strane Veličanstva na visinama, I toliko se pokaza veći od anđela koliko je slavnije Ime naslijedio nego oni. Jer kome od anđela ikada reče: Sin moj jesi Ti, ja te danas rodih? I opet: Ja ću njemu biti Otac, a on meni Sin. I opet, kada uvodi Prvorodnoga u vaseljenu, govori: I neka mu se poklone svi anđeli Božiji.“ … „Prijesto je tvoj, Bože, vavijek vijeka; žezal pravičnosti je žezal Carstva tvojega. Zavolio si pravdu i omrzao bezakonje; zbog toga te pomaza, Bože, Bog tvoj uljem radosti više nego drugove tvoje. I opet: Ti, Gospode, u početku osnova zemlju, i nebesa su djelo ruku tvojih; Oni će proći, a ti ostaješ, i sve će ostarjeti kao odijelo, I savićeš ih kao haljinu, i izmjeniće se, a ti si uvijek isti, i godine tvoje neće minuti. A kome od anđela ikad reče: Sjedi meni sa desne strane dok položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim?“ Jevrejima 1:1-5, 7-13 – uporedi 5:5-6; 8:1-2; 10:12; 12:2

„I znak veliki pokaza se na nebu: Žena obučena u sunce, i mjesec pod nogama njezinim, i na glavi njezinoj vijenac od dvanaest zvijezda. I ona bješe trudna, i vikaše od bolova mučeći se da rodi. I pokaza se drugi znak na nebu, i gle, velika crvena aždaja koja imaše sedam glava i deset rogova; i na glavama njezinim sedam kruna; I rep njezin vuče trećinu zvijezda nebeskih, i baci ih na zemlju. I aždaja stade pred ženom koja treba da rodi, da kada rodi proždere dijete njeno. I rodi muško Dijete, koje će napasati sve narode palicom gvozdenom; i Dijete njezino bi uzeto k Bogu i prijestolu njegovu.“… „I čuh glas veliki na nebu koji govori: Sada nastade spasenje i sila i Carstvo Boga našega i vlast Hrista njegovog, jer je zbačen opadač braće naše, koji ih opadaše pred Bogom našim dan i noć.“ Otkrivenje 12:1-5, 10

„I iz usta njegovih izlazi mač oštar s obje strane, da njime porazi neznabošce; i On će ih napasati palicom gvozdenom, i On gazi kacu vina ljutoga gnjeva Boga Svedržitelja.“ Otkrivenje 19:15 – uporedi 2:18, 26-27

Ovi stihovi ne bi trebalo da nas iznenade, budući da bismo zapravo i morali očekivati da će Hristos doći kako bi i sam izlio svoj gnev na nepokajane grešnike. Uostalom, greh je isto toliko uvreda za Gospoda Isusa koliko i za Oca ili Svetog Duha.

Sama jevanđelja beleže nekoliko slučajeva u kojima se Isus prilično razgnevio i uznemirio zbog prestupa i tvrdokornosti ljudi:

„I uđe opet u sinagogu, i ondje bješe čovjek koji imaše suhu ruku. I motrahu na njega neće li ga u subotu iscijeliti da ga okrive. I reče čovjeku sa suhom rukom: Stani na sredinu. I reče njima: Valja li u subotu dobro činiti ili zlo činiti? Dušu spasti, ili pogubiti? A oni ćutahu. I pogledavši na njih sa gnjevom, žaleći što su im srca okamenjena, reče čovjeku: Pruži ruku svoju! I pruži; i postade mu ruka zdrava kao i druga.“ Marko 3:1-5

„I donošahu mu djecu da ih se dotakne, a učenici zabranjivahu onima što ih donošahu. A vidjevši Isus uznegodova i reče im: Pustite djecu neka dolaze meni, i ne branite im; jer je takvih Carstvo Božije. Zaista vam kažem: Koji ne primi Carstva Božijega kao dijete, neće ući u njega. I zagrlivši ih, stavi ruke na njih te ih blagoslovi.“ Marko 10:13-16

„A učaše u jednoj sinagogi subotom. I gle, bješe ondje žena koja imađaše duha nemoći osamnaest godina, i bješe zgrčena, i ne mogaše se nikako uspraviti. A kad je vidje Isus, prizva je i reče joj: Ženo, oslobođena si od nemoći svoje. I stavi na nju ruke, i odmah se uspravi i slavljaše Boga. A starješina sinagoge, negodujući što je Isus iscijeli u subotu, odgovorivši reče narodu: Šest je dana u koje treba raditi; u ove, dakle, dolazite te se liječite, a ne u dan subotni. A Gospod mu odgovori i reče: Licemjere, svaki od vas ne odrješuje li u subotu svojega vola ili magarca od jasala i vodi da napoji? A ovu, kćer Avraamovu, koju sveza satana evo osamnaest godina, ne trebaše li odriješiti od ove sveze u dan subotni? I dok on ovo govoraše stiđahu se svi koji mu se protivljahu; a sav narod radovaše se za sva slavna djela što ih on činjaše.“ Luka 13:10-17

„I blizu bješe Pasha judejska, i otide Isus u Jerusalim. I nađe u hramu one što prodaju goveda i ovce i golubove, i mjenjače novca gdje sjede. I načinivši bič od uzica, izagna sve iz hrama, i ovce i goveda; a mjenjačima prosu novac i stolove ispretura. I reče onima što prodaju golubove: Nosite to odavde! Ne pravite od doma Oca moga, dom trgovine. A učenici se njegovi sjetiše da je napisano: Revnost za dom tvoj izjeda me.“ Jovan 2:13-17 – uporedi Matej 21:12-13; Marko 11:15-17; Luka 19:45-46

Imajući sve prethodno u vidu, sasvim je jasno da Hristova žrtva nije prosto umirila gnev Boga Oca. Naprotiv, Gospodnja smrt koja donosi pomirenje uklonila je pravedni gnev čitavog Božanstva zajedno. Gnev koji je Otac izlio, a koji je Sin poneo, bio je negodovanje koje Trojedini Bog oseća prema onima koji istrajavaju u svojoj neposlušnosti i pobuni.

Dakle, da odgovorimo na pitanje: Gospod Isus je prineo sebe Ocu kako bi zadovoljio savršenu pravednost i svetost Trojedinog Boga. Otac je prihvatio zamensku smrt svoga Sina u ime čitavog Božanstva.

Međutim, priča se tu ne završava, pa vas molimo da nastavite na Deo C.