Da li je Muhamed poznavao Jahvea? 3. deo
Did Muhammad Know Yahweh? Pt. 3
Nastavljamo tamo gde smo stali iznoseći dodatne dokaze da je, suprotno tvrdnji pisca, Isus zaista tvrdio da je JHVH u telu**.** Pri tome ćemo se poslužiti čak i piščevim sopstvenim argumentom o značenju imena JHVH.
Pisac se poziva na internet izdanje Jevrejske enciklopedije da bi pokazao šta ime JHVH u osnovi znači:
Značenje imena JHVH (Jahve)
Pošto je postalo očigledno da ne znamo kako se izgovara reč „JHVH“, sada moramo da razmotrimo i razumemo šta ta reč znači, kako bismo stekli uvid u samu reč. Jevrejska enciklopedija nas obaveštava da je značenje imena „JHVH“ „’Onaj koji postoji sam po sebi, koji je sam sebi dovoljan’, ili, konkretnije, ’Onaj koji živi’“ [naglasak dodat]. Otuda, najjednostavnije rečeno, „JHVH“ znači Živi i Samopostojeći.
On zatim tvrdi da Kuran i hadisi zapravo nazivaju Alaha živim (al-hajj) i samopostojećim (al-kajjum), kako bi utvrdio svoju tezu da je Muhamed znao za značenje imena JHVH, iako sâmo ime nikada nije lično upotrebio.
Evo nekih od stihova u kojima se ove osobene karakteristike pojavljuju:
„Allah je, nema boga osim Njega, Živi i Samoopstojeći Održavatelj! Ne obuzima Ga ni dremež ni san! Njegovo je ono što je na nebesima i na Zemlji!“ S. 2:255 Sahih International
„Allah, osim Koga drugog boga nema, Živi je i Samoopstojeći Održavatelj.“ S. 3:2 Sahih International – up. K. 20:111
„On je Živi, nema istinskog boga osim Njega, pa, molite Ga, ispovedajući Mu iskreno veru. Svaka hvala pripada Allahu, Gospodaru svetova!“ S. 40:65 Pickthall
Zapravo, ove osobine navedene su kao dva od „99 imena“ Alaha:
Al-Kajjûm: Samoodrživi
Samoodrživi, Samopostojeći, Onaj koji postoji sam po sebi, Onaj koji upravlja stvarima, čuva ih i vodi. Takođe Onaj čija je vlast nad Njegovim stvorenjima nepromenljiva i nikada neće prestati. Njemu ništa nije potrebno da bi postojao.
Al-Kajjum je jedno od Devedeset devet imena…
Al-Hajj: Živi
Večno Živi, to jest, Besmrtni.
Al-Hajj je jedno od Devedeset devet imena. (Aiša Bjuli, Božanska imena)
I:
63. Al-Hajj
Večno Živi
64. Al-Kajjum
Samopostojeći Izdržavatelj svega (Š. G. F. Hadad, Alahova imena i svojstva)
Kao što čitaoci mogu videti iz gornjih primera, reč al-kajjum ne označava samo činjenicu da Alah postoji sam po sebi, već ističe i njegovu ulogu izdržavatelja koji drži celokupno stvorenje na okupu.
Dakle, da bismo utvrdili da je Isus sebe poistovetio sa ovaploćenim JHVH, sve što treba da uradimo jeste da navedemo biblijska mesta na kojima Hristos tvrdi da je Živi, ili Onaj koji živi doveka, kao i Samopostojeći Izdržavatelj koji daje život celokupnom stvorenju.
I gle, upravo to nalazimo da Isus tvrdi za sebe, kao što sledeći tekstovi pokazuju:
„I kad ga vidjeh, padoh k nogama njegovim kao mrtav, i On položi desnu ruku svoju na me govoreći: Ne boj se, ja sam Prvi i Posljednji I Živi; i bijah mrtav i evo živ sam u vijekove vijekova, i imam ključeve od smrti i od pakla.“ Otkrivenje 1:17-18 – up. 2:8
Isus ne samo da izjavljuje da je Živi koji živi doveka, već sebe poistovećuje i sa Prvim i Poslednjim, što je još jedno ime za Boga prema jevrejskim Pismima i prema Kuranu:
„Ovako govori Gospod car Izrailjev i Izbavitelj njegov, Gospod nad vojskama: Ja sam Prvi i ja sam Pošljednji, i osim mene nema Boga.“ Isaija 44:6
„Čuj me, Jakove i Izrailju, kojega ja pozvah: Ja sam Prvi, ja sam i Pošljednji.“ Isaija 48:12 – up. 41:4
„On je Prvi i Poslednji, i nad svime Dominantni i u biti svega Pronicljivi; i On sve zna!“ S. 57:3 Sahih International
Hristos je takođe sebe nazvao Hlebom života, što znači Onim koji daje život i izdržavanje svim vernicima (zapravo, celokupnom stvorenju):
„A Isus im reče: Ja sam hljeb života: koji meni dolazi neće ogladnjeti, i koji u mene vjeruje neće nikad ožednjeti. Nego vam rekoh: i vidjeli ste me, i ne vjerujete. Sve što mi daje Otac meni će doći; i onoga koji dolazi meni neću istjerati napolje. Jer sam sišao s neba ne da tvorim volju svoju, nego volju Oca, koji me posla. A ovo je volja Oca koji me posla, da sve što mi je dao ništa od toga ne izgubim, nego da to vaskrsnem u posljednji dan. A ovo je volja Oca koji me posla, da svaki koji vidi Sina i vjeruje u njega ima život vječni; i ja ću ga vaskrsnuti u posljednji dan. Tada gunđahu Judejci na njega što reče: Ja sam hljeb koji siđe s neba, I govorahu: Nije li ovo Isus, sin Josifov, kome mi znamo oca i mater? Kako, dakle, on govori: S neba sam sišao? A Isus im odgovori i reče: Ne gunđajte među sobom. Niko ne može doći meni ako ga ne privuče Otac koji me posla; i ja ću ga vaskrsnuti u posljednji dan. U Prorocima je napisano: I biće svi naučeni od Boga. Svaki koji čuje od Oca i nauči, dolazi k meni. Ne da je ko vidio Oca, osim Onoga koji je od Boga: on je vidio Oca. Zaista, zaista vam kažem: Koji vjeruje u mene ima život vječni. Ja sam hljeb života. Oci vaši jedoše manu u pustinji, i pomriješe. Ovo je hljeb koji silazi s neba: da koji od njega jede ne umre. Ja sam hljeb živi koji siđe s neba; ako ko jede od ovoga hljeba živjeće vavijek; i hljeb koji ću ja dati tijelo je moje, koje ću ja dati za život svijeta. Judejci se pak prepirahu među sobom govoreći: Kako može ovaj dati nama tijelo svoje da jedemo? A Isus im reče: Zaista, zaista vam kažem: ako ne jedete tijelo Sina Čovječijega i ne pijete krvi njegove, nemate života u sebi. Koji jede moje tijelo i pije moju krv ima život vječni; i ja ću ga vaskrsnuti u posljednji dan. Jer tijelo moje istinsko je jelo, a krv je moja istinsko piće. Koji jede moje tijelo i pije moju krv u meni prebiva i ja u njemu. Kao što mene posla živi Otac, i kao što ja živim zbog Oca, i onaj koji jede mene i on će živjeti zbog mene. Ovo je hljeb koji siđe s neba: ne kao što oci vaši jedoše manu, i pomriješe; koji jede hljeb ovaj živjeće vavijek.“ Jovan 6:35-42, 47-51, 54, 57-58
„Ovce moje slušaju glas moj, i ja njih poznajem, i za mnom idu. I ja im dajem život vječni, i nikad neće izginuti, i niko ih neće oteti iz ruke moje. Otac moj koji mi ih je dao veći je od sviju; i niko ih ne može oteti iz ruke Oca mojega. Ja i Otac jedno smo. A Judejci opet podigoše kamenje da ga kamenuju. Isus im odgovori: Mnoga dobra djela pokazah vam od Oca svojega, za koje od tih djela me kamenujete? Odgovoriše mu Judejci govoreći: Ne kamenujemo te za dobro djelo, nego za hulu, što se ti, čovjek budući, praviš Bog.“ Jovan 10:27-33
To objašnjava zašto su novozavetni pisci mogli da poistovete Hrista sa Posrednikom stvaranja, kojim se Otac poslužio da stvori i održava sve stvari moćnom rečju Sina:
„Jer Njime bi sazdano sve, što je na nebesima i što je na zemlji, što je vidljivo i što je nevidljivo, bili prijestoli ili gospodstva, ili načalstva ili vlasti; sve je Njime i za Njega sazdano. I On je prije svega, i sve u njemu postoji.“ Kološanima 1:16-17
„Bog koji je iz davnine mnogo puta i raznim načinima govorio ocima preko Proroka, U ove posljednje dane govorio je nama preko Sina, kojega postavi nasljednikom svega, kroz kojega je i vijekove stvorio; On koji je sjaj slave i obličje bića Njegovoga i koji drži sve moćnom riječju svojom, pošto sam izvrši očišćenje grijehova naših, sjede sa desne strane Veličanstva na visinama,“ Jevrejima 1:1-3
„Za Sina pak: Prijesto je tvoj, Bože, vavijek vijeka; žezal pravičnosti je žezal Carstva tvojega. Zavolio si pravdu i omrzao bezakonje; zbog toga te pomaza, Bože, Bog tvoj uljem radosti više nego drugove tvoje. I opet: Ti, Gospode, u početku osnova zemlju, i nebesa su djelo ruku tvojih; Oni će proći, a ti ostaješ, i sve će ostarjeti kao odijelo, I savićeš ih kao haljinu, i izmjeniće se, a ti si uvijek isti, i godine tvoje neće minuti.“ Jevrejima 1:8, 10-12 HCSB
To je ista ta reč, ili glas, koji će u poslednji dan podići mrtve natrag u život,
„Zaista, zaista vam kažem, da dolazi čas, i već je nastao, kada će mrtvi čuti glas Sina Božijega, i čuvši ga oživjeće. Jer kao što Otac ima život u sebi, tako dade i Sinu da ima život u sebi; I dade mu vlast i da sudi, jer je Sin Čovječiji. Ne čudite se tome, jer dolazi čas u koji će svi koji su u grobovima čuti glas Sina Božijega, I izići će oni koji su činili dobro u vaskrsenje života, a oni koji su činili zlo u vaskrsenje suda.“ Jovan 5:25-29
Božanska funkcija za koju Kuran kaže da pripada isključivo Bogu ili Alahu:
„Tako je jer Allah postoji, i što On može mrtve da oživi, i što On sve može. i što će Čas oživljenja da dođe, u to nema sumnje, i što će Allah da oživi one u grobovima.“ S. 22:6-7 Sahih International
Začuđujuće, Isus takođe tvrdi da je Istina, baš kao i Muhamedov bog, kao i Put i Život koji će doći da okupi svoj narod da prebiva sa njim doveka!
„Neka se ne zbunjuje srce vaše, vjerujte u Boga, i u mene vjerujte. U kući Oca mojega stanovi su mnogi. A da nije tako, zar bih vam rekao: Idem da vam pripremim mjesto. I ako otidem i pripremim vam mjesto, opet ću doći, i uzeću vas k sebi da gdje sam ja, budete i vi. I kuda ja idem znate, i put znate. Reče mu Toma: Gospode, ne znamo kuda ideš; i kako možemo znati put? Isus mu reče: Ja sam Put i Istina i Život; niko ne dolazi Ocu osim kroz mene.“ Jovan 14:1-6
I takođe kaže da sva vlast na nebu i na zemlji pripada isključivo njemu!
„I pristupivši Isus reče im govoreći: Dade mi se svaka vlast na nebu i na zemlji.“ Matej 28:18
Dakle, prema nadahnutom Svetom pismu, i Isus i njegovi sledbenici objavljivali su da je Hristos JHVH u telu (iako on nije Otac niti Sveti Duh), budući da vaskrslog Gospoda poistovećuju sa Živim i sa Izdržavateljem koji svojom moćnom rečju daje život celokupnom stvorenju i održava ga, u savršenom jedinstvu sa Ocem i Svetim Duhom.
Dakle, na kraju, sve se svodi na tvrdnje koje Isus iznosi o sebi, o tome ko je on (davalac života, večni, samopostojeći itd.), a ne na pitanje da li za sebe koristi ime Jahve, ili da li ga uopšte koristi. Reč je o tome KO je Isus i ko tvrdi da jeste, a ne o tome da li o Bogu govori koristeći ime Boga dato u Tori.
Naposletku, moramo razlikovati znanje nečega o Bogu od poznavanja Boga u smislu ličnog odnosa sa njim. To dvoje nije isto, jer svako može otkriti činjenicu da je Božje ime Jahve prosto čitajući neke hrišćanske knjige, ali poznavati Jahvea lično i prisno sasvim je druga stvar. Nema sumnje da Muhamed nije poznavao Jahvea u smislu ličnog, neposrednog poznavanja te ličnosti, zasnovanog na ličnom susretu. To se ogleda u njegovim lažnim otkrivenjima koja protivreče otkrivenju istinskih proroka. A to je ono što uistinu ima značaja kada se sve svede na suštinu. Da li je Muhamed ikada znao (kao puku informaciju) da je izvorno Božje ime „Jahve“ u izvesnom smislu je sporedno pitanje, iako dokazi pokazuju da nije. Ono što zaista ima značaja jeste to da je Muhamed bio lažni prorok koji nije poznavao istinskog Boga i koji je stoga naveo ljude da veruju u lažnog boga kojeg je pokušao da predstavi kao Boga Avraamovog.
Toliko o muslimanskom argumentu.
Ako nije drugačije naznačeno, svi navodi iz Svetog pisma preuzeti su iz New American Standard Version of the Holy Bible (NASB).
Srodni članci
Ime Boga u Bibliji i Kuranu: Prvi deo: Imena i titule
Božanstvo Hrista u svetlu Isusovih izjava „JA JESAM“
Ekskurs — Izjava „JA JESAM“ u najranijem jevanđelju
Biblijski monoteizam ispitan, 9. deo
Odgovor Mohamedu Gunemu: Ja jesam ili ja bejah?
Odgovori sajtu Bismikaallahuma: Odgovor na „JA SAM ONAJ KOJI JESAM“ [1. deo], [2. deo]