Sinoptička jevanđelja o Isusovoj božanskoj preegzistenciji –

Odgovor Bartu Ehrmanu, 1. deo

Paul Williams — musliman preobraćenik, potom otpadnik, pa ponovo preobraćeni musliman — preneo je na svoj blog tekst Barta Ehrmana u kojem ovaj objašnjava zašto je promenio mišljenje o tome kako je Isus prikazan u sinoptičkim jevanđeljima, tj. kod Marka, Mateja i Luke. Ehrman navodi da sada veruje da sinoptici zaista prikazuju Isusa kao Boga u izvesnom smislu, premda ne smatra da uče njegovu večnu preegzistenciju. On piše:

Za Marka, Isus je prilikom svog krštenja usvojen za Božjeg sina. Pre toga bio je puki smrtnik. Za Luku, Isusa je začeo Bog i on je stoga bio doslovno Božji sin, od trenutka svog začeća. (Kod Luke Isus nije postojao *pre* tog začeća u devici — njegovo začeće jeste trenutak kada je počeo da postoji.) Za Jovana, Isus je bio preegzistentno božansko biće — Reč Božja, koja je u početku svega bila i sa Bogom i bila Bog — koje je postalo čovek. Ovde on nije rođen od device i Bog ga ne usvaja na krštenju (nijedan od ta dva događaja nije ispripovedan kod Jovana — niti je to bilo moguće, s obzirom na Jovanovu hristologiju). (Neočekivana promena stava Barta Ehrmana o Isusu kao Bogu u sinopticima: Isus kao Bog u sinopticima, preneto sa Bartovog bloga)

Odlučili smo da odgovorimo na ove tvrdnje kako bismo pokazali da, nasuprot Ehrmanovim tvrdnjama, sinoptička jevanđelja ipak potvrđuju Hristovo večno preljudsko postojanje kao Boga, iako podjednako jasno pokazuju da on nije Otac niti Sveti Duh.

Budući da Bart Ehrman kroz celu svoju knjigu koristi New Revised Standard Version (NRSV) Svetog pisma, odlučili smo da se i mi poslužimo tim prevodom.

Sva četiri jevanđelja slažu se da je Jovan Krstitelj poslat kao izaslanik, odnosno glasnik prorečen u Isaiji 40:3, s tim što ga sinoptici uz to poistovećuju sa glasnikom o kome govori Malahija 3:1.

Zapazimo, na primer, kako Marko počinje svoje jevanđelje:

„Početak jevanđelja Isusa Hrista, Sina Božijega. Kao što je pisano kod proroka: Evo ja šaljem anđela svojega pred licem tvojim, koji će pripremiti put tvoj pred tobom. Glas vapijućeg u pustinji: Pripremite put Gospodnji, poravnite staze njegove. Pojavi se Jovan krsteći u pustinji, i propovijedajući krštenje pokajanja za oproštenje grijehova. I izlažaše k njemu sva Judejska zemlja i Jerusalimljani; i krštavaše ih sve u rijeci Jordanu, i ispovijedahu grijehe svoje. A Jovan bijaše obučen u kamilju dlaku, i imaše pojas kožni oko sebe; i jeđaše bilje i divlji med. I propovijedaše govoreći: Dolazi za mnom jači od mene pred kim ja nisam dostojan sagnuti se i odriješiti remena na obući njegovoj. Ja vas krstih vodom, a on će vas krstiti Duhom Svetim. I dogodi se u one dane da dođe Isus iz Nazareta Galilejskoga, i krsti ga Jovan u Jordanu. I odmah izlazeći iz vode vidje nebesa gdje se otvaraju i Duh kao golub silazi na njega. I glas dođe s neba: Ti si Sin moj ljubljeni koji je po mojoj volji.“ Marko 1:1-11

Uporedite to sa Lukinim jevanđeljem:

„A u petnaestoj godini vladavine ćesara Tiverija, kad upravljaše Pontije Pilat Judejom, i Irod, četvorovlasnik, Galilejom, a Filip, brat njegov, četvorovlasnik, Iturejom i zemljom Trahonitidom, i Lisanije, četvorovlasnik, Avilinom, Za vrijeme prvosveštenika Ane i Kajafe, dođe riječ od Boga Jovanu, sinu Zaharijinu, u pustinji, I on pođe po svoj okolini Jordana propovijedajući krštenje pokajanja za oproštenje grijehova. Kao što je napisano u knjizi riječi proroka Isaije koji govori: Glas vapijućeg u pustinji: Pripravite put Gospodnji; poravnite staze njegove; Svaka dolina neka se ispuni i svaka gora i svaki brijeg neka se slegnu; i što je krivo neka bude pravo i neravnine na putevima neka budu glatke; I svako će tijelo vidjeti spasenje Božije. Jovan pak govoraše narodu koji izlažaše da ih krsti: Porodi aspidini, ko vam kaza da bježite od gnjeva koji ide? Rodite, dakle, plodove dostojne pokajanja, i ne počinjite govoriti u sebi: Imamo oca Avraama; jer vam kažem da Bog može i od kamenja ovog podignuti decu Avraamu. A već i sjekira stoji drveću kod korijena; i svako drvo koje dobra roda ne rađa siječe se i u oganj baca. I pitahu ga ljudi govoreći: Šta ćemo, dakle, činiti? A on odgovarajući reče im: Koji ima dvije haljine neka dade onome koji nema; i koji ima hrane neka čini isto tako. Dođoše pak i carinici da ih krsti, i rekoše mu: Učitelju, šta ćemo činiti? A on im reče: Ne činite ništa više nego što vam je naređeno. A pitahu ga i vojnici govoreći: A šta ćemo mi činiti? I reče im: Nikoga da ne zlostavljate niti koga da opadate, i budite zadovoljni svojom platom. A kako je narod iščekivao (Hrista), svi pomišljahu u srcima svojim za Jovana: nije li on Hristos? Odgovaraše Jovan svima govoreći: Ja vas krštavam vodom; ali ide za mnom jači od mene, kome ja nisam dostojan odriješiti remena na obući njegovoj: On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem. U njegovoj ruci je lopata, i očistiće gumno svoje, i skupiće pšenicu u žitnicu svoju, a pljevu će sažeći ognjem neugasivim.“ Luka 3:1-6, 15-17 – upor. Matej 3:1-3, 11-15; Jovan 1:14-15, 23, 26-36; 3:22-36

„Jer vam kažem: Nijedan između rođenih od žena nije veći prorok od Jovana Krstitelja; a najmanji u Carstvu Božijem veći je od njega.“ Luka 7:28 – upor. Matej 11:10-11

Ovi navodi su izuzetno značajni, jer kontekst starozavetnih odlomaka koje sinoptička jevanđelja citiraju u vezi sa Jovanovom ulogom izaslanika uopšte ne govori o glasniku poslatom da pripremi dolazak Mesije. Naprotiv, svi oni govore o tome kako Bog šalje glasnika ispred sebe da objavi narodu da Jahve, Bog Svemogući, dolazi da prebiva među njima!

Evo proročanstva iz Isaije:

„Glas je nekoga koji viče: Pripravite u pustinji put Gospodnji, poravnite u pustoši stazu Bogu našemu. Sve doline neka se povise, i sve gore i bregovi neka se slegnu, i što je krivo neka bude pravo, i neravna mjesta neka budu ravna. I javiće se slava Gospodnja, i svako će tijelo vidjeti; jer usta Gospodnja govoriše. Glas govori: Viči. I reče: Šta da vičem? Da je svako tijelo trava i sve dobro njegovo kao cvijet poljski. Suši se trava, cvijet opada kad duh Gospodnji dune na nj; doista je narod trava. Suši se trava, cvijet opada; ali riječ Boga našega ostaje dovijeka. Izidi na visoku goru, Sione, koji javljaš dobre glase; podigni silno glas svoj, Jerusalime, koji javljaš dobre glase; podigni, ne boj se. Kaži gradovima Judinijem: Evo Boga vašega. Evo, Gospod Bog ide na jakoga, i mišica će njegova obladati njim; evo, plata je njegova kod njega i djelo njegovo pred njim. Kao pastir pašće stado svoje; u naručje svoje sabraće jaganjce, i u njedrima će ih nositi, a dojilice će voditi polako.“ Isaija 40:3-5, 9-11

Isaija jasno kaže da je Jahve Svemogući taj koji dolazi da vlada i da pase svoje stado. A sada obratimo pažnju na Malahijine reči:

„Evo, ja ću poslati anđela svojega, koji će pripraviti put preda mnom, i iznenada će doći u crkvu svoju Gospod, kojega vi tražite, i anđeo zavjetni, kojega vi želite, evo doći će, veli Gospod nad vojskama.“ Malahija 3:1

Prorok kaže da će sam Gospod doći u svoj hram. Da taj Gospod nije niko drugi do sam Jahve Bog, lako se vidi iz činjenice da se reči ha Adon nikada ne upotrebljavaju ni za koga osim za Jahvea:

„Zato govori Gospod, Gospod nad vojskama, silni Izrailjev: Aha! Izdovoljiću se na protivnicima svojim, i osvetiću se neprijateljima svojim.“ Isaija 1:24

„Jer, gle, Gospod, Gospod nad vojskama uzeće Jerusalimu i Judi potporu i pomoć, svaku potporu u hljebu i svaku potporu u vodi,“ Isaija 3:1

A prema nadahnutom Svetom pismu, hram u Jerusalimu sagrađen je za slavu i obožavanje Jahvea, a ne bilo koga drugog:

„Potom reče car David svemu zboru: Jednoga Solomona, sina mojega, izabrao je Gospod, mlado dijete, a ovo je velik posao; jer neće biti čovjeku taj dvor nego Gospodu Bogu.“ 1. Dnevnika 29:1

„Tada reče Solomon: Gospod je rekao da će nastavati u mraku. A ja sazidah dom tebi za stan i mjesto da u njemu nastavaš dovijeka.“ 2. Dnevnika 6:1-2

„I koji se kune hramom, kune se njim i Onim koji obitava u njemu.“ Matej 23:21

Ovo ne ostavlja baš nikakvu sumnju da Onaj za koga je Malahija rekao da će doći u svoj hram nije niko drugi do Jahve, Bog Svemogući!

Time dolazimo do kraja ovog dela naše rasprave. Pređite na 2. deo.