Davagandist pretvara Muhameda u boga!
A Dawagandist Turns Muhammad Into A God!
Muslimanski takijista i hristofob Pol Bilal Vilijams izneo je neke tvrdnje koje imaju prilično poražavajuće implikacije po njegova takozvana monoteistička uverenja. U odgovoru jednom hrišćaninu koji je komentarisao na njegovom blogu, Vilijams je ustvrdio da islam poriče potrebu za posrednikom/medijatorom jer uči da čovek može da pristupi Alahu neposredno:
U islamu je Bog jedini spasitelj. Nama nije potreban posrednik (za razliku od Novog zaveta, koji tvrdi da nam je potreban ljudski posrednik između Boga i čoveka: 1. Timoteju 2:5). Sam Isus je učio da možemo doći Bogu neposredno, bez sveštenika ili posrednika, na primer u Luki 15. Možemo doći neposredno Bogu, svom Tvorcu. To je poruka Isusa i Muhameda. Nažalost, ovu poruku su zamaglili neki kasniji hrišćani koji su obožili Glasnika na štetu njegove poruke. Apoteoza svetih ljudi često se dešavala u istoriji: neki zavedeni ljudi su Alija, Prorokovog zeta, još za njegovog života smatrali ovaploćenjem Boga. Buda se danas obožava i njemu se upućuju molitve, iako on nikada nije tvrdio da je božanski. (Put za Meku: Moja priča (2. deo))
Upravo ovakvi komentari potvrđuju ono što smo govorili o Vilijamsu. Često smo Vilijamsa optuživali ne samo za očiglednu nedoslednost, već i za nepoštenje zbog načina na koji izvrće Sveto pismo, a doveli smo u pitanje čak i njegovo poznavanje islama. Vilijams je ili neznalica kada je reč o učenjima islama — pa bi stoga trebalo da ugasi svoj blog jer nema šta da govori o svojoj veri — ili je otvoreno podmukao, jer zna šta njegovi religijski izvori uče, ali svejedno bira da zavodi i obmanjuje ljude.
Uzmimo, na primer, njegovu tvrdnju da je Alah jedini spasitelj i da je Muhamed učio da nema potrebe za ljudskim posrednikom, jer pojedinci mogu neposredno da pristupe Alahu. To je naprosto lažna tvrdnja, jer Kuran jasno kaže da je muslimanima potrebno Muhamedovo posredovanje da bi im Alah oprostio:
„A mi nismo nijednog poslanika poslali, osim da bi mu se pokoravalo uz Allahovo odobrenje. A da ti oni dođu kada sami sebi učine nepravdu i zamole Allaha da im oprosti, pa da i Poslanik zamoli da im se oprosti, oni bi videli da Allah, zaista, prima pokajanje i da je milostiv.“ S. 4:64 Muhamed Asad
Evo druge verzije istog odlomka:
„A mi nismo nijednog poslanika poslali, osim da bi mu se pokoravalo uz Allahovo odobrenje. A da ti oni dođu kada sami sebi učine nepravdu i zamole Allaha da im oprosti, pa da i Poslanik zamoli da im se oprosti, oni bi videli da Allah, zaista, prima pokajanje i da je milostiv.“ Hilali-Khan
Gornji tekst izričito uči da čovek mora doći Muhamedu i tražiti da se on pomoli Alahu ako želi da mu bude oprošteno.
Štaviše, neka od takozvanih verodostojnih predanja navode da su ljudi zapravo posećivali Muhamedov grob da bi tražili njegovo posredovanje, i to kao neposrednu posledicu ovog stiha:
(U ovom kuranskom stihu) Alah opominje grešnike i zlotvore da, kada počine grehe i pogreške, treba da pozovu Alahovog Glasnika i zamole Alaha za oproštaj. Takođe treba da zamole Alahovog Glasnika da se pomoli za njih. Kada tako učine, Alah će se okrenuti ka njima i oprostiti im, i pokazaće im milost. Zato je upotrebio reči la-vadžedallaha tavvaben-rahima (oni bi (na osnovu ovog sredstva i posredovanja) sigurno našli Alaha kao Onoga koji daje pokajanje, krajnje Milostivog). Mnogi su preneli ovo predanje. Jedan od njih je Abu Mansur al-Sabag (u nekim rukopisima stoji Abu Nasr), koji u svojoj knjizi Al-Šamil Al-Hikajat-ul-mašhurah piše da je, prema Utbiju, ovaj jednom sedeo pored Prorokovog groba kada je došao jedan beduin i rekao: „Mir s tobom, o Alahov Glasniče. Čuo sam da Alah kaže: ‚(O voljeni!) A da su ti došli onda kada su nepravdu prema sebi učinili i zamolili Alaha za oproštaj, i da je Glasnik takođe zamolio oproštaj za njih, oni bi (na osnovu ovog sredstva i posredovanja) sigurno našli Alaha kao Onoga koji daje pokajanje, krajnje Milostivog.‘ Došao sam ti tražeći oproštaj za svoje grehe i činim te SVOJIM POSREDNIKOM pred svojim Gospodarem, i zbog toga sam ti došao.“ Zatim je izgovorio ove stihove: „O ti, najuzvišeniji među sahranjenim ljudima, koji si uvećao vrednost ravnica i brežuljaka! Neka žrtvujem svoj život za ovaj grob koji je tobom ozaren, ti koji si od milosti i oproštaja.“ Potom je beduin otišao, a ja sam zaspao. U snu sam video Svetog Proroka. Rekao mi je: O Utbi, beduin je u pravu, idi i saopšti mu radosnu vest da mu je Alah oprostio grehe.
Ovo predanje je preneo Ibn Kesir u svom komentaru na K. 4:64. Sledeće predanje navodi drugi znameniti muslimanski tumač, al-Kurtubi, u svom tumačenju istog teksta:
Prenosi se od Abu Sadika da je imam Ali rekao: „Tri dana nakon Prorokovog ukopa, došao je jedan Arapin i bacio se na Prorokov grob, uzeo zemlju i posuo je po svojoj glavi. Rekao je: ‚Ja Resulallah! Ti si govorio, a mi smo slušali; ti si učio od Alaha, a mi smo učili od tebe. Među onim što ti je Alah poslao jeste i sledeće… K. 4:64). Ja sam onaj koji je grešnik i sada sam ti došao, da bi ti molio za mene.‘ Nakon toga se začuo glas IZ GROBA: ‚Nema sumnje, oprošteno ti je!‘“
Niti je ovo jedini navod koji pokazuje da je Muhamedovo posredovanje neophodno za dobijanje oproštaja za počinjene prestupe:
„Sa Allahovom milošću ti si blag prema njima; a da si grub i tvrdog srca, sigurno bi se razbežali na sve strane od tebe. Zato im praštaj i moli da im bude oprošteno, i dogovaraj se sa njima. A kada se odlučiš, osloni se na Allaha; Allah, zaista voli one koji se oslanjaju na Njega.“ S. 3:159 Pickthall
„Pravi vernici su samo oni koji veruju u Allaha i Njegovog Poslanika, a koji se, kad su sa njim na kakvom važnom sastanku, ne udaljuju dok od njega dopuštenje ne dobiju. Oni koji od tebe traže dopuštenje, u Allaha i Njegovog Poslanika, zaista, veruju. I kad oni zatraže dopuštenje od tebe zbog kakvog svog posla, dopusti kome hoćeš od njih, i zamoli Allaha da im oprosti - zaista Allah oprašta grehe i milostiv je.“ S. 24:62 Shakir
„Znaj da nema boga osim Allaha! Traži oprost za svoje grehe i za vernike i vernice! Allah zna kuda se krećete i gde boravite.“ S. 47:19 Pickthall
„O Verovesniče, kada ti dođu vernice da ti daju obećanje na vernost: da neće Allahu nikoga u obožavanju da pridružuju, i da neće da kradu, i da neće muževima tuđu decu da podmeću, i da neće ni u čemu, što je dobro, poslušnost da ti odbijaju, ti obećanje njihovo prihvati i moli Allaha da im oprosti; Allah, zaista, oprašta grehe i milostiv je.“ S. 60:12 Shakir
Muhamedu je dalje rečeno da uzima novac od svojih sledbenika kako bi ih očistio od njihovih grehova, i da priziva Alaha, jer se za njegove prizive kaže da su siguran izvor sigurnosti za vernike:
„Prihvati od njihovog imetka milostinju, da ih time očistiš od greha i učiniš ih blagoslovljenim, i pomoli se za njih, molitva tvoja će, zaista, da ih smiri - a Allah sve čuje i sve zna.“ S. 9:103 Hilali-Khan
Kuran ide čak dotle da kaže da onome ko ne dođe Muhamedu u veri nikada neće biti oprošteno, čak i kada bi Muhamed molio Alaha da mu oprosti:
„A kad im bude rečeno:“Dođite, Allahov Poslanik će da moli da vam se oprosti!” Oni svojim glavama tresu i vidiš ih kako oholo odbijaju. Isto im je – molio ti za njih oprost ili ne molio, Allah neće da im oprosti. Allah, zaista, neće na Pravi put da uputi narod odmetnički.“ S. 63:5-6 Hilali-Khan
Ovo jasno pokazuje da spasenje u potpunosti zavisi od verovanja u Muhameda i savršenog pokoravanja njemu, što je istaknuto i u sledećim navodima:
„I, tako Mi Gospodara tvoga, oni neće da veruju sve dok za sudiju u međusobnim sporovima tebe ne prihvate, a potom u dušama svojim ne osete tegobu zbog onoga što si odredio i sasvim se ne pokore!“ S. 4:65 Hilali-Khan
Dakle, islam nije naprosto pokoravanje Alahu. Pravi islam je zapravo potpuno pokoravanje Alahu i Muhamedu! Ovo dovoljno pobija Vilijamsovu laž da je u islamu Alah jedini spasitelj.
Međutim, Vilijamsovi problemi tek počinju.
Prema takozvanim verodostojnim predanjima, Muhamed je lično učio ljude da se obraćaju njemu neposredno, kao i da prizivaju njegovo ime kao posrednika kada upućuju svoje molbe Alahu:
3578. Osman bin Hunejf je preneo da je jedan slepac došao Proroku i rekao mu: „Zamoli Alaha da me izleči.“ On reče: „Ako želiš, molim za tebe, a ako želiš, možeš biti strpljiv, jer je to bolje za tebe.“ On reče: „Onda ga zamoli.“ On reče: „Tada mu je naredio da uzme abdest i da ga upotpuni, i da uputi ovu molbu: ‚O Alahu, molim Te i okrećem se ka Tebi svojim Prorokom Muhamedom, Prorokom Milosti. Zaista, okrenuo sam se svome Gospodaru, POSREDSTVOM TEBE, u vezi sa ovom svojom potrebom, kako bi bila ispunjena. O Alahu, prihvati NJEGOVO POSREDOVANJE za mene (Allahumma inni es’eluka VE MUHAMMEDIN Nebijj-ir-Rahmeti tevedždžehtu bike ila Rabbi fi hadžeti hazihi litukda li, Allahumma FEŠEFFI‘HU fija).‘“ (SAHIH)
[Rekao je]: Ovaj hadis je hasan SAHIH garib, ne poznajemo ga osim ovim putem, kao predanje Abu Džafera, a on nije Al-Hatmi, [a Osman bin Hunejf je brat Sehla bin Hunejfa] (English Translation of Jami‘ At-Tirmidhi: Compiled by Imam Hafiz Abu ‘Eisa Mohammad Ibn ‘Eisa At-Tirmidhi, preveo Abu Khaliyl (SAD), hadise priredio i referencirao Hafiz Tahir Zubair ‘Ali Za’i [Darussalam Publishers & Distributors, prvo izdanje: novembar 2007], tom 6, od hadisa br. 3291 do 3956, Razna predanja o poglavljima o molbama, poglavlje 118, str. 283; naglašavanje velikim slovima i podvlačenje naši)
Evo drugačije verzije istog hadisa:
1385. Prenosi se od Osmana bin Hunejfa da je jedan slepac došao Proroku i rekao mu: „Moli Alaha da me izleči.“ On reče: „Ako želiš da sačuvaš svoju nagradu za onaj svet, to je bolje, ili ako želiš, molim za tebe.“ On reče: „Moli.“ On reče: „Tada mu je rekao da uzme abdest i da ga dobro obavi, i da klanja dva rekata, i da izgovori ovu molbu: ‚Allahumma inni es’eluka ve etevedždžehu ilejke BI-MUHAMMEDIN NEBIJJIR-RAHME. JA MUHAMMEDU inni kad tevedždžehtu bike ila Rabbi fi hadžeti hazihi litukda. Allahumma FEŠEFFI‘HU fija (O Alahu, molim Te i okrećem svoje lice ka Tebi POSREDSTVOM POSREDOVANJA MUHAMEDA, PROROKA MILOSTI. O MUHAMEDE, okrenuo sam se svome Gospodaru POSREDSTVOM TVOG POSREDOVANJA u vezi sa ovom svojom potrebom, kako bi bila ispunjena. O Alahu, prihvati NJEGOVO POSREDOVANJE za mene)‘.“ (SAHIH) (English Translation of Sunan Ibn Majah: Compiled by Imam Muhammad Bin Yazeed Ibn Majah Al-Qazwini, hadise priredio i referencirao Hafiz Abu Tahir Zubair 'Ali Za'i, preveo Nasiruddin al-Khattab (Kanada), završna redakcija Abu Khaliyl (SAD) [Darussalam Publications and Distributors, prvo izdanje: jun 2007], tom 2, od hadisa br. 803 do 1782, 5. Poglavlja o uspostavljanju molitve i sunnetu u vezi s njom, poglavlje 189. Šta je preneto o molitvi u času potrebe, str. 329-330; naglašavanje velikim slovima i podvlačenje naši)
Štaviše, muslimanski tumači tvrde da se sledeći tekstovi, koji govore o tome da Alah prihvata posredovanje određenih pojedinaca,
„Tog dana nikom neće da bude od koristi zauzimanje osim onome kome Svemilosni dopusti da se za nekog zauzme.“ S. 20:109 – up. 19:87; 21:28; 34:23; 53:26
odnose upravo na Muhameda, koji na poslednji dan izlazi pred Alaha i posreduje za svoje sledbenike kako bi ih spasao od pakla:
U dva Sahiha prenosi se od predvodnika Adamove dece i najplemenitijeg od svih stvorenja pred Alahom, Muhameda…
<<Doći ću pod Presto i pašću ničice. Zatim ću biti nadahnut da izgovorim hvale (Alahu) kojih se sada ne mogu setiti. Alah će me ostaviti u tom stanju koliko bude želeo. Zatim će reći: „O Muhamede, podigni glavu. Govori i bićeš saslušan, posreduj i tvoje posredovanje biće prihvaćeno.“ Tada će mi biti dopuštena određena skupina (za koju ću posredovati). Alah će ih potom uvesti u Raj, a ja ću se vratiti (da ponovim postupak).>> Prorok je spomenuo da to čini četiri puta. Neka su Alahovi blagoslovi i mir na njega i na ostale Proroke. U jednom drugom hadisu takođe se navodi da je rekao…
<<Alah, Uzvišeni, reći će: „Izvedite iz Vatre svakoga ko u srcu ima vere koliko zrno.“ I biće izveden VELIKI BROJ ljudi. Zatim će reći: „Izvedite iz Vatre svakoga ko u srcu ima vere koliko pola zrna. Izvedite svakoga ko u srcu ima težinu trunke prašine. Izvedite svakoga ko u srcu ima težinu najmanje i najsitnije čestice prašine vere.>> I hadis se nastavlja… (Tefsir Ibn Kesira, K. 20:109; podebljavanje i naglašavanje velikim slovima naši)
I:
(Posredovanje kod Njega ne koristi nikome osim onome kome On dopusti.) znači, zbog Njegove moći, veličanstva i ponosa, niko se ne bi usudio da kod Njega posreduje ni u čemu, osim pošto dobije Njegovo dopuštenje za posredovanje. Kao što Alah kaže…
(Ko je taj koji može posredovati kod Njega bez Njegovog dopuštenja) (2:255)…
(A koliko na nebesima ima anđela čije posredovanje neće ništa koristiti, osim pošto Alah dopusti onome kome On hoće i kim je zadovoljan.) (53:26)…
(i oni ne posreduju osim za onoga kim je On zadovoljan. I oni od straha pred Njim strepe) (21:28). Preneto je u dva Sahiha preko više od jednog lanca prenosilaca da će Alahov Glasnik, koji je predvodnik Adamovih sinova i najveći posrednik pred Alahom, stati na Al-Makam Al-Mahmud (hvaljeno mesto) da posreduje za celo čovečanstvo kada njihov Gospodar dođe da im presudi. Rekao je…
<<Tada ću pasti ničice pred Alahom, neka je uzvišen, i On će me ostaviti (u tom položaju) koliko Alah bude hteo, i nadahnuće me da izgovorim reči hvale koje sada ne mogu spomenuti. Zatim će biti rečeno: „O Muhamede, podigni glavu. Govori, bićeš saslušan; traži, biće ti dato; posreduj, tvoje posredovanje biće prihvaćeno…“>> (Tefsir Ibn Kesira, K. 34:23; podebljavanje naše)
A evo i predanja iz al-Buharijeve zbirke hadisa, koja se smatra najverodostojnijim izvorom verskog vođstva posle Kurana, koje ponavlja istu tvrdnju:
„… ‚Zatim ću zatražiti dopuštenje svoga Gospodara, i biće mi dato, a onda će me nadahnuti da Ga slavim hvalama koje sada ne poznajem. Tako ću Ga slaviti tim hvalama i pašću ničice pred Njim. Zatim će biti rečeno: „O Muhamede, podigni glavu i govori, jer ćeš biti saslušan; i traži, jer će ti biti udovoljeno (tvojoj molbi); i posreduj, jer će tvoje posredovanje biti prihvaćeno.“ Reći ću: „O Gospodaru, moji sledbenici! Moji sledbenici!“ A onda će biti rečeno: „IDI I IZVEDI IZ PAKLA (Vatre) sve one koji u srcima imaju vere koliko je težina zrna ječma.“ Otići ću i tako učiniti i vratiti se da Ga slavim istim hvalama, i pašću ničice pred Njim. Zatim će biti rečeno: „O Muhamede, podigni glavu i govori, jer ćeš biti saslušan, i traži, jer će ti biti udovoljeno (tvojoj molbi); i posreduj, jer će tvoje posredovanje biti prihvaćeno.“ Reći ću: „O Gospodaru, moji sledbenici! Moji sledbenici!“ Biće rečeno: „Idi i izvedi odatle sve one koji u srcima imaju vere koliko je težina malog mrava ili zrna gorušice.“ Otići ću i tako učiniti i vratiti se da Ga slavim istim hvalama, i pašću ničice pred Njim. Biće rečeno: „O Muhamede, podigni glavu i govori, jer ćeš biti saslušan, i traži, jer će ti biti udovoljeno (tvojoj molbi); i posreduj, jer će tvoje posredovanje biti prihvaćeno.“ Reći ću: „O Gospodaru, moji sledbenici!“ Tada će reći: „Idi i izvedi (sve one) u čijim srcima ima vere makar koliko najlakše, najlakše zrno gorušice. (Izvedi ih) iz Vatre.“ Otići ću i tako učiniti.‘ Kada smo napustili Anasa, rekao sam nekim svojim drugovima: ‚Hajde da svratimo do Al-Hasana, koji se krije u kući Abi Halife, i zamolimo ga da nam kaže ono što nam je Anas bin Malik ispričao.‘ Otišli smo do njega, pozdravili ga, i on nas je primio. Rekli smo mu: ‚O Abu Saide! Došli smo ti od tvog brata Anasa bin Malika, koji nam je preneo hadis o posredovanju kakav nikada nisam čuo.‘ On reče: ‚Koji je to?‘ Zatim smo mu ispričali hadis i rekli: ‚Tu je stao (u hadisu).‘ On reče: ‚Šta onda?‘ Rekosmo: ‚Ništa više nije dodao.‘ On reče: ‚Anas mi je preneo hadis pre dvadeset godina, kada je bio mladić. Ne znam da li je zaboravio ili nije želeo da se oslanjate na ono što bi možda rekao.‘ Rekosmo: ‚O Abu Saide! Reci nam to.‘ Nasmešio se i rekao: ‚Čovek je stvoren nestrpljiv. Nisam to spomenuo, ali sam želeo da vas o tome obavestim. Anas mi je rekao isto što i vama, i rekao je da je Prorok dodao: „Zatim se vraćam po četvrti put i slavim Ga na isti način i padam ničice pred Njim… ‚O Muhamede, podigni glavu i govori, jer ćeš biti saslušan; i traži, jer će ti biti udovoljeno (tvojoj molbi): i posreduj, jer će tvoje posredovanje biti prihvaćeno.‘ Reći ću: ‚O Gospodaru, dopusti mi da posredujem za svakoga ko je rekao: „Niko nema pravo da bude obožavan osim Alaha.“‘ Tada će Alah reći: ‚Tako mi moje Moći, i mog Veličanstva, i moje Uzvišenosti, i moje Veličine, izvešću iz pakla (Vatre) svakoga ko je rekao: ‚Niko nema pravo da bude obožavan osim Alaha.‘“‘“ (Sahih al-Buhari, tom 9, knjiga 93, broj 601)
Ova predanja još jednom pokazuju da, suprotno Vilijamsovoj tvrdnji, Alah nije jedini spasitelj u islamu. Prema gornjim navodima, pravi spasitelj islama jeste Muhamed, jer se za njega kaže da je onaj koji će spasti svoje sledbenike izvodeći ih iz pakla svojim posredovanjem.
Vilijams se sada suočava sa ozbiljnim problemom. Vilijams mora prihvatiti činjenicu da njegova tvrdnja da u islamu nema ljudskog posrednika, jer je jedino Alah spasitelj, u krajnjoj liniji od Muhameda čini još jednog boga pored Alaha. U najmanju ruku, ona nagoveštava da Muhamed učestvuje u jedinstvenom, božanskom identitetu Alaha, što bi onda značilo da je Alah zapravo višeličnosno biće!
Pogledajmo kako to logički ispada.
- Vilijams tvrdi da je jedino Alah spasitelj i da muslimanima nije potreban ljudski posrednik.
- Ipak, islam uči da je Muhamed pravi spasitelj muslimana i da je „vernicima“ potrebno njegovo posredovanje da bi im gresi bili oprošteni.
- Muhamed stoga mora biti bog, a ne tek nesavršeno ljudsko stvorenje.
- Međutim, islam dalje uči (ili se bar tako tvrdi) da nema drugog božanstva osim Alaha.
- To nagoveštava da Muhamed učestvuje u jedinstvenom identitetu Alaha, što opet znači da Alah mora biti višeličnosno biće.
Ipak, Vilijams vrlo dobro zna da ne može prihvatiti takav stav, jer se Kuran svojski trudi da potvrdi da je Muhamed bio nesavršen, pogrešiv grešnik koji je bio nesiguran u pogledu sopstvene večne sudbine, te stoga nikome nije mogao ni nauditi ni koristiti:
„Reci: „Ja ne mogu da pribavim ni samom sebi neku korist, ni da otklonim od sebe kakvu štetu; biva onako kako hoće Allah. A kada bih znao ono što je nedokučivo čulima, stekao bih mnoga dobra, a zlo bi bilo daleko od mene; ja samo donosim opomene i radosne vesti ljudima koji veruju.““ S. 7:188
„Neka ti Allah oprosti što si dozvolio da izostanu! Inače bi ti se otkrili oni koji govore istinu, a znao bi i one koji lažu.“ S. 9:43 Hilali-Khan – up. K. 4:106-107; 40:55; 47:19; 48:1-2; 80:1-10; 110:3
„I zamalo da te oni odvrate od onoga što ti Mi objavljujemo, da bi protiv Nas nešto drugo izneo, i tada bi te oni kao prijatelja prihvatili. A da te nismo učinili čvrstim, gotovo da bi im se malo priklonio, i tada bismo ti, zaista, dali da iskusiš dvostruku patnju u životu i dvostruku patnju posle smrti; tada ne bi nikoga našao da te od Nas spasi.“ S. 17:73-75 Hilali-Khan
„ili dok ne budeš imao kuću od zlata, ili dok se na nebo ne uspenješ; a nećemo da verujemo ni da si se uspeo sve dok nam ne doneseš Knjigu da je čitamo.“ Reci: „Uzvišen neka je moj Gospodar! Zar ja nisam samo čovek, poslanik?!““ S. 17:93 Hilali-Khan
„Reci: „Ja (Muhammed) sam čovek kao i vi, meni se objavljuje da je vaš Bog - jedan Bog. Pa ko se nada susretu sa svojim Gospodarom, neka radi dobra dela i neka pored svog Gospodara nikoga ne obožava!““ S. 18:110 Hilali-Khan
„Ti ćeš, sigurno, da umreš, a i oni će, takođe, da pomru. A zatim ćete, na Sudnjem danu, pred svojim Gospodarom međusobno da se sporite.“ S. 39:30-31 – up. K. 3:144
„Reci: „Ja sam samo čovek kao i vi, meni se objavljuje da je vaš Bog samo jedan Bog, zato ustrajno verujte u Njega, i oprost od Njega tražite. A teško neznanobošcima,“ S. 41:6 Pickthall
„Reci: „Ja nisam prvi poslanik i ne znam šta će da bude sa mnom ili sa vama; ja sledim samo ono što mi se objavljuje, i ja sam samo jasni opominjač.““ S. 46:9 Hilali-Khan
„Reci: „Ja se samo svome Gospodaru molim i nikoga pored Njega ne obožavam.“ Reci: „Ja nisam u stanju da od vas kakvu štetu otklonim niti nekom od vas neku korist da pribavim.“ Reci: „Mene niko od Allaha ne može da zaštiti; samo kod Njega mogu utočište da nađem, i samo mogu da dostavim ono što je od Allaha i Njegove poruke.“ A onoga koji Allahu i Njegovom Poslaniku ne bude poslušan - sigurno čeka vatra Pakla; u njoj će večno, zauvek da ostane. A kada oni vide ono čime im se preti, saznaće ko je slabiji i malobrojniji. Reci: „Ja ne znam da li će uskoro da bude ono čime vam se preti, ili je moj Gospodar odredio da će to posle dugo vremena biti. Poznavalac je On onoga što je nedokučivo čulima, i On to ne otkriva nikome,“ S. 72:20-26 Hilali-Khan
Kuran dalje kaže da na Dan suda niko neće pomoći drugome, jer će svako biti zabrinut za sopstvenu sudbinu i za to kako će stati pred Alaha:
„A kad dođe snažan glas, na Dan kada će čovek od svoga brata da pobegne, i od svoje majke, i od svoga oca, i od svoje supruge i svojih sinova, tog Dana svaki čovek će samo o sebi brinuti,“ S. 80:33-37 Hilali-Khan
Kako onda Muhamed može bilo koga spasti ili za bilo koga posredovati?
Budući da je to problem koji Vilijams treba da reši, ne moramo se ni truditi da pronađemo način da izmirimo ovaj nered koji je Vilijams sam sebi napravio.
Umesto toga, pozivamo ga da učini jedino pošteno što može da učini, a to je da napusti ovu lažnu religiju. Takođe bismo želeli da ga podstaknemo da se vrati jedinom Posredniku i Zastupniku koji ga zaista može spasti, onome koji je bio istinski čovek, a ipak beskrajno više od toga.
Snažno podstičemo Vilijamsa da se vrati svom velikom Bogu i Spasitelju, Isusu Hristu, jer je to jedina nada koju ima da ikada bude spasen od Božjeg pravednog gneva koji će se izliti na sve one koji su odbili da prihvate Božju milostivu ponudu spasenja, a koje dolazi kroz verovanje u jevanđelje našeg vaskrslog Gospoda i Spasitelja Isusa Hrista i kroz pokoravanje njemu:
„I reče im anđeo: Ne bojte se; jer vam, evo, javljam radost veliku koja će biti svemu narodu. Jer vam se danas rodi Spas, koji je Hristos Gospod, u gradu Davidovu.“ Luka 2:10-11
„Jer Sin Čovječiji dođe da potraži i spase izgubljeno.“ Luka 19:10
„A njima reče: Ovo su riječi koje sam vam govorio još dok sam bio s vama, da se mora sve ispuniti što je o meni napisano u Zakonu Mojsejevu i u Prorocima i u Psalmima. Tada im otvori um da razumiju Pisma. I reče im: Tako je pisano, i tako je trebalo da Hristos postrada i vaskrsne iz mrtvih trećega dana, I da se u njegovo ime propovijeda pokajanje i oproštenje grijehova po svim narodima, počevši od Jerusalima.“ Luka 24:44-47
„Jer oni sami pričaju o nama kako nas vi dočekaste, i kako se od idola obratiste Bogu, da služite Bogu živom i istinitom, I da očekujete Sina njegova s nebesa, kojega podiže iz mrtvih, Isusa, koji nas izbavlja od gnjeva koji dolazi.“ 1. Solunjanima 1:9-10
„Jer nas Bog ne odredi za gnjev, nego da dobijemo spasenje kroz Gospoda našega Isusa Hrista, Koji umrije za nas da bismo mi, bilo da bdimo ili da spavamo, zajedno s njim živjeli.“ 1. Solunjanima 5:9-10
„To je znak pravednoga suda Božijega, da se udostojite Carstva Božijega, za koje i stradate, Pošto je pravedno u Boga da uzvrati muku onima koji vas muče, A vama stradalnicima spokojstvo sa nama kada se javi s neba Gospod Isus s anđelima sile svoje, U ognju plamenome, koji će osuditi one koji ne poznaju Boga i ne pokoravaju se Jevanđelju Gospoda našega Isusa Hrista. Takvi će biti osuđeni na vječnu pogibao od lica Gospodnjega i od slave sile njegove, Kada dođe u onaj Dan da se proslavi u svetima svojima i pokaže se divan u svima vjerujućima, jer povjerovaste svjedočanstvu našemu.“ 2. Solunjanima 1:5-10
„Istinita je riječ i svakoga primanja dostojna da Hristos Isus dođe u svijet da spase grješnike od kojih sam prvi ja.“ 1. Timoteju 1:15
„Jer je ovo dobro i ugodno pred Spasiteljem našim Bogom, Koji hoće da se svi ljudi spasu i da dođu u poznanje istine. Jer jedan je Bog, jedan i posrednik između Boga i ljudi, čovjek Hristos Isus, Koji sebe dade u otkup za sve, svjedočanstvo u naznačena vremena,“ 1. Timoteju 2:3-6
„Očekujući blaženu nadu i javljanje slave velikoga Boga i Spasa našega Isusa Hrista, Koji dade sebe za nas da bi nas iskupio od svakoga bezakonja, i da očisti za sebe narod izabrani koji revnuje u dobrim djelima.“ Titu 2:13-14
„Ja te, dakle, zaklinjem pred Bogom i Gospodom našim Isusom Hristom, koji će suditi živima i mrtvima javljanjem svojim i Carstvom svojim: Propovijedaj riječ, nastoj u vrijeme i nevrijeme, pokaraj, zaprijeti, utješi, sa svakom strpljivošću i poukom. Jer će doći vrijeme kada zdrave nauke neće podnositi, nego će po svojim željama okupiti sebi učitelje da ih češu po ušima; I odvratiće uši od istine, a okrenuti se bajkama. A ti budi trezven u svemu, zlopati se, vrši djelo jevanđelista, služenje svoje ispuni. Jer ja se već prinosim na žrtvu, i vrijeme mojega odlaska nastade. Dobar rat ratovah, trku završih, vjeru održah. Sad me čeka vijenac pravde, koji će mi u onaj Dan dati Gospod, pravedni Sudija; ali ne samo meni, nego i svima koji s ljubavlju očekuju Dolazak njegov. Postaraj se da mi dođeš brzo. Jer me Dimas ostavi, zavoljevši sadašnji vijek, i otide u Solun; Kriskent u Galatiju, Tit u Dalmaciju; Luka je sam kod mene. Marka uzmi i dovedi sa sobom, jer mi je pogodan za službu. A Tihika poslah u Efes. Kada dođeš, donesi mi ogrtač što sam ostavio u Troadi kod Karpa, i knjige, osobito one od pergamenta. Aleksandar kovač mnoga mi zla učini. Neka mu Gospod plati po djelima njegovim. Njega se i ti čuvaj; jer se veoma protivio našim riječima. Pri mojoj prvoj odbrani niko ne osta sa mnom, nego me svi ostaviše. Neka im se ne uračuna! Ali Gospod bi sa mnom i osnaži me, da se kroz mene raširi propovijed i da čuju svi neznabošci; i bih izbavljen iz usta lavovih. I izbaviće me Gospod od svakoga zla djela i spasti za Carstvo svoje nebesko; Njemu slava u vijekove vijekova. Amin.“ 2. Timoteju 4:1, 6-8, 18
Povezani članci
Ko je pravi spasitelj islama? 3a. deo, 3b. deo
Otkriven božanski spasitelj islama, 1. deo, 2. deo
Razmatranje daljih nedoslednosti Abdulaha Kundea, 3b. deo, 3c, 3d