Autentična molitva prema Gospodu Isusu

Molitva poput Hrista, a ne poput Muhameda

Muslimanski takijista Pol Bilal Vilijams objavio je kratak tekst u kojem citira Mateja 26:39 kako bi hrišćanima dokazao da se Isus molio onako kako se mole muslimani.

Ipak, Vilijams zgodno ne navodi ceo stih, već citira samo onaj deo u kojem stoji da je Isus pao ničice i molio se. Navešćemo čitav kontekst da bismo videli zašto je Vilijams odlučio da stih preseče usred rečenice:

„I otišavši malo, pade na lice svoje moleći se i govoreći: Oče moj, ako je moguće, neka me mimoiđe čaša ova; ali opet ne kako ja hoću, nego kako ti! I došavši učenicima, nađe ih gdje spavaju, i reče Petru: Zar ne mogoste jedan čas probdjeti sa mnom? Bdite i molite se da ne padnete u napast; jer je duh srčan, ali je tijelo slabo. Opet i drugi put otide i pomoli se govoreći: Oče moj, ako ne može da me mimoiđe ova čaša da je ne pijem, neka bude volja tvoja. I došavši nađe ih opet gdje spavaju; jer im bijahu oči otežale. I ostavivši ih, otide opet te se treći put pomoli govoreći one iste riječi.“ Matej 26:39-44

Isus je učinio više od pukog padanja na zemlju, budući da je Boga oslovio i kao svoga Oca. Marko nam kaže da je Isus Boga zapravo nazvao Ava, što je aramejski za Otac:

„I otišavši malo pade na zemlju, i moljaše se da bi ga mimoišao čas, ako je moguće. I govoraše: Ava, Oče, sve je moguće tebi; pronesi čašu ovu mimo mene; ali opet ne kako ja hoću nego kako ti.“ Marko 14:35-36

Prema apostolu Pavlu, Bog je poslao svoga Sina da postane čovek kako bi svojom zamenskom smrću iskupio vernike i uveo ih u Božju porodicu, da bi i oni mogli da prizivaju Boga kao Ava:

„Jer što zakonu bješe nemoguće, pošto bješe oslabljen tijelom, Bog poslavši Sina svoga u obličju tijela grjehovnoga i zbog grijeha, osudi grijeh u tijelu, Da se pravda zakona ispuni u nama koji ne živimo po tijelu nego po Duhu. Jer koji su po tijelu tjelesno misle, a koji su po Duhu duhovno. Jer je tjelesno mudrovanje smrt, a duhovno mudrovanje život i mir. Jer je tjelesno mudrovanje neprijateljstvo Bogu, pošto se ne pokorava zakonu Božijem, niti pak može. A koji su po tijelu ne mogu ugoditi Bogu. A vi niste po tijelu nego po Duhu, pošto Duh Božiji živi u vama. Ako pak neko nema Duha Hristova, on nije njegov. A ako je Hristos u vama, onda je tijelo mrtvo za grijeh, a Duh je život za pravednost. Ako li živi u vama Duh Onoga koji je vaskrsao Isusa iz mrtvih, Onaj koji je podigao Hrista iz mrtvih oživjeće i vaša smrtna tjelesa Duhom svojim koji živi u vama. Tako, dakle, braćo, nismo dužni tijelu da po tijelu živimo; Jer ako živite po tijelu, pomrijećete; ako li Duhom djela tjelesna umrtvljujete, živjećete. Jer koje vodi Duh Božiji, oni su sinovi Božiji. Jer ne primiste duha ropstva, da se opet bojite; nego primiste Duha usinovljenja, kojim vičemo: Ava, Oče! Ovaj Duh svjedoči našemu duhu da smo djeca Božija. A kad smo djeca, i nasljednici smo: nasljednici, dakle, Božiji a sunasljednici Hristovi; pošto s njim stradamo da se s njim i proslavimo.“ Rimljanima 8:3-4, 9-10, 14-17

I još:

„A kad dođe punoća vremena, posla Bog Sina svojega, koji se rodi od žene, koji bi pod zakonom, Da iskupi one koji su pod zakonom, da primimo usinovljenje. A pošto ste sinovi, posla Bog Duha Sina svojega u srca vaša, koji viče: Ava, Oče! Tako nisi više rob, nego sin; ako li si sin, i nasljednik si Božiji kroz Hrista.“ Galatima 4:4-7

Niti je ovo samo Pavlovo učenje, jer i Matej svedoči da je Isus došao sa ciljem da spase svoj narod od njegovih greha:

„A rođenje Isusa Hrista ovako bi: Kad je mati njegova Marija bila obručena Josifu, a prije nego što se bjehu sastali, nađe se da je zatrudnila od Duha Svetoga. A Josif muž njezin, budući pravedan i ne hoteći je javno izobličiti, namisli je tajno otpustiti. No kad on tako pomisli, gle, javi mu se u snu anđeo Gospodnji govoreći: Josife, sine Davidov, ne boj se uzeti Mariju ženu svoju; jer ono što se u njoj začelo od Duha je Svetoga. Pa će roditi sina, i nadjeni mu ime Isus; jer će on spasti narod svoj od grijeha njihovih. A sve se ovo dogodilo da se ispuni što je Gospod kazao preko proroka koji govori: Eto, djevojka će začeti, i rodiće sina, i nadjenuće mu ime Emanuil, što će reći: S nama Bog. Ustavši Josif od sna, učini kako mu zapovjedi anđeo Gospodnji i uze ženu svoju. I ne znadijaše za nju dok ne rodi sina svojega prvenca, i nadjenu mu ime Isus.“ Matej 1:18-25

Sam Hristos je učio da će prineti svoj život kao otkup i proliti svoju krv za oproštenje greha svojih sledbenika:

„Kao što ni Sin Čovječiji nije došao da mu služe, nego da služi i dade život svoj u otkup za mnoge.“ Matej 20:28 – up. Marko 10:45

„I kad jeđahu, uze Isus hljeb i blagoslovivši prelomi ga, i davaše učenicima, i reče: Uzmite, jedite; ovo je tijelo moje. I uze čašu i zablagodarivši dade im govoreći: Pijte iz nje svi; Jer ovo je krv moja Novoga zavjeta koja se prolijeva za mnoge radi otpuštenja grijehova.“ Matej 26:26-28 – up. Marko 14:22-24; Luka 22:19-20

Dakle, Pavle je samo potvrđivao poruku koju je sam Hristos objavljivao dok je bio na zemlji. To me dovodi do sledeće tačke.

Gospod Isus je takođe učio svoje sledbenike da Boga oslovljavaju kao svoga Oca kad god mu se mole:

„A kada se molite, ne praznoslovite kao neznabošci, jer oni misle da će za mnoge riječi svoje biti uslišeni. Ne budite, dakle, slični njima; jer zna Otac vaš šta vam treba prije no što zaištete od njega. Ovako, dakle, molite se vi: Oče naš koji si na nebesima, da se sveti ime tvoje; Da dođe Carstvo tvoje; da bude volja tvoja i na zemlji kao na nebu; Hljeb naš nasušni daj nam danas; I oprosti nam dugove naše kao što i mi opraštamo dužnicima svojim; I ne uvedi nas u iskušenje, no izbavi nas od zloga. Jer je tvoje Carstvo i sila i slava u vijekove. Amin. Jer ako oprostite ljudima sagrješenja njihova, oprostiće i vama Otac vaš nebeski. Ako li ne oprostite ljudima sagrješenja njihova, ni Otac vaš neće oprostiti vama sagrješenja vaša.“ Matej 6:7-15 – up. Luka 11:1-4

I još:

„A ujutru prolazeći vidješe smokvu gdje se osušila iz korijena. I opomenuvši se Petar reče mu: Učitelju, gle, smokva što si je prokleo osušila se. I odgovarajući Isus reče mu: Imajte vjeru u Boga. Jer zaista vam kažem: Ako ko reče gori ovoj: digni se i baci se u more, a ne posumnja u srcu svojemu, nego uzvjeruje da će biti kao što govori, biće mu što god reče. Zato vam kažem: Sve što ištete u svojoj molitvi, vjerujte da ćete primiti; i biće vam. I kad stojite na molitvi, praštajte ako šta imate protiv koga; da i Otac vaš koji je na nebesima oprosti vama sagrješenja vaša.“ Marko 11:20-25

Gospod ih je čak ohrabrivao da budu uvereni da će dobiti ono što traže, jer je Bog njihov nebeski Otac koji je više nego radostan da izlije svoje dobre darove na svu svoju decu, budući da ih voli i brine se o njima:

„Ištite, i daće vam se; tražite, i naći ćete; kucajte, i otvoriće vam se. Jer svaki koji ište, prima; i koji traži, nalazi; i koji kuca, otvoriće mu se. Ili koji je među vama čovjek od koga ako sin njegov zaište hljeba, kamen da mu da? Ili ako ribe zaište, da mu da zmiju? Kada, dakle, vi, zli budući, umijete dare dobre davati djeci svojoj, koliko će više Otac vaš nebeski dati dobra onima koji mu ištu?“ Matej 7:7-11 – up. Luka 11:9-14

Što se pak Isusa tiče, Getsimanski vrt nije bio jedini slučaj u kojem je Hristos u svojim molitvama Boga oslovio kao Oca:

„I kada dođoše na mjesto zvano Lobanja, ondje razapeše njega i zločince, jednoga s desne strane a drugoga s lijeve. A Isus govoraše: Oče, oprosti im, jer ne znaju šta čine! I dijeleći haljine njegove, bacahu kocku. I narod stajaše gledajući. A i starješine rugahu mu se s njima govoreći: Druge spase, neka spase i sebe, ako je on Hristos, izabranik Božiji. A i vojnici mu se rugahu, pristupahu i davahu mu ocat. I govorahu: Ako si ti car judejski, spasi samog sebe! A bijaše nad njim i natpis napisan slovima jelinskim i latinskim i jevrejskim: Ovo je car judejski. A jedan od obješenih zločinaca huljaše na njega govoreći: Ako si ti Hristos, spasi sebe i nas! A drugi odgovorivši ukoravaše ga govoreći: Zar se ti ne bojiš Boga kada si i sam osuđen tako? A mi smo pravedno osuđeni, jer primamo po svojim djelima kao što smo zaslužili; a on nikakva zla ne učini. I reče Isusu: Sjeti me se, Gospode, kada dođeš u Carstvu svome. I reče mu Isus: Zaista ti kažem, danas ćeš biti sa mnom u raju. A bijaše oko šestoga časa, i tama bi po svoj zemlji do časa devetoga. I pomrča sunce, i zavjesa hramovna razdrije se napola. I povikavši Isus iz svega glasa reče: Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj. I rekavši ovo izdahnu.“ Luka 23:33-34, 46

Zapravo, sam Bog je u dva odvojena navrata posvedočio da je Hristos bio (jeste) njegov voljeni Sin:

„A dogodi se kada se bješe krstio sav narod, i kada se Isus krstio, dok se on moljaše Bogu, otvori se nebo, I siđe na njega Duh Sveti u tjelesnom obliku kao golub, i ču se glas sa neba govoreći: Ti si Sin moj ljubljeni, ti si po mojoj volji.“ Luka 3:21-22

„A oko osam dana poslije ovih riječi, uze on Petra i Jovana i Jakova i pope se na goru da se pomoli Bogu. I dok se moljaše postade izgled lica njegovog drugačiji, i odijelo njegovo bijelo i blistajuće. I gle, dva čovjeka govorahu s njim, a to bijahu Mojsej i Ilija, Koji se pokazaše u slavi, i govorahu o ishodu Njegovom koji je imao da se ispuni u Jerusalimu. A Petar i oni s njim bjehu savladani snom; ali probudivši se vidješe slavu njegovu i dva čovjeka što stajahu s njim. I kad se odvajahu oni od njega, reče Petar Isusu: Učitelju, dobro nam je ovdje biti; da sagradimo tri sjenice: jednu tebi, i jednu Mojseju, i jednu Iliji, – ne znajući šta govori. A dok on to govoraše nastade oblak i zakloni ih; i uplašiše se kada zađoše u oblak. I ču se iz oblaka glas koji govoraše: Ovo je Sin moj ljubljeni, njega slušajte. I kada se ču glas, nađe se Isus sam. I oni zaćutaše i nikom ne objaviše u one dane ništa od onoga što su vidjeli.“ Luka 9:28-36

Zanimljivo je da se u oba ova slučaja, u kojima Otac svedoči o svome Sinu, Isus zapravo molio!

Vilijams ima problem!

Sve ovo otvara ozbiljan problem za Vilijamsa, budući da je njegov prorok ne samo poricao da je Isus Božji Sin, proklinjući hrišćane i preteći da ih pobije zato što veruju da je on to bio (jeste),

„Jevreji govore: „Uzejr je Allahov sin“, a hrišćani kažu: „Mesija je Allahov sin.“ To su njihove reči, iz njihovih usta, oponašaju reči prethodnih nevernika - ubio ih Allah! Kuda se odmeću?“ Kuran 9:30, Arberry

Muhamed je otišao čak toliko daleko da je poricao da je njegov bog ikome otac, a posebno Jevrejima i hrišćanima:

„Jevreji i hrišćani kažu: „Mi smo deca Allahova i Njegovi miljenici.“ Reci: „Pa zašto vas On kažnjava zbog vaših greha?“ A nije tako! Vi ste kao i ostali ljudi koje On stvara: kome hoće On će da oprosti, a koga hoće On će da podvrgne patnji. Allahova je vlast na nebesima i na Zemlji i na onome što je između njih, i kod Njega je konačno odredište.“ Kuran 5:18, Arberry

Jevreji i hrišćani bi mu očigledno objasnili da su oni duhovna deca i da je Bog njihov duhovni otac, budući da nisu verovali da je Bog fizičko biće koje ih je začelo polnim odnosom sa nekom suprugom (up. Kuran 6:101; 72:3). Muhamed to, međutim, nije prihvatao, jer njegov bog nije bio otac ni u kom smislu — ni fizički, ni duhovno, ni metaforički. Naprotiv, Muhamed je insistirao na tome da je najviši odnos koji bilo ko može imati sa njegovim božanstvom odnos roba prema gospodaru, kao što pokazuju sledeći tekstovi:

„Oni govore: „Svemilosni je uzeo dete!“ Vi, zaista, govorite nešto strašno i gnusno! Gotovo da se od toga nebesa raspadnu, a Zemlja provali i planine zdrobe, jer Svemilosnom pripisuju dete! Nezamislivo je da Svemilosni ima dete! Pa, svi će oni, i oni na nebesima i oni na Zemlji, da dođu Svemilosnom kao sluge. On ih je sve znanjem obuhvatio i zna koliko ih ima, i svi će Mu na Sudnjem danu pojedinačno doći.“ Kuran 19:88-95, Arberry

„Oni govore: „Svemilosni ima dete!“, Uzvišen i slavljen je On! A anđeli su samo sluge poštovane! Oni ne govore dok to On ne odobri i postupaju onako kako On naredi. On zna šta su radili i šta će da urade, i oni se zauzimaju samo za onog sa kojim je On zadovoljan, a i sami su, iz strahopoštovanja prema Njemu, bogobojazni.“ Kuran 21:26-28, Arberry

Ipak, takvo gledište je u direktnoj protivrečnosti sa učenjem Gospoda Isusa i njegovih blaženih apostola, koji su izričito izjavili da sluga, to jest rob, nema trajno mesto u Božjem domu i da ga zato Sin mora osloboditi,

„Isus im odgovori: Zaista, zaista vam kažem da svako koji čini grijeh rob je grijehu. A rob ne ostaje u kući vavijek, sin ostaje vavijek. Ako vas, dakle, Sin oslobodi, zaista ćete biti slobodni.“ Jovan 8:34-36

Da bi postao dete Božje:

„Bješe svjetlost istinita koja obasjava svakoga čovjeka koji dolazi na svijet. U svijetu bješe, i svijet kroz njega postade, i svijet ga ne pozna. Svojima dođe, i svoji ga ne primiše. A onima koji ga primiše dade vlast da budu čeda Božija, onima koji vjeruju u ime njegovo; Koji se ne rodiše od krvi, ni od želje tjelesne, ni od želje muževljeve, nego od Boga. I Logos postade tijelo i nastani se među nama, i vidjesmo slavu njegovu, slavu kao Jedinorodnoga od Oca, pun blagodati i istine.“ Jovan 1:9-14

Zapravo, Hristovi nadahnuti izaslanici osudili su svakoga ko bi poricao Božje očinstvo i Isusovo sinovstvo, označavajući takve pojedince kao antihriste:

„Ko je lažljivac ako ne onaj ko poriče da Isus jeste Hristos. Taj je antihrist koji odriče Oca i Sina. Svaki koji odriče Sina, ni Oca nema; a koji priznaje Sina, ima i Oca.“ 1. Jovanova 2:22-23

Prema tome, Muhamed stoji osuđen kao antihrist, prema objavi apostola vaskrslog Gospoda, jer nije samo poricao da je Hristos Sin, nego je i govorio protiv upotrebe reči Otac za Boga.

Zapravo, da bi se videlo koliko je Muhamed prezirao ideju o oslovljavanju svoga boga kao Oca, obratite pažnju na ono što je učinio sa Očenašom:

Prenosi Abu Darda: Čuo sam Alahovog apostola kako kaže: Ako neko od vas pati od bilo čega, ili njegov brat pati, neka kaže: Naš Gospodar je Alah koji je na nebu, sveto je Tvoje ime, Tvoja zapovest vlada na nebu i na zemlji; kao što je Tvoja milost na nebu, učini Tvoju milost i na zemlji; oprosti nam grehe naše i pogreške naše; Ti si Gospodar dobrih ljudi; spusti milost od Tvoje milosti i lek od Tvoga leka na ovaj bol, da bi bio izlečen. (Sunan Abu Davud, knjiga 28, broj 3883)

Očigledno je da Muhamed nije samo plagirao molitvu koju je Gospod Isus lično predao svojim sledbenicima, nego je u nju uneo i krupnu izmenu. Umesto izraza „Oče naš koji si na nebesima“, Muhamed ga je zamenio izrazom „Naš Gospodar je Alah koji je na nebu“. Ovo je jasan pokazatelj koliko mu je bila odbojna ideja da je Bog ikome otac.

Sve ovo stavlja Vilijamsa pred veliku dilemu, jer ako zaista želi da se ljudi mole kao Isus, onda nema drugog izbora nego da odbaci Muhameda, budući da se ovaj drugi nije molio onako kako su se molili Hristos i njegovi sledbenici. Ovo možda objašnjava zašto je Vilijams odlučio da izostavi onaj deo stiha u kojem Isus Boga naziva svojim Ocem. Vilijams očigledno zna da je takav jezik nespojiv sa islamskom teologijom i zato je odlučio da taj deo teksta zanemari, misleći da ga niko zbog toga neće prozvati.

U svetlu tako nepoštenog postupanja sa Rečju Božjom, sada upućujemo Vilijamsu sledeći izazov.

OTVORENI IZAZOV VILIJAMSU

Budući da je Vilijams citirao Jevanđelje po Mateju kako bi dokazao da se muslimani mole kao Isus, izazivamo ga da se pomoli na sledeći način i da to objavi na svom blogu, da svi vide:

„O Alahu, ti si moj otac na nebu!“

Ili može izabrati da se pomoli i ovako,

„O Alahu, ti si naš otac na nebu!“

Takođe ga izazivamo da se pomoli ovo:

„O Alahu, vapim ti rečima ‚Ava! Oče‘, jer to ti i jesi!“

Moleći se na taj način, Vilijams će pokazati da iskreno veruje kako se moli na isti način na koji se Isus molio dok je bio na zemlji. Međutim, ako odbije da objavi ove molitve, time će se dokazati da je potpuno svestan toga da se muslimani ne mole kao Hristos, budući da je za njih bogohulno da svoga boga oslovljavaju kao oca, iako su Isus i njegovi sledbenici upravo tako oslovljavali istinitog Boga kada su mu se molili.

Toliko o Vilijamsovom pozivanju na reči Gospoda Isusa Hrista u odbranu svoje lažne religije i lažnog proroka.

Ako nije drugačije naznačeno, svi biblijski citati preuzeti su iz prevoda New American Standard Bible (NASB).