Da li Sveto pismo tvrdi da je nadahnuta Reč Božja?

Često, kada hrišćanin citira 2. Timoteju 3:16-17,

„Sve je Pismo bogonadahnuto, i korisno za učenje, za karanje, za ispravljanje, za vaspitanje u pravednosti, Da bude savršen Božiji čovjek, pripremljen za svako dobro djelo.“

kako bi dokazao da Sveto pismo uči da je ono pisana Reč Božja, muslimani žurno ističu činjenicu da se Pavle, kada je prvobitno izrekao ovu tvrdnju, nije pozivao na Novi zavet, već na starozavetne spise koje je smatrao Svetim pismom. Takođe vole da ukažu na to da se 2. Timoteju 3:15 odnosi na Sveta pisma koja je Timotej poznavao od detinjstva. Iz toga zaključuju da ova tvrdnja isključuje novozavetne spise, budući da u to vreme nije postojalo nijedno od jevanđelja niti Pavlove poslanice.

Muslimanski prigovor pogrešno pretpostavlja da je blaženi apostol morao misliti isključivo na ona Pisma koja je Timotej poznavao od detinjstva, dok istina ne može biti dalja od toga. Kao što ćemo upravo dokazati, Pavle je govorio o svim svetim spisima koje je Timotej mogao poznavati od vremena svog detinjstva pa sve do vremena kada mu je Pavle pisao. Kao takav, blaženi apostol bi svakako uključio i sopstvene poslanice kao deo upravo onih Pisama koja je Bog proizveo svojim Svetim Duhom, kao što ćemo uskoro pokazati.

Štaviše, Pavle nije govorio o kanonu Svetog pisma per se, već o poreklu i svrsi Svetog pisma. Apostolova poenta jeste da Sveta pisma potiču od Boga i da su stoga sposobna da ostvare Božju svrhu opremanja svetih. U načelu, to bi važilo za SVAKU knjigu koju Bog proizvede, a ne samo za starozavetni kanon.

Sam Pavle pruža dokaz da je upravo to mislio. Na primer, blaženi apostol je napisao sledeće u svojoj prvoj poslanici Timoteju:

„Jer Pismo govori: Volu koji vrše ne zavezuj usta, i: Radnik je dostojan svoje plate.“ 1. Timoteju 5:18

Ovde Pavle citira Ponovljeni zakoni 25:4 I LUKU 10:7!

„A u toj kući budite, i jedite i pijte što u njih ima, jer je poslenik dostojan plate svoje; ne prelazite iz kuće u kuću.“ Luka 10:7

Pavle ne samo da Lukino jevanđelje naziva Svetim pismom, nego ga čak svrstava zajedno sa Mojsijevim otkrivenjem, dajući mu time istu vrstu poštovanja i autoriteta!

Dodatni dokaz da Pavle citira Lukino jevanđelje vidi se iz poređenja grčkog teksta:

Luka 10:7 - ... axios gar ho ergates tou misthou autou.

1. Timoteju 5:18 - ... axios ho ergates tou misthou autou.

Grčki tekst oba mesta je identičan, sa izuzetkom reči gar („jer“), koju Pavle izostavlja.

A razlog zbog kojeg se Pavle poziva na Lukino jevanđelje, a ne na Mateja i Marka, jeste taj što se Luka zatekao uz njega u vreme kada je apostol pisao svoja pisma Timoteju:

„Marka uzmi i dovedi sa sobom, jer mi je pogodan za službu.“ 2. Timoteju 4:11 – Up. Kološanima 4:10, 14; Filimonu 1:24

Stoga je sasvim razumljivo što je apostol odabrao da citira upravo to jevanđelje, a ne neko drugo, budući da mu je Luka mogao dati primerak onoga što je napisao o životu istorijskog Isusa.

Reći da je ovo zapanjujuće bilo bi krajnje potcenjivanje. Luka ne samo da nije bio apostol, nego nije bio ni Izrailjac, a ipak apostol vaskrslog Gospoda Isusa svrstava spis jednog od svojih neznabožačkih saputnika u Sveto pismo i zapravo ga stavlja u isti rang sa Mojsijevim zakonom!

Povrh toga, Pavle ne obaveštava Timoteja odakle njegovi citati potiču, jer pretpostavlja da će ih njegov štićenik odmah prepoznati, budući da je već bio veoma dobro upoznat sa autorima koji su ih zapisali. To znači da je, čak i pre nego što je Pavle napisao svoja pisma Timoteju, Lukino jevanđelje već bilo dobro poznato i priznato kao Sveto pismo u hrišćanskim zajednicama kojima je apostol služio!

Ovo nas dovodi do naše sledeće tačke. Postoji mnoštvo odlomaka u kojima je Pavle tvrdio da je Bog nadahnuo njegovo propovedanje i njegove spise:

„Što i govorimo, ne riječima naučenim od ljudske mudrosti, nego naučenim od Duha Svetog; duhovno duhovnim dokazujući.“ 1. Korinćanima 2:13

„Jer tražite da iskušate Hrista koji u meni govori, koji za vas nije slab, nego je silan među vama. Jer ako i raspet bi po slabosti, ali živi po sili Božijoj; jer smo i mi slabi u Njemu, ali ćemo živjeti s Njim silom Božijom za vas. Sami sebe ispitujte, jeste li u vjeri, sami sebe isprobajte. Ili ne poznajete sebe da je Isus Hristos u vama? Sem ako u nečemu niste valjani. A nadam se da ćete poznati da mi nismo nevaljani. A molimo se Bogu da vi ne činite nikakva zla, ne da se mi valjani pokažemo, nego da vi dobro činite, a mi kao nevaljani da budemo. Jer ništa ne možemo protiv istine, nego za istinu. Jer se radujemo kada smo mi slabi, a vi jaki; za to se i molimo Bogu, za vaše savršenstvo. Zbog toga, odsutan vam pišem ovo, da kada budem prisutan ne postupim strogo, po vlasti koju mi je dao Gospod za izgrađivanje, a ne za rušenje.“ 2. Korinćanima 13:3, 10

„Radi toga sam ja, Pavle, sužanj Hrista Isusa za vas neznabošce. Ako ste pak čuli za ustrojstvo blagodati Božije koja je meni dana za vas, Da se meni po otkrivenju obznani tajna, kao što ranije pisah ukratko, Odakle čitajući možete shvatiti moje poznavanje tajne Hrista, Koja u drugim naraštajima nije bila obznanjena sinovima čovječijim, kako se sada Duhom otkri njegovim svetim apostolima i prorocima:“ Efescima 3:1-5

„Toga radi i mi neprestano zahvaljujemo Bogu, što primivši riječ Božiju koju od nas čuste, prihvatiste je ne kao riječ čovječiju, nego – što zaista i jeste – kao riječ Božiju, koja i djejstvuje u vama vjerujućima.“ 1. Solunjanima 2:13

Zapravo, Pavle ne samo da je podsticao vernike da javno čitaju njegova uputstva i da im se pokoravaju:

„I kada se ova poslanica pročita kod vas, nastojte da se pročita i u Laodikijskoj Crkvi, a onu iz Laodikije da i vi pročitate.“ Kološanima 4:16

„Zaklinjem vas Gospodom da se pročita ova poslanica svoj svetoj braći.“ 1. Solunjanima 5:27

„A mi smo dužni svagda zahvaljivati Bogu za vas, braćo, ljubljena od Gospoda, što vas je Bog izabrao od početka za spasenje u svetinji Duha i vjeri istine, Na koje vas prizva kroz Jevanđelje naše, da zadobijete slavu Gospoda našega Isusa Hrista. Tako dakle, braćo, stojte čvrsto i držite predanja, kojima ste naučeni, bilo našom riječju, bilo poslanicom.“ 2. Solunjanima 2:13-15

Čak ih je i upozorio da će morati da odgovaraju Bogu ako zanemare ili odbace njegove zapovesti, budući da bi to značilo da odbacuju zapovesti Božje:

„Ako ko smatra da je prorok ili duhovan, neka razumije šta vam pišem, jer su ovo Gospodnje zapovijesti. Ako li ko neće da zna, neka ne zna.“ 1. Korinćanima 14:37-38

„A nadalje, braćo, molimo vas i savjetujemo u Gospodu Isusu, da kao što primiste od nas kako vam se valja vladati i Bogu ugađati, da još više napredujete. Jer znate kakve vam pouke dadosmo kroz Gospoda Isusa. Jer je ovo volja Božija: svetost vaša, da se čuvate od bluda, I svaki od vas da zna držati svoje tijelo u svetosti i u časti, A ne u strasnoj želji, kao i neznabošci koji ne poznaju Boga; I da niko ne prestupa i ne šteti brata svojega u svemu tome, jer je Gospod osvetnik za sve to, kao što vam i prije rekosmo i svjedočismo. Jer nas ne prizva Bog na nečistotu, nego u svetost. Koji, dakle, odbacuje, ne odbacuje čovjeka nego Boga, koji je i dao Svetoga Duha svojega vama.“ 1. Solunjanima 4:1-2, 8

Ovo očigledno ne zvuči kao čovek koji je smatrao da ga Bog nije nadahnuo da napiše svoja pisma!

A budući da su sve ove poslanice prethodile pisanju 1. i 2. Timoteju, možemo pouzdano zaključiti da bi ih i Pavle i Timotej svakako uključili kao deo upravo onog Svetog pisma za koje je blaženi apostol izjavio da ga je izdahnuo, odnosno proizveo Duh Božji!

Zanimljivo je da je upravo to verovao i apostol Petar:

„I dugotrpljenje Gospoda našega držite za spasenje, kao što vam i ljubljeni naš brat Pavle po danoj mu mudrosti pisa, Kao što govori o ovome i u svima svojim Poslanicama, u kojima su neka mjesta teško razumljiva, koja neuki i neutvrđeni izvrću, kao i ostala Pisma, na svoju sopstvenu propast.“ 2. Petrova 3:15-16

Zapaženi evangelikalni naučnik Douglas J. Moo komentariše:

„Implicitna poenta koju Petar iznosi proizlazi iz njegove tvrdnje da lažni učitelji izvrću Pavlova pisma ’kao i ostala Pisma’. Reč ’ostala’ (loipos) pokazuje da Petar smatra da Pavlova pisma pripadaju kategoriji ’Pisma’. Neki naučnici misle da to ne znači ništa više od toga da je Petar smatrao Pavlove spise autoritativnim. Ali reč ’Pisma’ (graphai) U NOVOM ZAVETU UVEK UPUĆUJE NA ONE SPISE KOJI SE SMATRAJU NE SAMO AUTORITATIVNIM NEGO I KANONSKIM – jednom rečju, ona se odnosi na Stari zavet… Petar stoga implicira da Pavlova pisma imaju status JEDNAK statusu samog kanona Starog zaveta.“ (Moo, The NIV Application Commentary: 2 Peter, Jude [Zondervan Publishing House, Grand Rapids MI 1996], str. 212; podebljanje i velika slova naši)

Još jedna novozavetna knjiga koja tvrdi da je nadahnuta od Boga jeste Otkrivenje. Kroz ceo taj spis autor beleži kako mu je bilo naloženo da zapiše sve što mu je blaženi Duh omogućio da vidi i čuje:

„Otkrivenje Isusa Hrista, koje njemu dade Bog, da pokaže slugama svojim šta se ima zbiti uskoro; i objavi ga poslavši ga preko anđela svojega slugi svojemu Jovanu, Koji posvjedoči riječ Božiju i svjedočanstvo Isusa Hrista, sve što vidje. Blažen je onaj koji čita i oni koji slušaju riječi proročanstva, i čuvaju ono što je napisano u njemu, jer vrijeme je blizu.“ Otkrivenje 1:1-3

„Ja, Jovan, brat vaš i zajedničar u nevolji i carstvu i trpljenju u Isusu Hristu, bijah na ostrvu zvanom Patmos zbog riječi Božije i svjedočenja za Isusa Hrista. Bijah u Duhu u dan Gospodnji, čuh glas iza sebe silan kao truba, koji govoraše: Što vidiš napiši u knjigu, i pošalji na sedam Crkava: u Efes, i u Smirnu, i u Pergam, i u Tijatiru, i u Sard, i u Filadelfiju, i u Laodikiju. I obazreh se onamo da vidim glas koji govoraše sa mnom, i obazrjevši se vidjeh sedam svijećnjaka zlatnih, I usred sedam svijećnjaka Nekoga nalik na Sina čovječijega, obučena u dugačku haljinu, i opasana po prsima pojasom zlatnim. A glava njegova i kosa bijaše bijela kao bijela vuna, kao snijeg, i oči njegove kao plamen ognjeni; I noge njegove kao sjajni bakar kad se zažari u peći; i glas njegov kao huka velikih voda. I imaše u svojoj desnoj ruci sedam zvijezda, i iz usta njegovih izlažaše mač oštar s obje strane, i lice njegovo bješe kao sunce što sija u sili svojoj. I kad ga vidjeh, padoh k nogama njegovim kao mrtav, i On položi desnu ruku svoju na me govoreći: Ne boj se, ja sam Prvi i Posljednji I Živi; i bijah mrtav i evo živ sam u vijekove vijekova, i imam ključeve od smrti i od pakla. Napiši, dakle, što si vidio, i što jeste i što će biti poslije ovoga: Tajnu sedam zvijezda koje si vidio na desnici mojoj, i sedam svijećnjaka zlatnih. Sedam zvijezda jesu anđeli sedam Crkava, a sedam svijećnjaka jesu sedam Crkava.“ Otkrivenje 1:9-20

„Potom vidjeh, i gle, vrata otvorena na nebu, i čuh onaj isti glas gdje zbori sa mnom kao truba i govori: Popni se amo, i pokazaću ti šta ima da bude poslije ovoga. I odmah bijah u Duhu; i gle, prijesto stajaše na nebu, i na prijestolu sjeđaše Neko, Po izgledu sličan kamenu jaspisu i sardu; i okolo prijestola bijaše duga na izgled kao smaragd.“ Otkrivenje 4:1-3

„I čuh glas sa neba koji mi govori: Napiši: Blaženi mrtvi koji od sada umiru u Gospodu! Da, govori Duh, neka počinu od trudova svojih, a djela njihova će slijediti za njima.“ Otkrivenje 14:13

„I vidjeh nebo novo i zemlju novu; jer prvo nebo i prva zemlja prođoše, i mora nema više. I vidjeh Sveti grad, Jerusalim novi, gdje silazi sa neba od Boga, pripremljen kao nevjesta ukrašena mužu svojemu. I čuh glas gromki sa neba koji govori: Evo Skinije Božije među ljudima, i On će stanovati s njima, i oni će biti narod njegov, i sam Bog biće s njima; I Bog će otrti svaku suzu iz očiju njihovih, i smrti neće biti više, ni žalosti ni jauka, ni bola neće biti više; jer prvo prođe. I reče Onaj što sjedi na prijestolu: Evo, sve činim novim. I reče mi: Napiši, jer su ove riječi vjerne i istinite. I reče mi: Svrši se! Ja sam Alfa i Omega, Početak i Svršetak. Ja ću žednome na dar dati sa izvora vode života. Koji pobijedi naslijediće sve ovo, i biću mu Bog, i on će mi biti sin. A strašljivima i nevjernima i nečistima i ubicama i bludnicima i vračarima i idolopoklonicima i svima lažama, njima je udio u jezeru koje gori ognjem i sumporom, što je druga smrt. I dođe jedan od sedam anđela, koji imahu sedam čaša napunjenih sa sedam posljednjih zala, i reče mi govoreći: Hodi da ti pokažem Nevjestu, Ženu Jagnjetovu. I odvede me u Duhu na goru veliku i visoku, i pokaza mi Grad, sveti Jerusalim, koji silazi sa neba od Boga,“ Otkrivenje 21:1-10

Nadahnuti autor čak zaključuje svoj spis prokletstvom nad svakim ko bi se usudio da menja reči otkrivenja njegove knjige:

„Ja, Isus, poslah anđela svojega da vam posvjedoči ovo u Crkvama. Ja sam Izdanak i Rod Davidov, sjajna Zvijezda Danica. I Duh i Nevjesta govore: Dođi! I koji čuje neka kaže: Dođi! I ko je žedan neka dođe, i ko hoće neka uzme vodu života na dar. Ja svjedočim svakome koji sluša riječi proroštva knjige ove: Ako ko dometne ovome, Bog će na njega nametnuti muke napisane u knjizi ovoj; I ako ko oduzme od riječi knjige proroštva ovoga, Bog će oduzeti njegov dio od Drveta života, i od Grada svetoga, što je napisano u knjizi ovoj. Govori Onaj koji svjedoči ovo: Da, doći ću skoro. Amin, da dođi, Gospode Isuse! Blagodat Gospoda našega Isusa Hrista sa svima svetima. Amin.“ Otkrivenje 22:16-21

Jovanovo jevanđelje jeste još jedan kanonski spis koji svedoči o sopstvenoj nadahnutosti, mada implicitno. U tom jevanđelju Isus je obećao da će poslati Svetog Duha kako bi podsetio učenike na sve čemu ih je Hristos učio dok je bio sa njima:

„A Utješitelj Duh Sveti, koga će Otac poslati u ime moje, On će vas naučiti svemu i podsjetiće vas na sve što vam rekoh.“ Jovan 14:26

U dva navrata nadahnuti jevanđelist ukazuje na trenutke iz Isusovog života kojih su se on i učenici setili i koje su razumeli tek posle vremena kada je Hristos bio proslavljen:

„Isus odgovori i reče im: Razvalite ovaj hram i za tri dana ću ga podići. A Judejci rekoše: Četrdeset i šest godina zidan je ovaj hram, a ti ćeš za tri dana da ga podigneš? A on govoraše o hramu tijela svojega. Kada pak ustade iz mrtvih, sjetiše se učenici njegovi da ovo govoraše, i vjerovaše Pismu i riječi koju reče Isus.“ Jovan 2:19-22

„Sutradan mnogi narod koji bješe došao na Praznik, čuvši da Isus dolazi u Jerusalim, Uzeše grane od palmi i iziđoše mu u sretenje i klicahu: Osana! Blagosloven koji dolazi u ime Gospodnje, car Izrailjev! A Isus našavši magare, usjede na njega, kao što je pisano: Ne boj se, kćeri Sionova, evo car tvoj dolazi sjedeći na magaretu. Ali ovo ne razumješe isprva učenici njegovi; nego kada se proslavi Isus, onda se sjetiše da ovo bješe za njega pisano, i da mu ovo učiniše.“ Jovan 12:12-16

Razlog zbog kojeg su se pisac i ostali Isusovi sledbenici setili ovih stvari tek nakon Isusovog vaskrsenja i potonjeg proslavljenja jeste taj što su tada primili Svetog Duha:

„Koji u mene vjeruje, kao što Pismo reče, iz utrobe njegove poteći će rijeke vode žive. A ovo reče o Duhu koga trebaše da prime oni koji vjeruju u ime njegovo, jer Duh Sveti još ne bješe dat, zato što Isus još ne bješe proslavljen.“ Jovan 7:38-39

To znači da je Jovan u suštini zapisao sve ono na šta ga je Sveti Duh podsetio u vezi sa Hristovim rečima i delima.

Drugim rečima, Jovan svedoči da ga je Sveti Duh nadahnuo da zabeleži sve ono što je lično video i čuo da Isus govori i čini!

U svetlu prethodno rečenog, očigledno je da 2. Timoteju 3:16 ne ograničava nadahnuće na starozavetni kanon, već u načelu uključuje SVAKI spis koji će Bog vremenom proizvesti svojim Svetim Duhom. To pak uključuje i same knjige koje su na kraju obrazovale novozavetni kanon.

Dodatak

Zar Pavle ne priznaje da nije sve što je napisao bilo nadahnuto?

Neki muslimani žele da tvrde da apostol zapravo priznaje u 1. Korinćanima 7:12 i 25 da uputstva koja je dao u tom konkretnom kontekstu nisu bila od Gospoda, što bi značilo da nisu bila nadahnuta od Boga. Evo šta ti određeni tekstovi kažu:

„A ostalima govorim ja, a ne Gospod: Ako neki brat ima ženu nevjerujuću i ona se privoli da živi s njim, neka je ne ostavlja. I ako neka žena ima muža nevjerujućeg i on se privoli da živi s njom, neka ga ne ostavlja. Jer se nevjerujući muž posveti ženom, i žena nevjerujuća posveti se mužem; inače djeca vaša bila bi nečista, a sada su sveta. Ako li se nevjerujući razdvaja, neka se razdvoji; brat ili sestra u takvom slučaju nisu ropski vezani; jer na mir nas je pozvao Bog. Jer šta znaš, ženo, možda ćeš spasti muža? Ili šta znaš, mužu, možda ćeš spasti ženu? Samo kako Bog svakome dodijeli, svaki kako ga je Gospod prizvao, onako neka živi. I tako zapovijedam po svima Crkvama. Je li ko prizvan kao obrezan? Neka se ne gradi neobrezan. Je li ko prizvan kao neobrezan? Neka se ne obrezuje. Obrezanje nije ništa, i neobrezanje nije ništa, nego držanje zapovijesti Božijih. Svaki neka ostane u onome zvanju u kome je prizvan. Jesi li prizvan kao rob? Nemoj da brineš, nego ako i možeš postati slobodan, radije se strpi. Jer koji je kao rob prizvan u Gospodu, slobodnjak je Gospodnji; tako i koji je prizvan kao slobodnjak, rob je Hristov. Kupljeni ste skupo; ne budite robovi ljudima. Svaki, braćo, u čemu je prizvan, u onome neka ostane pred Bogom. A za djevojke nemam zapovijesti Gospodnje, nego dajem savjet, kao onaj koji je stekao milost od Gospoda da je vjerodostojan.“

Pavle otvoreno priznaje da nema zapovest od Gospoda i da jednostavno iznosi sopstveni sud — izjave za koje muslimani veruju da zapravo potvrđuju da samo Sveto pismo svedoči da nije svaki njegov deo nadahnuta Reč Božja.

Problem sa ovim argumentom jeste u tome što on ozbiljno pogrešno razume ili grubo izvrće Pavlovo značenje. Apostol nigde ne poriče da je ono što saopštava otkrivenje koje mu je dao vaskrsli Gospod. Njegova poenta je pre to da pitanja kojima se bavi nisu ona kojima se sam Gospod bavio dok je bio na zemlji. Ipak, kao Hristov pouzdani sluga koji govori mudrošću koju mu je dao Sveti Duh, Pavle je stoga potpuno osposobljen da govori o takvim pitanjima:

„Ali je blaženija ako ostane tako, po mojemu mišljenju; a mislim da i ja imam Duha Božijega.“ 1. Korinćanima 7:40 – up. 2:13

Zaključna primedba blaženog apostola u suštini jeste priznanje nadahnuća, tj. da može da govori o pitanjima kojima se Gospod lično nije bavio dok je bio na zemlji, budući da je imao Svetog Duha.

Pavlova izjava ovde ne izražava sumnju u to da li je imao Duha, kao što dokazuju odlomci poput 1. Korinćanima 2:13. Apostol pre koristi sarkazam da bi se obratio crkvi u kojoj je bilo pojedinaca punih sebe, jer su mislili da su superduhovni proroci, uprkos činjenici da su bili krajnje neuređeni i nejedinstveni. Evangelikalni naučnik i novozavetni komentator Craig L. Blomberg to najbolje objašnjava:

„… Stih 25b odgovara zagradi u stihu 12. U oba slučaja Pavle ne može da navede reč zemaljskog Isusa ali veruje da ga Bog nadahnjuje da ponudi pouzdan savet… ’Mislim da i ja imam Duha Božjeg’ (st. 40b) ne odražava nikakvu sumnju kod Pavla već predstavlja blago sarkastičnu opasku upućenu Korinćanima, koji su smatrali da su jedino oni dostigli duhovni uvid.“ (Blomberg, The NIV Application Commentary – 1 Corinthians [Zondervan Publishing House, Grand Rapids MI], str. 151, 153-4; podebljanje naše)

Još važnije, 1. Korinćanima 7:12 i 25 jednostavno pokazuju apostolovu čestitost i poštenje, jer pokazuju da on ne bi prosto izmišljao Isusove izreke. Pavle se postarao da razluči svoje reči od zapovesti kojima je Hristos učio dok je bio na zemlji.

Konačno, ako je davanje predloga dokaz da neka osoba nije nadahnuta, šta će onda muslimani učiniti sa sledećim kuranskim odlomcima?

„A ako ih pustite pre nego što ste u odnos s njima stupili, a već ste im venčani dar odredili, one će zadržati polovinu onoga što ste odredili, osim ako se odreknu ili se odrekne onaj koji odlučuje o sklapanju braka; a ako se vi odreknete - to je bliže bogobojaznosti! I ne zaboravite da jedni prema drugima dobri budete! Allah, zaista, dobro vidi šta vi radite.“ S. 2:237 Pickthall

„Ako se bojite da prema sirotim ženama nećete da budete pravedni, onda se ženite onim ženama koje su vam drage i dopuštene, sa po dve, sa po tri ili sa po četiri. A ako strahujete da nećete da budete pravedni, onda samo sa jednom, ili sa onim koje posedujete. Tako ćete se najlakše nepravde sačuvati. I draga srca ženama njihove darove dajte; pa ako vam one draga srca nešto od toga poklone, to sa prijatnošću i ugodnošću trošite.“ S. 4:3-4

„Oni traže od tebe propise o ženama. Reci: „Allah će da vam objasni propise o njima i o onome što vam se čita u Knjizi o ženama - siroticama, kojima ne dajete ono što im je propisano, a ne želite da se njima oženite, i o nejakoj deci, i o tome da prema siročadima pravedno postupate. A Allah sigurno zna za dobro koje učinite.“ Ako se neka žena plaši muževe mržnje ili izbegavanja, onda se oni neće ogrešiti ako se međusobno nagode, a nagodba je bolja. Ljudske duše sklone su pohlepi. I ako vi budete lepo postupali i Allaha se bojali - pa Allah u potpunosti zna ono što radite. Vi nećete moći potpuno jednako da postupate prema suprugama svojim ma koliko to želeli. I nemojte prema nekoj sasvim naginjati pa da neku učinite kao da je bez muža, a nerazvedena. A ako se popravite i Allaha bojite, pa Allah, uistinu, oprašta grehe i milostiv je. A ako se njih dvoje ipak rastave, Allah će, iz obilja Svoga, da ih učini nezavisnim. Allah je neizmerno darežljiv i mudar.“ S. 4:127-130 Pickthall up. S. 270-271, 280; 24:60

U ovim odlomcima Kuran daje predloge koji za vernike nisu obavezujući. Po logici muslimana, to znači da ni CEO Kuran nije nadahnut. (Zapravo, nijedan deo Kurana nije božanski nadahnut niti je otkrivenje dato od istinitog Boga!)

Očigledno je da su ovi muslimanski prigovori biblijski neutemeljeni, jer ne postupaju sa tekstom nadahnutog Svetog pisma pažljivo i/ili tačno.