Čak i demoni znaju da je Isus Bog u telu i drhte! 2. deo

2. deo

Hristova apsolutna dominacija nad carstvom tame dodatno se vidi u njegovoj sposobnosti da svojim učenicima i svima koji veruju u njega da vlast da čine silna čuda i isterivanja demona u njegovo ime:

„I iziđe na goru i dozva one koje sam htjede, i dođoše mu. I postavi Dvanaestoricu, da budu s njim, i da ih šalje da propovijedaju, I da imaju vlast iscjeljivati bolesti i izgoniti demone;“ Marko 3:13-15

„I dozva Dvanaestoricu, i poče ih slati dva i dva, i davaše im vlast nad duhovima nečistim. I zapovjedi im da ništa ne uzimaju na put osim štapa: ni torbe, ni hljeba, ni novaca u pojasu; Nego obuveni u sandale, i ne oblačiti dvije haljine. I reče im: Gdje uđete u dom, ondje ostanite dok ne iziđete odande. I ako vas koji ne prime i ne poslušaju vas, izlazeći odande otresite prah sa nogu svojih za svjedočanstvo njima. Zaista vam kažem: Lakše će biti Sodomu i Gomori u dan Suda nego gradu onome. I otišavši propovijedahu da se pokaju. I demone mnoge izgonjahu; i pomazivahu uljem mnoge bolesnike, i iscjeljivahu.“ Marko 6:7-13

„Odgovori mu Jovan govoreći: Učitelju, vidjesmo jednoga koji ne ide za nama; a tvojim imenom izgoni demone; i zabranismo mu, jer ne ide za nama. A Isus reče: Ne branite mu; jer nema nikoga koji bi imenom mojim čudo činio i mogao odmah zlo govoriti o meni“ Marko 9:38-39 – upor. Luka 9:49-50

„Vratiše se pak Sedamdesetorica sa radošću govoreći: Gospode, i demoni nam se pokoravaju u ime tvoje. A on im reče: Vidjeh satanu gdje pade sa neba kao munja. Evo vam dajem vlast da stajete na zmije i skorpije i na svu silu vražiju, i ništa vam neće nauditi. Ali se tome ne radujte što vam se duhovi pokoravaju, nego se radujte što su imena vaša napisana na nebesima.“ Luka 10:17-20

„I sad, Gospode, pogledaj na njihove prijetnje, i daj slugama tvojim da sa svakom smjelošću govore riječ tvoju, Pružajući i ti ruku svoju na iscjeljivanje, da bivaju znaci i čudesa imenom Svetoga Sina tvojega Isusa.“ Dela apostolska 4:29-30

„I nađe tamo jednoga čovjeka po imenu Eneja, koji već osam godina ležaše na odru, jer bješe uzet. I reče mu Petar: Eneja, iscjeljuje te Isus Hristos; ustani i prostri sam sebi! I odmah ustade. I vidješe ga svi koji življahu u Lidi i Saronu, i obratiše se Gospodu.“ Dela apostolska 9:33-35

„Dogodi se pak kad iđasmo na molitvu da nas srete jedna robinja koja imaše duh pogađački i gatajući donošaše veliki dobitak svojim gospodarima. Ova pođe za Pavlom i za nama, i vikaše govoreći: Ovi su ljudi sluge Boga Višnjega, koji nam javljaju put spasenja. I ovako činjaše mnogo dana. A kada se Pavlu dosadi, okrenu se i reče duhu: Zapovijedam ti imenom Gospoda Isusa Hrista, iziđi iz nje! I iziđe u taj čas.“ Dela apostolska 16:16-18

Reći da je ovo apsolutno izuzetno znači reći vrlo blago, naročito kada uzmemo u obzir činjenicu da u čitavom Svetom pismu ne postoji nijedan primer u kome je neko učinio čudo ili isterao zlog duha prizivajući ime nekog moćnog anđela ili proroka poput Mojsija. Čuda se vrše isključivo u sili i vlasti Jahvea, a ipak je Isus svojim sledbenicima dao silu da čine znake i čuda u svoje ime!

I učenici su upravo to i činili, naime, vršili su natprirodne znake i čuda, kao i isterivanja demona, u slavnom i veličanstvenom imenu svoga vaskrslog Gospoda i Spasitelja.

Stoga Novi zavet prikazuje Isusa kao onoga koji je u stanju da čini potpuno istu vrstu dela koja čini samo Bog, i koji dobija potpuno istu reakciju od demona kakvu dobija Bog. To ne ostavlja nikakvu sumnju da nadahnuto Sveto pismo jasno svedoči da je Isus Hristos Bog u telu, budući božanski Sin Božji koji je lično i večno različit i od Oca i od Svetog Duha.

Šta je sa tim što je Isusa kušao đavo?

Jedan od glavnih argumenata koje antitrinitarci iznose da bi bacili sumnju na Hristovo suštinsko božanstvo jeste iskušenje u pustinji, gde je zli kušao Gospoda Isusa tokom četrdeset dana (upor. Marko 1:13; Matej 4:1; Luka 4:1). Oni tvrde da bi poslednje što bi Satana pokušao da učini bilo da kuša Isusa ako bi smatrao da je Hristos bio/jeste Bog. Umesto toga, drhtao bi pred Isusovim prisustvom — ili tako oni tvrde.

Međutim, ovaj prigovor ništa više ne opovrgava Isusovo božanstvo nego što to, što je Satana na nebu navodio Jahvea da mu dopusti da ustane protiv Jova, opovrgava Jahveovo suštinsko božanstvo. Obratimo pažnju, na primer, na ono što sledeći odlomak kaže:

„Opet jedan dan dođoše sinovi Božji da stanu pred Gospodom, a dođe i Sotona među njih da stane pred Gospodom. I Gospod reče Sotoni: Otkuda ideš? A Sotona odgovori Gospodu i reče: Prohodih zemlju i obilazih. I reče Gospod Sotoni: Jesi li video slugu mojega Jova? Nema onakvoga čovjeka na zemlji, dobra i pravedna, koji se boji Boga i uklanja se oda zla, i još se drži dobrote svoje, premda si me nagovorio, te ga upropastih ni za što. A Sotona odgovori Gospodu i reče: Kožu za kožu, i sve što čovjek ima daće za dušu svoju. Nego pruži ruku svoju i dotakni se i kostiju njegovijeh i mesa njegova, psovaće te u oči. A Gospod reče Sotoni: Evo ti ga u ruke; ali mu dušu čuvaj. I Sotona otide od Gospoda, i udari Jova zlijem prištem od pete do tjemena, Te on uze crijep pa se strugaše, i sjeđaše u pepelu. I reče mu žena: Hoćeš li se još držati dobrote svoje? Blagoslovi Boga, pa umri. A on joj reče: Govoriš kao luda žena; dobro smo primali od Boga, a zla zar nećemo primati? Uza sve to ne sagriješi Jov usnama svojim.“ Jov 2:1-10 – upor. 1:6-22

Satana se pojavljuje pred Bogom na samom nebu kako bi ga naveo da napadne Jova. Reč koju je Bog upotrebio da opiše ono što je Satana učinio navodeći ga da mu dopusti da ustane protiv Jova, upotrebljena je za đavola još na jednom mestu:

„Ali usta sotona na Izrailja i navrati Davida da izbroji Izrailja.“ 1. Dnevnika 21:1

Gornji stih koristi reč kojom se opisuje Satanino navođenje Davida da izvrši radnju koju je Bog smatrao grešnom, a ta reč potiče od istog korena kao i izraz koji nalazimo u Jov 2:3, tj. suth (*, *).

Dakle, kao što je Satana naveo Davida da učini nešto protivno Božjoj volji, tako je neprijatelj naveo i Boga da dopusti zlome da iskuša Jova.

Stoga, ako se Satana usudio da priđe Bogu u njegovoj nebeskoj slavi bez ikakvog drhtanja ili straha, zašto bi onda bilo iznenađujuće videti ga kako ustaje protiv Hrista dok je bio u svetu, s obzirom na to da je Gospod u to vreme iskušavao istinsku ljudsku slabost i krhkost?

Štaviše, zapravo ima mnogo više smisla da zli poželi da se suoči sa Hristom dok je bio na zemlji kao čovek od krvi i mesa, nego da izađe pred Boga u njegovoj nebeskoj slavi kako bi pokušao da ga navede da učini nešto u Sataninu korist.

Uostalom, sva tri jevanđeoska izveštaja svedoče da je upravo Duh namerno odveo Hrista u pustinju da se suoči s kušačem:

„Tada Isusa odvede Duh u pustinju da ga đavo kuša.“ Matej 4:1

„Isus pak pun Duha Svetoga vrati se sa Jordana, i bi odveden Duhom u pustinju. I četrdeset dana kuša ga đavo, i ne jede ništa u te dane; i kad se oni navršiše, onda ogladnje. I reče mu đavo: Ako si Sin Božiji, reci ovome kamenu da postane hljeb. I odgovori mu Isus govoreći: Pisano je: Ne živi čovjek samo o hljebu, nego o svakoj riječi Božijoj. I izvede ga đavo na goru visoku i pokaza mu carstva ovoga svijeta za tren oka. I reče mu đavo: Tebi ću dati svu vlast ovu i slavu njihovu, jer je meni predana, i kome hoću dajem je. Ti, dakle, ako se pokloniš preda mnom, biće sva tvoja. I odgovarajući Isus reče mu: Idi od mene, Satano, jer je pisano: Gospodu Bogu svojemu klanjaj se, i njemu jedinome služi. I odvede ga u Jerusalim i postavi ga na krilo hrama, i reče mu: Ako si Sin Božiji, skoči odavde dolje. Jer je pisano da će anđelima svojim zapovjediti za tebe da te sačuvaju, I uzeće te na ruke da se ne spotakneš o kamen nogom svojom. I odgovarajući Isus reče mu: Kazano je: Ne kušaj Gospoda Boga svojega. I kada završi đavo sve kušanje, otide od njega za neko vrijeme. I vrati se Isus u sili Duha u Galileju; i otide glas o njemu po svoj okolini.“ Luka 4:1-2, 13-14

Ovo jasno pokazuje da je izričita Božja namera bila da se njegov ljubljeni Sin suoči sa zlim dok je fizički najslabiji, kako bi se pokazalo koliko je Hristos zaista neuporedivo nadmoćniji i moćniji. Tj. čak i u svom najslabijem fizičkom stanju Gospod Isus je i dalje previše za đavola da bi se s njim nosio!

Sada, izgleda da je razlog zbog kog Satana nije drhtao i ne drhti pred prisustvom Boga i Hrista taj što mu je sigurno rečeno da neće biti odmah uništen, već da ima izvesno vreme pre nego što ga Bog osudi na pakao (upor. Matej 25:41; Otkrivenje 12:3-17; 20:1-3, 7-10). Đavo, stoga, smelo izlazi pred Jahvea, imajući uverenje da mu Bog neće nauditi do određenog vremena.

Na kraju, i Matej i Marko pominju činjenicu da su anđeli odmah došli da služe Hristu nakon što je uspešno savladao zloga i oterao ga:

„Tada mu Isus reče: Idi od mene, Satano, jer je napisano: Gospodu Bogu svome klanjaj se i njemu jedinome služi! Tada ga đavo ostavi, i gle, anđeli pristupiše i služahu mu.“ Matej 4:10-11

„I odmah ga Duh izvede u pustinju. I bi ondje u pustinji dana četrdeset, kušan od satane, i bi sa zvjerinjem, i anđeli mu služahu.“ Marko 1:12-13

Ne samo da su Isusu služili anđeli, već je čak živeo i među divljim zverima u pustinji, a da nije pretrpeo nikakvu štetu! Ugledni evangelikalni naučnik Robert H. Gandri (Robert H. Gundry) objašnjava:

„… Markovo ponavljanje teme pustinje skreće pažnju na to da je Isus tamo sam sa Satanom, divljim zverima i anđelima. To što ga Satana, ’knez demona’ prema 3:22, kuša čak četrdeset dana predstavlja posredno priznanje Isusa kao Božjeg ljubljenog Sina. Satana ne može sebi da priušti da ignoriše Isusa. Sadržaj Sataninog dugotrajnog iskušavanja se ne pominje. Niti se pominje Isusovo odolevanje iskušenju. Tako Satanino posredno priznanje Isusa čini jedinu Markovu poentu. Marko ne kaže da su divlje zveri bile sa Isusom; naprotiv, Isus je bio sa njima — na njihovoj teritoriji. Pa ipak, čak ni tamo nije pretrpeo nikakvu štetu od njih, čak ni napad. Njihova pasivnost rečito svedoči o tome da je on onaj jači čiji je dolazak Jovan prorekao. I anđeli četrdeset dana služe Isusu. Glagol za služenje obično znači posluživati hranu. Takvom službom anđeli priznaju Isusov status ljubljenog Sina Božjeg. Štaviše, posluživanjem hrane anđeli pokazuju da je on nadmoćniji od Krstitelja, koji je morao sam da traži hranu u pustinji. Sve u svemu, dakle, Isus prima takvo posredno priznanje iz demonskog carstva, takvo pacifističko priznanje iz životinjskog carstva i takvo služiteljsko priznanje iz anđeoskog sveta.“ (Gundry, Commentary on the New Testament: Verse-by-Verse Explanations with a Literal Translation [Baker Academic, Grand Rapids, MI 2010], str. 139; podebljani naglasak naš)

Jevanđelja ukazuju na to da je razlog zbog kog su anđeli došli da služe Hristu taj što je on jedinstveni Sin Božji i božanski Sin čovečji koji ima potpunu vlast nad njima:

„Jer ko se postidi mene i mojih riječi u rodu ovome preljubotvornom i grješnom, i Sin će se Čovječiji postidjeti njega kad dođe u slavi Oca svojega sa svetim anđelima.“ Marko 8:38 – upor. Matej 16:27; Luka 9:26

„I tada će ugledati Sina Čovječijega gdje dolazi na oblacima sa silom i slavom velikom. I tada će poslati anđele svoje i sabraće izabrane svoje od četiri vjetra, od kraja zemlje do kraja neba.“ Marko 13:26-27 – upor. Matej 24:30-31

„Poslaće Sin Čovječiji anđele svoje, i sabraće iz Carstva njegova sve sablazni i one koji čine bezakonje. I baciće ih u peć ognjenu; ondje će biti plač i škrgut zuba.“ Matej 13:41-42

„kada dođe Sin Čovječiji u slavi svojoj i svi sveti anđeli sa njim, tada će sjesti na prijesto slave svoje. I sabraće se pred njim svi narodi, i razlučiće ih jedne od drugih kao pastir što razlučuje ovce od jaradi. I postaviće ovce sa desne strane sebi, a jarad sa lijeve. Tada će reći Car onima što mu stoje sa desne strane: Hodite blagosloveni Oca mojega; primite Carstvo koje vam je pripremljeno od postanja svijeta.“ Matej 25:31-34

Ovo takođe objašnjava zašto se vidi da anđeli služe Sinu na sličan način na koji služe Gospodu Bogu Jahveu:

„Blagosiljajte Gospoda anđeli njegovi, koji ste silni krjepošću izvršujete riječ njegovu slušajući glas riječi njegove. Blagosiljajte Gospoda sve vojske njegove, sluge njegove, koje tvorite volju njegovu.“ Psalam 103:20-21

„Posmatrao sam dok se ne postaviše prijestoli, i Starac dana ne sjede, i na njemu odijelo bijelo kao snijeg, i vlasi glave Njegove kao čista vuna, a prijesto Njegov plamen ognjeni, točkovi Njegovi oganj plamteći. Rijeka ognjena je proticala ispred Njega, tisuće tisuća su mu služile, i neizbrojno mnoštvo stajalo pred Njim; sud zasjede i knjige se otvoriše.“ Danilo 7:9-10

„Činiš vjetrove da su ti anđeli, plamen ognjeni da su ti sluge.“ Psalam 104:4 – upor. Jevrejima 1:7

Budući da je on božanski Sin koji je jednak Ocu po suštini i slavi, on je stoga dostojan istog obožavanja i služenja koje Otac prima od svojih stvorenja.

Nije ni čudo što su demoni na Isusa reagovali na potpuno isti način na koji, prema Jakovljeva 2:19, reaguju na Boga, npr. sa velikim strahom i drhtanjem. Ovi nečisti duhovi su shvatili da Onaj koji stoji pred njima nije niko drugi do jedinstveni Sin Božji i božanski Sin čovečji koji će ih uništiti onoga dana kada dođe da sudi svetu kako bi svakome uzvratio prema onome što je zaslužio:

„Jer nam se svima valja javiti na sudu Hristovom, da primi svaki ono što u tijelu učini, bilo dobro ili zlo.“ 2. Korinćanima 5:10

„I anđelu Crkve u Tijatiri napiši: Tako govori Sin Božiji, čije su oči kao plamen ognjeni, a noge kao sjajni bakar: Znam djela tvoja, i ljubav, i vjeru, i služenje, i trpljenje tvoje, i sadašnja djela tvoja su brojnija od ranijih. Ali malo mi je krivo na tebe što dopuštaš ženi Jezavelji, koja veli za sebe da je proročica, da uči i zavodi sluge moje da bludniče i da jedu žrtve idolske. I dadoh joj vrijeme da se pokaje, ali ona neće da se pokaje od bluda svoga. Evo, bacam je u postelju bolesničku, a one koji čine preljubu s njom u nevolju veliku, ako se ne pokaju od djela njenih, I djecu njezinu pogubiću smrću; i poznaće sve Crkve da sam ja koji ispituje bubrege i srca, i daću svakome od vas po djelima vašim.“ Otkrivenje 2:18, 23b

„Evo, dolazim uskoro, i plata moja sa mnom, da svakome dam po djelima njegovim. Ja sam Alfa i Omega, Prvi i Posljednji, Početak i Svršetak. Blaženi su koji tvore zapovijesti njegove, da imaju pravo na Drvo života, i da uđu na kapije u Grad. Napolju su psi i vračari i bludnici i krvnici i idolopoklonici i svaki koji voli i čini laž. Ja, Isus, poslah anđela svojega da vam posvjedoči ovo u Crkvama. Ja sam Izdanak i Rod Davidov, sjajna Zvijezda Danica. I Duh i Nevjesta govore: Dođi! I koji čuje neka kaže: Dođi! I ko je žedan neka dođe, i ko hoće neka uzme vodu života na dar. Ja svjedočim svakome koji sluša riječi proroštva knjige ove: Ako ko dometne ovome, Bog će na njega nametnuti muke napisane u knjizi ovoj; I ako ko oduzme od riječi knjige proroštva ovoga, Bog će oduzeti njegov dio od Drveta života, i od Grada svetoga, što je napisano u knjizi ovoj. Govori Onaj koji svjedoči ovo: Da, doći ću skoro. Amin, da dođi, Gospode Isuse! Blagodat Gospoda našega Isusa Hrista sa svima svetima. Amin.“ Otkrivenje 22:12-13, 16, 20-21

Svi navodi iz Svetog pisma preuzeti su iz Ovlašćenog prevoda kralja Džejmsa (AV) Svetog pisma.