Da li znate šta je Pavle zaista učio o spasenju žena?

Povodom pitanja spasenja žena?

Vodeći takijista i hristofob Pol Bilal Vilijams objavio je kratak tekst u kojem optužuje blaženog apostola Pavla da je učio kako se žene spasavaju time što rađaju decu!

Da li ste znali da se, prema Novom zavetu, žene spasavaju rađanjem dece?

Pavle je u Novom zavetu učio (1. Timoteju 2):

„Žena neka se uči u miru sa svakom pokornošću; Ali ženi ne dopuštam da bude učitelj, niti da vlada mužem, nego da bude mirna. Jer je Adam sazdan prvi, zatim Eva; I Adam se ne prevari, a žena prevarena, postade prestupnica; Ali će se spasti rađanjem djece, ako ostanu u vjeri i ljubavi i u svetinji sa čestitošću.“

Vilijams nam ne ostavlja drugog izbora nego da odgovorimo na njegove lažne optužbe i bezočno izvrtanje Božje Reči, Svete Biblije.

Da li ste znali da se Vilijams, kada želi da baci sumnju na verodostojnost Svete Biblije, poziva na kritičku nauku kako bi dokazao da pastirske poslanice (PP), tj. 1. i 2. Timoteju i Titu, nije sastavio Pavle, već da su falsifikati napisani u njegovo ime?

Da li ste znali da će Vilijams pretpostaviti Pavlovo autorstvo pastirskih poslanica kad god poželi da demonizuje ovog blaženog i svetog apostola našeg vaskrslog Gospoda i Spasitelja Isusa Hrista?

Da li ste znali da su Vilijamsove ovdašnje tvrdnje bezočno iskrivljavanje onoga što je blaženi apostol zaista učio o pitanju spasenja žena?

Da li ste znali da je ovaj odlomak istrgnut iz svog neposrednog konteksta, budući da Pavle svega nekoliko stihova ranije sasvim jasno kaže da spasenje dolazi kao rezultat posredništva Gospoda Isusa Hrista i otkupnine koju je on platio da bi Božje spasenje doneo celom čovečanstvu?

„Jer je ovo dobro i ugodno pred Spasiteljem našim Bogom, Koji hoće da se svi ljudi spasu i da dođu u poznanje istine. Jer jedan je Bog, jedan i posrednik između Boga i ljudi, čovjek Hristos Isus, Koji sebe dade u otkup za sve, svjedočanstvo u naznačena vremena, Za koje sam ja postavljen propovjednik i apostol – istinu govorim u Hristu, ne lažem, – učitelj neznabožaca u vjeri i istini.“ 1. Timoteju 2:3-7

Da li ste znali da blaženi apostol ovu misao ponavlja kroz čitave pastirske poslanice?

Na primer, Pavle je svoju nadahnutu poslanicu Timoteju započeo podsećajući ga na sledeću pouzdanu reč:

„Istinita je riječ i svakoga primanja dostojna da Hristos Isus dođe u svijet da spase grješnike od kojih sam prvi ja. Ali zbog toga bih pomilovan da bi Isus Hristos pokazao na meni prvome sve dugotrpljenje, za primjer onima koji će vjerovati u njega za život vječni.“ 1. Timoteju 1:15-16

Hristos Isus je došao na svet da spase grešnike, kako bi svako ko veruje u njega primio večni život — misao koju apostol brižljivo ponavlja i u svojoj drugoj nadahnutoj poslanici Timoteju:

„Ne postidi se, dakle, stradanja Gospoda našega, ni mene sužnja njegova, nego budi mi sastradalnik u Jevanđelju po sili Boga, Koji nas spase i prizva prizvanjem svetim, ne po djelima našim, nego po svojoj volji i blagodati datoj nam u Hristu Isusu prije vječnih vremena, A sada pokazanoj javljanjem Spasitelja našega Isusa Hrista, koji razruši smrt i obasja život i neraspadljivost Jevanđeljem, Za koje sam ja postavljen propovjednik i apostol i učitelj neznabožaca. Iz toga razloga ovo i stradam, ali se ne stidim; jer znam Kome sam povjerovao, i uvjeren sam da je On kadar sačuvati zalog moj za onaj dan.“ 2. Timoteju 1:8-12

„No ti stoj u tome što si naučio i što si se uvjerio, znajući od koga si se naučio, I što iz djetinjstva znaš Sveštene spise koji te mogu umudriti za spasenje kroz vjeru u Hrista Isusa. Sve je Pismo bogonadahnuto, i korisno za učenje, za karanje, za ispravljanje, za vaspitanje u pravednosti, Da bude savršen Božiji čovjek, pripremljen za svako dobro djelo.“ 2. Timoteju 3:14-17

Pavle isto to kaže i Titu:

„Jer i mi bijasmo nekada nerazumni, nepokorni, zabludeli, robujući raznim požudama i nasladama, provodeći život u zlobi i zavisti, gnusni, mrzeći jedan drugoga. A kada se javi dobrota i čovekoljublje Boga, Spasitelja našega, Ne za djela pravedna koja mi učinismo, nego po svojoj milosti spase nas banjom novoga rođenja i obnovljenja Duhom Svetim, Kojega izli na nas obilno kroz Isusa Hrista Spasitelja našega, Da bismo, opravdani njegovom blagodaću, postali nasljednici života vječnoga kao što se nadamo. Istinita je ova riječ, i hoću da to potvrđuješ, kako bi se oni koji povjerovaše Bogu starali da prednjače u dobrim djelima. Ovo je ljudima dobro i korisno.“ Titu 3:3-8

„Jer se javi blagodat Božija spasonosna svima ljudima, Koja nas uči da se odrečemo bezbožnosti i zemaljskih požuda, i da poživimo razborito, pravedno i pobožno u sadašnjem vijeku, Očekujući blaženu nadu i javljanje slave velikoga Boga i Spasa našega Isusa Hrista, Koji dade sebe za nas da bi nas iskupio od svakoga bezakonja, i da očisti za sebe narod izabrani koji revnuje u dobrim djelima.“ Titu 2:11-14

Iz navedenih tekstova prilično je očigledno da apostol Pavle nije učio da se žene spasavaju rađanjem dece, budući da jasno kaže da niko ne zadobija večni život svojim pravednim delima. Naprotiv, ljudi se spasavaju zbog Božje milosti i milosrđa, koje slobodno primaju verom u Hrista Isusa, Gospoda našeg.

Međutim, Pavle takođe sasvim jasno kaže da nas, jednom kada smo spaseni, Božja milost osposobljava da se odvratimo od zlih dela kako bismo živeli svetim i pravednim životom.

Tako će onaj ko je zaista spasen milošću kroz veru u Gospoda Isusa Hrista na kraju činiti dobra dela, jer ta pravedna dela postaju nužni znak i dokaz da je čovek izbavljen od vlasti greha i Satane.

Kao što Pavle kaže na drugom mestu:

„A ja rekoh: Ko si ti, Gospode? A on reče: Ja sam Isus kojega ti goniš. Nego ustani i stani na noge svoje; jer ti se za to javih da te postavim za služitelja i svjedoka ovome što si vidio i što ću ti pokazati, Izbavljajući te od naroda judejskoga i od neznabožaca u koje te ja šaljem, Da im otvoriš oči da se od tame obrate svjetlosti i od vlasti satanine Bogu, da vjerom u mene prime oproštenje grijeha i udio sa osvećenima. Zato, care Agripa, ja ne bijah nepokoran nebeskom viđenju; Nego najprije onima u Damasku i u Jerusalimu, zatim po svoj zemlji judejskoj i neznabošcima propovijedah da se pokaju i da se obrate Bogu čineći djela dostojna pokajanja.“ Dela apostolska 26:15-20

„Jer ste blagodaću spaseni kroz vjeru; i to nije od vas, dar je Božiji; Ne od djela, da se ne bi ko hvalisao. Jer smo njegova tvorevina, sazdani u Hristu Isusu za djela dobra, koja Bog unaprijed pripremi da u njima hodimo.“ Efescima 2:8-10

Pavle ide čak dotle da kaže da Bog ne pravi razliku između muškaraca i žena kada je reč o spasenju, budući da su svi oni jedno u Hristu kroz svoju veru, te ih Bog stoga jednako voli i jednako ceni:

„Pa znajući da se čovjek ne opravdava djelima zakona nego vjerom Isusa Hrista, i mi povjerovasmo u Hrista Isusa, da se opravdamo vjerom Hristovom a ne djelima zakona, jer se djelima zakona nijedno tijelo neće opravdati“ Galatima 2:16

„Ovo samo hoću od vas da doznam, da li Duha primiste kroz djela zakona ili kroz propovijed vjere?“… „Onaj, dakle, koji vam daje Duha i čini čudesa među vama, čini li to zbog djela zakona ili zbog slušanja vjere?“... „Da na mnogobošcima bude blagoslov Avraamov u Hristu Isusu, da primimo obećanje Duha kroz vjeru.“… „Jer ste svi sinovi Božiji vjerom u Hrista Isusa. Jer koji se god u Hrista krstiste, u Hrista se obukoste. Nema više Judejca ni Jelina, nema više roba ni slobodnoga, nema više muškog ni ženskog, jer ste vi svi jedan (čovjek) u Hristu Isusu. A kad ste vi Hristovi, onda ste sjeme Avraamovo i nasljednici po obećanju.“ Galatima 3:2, 5, 14, 26-29

Budući da je sasvim jasno da blaženi apostol nije ni na trenutak verovao da se čovek spasava pravednim delima koja čini, već isključivo verom u Gospoda Isusa Hrista, ovo dovoljno pobija Vilijamsovo bezočno pogrešno čitanje 1. Timoteju 2:15.

Šta je onda Pavle mislio kada je napisao da će se žene spasti rađanjem dece?

U svetlu onoga što kasnije u istoj poslanici kaže o otpadnicima koji uvode demonska učenja, poput zabrane braka:

„A Duh izričito govori da će u posljednja vremena odstupiti neki od vjere slušajući duhove prevare i nauke demonske, U licemjerju lažljivaca, čija je savjest spaljena, Koji zabranjuju ženiti se, i traže uzdržavanje od jela koja je Bog stvorio da ih sa zahvalnošću uzimaju vjerni i oni koji su poznali istinu. Jer je svako stvorenje Božije dobro i ništa nije za odbacivanje kad se prima sa zahvalnošću, Jer se osvećuje riječju Božijom i molitvom.“ 1. Timoteju 4:1-5

Apostol je možda hrabrio žene time što im je poručio da stupanje u brak i rađanje dece nisu zla dela, već plemenita, kojima treba da teže, jer je to ono što je Bog uopšteno namenio ženama — pod uslovom da se te uloge vrše „u vjeri i ljubavi i u svetinji“ i da budu prožete „sa čestitošću“. Prema tome, Pavlova poenta bila bi da je podizanje pobožne dece jedno od pravednih dela koja izviru iz istinske spasavajuće vere, i da je stoga jasan pokazatelj da je Bog takve žene odredio za spasenje, a ne za gnev.

Drugi, međutim, ovo shvataju tako da Pavle govori o Evi koja biva spasena od svog greha rođenjem obećanog semena o kome se govori u Postanju 3:15, tj. Mesije koji dolazi da svojim nogama zgnječi glavu zmije:

“Najverovatnije razumevanje ovog stiha jeste da se on odnosi na duhovno spasenje kroz rođenje Mesije. Neki komentatori (Alford, Bernard, Guthrie, Ward) odbacili su ovo gledište ne navodeći dovoljne razloge. Ali postoje dobri razlozi da se ono prihvati (tako Ellicott; Lock; H. von Soden; Wohlenberg; Huizenga, ‘Women’; up. RV, RSV margina, NEB margina; uz neprimereno naglašavanje Marije, Ignjatije, Eph. 19; Irinej, Haer. 5.19; Justin, Dial. 100).

“Prvo, kontekst: 14. stih sažima ženin pad u greh (en parabasei gegonen) opisan u Postanju 3. Ona o kojoj se govori jeste ‘žena’ (he gyne), Eva, i ona je prirodni subjekat koji treba podrazumevati u 15. stihu: ‘ona će se spasti’ = žena, Eva, biće spasena. Od čega Eva treba da bude spasena (i u 1. Timoteju 2 i u Postanju 3)? Od en parabasei gegonen, poslednjih reči koje prethode ovom stihu. U protoevanđelju iz Postanja 3:15, koje govori o ‘njenom semenu’ i kaže: ‘On [seme] će te udariti [tebe, zmijo = Satano] u glavu’, spasenje se najavljuje kroz dete koje će žena roditi.

“Štaviše, ovakvo razumevanje odgovara toku Pavlovog dokazivanja. On ističe da je Eva (he gyne) sebe dovela u prestup napustivši svoju ulogu i preuzevši muškarčevu. Ali ispunjavajući svoju ulogu, ma koliko ona bila teška usled greha (Postanje 3:16), ona rađa Mesiju, i time ‘ona’ (he gyne, ispunjeno, naravno, u Mariji; up. Galatima 4:4) donosi spasenje na svet. Uslovna rečenica (ean meinosin ktl.) označava da je prethodna tvrdnja istinita samo kada su uslovi ispunjeni, a sothesetai, shvaćeno kao ukazivanje na duhovno spasenje, izgleda kao jedino razumevanje koje ispunjava taj zahtev. Tako izbavljenje od prestupa dolazi onima koji imaju istinsku i iskrenu veru, što ukazuje na uobičajenu povezanost spasenja i vere kod Pavla i na prateće, trajno ispoljavanje vere u pobožnom životu (up. Rimljanima 6 i 8). Postoji, dakle, prelaz sa Eve (he gyne, jednina sothesetai) nazad na žene uopšte (meinosin, množina); na taj način ovaj odlomak pokazuje ženama koliko je važna njihova uloga i to da je vrše na poslušan način, što je i nota na kojoj se odlomak završava (hagiasmo meta sophrosynes; up. Marijine reči u Luki 1:38).” (George W. Knight III, The Pastoral Epistles: A Commentary on the Greek Text (New International Greek Testament Commentary), prir. I. Howard Marshall i W. Ward Gasque [William B. Eerdmans Publishing Co., Grand Rapids, MI/ Cambridge, U.K. 1992], str. 146-147)

Zanimljivo je da je upravo to gledište usvojio i jedan veoma liberalan i kritički nastrojen naučnik hrišćanstva, čijom je knjigom Vilijams bio toliko oduševljen (1; 2; 3):

“Ovaj odlomak, poput Pavlove tvrdnje u 1. Korinćanima da ‘u Gospodu’ taj muškarac dolazi od jedne žene, mogao bi se shvatiti kao opšta potvrda ‘rađanja dece’, ali se u oba odlomka određeni član koristi uz retku imenicu koja se odnosi na rođenje jednog deteta. Uveren sam da to čini verovatnijim da se ovde misli na rođenje Isusa kao drugog Adama. Pisac 1. Timoteju ne govori o opštem blagostanju žene, već o tome kako ona može biti spasena, pošto je postala prestupnica i povela celo čovečanstvo u tom palom pravcu. Hrišćani su došli do uverenja da ukazivanje u Postanju 3:15 na ‘seme’ žene koje će zdrobiti glavu Zmiji, odnosno Satani, nije bilo ukazivanje na potomstvo uopšte, već na Isusa Hrista (Rimljanima 16:20).” (James D. Tabor, Paul and Jesus: How the Apostle Transformed Christianity [Simon & Schuster, New York, NY 2012], Seven: Already But Not Yet, str. 167; podebljanje naše)(1)

Ipak, drugi smatraju da Pavle možda uopšte nije govorio o pitanju spasenja u smislu zadobijanja večnog života. Apostol je možda mislio na to da žene bivaju izbavljene od žiga inferiornosti i krivice zbog pada Adama i Eve, tj. da će žene biti izbavljene od toga da se smatraju nižima od muškaraca zbog Evinog greha — zato što je poslušala zmiju i navela Adama da ne posluša Boga jedući sa zabranjenog drveta. Kako objašnjava poznati konzervativni hrišćanski tumač i baptistički propovednik Džon Makartur:

“Sačuvana dolazi od sozo, uobičajene novozavetne reči za spasenje. Ta reč može značiti i ‘izbaviti’, ‘očuvati bezbednim i nepovređenim’, ‘isceliti’, ‘osloboditi’ ili ‘izbaviti od’. U Novom zavetu se javlja više puta bez ikakve veze sa duhovnim spasenjem (up. Matej 8:25; 9:21-22; 10:22; 24:22; 27:40, 42, 49; 2. Timoteju 4:18). Pavle očigledno ne namerava da uči da su žene večno spasene od plate za greh rađanjem dece. To bi protivrečilo novozavetnom učenju da je spasenje milošću, jedino kroz veru (up. Rimljanima 3:19-20). Buduće vreme i upotreba zamenice u množini one pokazuju da on nije mislio čak ni na Evu. Množina i odsustvo bilo kakve veze sa kontekstom pokazuju da Pavle nije mislio ni na Mariju, Isusovu majku, kako neki predlažu.

“Pavle ovde uči da, iako je žena izazvala pad i žene nose tu odgovornost, one ipak mogu biti sačuvane od tog žiga kroz rađanje dece. Izbavljenje, oslobođenje žena od žiga da su povele ljudski rod u greh događa se onda kada podignu pravedno seme. Kakav savršen protivteg! Žene su daleko od toga da budu građani drugog reda, jer nose glavnu odgovornost za podizanje pobožne dece. Majke provode mnogo više vremena sa svojom decom nego njihovi očevi, i stoga imaju veći uticaj. Očevi ne mogu poznavati onaj prisni odnos sa svojom decom koji majka uspostavlja od trudnoće, rođenja, dojenačkog doba i ranog detinjstva. Pavlova poenta jeste da, iako je žena možda povela ljudski rod u greh, žene imaju povlasticu da povedu ljudski rod iz greha ka pobožnosti. To ne znači da Bog želi da sve žene rađaju decu; neke ne želi čak ni da se udaju (1. Korinćanima 7:25-40). Pavle govori uopšteno. Bol povezan sa rađanjem bio je kazna za ženin greh (Postanje 3:16), ali radost i povlastica podizanja dece izbavljaju žene od žiga tog greha.

“Da bi žene preokrenule propast koja ih je zadesila u padu i ispunile svoj poziv, treba da podignu pobožno seme. Da bi to učinile, moraju ostati u veri i ljubavi, u čemu njihovo spasenje zaista počiva. I moraju ostati u svetosti sa uzdržanošću (ista reč koja je u 9. stihu prevedena kao ‘razborito’). Upravo izgled, držanje i ponašanje koji se traže od žena vernica u crkvi postaju njihovo izbavljenje od svakog inferiornog statusa, dok žive pobožno i podižu pobožnu decu.

“U ovom odlomku vidimo kako je Bog savršeno uravnotežio uloge polova. (Za potpunu raspravu o Božjem naumu za muškarce i žene u crkvi, vidi moju knjigu Different by Design [Wheaton, Ill.: Victor 1994].) Muškarci treba da budu vođe u crkvi i u porodici. Žene su sačuvane od svake optužbe za inferiornost kroz pobožan uticaj koji imaju u životima svoje dragocene dece. Da crkva odstupi od ovog božanskog poretka značilo bi ovekovečiti katastrofu pada.” (The MacArthur New Testament Commentary: 1 Timothy [Moody Publishers, Chicago, Il. 1995], str. 89-90)

Ipak, koje god objašnjenje neko izabrao, ostaje činjenica da blaženi apostol nije govorio da se žene spasavaju činom rađanja dece. To je jednostavno Vilijamsovo grubo izvrtanje teksta kako bi Pavla prikazao u najgorem mogućem svetlu. Zbog toga smo odlučili da Vilijamsov argument okrenemo protiv njega samog, dokumentujući Muhamedov nelaskav pogled na žene.

Uz to rečeno, vreme je da pređemo na drugi deo našeg odgovora.

Povezani članci

Pavle i žene
O 1. Timoteju 2:11-15 i ulozi žena u poučavanju

Fusnote

(1) Hrišćani nisu bili jedini koji su Postanje 3:15 tumačili kao mesijansko proroštvo, jer su to činili i Jevreji:

I stavljam neprijateljstvo između tebe i žene, i između semena tvoga sina i semena njenih sinova; i biće, kada sinovi žene budu držali zapovesti zakona, spremni da te udare po glavi; a kada napuste zapovesti zakona, ti ćeš biti spreman da ih raniš u petu. Pa ipak, za njih će biti leka, a za tebe leka neće biti; i oni će načiniti lek za petu u dane Cara Mešihe. Targum Pseudo-Jonathan

[JERUSALIMSKI. I biće, kada sinovi žene budu razmatrali zakon i vršili (njegove) pouke, biće spremni da te udare po glavi i da te ubiju; a kada sinovi žene napuste zapovest zakona i ne vrše (njegove) pouke, ti ćeš biti spreman da ih raniš u petu i da ih povrediš. Pa ipak, za sinove žene biće leka, ali za tebe, zmijo, leka neće biti: nego će biti tako da će za njih postojati lek za petu u dane cara Mešihe.] (The Targums of Onkelos and Jonathan Ben Uzziel On the Pentateuch With The Fragments of the Jerusalem Targum From the Chaldee, J. W. Etheridge, M.A. Prvo izdanje 1862; podebljanje naše)

“I neprijateljstva ću staviti između tebe i žene i između tvojih sinova i njenih sinova. I biće, kada njeni sinovi budu držali Zakon i vršili zapovesti, nišaniće u tebe i udariti te po glavi i ubiti te; ali kada napuste zapovesti Zakona, ti ćeš nišaniti u njega i raniti ga u petu i razboleti ga. Za njenog sina, međutim, biće leka, ali za tebe, zmijo, leka neće biti, jer će oni u budućnosti sklopiti mir, u dan Cara Mesije.” Targum Neofiti (Alejandro Díez Macho, Neophyti 1: Targum Palestinense MS de la Biblioteca Vaticana, Vol. 1: Genesis: Edición Príncipe, Inroducción General y Versión Castellana [Madrid: Consejo Superior de Investigaciones Científicas, 1968], str. 503-504; podebljanje naše)