Ponovni osvrt na najveću zapovest prema Isusu, 1. deo

Muslimanski takijista Pol Bilal Vilijams objavio je na svom blogu još jedan napad na božanstvo Hrista, pod naslovom „Zapovest broj 1“, koji je zapravo preuzet sa sajta drugog istaknutog davagandiste po imenu Šabir Ali.

U tom kratkom članku Ali citira jevanđelja po Marku i po Jovanu kako bi dokazao da je Isus poricao da je ovaploćeni Bog.

Naš cilj ovde jeste da vidimo koliko je u tome uspeo.

Monoteizam u Markovom jevanđelju

Ali citira Marka da bi pokazao da je Isus naveo Ponovljene zakone 6:4-5, poznate i kao Šema, kao najvažniju zapovest:

„Prva je zapovijest od sviju: Čuj Izrailju, Gospod Bog naš je Gospod jedini; I ljubi Gospoda Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim, i svom snagom svojom.“ Marko 12:29-30

Ali potom pita:

Ako je Isus bio Bog, mogao je to čoveku i reći. Umesto toga, dopustio je da čovek govori o Bogu kao o nekome ko nije Isus, pa je čak i potvrdio da je čovek mudro govorio (videti 34. stih).

Prvo, bilo bi tačnije da je Isus sebe označio kao jedinstvenog Božjeg Sina koji je po suštini jednak Ocu, nego da jednostavno kaže da je Bog u neodređenom smislu, budući da bi to za Jevrejina prvog veka značilo da Isus sebe predstavlja kao Oca na nebu koji ga je poslao.

Drugo, da se Ali potrudio da zaista pročita čitavo poglavlje, otkrio bi da je Isus upravo to i učinio – posvedočio da je jedinstveni božanski Sin Božji.

Božanski Sin Čovečji koji vlada s Božjeg prestola na nebu

Na primer, Hristos je odmah zatim naveo starozavetni tekst kako bi utvrdio činjenicu da je on suvereni Gospod celokupnog stvorenja koji vlada sa samog neba:

„I odgovorivši Isus reče učeći u hramu: Kako govore književnici da je Hristos sin Davidov? Jer sam David kaza Duhom Svetim: Reče Gospod Gospodu mojemu: sjedi meni s desne strane, dok položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim. Sam David, dakle, naziva ga Gospodom, pa otkuda mu je sin? I mnogi narod slušaše ga rado.“ Marko 12:35-37

Hristos citira Psalam 110:1 (koji je 109. u grčkoj verziji hebrejske Biblije, uobičajeno nazvanoj Septuaginta [LXX]) da bi pokazao da je sam David otkrivenjem Svetog Duha znao da je Mesija više od njegovog ljudskog potomka. On je i Davidov Gospod – a time i Gospod Izraela – koji vlada s Božjeg nebeskog prestola.

Evo teksta o kojem je reč:

„Reče Gospod Gospodu mojemu: Sjedi meni s desne strane dok položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojima.“ LXX

Da ovaj odlomak pokazuje kako Davidov Gospod vlada s Božjeg prestola na nebu, jasno je iz sledećih psalama:

„Onaj što živi na nebesima, smije se, Gospod im se podsmijeva.“ Psalam 2:4

„Gospod je u svetom dvoru svom, prijesto je Gospodnji na nebesima; oči njegove gledaju; vjeđe njegove ispituju sinove čovječije.“ Psalam 10[eng. 11]:4 LXX

„Gospod na nebesima postavi prijesto svoj, i carstvo njegovo svijem vlada.“ Psalam 102[eng. 103]:19 LXX

U ovim odlomcima David jasno pokazuje da Bog stoluje na nebu nad celokupnim stvorenjem. Sedeti, dakle, Bogu s desne strane znači sedeti zajedno s Bogom na istom nebeskom prestolu!

Drugim rečima, reći da neko sedi Bogu s desne strane samo je drugi način da se kaže da ta osoba zaista učestvuje u Božjoj suverenoj vlasti nad celokupnim stvorenjem.

To znači da Isus (kao i prorok David) u suštini tvrdi da Hristos zajedno s Bogom zauzima Božji nebeski presto i u potpunosti deli Božju jedinstvenu vlast nad stvorenjem.

Hristos ovo iznosi još izričitije na svom suđenju pred Sinedrionom:

„A on ćutaše i ništa ne odgovaraše. Opet ga prvosveštenik zapita i reče: Jesi li ti Hristos, Sin Blagoslovenoga? A Isus reče: Ja sam taj; i vidjećete Sina Čovječijega gdje sjedi sa desne strane Sile i dolazi na oblacima nebeskim. A prvosveštenik razdrije haljine svoje, i reče: Šta nam više trebaju svjedoci? Čuste hulu na Boga. Šta vam se čini? A oni ga svi osudiše da je zaslužio smrt.“ Marko 14:61b-64

Ovde Isus spaja jezik Psalma 110:1 s Danilom 7:13-14 kako bi sebe opisao kao Sina Čovečjeg koji stoluje Bogu s desne strane. To je prilično značajno budući da se odlomak iz Danila odnosi na božansko biće koje vlada zauvek:

„Vidjeh u noćnom viđenju i, gle, sa oblacima nebeskim kao da dolazaše Sin Čovječji i da stiže do Starca dana i pred Njega bi priveden. I dade Mu se vlast i čast i carstvo, i svi narodi i plemena i jezici da Mu služe; vlast Njegova je vlast vječna, koja neće proći, i carstvo Njegovo neće se razrušiti.“

Ovaj Sin Čovečji ne samo da poseduje neuništivo carstvo i jaše na oblacima nebeskim, što je prema hebrejskoj Bibliji božanska funkcija,

„Pojte Bogu, popijevajte imenu njegovu; ravnite put onome što ide preko pustinje; Gospod mu je ime, radujte mu se.“… „Koji sjedi na nebesima nebesa iskonskih. Evo, grmi glasom jakim. Dajte slavu Bogu; veličanstvo je njegovo nad Izrailjem i sila njegova na oblacima.“ Psalam 68:4, 33-34

„Obukao si svjetlost kao haljinu, razapeo nebo kao šator. Vodom si pokrio dvorove svoje, oblake načinio si da su ti kola, ideš na krilima vjetra.“ Psalam 104:2-3

„Gospod je spor na gnjev i velike je moći; ali nikako ne pravda krivca; put je Gospodnji u vihoru i buri, i oblaci su prah od nogu njegovijeh.“ Naum 1:3 – upor. Izlazak 13:21-22; 14:19-20, 24; 33:7-11; 40:34-38; Brojevi 10:34; Ponovljeni zakoni 33:26-27; Isaija 19:1; Matej 17:5; Marko 9:7; Luka 9:34-36

Ovog naročitog Sina Čovečjeg, uz to, obožavaju svi narodi na isti način kao i Boga Svevišnjeg!

„Carstvo, pak, i vlast i veličanstvo careva koji su pod cijelim nebom dade se Svetima Višnjega, a Carstvo Njegovo je Carstvo vječno, i sve vlasti Njemu će služiti i slušati Ga.“ Danilo 7:27

„Tada oni ljudi rekoše caru: Znaj, care, da je zakon kod Miđana i Persijanaca da se nijedna naredba i odluka, koju car odluči, ne može mijenjati.“ … „Potom car ustade ujutro u svitanje i žurno dođe na jamu lavovsku. I kad se on približi jami, zavika moćnim glasom: Danilo, slugo Boga Živoga! Bog tvoj, kome ti služiš istrajno, da li bješe u stanju da te izbavi iz usta lavovskih? I reče Danilo caru: Care, da si živ dovijeka!“ … „Tada Darije car napisa svima narodima, plemenima i jezicima, koji življahu po zemlji: Mir da vam se umnoži;“ Danilo 6:20-22, 26 – upor. 3:12, 17-18, 28

„Opomenuće se i obratiće se ka Gospodu svi krajevi zemaljski i pokloniće se pred njim sva plemena neznabožačka. Jer je Gospodnje carstvo; on vlada narodima. Ješće i pokloniće se svi pretili na zemlji; pred njim će pasti svi koji slaze u prah, koji ne mogu sačuvati duše svoje u životu. Sjeme će njihovo služiti njemu. Kazivaće se za Gospoda rodu potonjemu.“ Psalam 21:28-31 LXX [eng. 22:27-30]

„Nema među bogovima takvoga kakav si ti, Gospode, i nema djela takvijeh kakva su tvoja. Svi narodi, koje si stvorio, doći će i pokloniti se pred tobom, Gospode, i slaviti ime tvoje. Jer si ti velik i tvoriš čudesa; ti si jedan Bog.“ Psalam 85 [eng. 86]:8-10 LXX – upor. Psalam 66:4; 117:1

„I od mladine do mladine, i od subote do subote dolaziće svako tijelo da se pokloni preda mnom, veli Gospod.“ Isaija 66:23 LXX

„I Gospod će biti Car nad svom zemljom, u onaj dan biće Gospod jedan i ime njegovo jedno.“… „I ko god ostane od svijeh naroda koji dođu na Jerusalim, svak će dolaziti od godine do godine da se pokloni Caru Gospodu nad vojskama i da praznuje praznik sjenica. I ako koji od plemena zemaljskih ne bi došli u Jerusalim da se poklone Caru Gospodu nad vojskama, na njih neće biti dažda;“ Zaharija 14:9, 16-17 LXX

Očigledno, ovo nije običan Sin Čovečji! Ovo Biće koje je Danilo opisao može biti samo Bog koji se pojavljuje kao čovek. Istovremeno, međutim, Danilo tog Sina Čovečjeg prikazuje kao nekoga ko je lično različit od Starca danima, koji takođe treba da bude Bog!

Stoga je Isus, tvrdeći da je upravo taj Sin Čovečji kojeg je prorok Danilo video u viđenju, svojim protivnicima u suštini govorio da je on Bog Sin (a ne Bog Otac niti Sveti Duh) koji je postao čovek od krvi i mesa radi iskupljenja onih koji budu verovali u njega (upor. Marko 10:45; 14:22-24).

Kako je Ali mogao sve ovo da previdi?

Isus kao voljeni Sin Božji i Naslednik

To nije jedino što je Ali zgodno prevideo. Ranije u istom poglavlju Isus je ispričao parabolu koja nam dodatno pokazuje šta je mislio o sebi:

„I poče im govoriti u pričama: Posadi čovjek vinograd, i ogradi plotom, i iskopa pivnicu, i sagradi kulu, i dade ga vinogradarima, pa otide. I kada dođe vrijeme, posla vinogradarima slugu da primi od vinogradara roda vinogradskoga. A oni ga uhvatiše, izbiše i poslaše praznih ruku. I opet im posla drugoga slugu; i onoga napadoše kamenjem, i razbiše mu glavu, i poslaše ga osramoćena. I opet posla drugoga, i njega ubiše; i mnoge druge, jedne izbiše a druge pobiše. A on imaše još jedinoga sina svoga, voljenoga, pa im najzad posla i njega, govoreći: Postidjeće se sina mojega. A vinogradari oni rekoše među sobom: Ovo je nasljednik, hodite da ga ubijemo, i naše će biti nasljedstvo. I uhvatiše ga, i ubiše, i izbaciše ga napolje iz vinograda. Šta će, dakle, učiniti gospodar vinograda? Doći će i pogubiće vinogradare, i daće vinograd drugima.“ Marko 12:1-9

Vlasnik predstavlja Boga, vinograd se odnosi na Izrael, a zakupci su jevrejske vladajuće vlasti:

„I dođoše opet u Jerusalim; i kad hođaše po hramu, dođoše njemu prvosveštenici i književnici i starješine, I rekoše mu: Kakvom vlasti to činiš, ili ko ti dade tu vlast da ovo činiš?“ … „I tražahu da ga uhvate, ali se pobojaše naroda; jer razumješe da za njih govori priču; i ostavivši ga otidoše.“ Marko 11:27-28; 12:12

„Zapjevaću sada dragome svojemu pjesmu dragoga svojega o vinogradu njegovu. Dragi moj ima vinograd na rodnu brdašcu. I ogradi ga, i otrijebi iz njega kamenje, i nasadi ga plemenitom lozom, i sazida kulu usred njega, i iskopa pivnicu u njemu, i počeka da rodi grožđem, a on rodi vinjagom. Pa sada, stanovnici Jerusalimski i ljudi Judejci, sudite između mene i vinograda mojega. Što je još trebalo činiti vinogradu mojemu što mu ne učinih? Kad čekah da rodi grožđem, zašto rodi vinjagom? Sada ću vam kazati što ću učiniti vinogradu svojemu. Oboriću mu ogradu, neka opusti; razvaliću mu zid neka se pogazi; Uparložiću ga, neće se rezati ni kopati, nego će rasti čkalj i trnje, i zapovjediću oblacima da ne puštaju više dažda na nj. Da, vinograd je Gospoda nad vojskama dom Izrailjev, i ljudi su Judejci mili sad njegov; on čeka sud, a gle nasilja, čeka pravdu, a gle vike.“ Isaija 5:1-7

Sluge u paraboli treba da predstavljaju proroke koje je Bog više puta slao svom narodu:

„I pobij dom Ahava, gospodara svojega, jer hoću da pokajem krv sluga svojih proroka i krv svijeh sluga Gospodnjijeh od ruke Jezaveljine.“ 2. Carevima 9:7

„Jer ne poslušaše mojih riječi, govori Gospod, kad slah k njima sluge svoje proroke zarana jednako; ali ne poslušaste, govori Gospod.“ Jeremija 29:19 – upor. 7:25; 26:5; 35:15; 44:4; Jezekilj 38:17; Zaharija 1:6

Umesto da sebe nazove jednim od vlasnikovih slugu, Isus zapravo tvrdi da je mnogo više i veće od toga. Za razliku od proroka pre njega, koji su bili tek sluge vlasnika, Isus je zaista vlasnikov voljeni Sin i Naslednik!

Ovo nije jedino mesto kod Marka gde se Isus naziva voljenim Sinom Božjim, budući da ga takvim identifikuje i sam Bog, a i nečisti duhovi:

„Jer mnoge iscijeli, tako da navaljivahu na njega koji imahu rane da ga se dotaknu. I nečisti duhovi kad god bi ga vidjeli, pripadahu k njemu i vikahu govoreći: Ti si Sin Božiji. I mnogo im prijećaše da ga ne razglašavaju.“ Marko 3:10-12

„I dođoše preko mora u zemlju Gadarinsku. I kad iziđe iz lađe, odmah ga srete iz grobova čovjek s duhom nečistim, Koji boravljaše u grobovima i niko ga ne mogaše svezati ni verigama; Jer je mnogo puta bio svezivan u okove i verige, pa je iskidao verige i okove izlomio; i niko ga ne mogaše ukrotiti. I stalno noć i dan on bješe u grobovima i po gorama, vičući i bijući sebe kamenjem. A kad vidje Isusa izdaleka, potrča i pokloni mu se. I povikavši iz sveg glasa reče: Šta hoćeš od mene, Isuse Sine Boga Višnjega? Zaklinjem te Bogom, ne muči me! Jer mu govoraše: Iziđi, duše nečisti, iz čovjeka! I pitaše ga: Kako ti je ime? I odgovori mu i reče: Legion mi je ime; jer nas je mnogo. I moliše ga mnogo da ih ne šalje iz onog kraja.“ Marko 5:1-10

„I poslije šest dana uze Isus Petra i Jakova i Jovana i izvede na goru visoku, posebno samo njih; i preobrazi se pred njima. I haljine njegove postadoše sjajne, vrlo bijele kao snijeg, kakve ne može bjelilja ubjeliti na zemlji. I ukaza im se Ilija s Mojsejem i bijahu u razgovoru sa Isusom. I Petar odgovarajući reče Isusu: Učitelju, dobro nam je ovdje biti; da načinimo tri sjenice: tebi jednu i Mojseju jednu i Iliji jednu. Jer ne znadijaše šta da kaže; jer bijahu uplašeni. I pojavi se oblak te ih zakloni; i dođe glas iz oblaka govoreći: Ovo je Sin moj ljubljeni, njega poslušajte.“ Marko 9:2-7 – upor. 1:9-11

Marko takođe nije jedini nadahnuti jevanđelist koji tvrdi da je Hristos Naslednik svega što pripada Bogu, niti da on poseduje svu vlast na nebu i na zemlji:

„I kad ga vidješe, pokloniše mu se; a neki posumnjaše. I pristupivši Isus reče im govoreći: Dade mi se svaka vlast na nebu i na zemlji. Idite, dakle, i naučite sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Svetoga Duha. Učeći ih da drže sve što sam vam zapovjedio; i, evo, ja sam sa vama u sve dane do svršetka vijeka.“ Matej 28:17-20

„Sve što ima Otac moje je, zato rekoh da će od mojega uzeti, i javiti vam.“ Jovan 16:15

„I sve moje tvoje je, i tvoje moje; i proslavio sam se u njima.“ Jovan 17:10

„Koji nas izbavi od vlasti tame i prenese u Carstvo Sina ljubavi svoje, U kome imamo iskupljenje, oproštenje grijehova; Koji je ikona Boga nevidljivoga, Prvorođeni prije svake tvari, Jer Njime bi sazdano sve, što je na nebesima i što je na zemlji, što je vidljivo i što je nevidljivo, bili prijestoli ili gospodstva, ili načalstva ili vlasti; sve je Njime i za Njega sazdano. I On je prije svega, i sve u njemu postoji.“ Kološanima 1:13-17

„Bog koji je iz davnine mnogo puta i raznim načinima govorio ocima preko Proroka, U ove posljednje dane govorio je nama preko Sina, kojega postavi nasljednikom svega, kroz kojega je i vijekove stvorio; On koji je sjaj slave i obličje bića Njegovoga i koji drži sve moćnom riječju svojom, pošto sam izvrši očišćenje grijehova naših, sjede sa desne strane Veličanstva na visinama,“ Jevrejima 1:1-3

Ovo je samo po sebi zapanjujuća tvrdnja, jer ne samo da podrazumeva da su svi proroci bili sluge Hristove, već znači i da svako stvorenje pripada Gospodu Isusu!

Logički, jednostavno nema načina da se ova činjenica zaobiđe:

1. Celokupno stvorenje u potpunosti pripada Bogu.
2. Hristos je Božji Naslednik.
3. Prema tome, celokupno stvorenje u potpunosti pripada i Hristu.

Budući da su obe premise istinite prema nadahnutom Svetom pismu, logički sledi da je i zaključak istinit (barem kada je reč o Svetoj Bibliji).

Ovo sada otvara ozbiljne probleme za Alija.

Kao prvo, Ali mora da se suoči s činjenicom da je – budući da je Muhamed bio Božje stvorenje – prema sopstvenim Isusovim rečima u Marku 12, Alijev prorok (zajedno sa samim Alijem i celim muslimanskim svetom, kad smo već kod toga!) neko ko je pripadao Hristu i ko je stvoren za zadovoljstvo i slavu voljenog Sina Božjeg!

Kao drugo, Isusovo učenje je u direktnom sukobu s tvrdnjama Kurana, koji poriče da Alah ima ikakvog sudruga ili sina koji bi delio njegovu vlast nad nebesima i zemljom:

„Allahu pripada vlast na nebesima i na Zemlji i Allah nad svime ima moć.“ S. 3:189 Muhamed Asad

„I reci: „Sva hvala Allahu Koji Sebi nije uzeo deteta i Koji u vlasti nema sličnog, i Kome ne treba zaštitnik zbog nemoći“ – i istinski Ga veličaj!“ S. 17:111 Asad

Štaviše, Kuran izričito preti uništenjem svakome ko bi se usudio da tvrdi da je Isus Sin Božji:

„Jevreji govore: „Uzejr je Allahov sin“, a hrišćani kažu: „Mesija je Allahov sin.“ To su njihove reči, iz njihovih usta, oponašaju reči prethodnih nevernika - ubio ih Allah! Kuda se odmeću?“ S. 9:30 Asad

Kuran takođe kaže da je Alah onaj koji sve nasleđuje!

„I samo Mi dajemo život i smrt, i Mi ćemo sve naslediti“ S. 15:23 Hilali-Khan

On se čak naziva i najboljim od onih koji nasleđuju!

„I spomeni Zaharija, kada je pozvao svoga Gospodara: „Moj Gospodaru, ne ostavljaj me samog, Ti si jedini večan."“ S. 21:89 Hilali-Khan – upor. K. 19:40, 80; 28:58

Dakle, Isusove izjave u Marku 12 nedvosmisleno dokazuju da on nije propovedao islam i da stoga nije mogao biti musliman, niti je obožavao Boga kojeg je Muhamed objavljivao.

S Alijem još nismo završili, jer je imao još štošta da kaže, na šta ćemo odgovoriti u drugom delu našeg pobijanja.