Da li je Isus Božji sluga ili Sin? 4. deo

Još dokaza o iskvarenosti Biblije? 4. deo

Nastavljamo našu raspravu o značenju reči pais u odnosu na Hrista.

Isus kao Jahvin Sluga koji strada

Drugi razlog zbog kojeg je pais bolje prevesti kao sluga jeste taj što kontekst Dela apostolskih jasno pokazuje da se na Isusa ukazuje kao na Slugu koji strada, pomenutog u knjizi proroka Isaije, Onoga koga je Bog postavio i osnažio svojim Duhom da donese pravdu i spasenje svim narodima i da položi svoj život kao žrtvu pomirenja za grehe. Ta proroštva se obično nazivaju Pesme o Sluzi i ima ih četiri (up. Isaija 42:1-7; 49:1-10; 50:4-10; 52:13–53:12).

Zapravo, grčka verzija Isaije poznata kao Septuaginta (LXX) prevodi jevrejsku reč za slugu (ebed) kao pais!

Zapazimo, na primer, sledeće proroštvo:

„Poslušajte me, ostrva, i pazite narodi daljni. Gospod me pozva od utrobe; od utrobe matere moje pomenu ime moje. I učinio je usta moja da su kao oštar mač, u sjenu ruke svoje sakri me; učinio me je sjajnom strijelom, i u tulu svojem sakri me. I reče mi: Ti si sluga moj, u Izrailju ću se tobom proslaviti. A ja rekoh: Uzalud se trudih, uzalud i naprazno potroših silu svoju; ali opet sud je moj u Gospoda i posao moj u Boga mojega. A sada govori Gospod, koji me je sazdao od utrobe materine da sam mu sluga, da mu dovedem natrag Jakova; ako se Izrailj i ne sabere, opet ću se proslaviti pred Gospodom, i Bog će moj biti sila moja. I reče mi: Malo je da mi budeš sluga da se podigne pleme Jakovljevo i da se vrati ostatak Izrailjev, nego te učinih vidjelom narodima da budeš moje spasenje do krajeva zemaljskih. Ovako veli Gospod, izbavitelj Izrailjev, Svetac njegov, onome kojega preziru, na koga se gadi narod, sluzi onijeh koji gospodare: Carevi će vidjeti i ustati, i knezovi će se pokloniti radi Gospoda koji je vjeran, radi sveca Izrailjeva koji te je izabrao. Ovako veli Gospod: U vrijeme milosno usliših te, i u dan spasenja pomogoh ti; i čuvaću te i daću te da budeš zavjet narodu, da utvrdiš zemlju i naslijediš opustjelo našljedstvo; Da kažeš sužnjima: Izidite; onima koji su u mraku: Pokažite se. Oni će pokraj putova pasti, i paša će im biti po svijem visokim mjestima. Neće biti gladni ni žedni, neće ih biti vrućina ni sunce; jer kome ih je žao, on će ih voditi, i pokraj izvora vodenijeh provodiće ih.“ Isaija 49:1-10 LXX

Prema Luki, Simeon, koji je bio ispunjen Svetim Duhom, zapravo je citirao Isaiju 49:5-6 dok je držao bebu Isusa u svojim rukama, ukazujući time da je Hristos ispunjenje ovog veličanstvenog proroštva:

„I gle, bijaše u Jerusalimu čovjek po imenu Simeon, i taj čovjek bješe pravedan i pobožan, koji čekaše utjehu Izrailjevu, i Duh Sveti bijaše na njemu. I njemu bješe Duh Sveti otkrio da neće vidjeti smrti dok ne vidi Hrista Gospodnjega. I Duhom vođen dođe u hram; i kad unesoše roditelji dijete Isusa da izvrše na njemu ono što je uobičajeno po Zakonu, On ga uze u naručje svoje i blagoslovi Boga i reče: Sad otpuštaš u miru slugu svojega, Gospode, po riječi svojoj; Jer vidješe oči moje Spasenje tvoje, Koje si ugotovio pred licem sviju naroda. Svjetlost, da prosvjećuje neznabošce, i slavu naroda tvojega Izrailja. A Josif i mati njegova čuđahu se tome što se govoraše o njemu. I blagoslovi ih Simeon, i reče Mariji, materi njegovoj: Gle, ovaj leži da mnoge obori i podigne u Izrailju, i da bude znak protiv koga će se govoriti. A i tebi samoj probošće mač dušu, da se otkriju pomisli mnogih srca.“ Luka 2:25-35

A evo i druge velike Pesme o Sluzi:

„Gle, sluga će moj biti srećan, podignuće se i uzvisiće se i proslaviće se. Kako se mnogi začudiše tebi što bijaše nagrđen u licu mimo svakoga čovjeka, i u stasu mimo sinove čovječije, Tako će opet udiviti mnoge narode, carevi će pred njim zatisnuti usta svoja, jer će vidjeti što im nije kazivano i razumjeće što nijesu slušali.“ Isaija 52:13-15

„Ko vjerova propovijedanju našemu, i mišica Gospodnja kome se otkri? Jer izniče pred njim kao šibljika, i kao korijen iz suhe zemlje; ne bi obličja ni ljepote u njega; i vidjesmo ga, i ne bješe ništa na očima čega radi bismo ga poželjeli. Prezren bješe i odbačen između ljudi, bolnik i vičan bolestima, i kao jedan od koga svak zaklanja lice, prezren da ga ni za što ne uzimasmo. A on bolesti naše nosi i nemoći naše uze na se, a mi mišljasmo da je ranjen, da ga Bog bije i muči. Ali on bi ranjen za naše prijestupe, izbijen za naša bezakonja; kar bješe na njemu našega mira radi, i ranom njegovom mi se iscijelismo. Svi mi kao ovce zađosmo, svaki nas se okrenu svojim putem, i Gospod pusti na nj bezakonje svijeh nas. Mučen bi i zlostavljen, ali ne otvori usta svojih; kao jagnje na zaklanje vođen bi i kao ovca nijema pred onijem koji je striže ne otvori usta svojih. Od tjeskobe i od suda uze se, a rod njegov ko će iskazati? Jer se istrže iz zemlje živijeh i za prijestupe naroda mojega bi ranjen. Odrediše mu grob sa zločincima, ali na smrti bi s bogatijem, jer ne učini nepravde, niti se nađe prijevara u ustima njegovijem. Ali Gospodu bi volja da ga bije, i dade ga na muke; kad položi dušu svoju u prinos za grijeh, vidjeće natražje, produljiće dane, i što je Gospodu ugodno napredovaće njegovom rukom. Vidjeće trud duše svoje i nasitiće se; pravedni sluga moj opravdaće mnoge svojim poznanjem, i sam će nositi bezakonja njihova. Zato ću mu dati dio za mnoge, i sa silnima će dijeliti plijen, jer je dao dušu svoju na smrt, i bi metnut među zločince, i sam nosi grijehe mnogih, i za zločince se moli.“ Isaija 53:1-12

Sada uporedite jezik kojim se opisuje uzvišenje i proslavljenje Sluge sa sledećim odlomcima iz Dela apostolskih:

„Budući, dakle, da je bio prorok, i znajući da mu se Bog zakletvom zakleo da će od ploda bedara njegovih po tijelu podignuti Hrista da sjedi na prijestolu njegovu, Predvidjevši govori za vaskrsenje Hristovo da ne bi ostavljena duša njegova u adu, niti tijelo njegovo vidje truljenja. Ovoga Isusa vaskrse Bog, čemu smo svi mi svjedoci. Desnicom, dakle, Božijom vaznese se, i primivši od Oca obećanje Svetoga Duha, izli ovo što vi sada vidite i čujete.“ Dela apostolska 2:30-33

„Bog Avraamov i Isakov i Jakovljev, Bog otaca naših, proslavi Sina svojega Isusa, koga vi predadoste, i odrekoste ga se pred licem Pilatovim kada on presudi da ga pusti. A vi se odrekoste Sveca i Pravednika i isprosiste čovjeka ubicu da vam pokloni. A Načelnika života ubiste, kojega Bog vaskrse iz mrtvih, čemu smo mi svjedoci. I radi vjere u ime njegovo, ovoga koga vidite i poznajete utvrdi ime njegovo, i vjera koja je od njega podari mu ovo iscjeljenje pred svima vama.“ Dela apostolska 3:13-16

„Bog otaca naših vaskrse Isusa, kojega vi ubiste objesivši na drvo. Njega Bog desnicom svojom uzvisi za Načalnika i Spasitelja, da dade Izrailju pokajanje i oproštenje grijehova.“ Dela apostolska 5:30-31

„Kojega od proroka ne protjeraše oci vaši? I pobiše one koji predskazaše dolazak Pravednika, kojega sada vi izdajnici i ubice postadoste,“ Dela apostolska 7:52

„A neki Ananija, čovjek pobožan po Zakonu, posvjedočen od sviju Judejaca koji žive u Damasku, Dođe k meni, stade i reče mi: Savle brate, progledaj! I ja u taj čas pogledah u njega. A on mi reče: Bog otaca naših izabra te da poznaš volju njegovu, i da vidiš Pravednika, i da čuješ glas iz usta njegovih: Da mu budeš svjedok pred svima ljudima za ovo što si vidio i čuo. I sada šta oklijevaš? Ustani i krsti se, i speri grijehe svoje prizvavši Ime Gospodnje.“ Dela apostolska 22:12-16

Očigledno je da gornji odlomci namerno koriste upravo jezik Isaije 52:13–53:12 da bi opisali Hrista kako bi ga poistovetili sa Slugom koga je Bog uzvisio i proslavio nakon što je predao svoj život kao zameničku žrtvu za grehe čovečanstva. Zapravo, ovaj odeljak iz Isaije nalazimo citiran ili aludiran kroz čitave novozavetne spise, o čemu obilno svedoče sledeći stihovi:

„I došavši Isus u dom Petrov, vidje taštu njegovu gdje leži i groznica je trese. I dotače se ruke njene, i pusti je vatra, i ustade i služaše mu. A kada bi veče, dovedoše k njemu bjesomučnih mnogo, i izagna duhove riječju, i sve bolesnike iscijeli, Da se ispuni što je kazao Isaija prorok govoreći: On nemoći naše uze i bolesti ponese.“ Matej 8:14-17 – up. Isaija 53:4

„A fariseji izišavši održaše vijećanje protiv njega kako da ga pogube. No Isus, doznavši to, ukloni se odande. I za njim iđaše narod mnogi, i iscijeli ih sve, I zaprijeti im da ga ne razglašuju; Da se ispuni što je rečeno preko Isaije proroka, koji govori: Gle, sluga moj, kojega izabrah, Ljubljeni moj, koji je po volji duše moje: metnuću Duh svoj na njega, i sud neznabošcima javiće. Neće se svađati ni vikati, niti će ko čuti po trgovima glasa njegova. Trsku stučenu neće prelomiti i žižak tinjajući neće ugasiti dokle ne dovede pravdu do pobjede. I u ime njegovo uzdaće se narodi.“ Matej 12:14-21 – up. Isaija 42:1-4

„Jer vam kažem, da još i to što je napisano: I uvrstiše ga među bezakonike, treba na meni da se izvrši. Jer što je o meni pisano, završava se.“ Luka 22:37 – up. Isaija 53:12

„A anđeo Gospodnji reče Filipu govoreći: Ustani i idi prema jugu na put koji silazi od Jerusalima u Gazu; on je pust. I ustavši pođe. I gle, čovjek Etiopljanin, uškopljenik, vlastelin Kandakije carice etiopske, što bješe nad svima njezinim riznicama, koji bješe došao u Jerusalim kao poklonik, Pa se vraćaše, i sjedeći na kolima svojim čitaše proroka Isaiju. A Duh reče Filipu: Pristupi i prilijepi se tim kolima. A Filip pritrčavši, ču ga gdje čita proroka Isaiju, i reče: Da li razumiješ to što čitaš? A on reče: Kako bih mogao ako me ko ne uputi? I umoli Filipa da se popne i sjedne sa njim. A mjesto iz Pisma koje čitaše bješe ovo: Kao ovca na zaklanje odvede se, i kao jagnje nijemo pred onim koji ga striže, tako ne otvara usta svojih. U njegovom poniženju ukide se sud njegov. A rod njegov ko će iskazati? Jer se uzima sa zemlje život njegov. Onda uškopljenik odgovori i reče Filipu: Molim te, za koga ovo govori prorok? Za sebe ili za nekoga drugoga? A Filip otvorivši usta svoja, i počevši od Pisma ovoga, propovjedi mu jevanđelje o Isusu.“ Dela apostolska 8:26-35 – up. Isaija 53:7-8

„Jer ste na to i pozvani, jer i Hristos postrada za vas, ostavljajući vam primjer da idete njegovim stopama; On grijeha ne učini, niti se nađe prijevara u ustima njegovim; On vrijeđan, ne uzvraćaše uvredom; stradajući, ne prijećaše, nego je prepustio Onome koji pravedno sudi. On grijehe naše sam iznese na tijelu svojem na drvo, da za grijehe umremo, i za pravdu živimo, jer se njegovom ranom iscijeliste. Jer bijaste kao izgubljene ovce, ali sada se vratiste Pastiru i Episkopu duša vaših.“ 1. Petrova 2:21-25 – up. Isaija 53:4-9

Imajući sve prethodno u vidu, deluje prilično očigledno da Dela apostolska upotrebljavaju reč pais u odnosu na Hrista sa određenom svrhom: da ga poistovete sa Slugom Božjim za koga je prorok Isaija najavio da će doći da spase grešnike svojom žrtvenom smrću u njihovu korist. U svetlu toga čini se razumno izvesnim da se ta reč odnosi na Hristovu ulogu Božjeg Sluge, a ne Sina ili Deteta, i da je stoga tako treba i prevoditi.

Znači li to onda da su ovi muslimanski apologeti u pravu kada tvrde da je najranija hrišćanska propoved bila da je Isus Božji sluga, a ne njegov Sin? Nimalo, baš kao što smo videli u prethodnim odeljcima. Zapravo, kao što ćemo dokumentovati u sledećem delu našeg odgovora, ovaj opis Hrista se zapravo obija o glavu ovim islamskim polemičarima, budući da dokazuje da je Muhamed bio lažni prorok.