Kako dobra logika vodi ka dobroj teologiji

I ka odbacivanju islama, 3. deo

Sada smo došli do završnog dela našeg odgovora.

Slavna svetlost Hristova

Pavle je takođe znao da sam vaskrsli Gospod prebiva u nepristupačnoj svetlosti, budući da je njeno dejstvo video i iskusio iz prve ruke:

„A Savle, još dišući prijetnjom i ubistvom na učenike Gospodnje, pristupi prvosvešteniku, I zatraži od njega poslanice u Damask za sinagoge, da ako koga nađe koji je od ovoga Puta, i ljude i žene, svezane dovede u Jerusalim. A kad putovaše i dođe blizu Damaska, iznenada obasja ga svjetlost sa neba, I padnuvši na zemlju ču glas gdje mu govori: Savle, Savle, zašto me goniš? A on reče: Ko si ti, Gospode? A Gospod reče: Ja sam Isus kojega ti goniš, (teško ti je protiv bodila praćati se. A on drhteći od straha reče: Gospode, šta ću da činim? A Gospod mu reče) nego ustani i uđi u grad, pa će ti se kazati šta treba da činiš. A ljudi koji putovahu s njim stajahu nijemi, čujući glas, a nikoga ne videći. A Savle ustade sa zemlje i otvorenim očima svojim nikoga ne viđaše. Oni ga uzeše za ruku i uvedoše u Damask. I bješe tri dana slijep, i ne jede, niti pi. A u Damasku bješe jedan učenik, po imenu Ananija, i reče mu Gospod u viđenju: Ananija! A on reče: Evo me, Gospode! A Gospod njemu: Ustani i idi u ulicu koja se zove Prava, i traži u domu Judinom po imenu Savla Taršanina; jer gle, on se moli Bogu, I vidje u viđenju čovjeka, po imenu Ananiju, gdje uđe i metnu ruku na njega da progleda. A Ananija odgovori: Gospode, čuo sam od mnogih za toga čovjeka koliko zla počini svetima tvojima u Jerusalimu. I ovdje ima vlast od prvosveštenika da veže sve koji prizivaju Ime tvoje. A Gospod mu reče: Idi, jer mi je on sasud izbrani, da iznese Ime moje pred neznabošce i careve i sinove Izrailjeve; A ja ću mu pokazati koliko mu valja postradati za Ime moje. I otide Ananija, i uđe u kuću, i metnuvši ruke na njega reče: Savle brate, Gospod Isus, koji ti se javi na putu kojim si išao, poslao me je da progledaš i da se ispuniš Duha Svetoga. I odmah otpade od očiju njegovih kao krljušt, i progleda, i ustavši krsti se; I uzevši hranu, okrijepi se. I bi Savle nekoliko dana sa učenicima koji bijahu u Damasku. I odmah po sinagogama propovijedaše Isusa da je on Sin Božiji.“ Dela apostolska 9:1-8, 17-20

I:

„A kad iđah i približih se Damasku, dogodi mi se da iznenadno oko podne zablista oko mene velika svjetlost sa neba. I padoh na zemlju, i čuh glas koji mi govori: Savle, Savle, zašto me goniš? A ja odgovorih: Ko si ti, Gospode? A on mi reče: Ja sam Isus Nazarećanin, kojega ti goniš. A oni koji bijahu sa mnom vidješe svjetlost i biše ustrašeni, ali ne čuše glasa koji mi govoraše. A ja rekoh: Šta da činim, Gospode? A Gospod mi reče: Ustani i idi u Damask, i tamo će ti se kazati o svemu što ti je određeno da činiš. I pošto ja obnevidjeh od slave svjetlosti one, povedoše me za ruku oni koji bijahu sa mnom, i tako uđoh u Damask. A neki Ananija, čovjek pobožan po Zakonu, posvjedočen od sviju Judejaca koji žive u Damasku, Dođe k meni, stade i reče mi: Savle brate, progledaj! I ja u taj čas pogledah u njega. A on mi reče: Bog otaca naših izabra te da poznaš volju njegovu, i da vidiš Pravednika, i da čuješ glas iz usta njegovih: Da mu budeš svjedok pred svima ljudima za ovo što si vidio i čuo. I sada šta oklijevaš? Ustani i krsti se, i speri grijehe svoje prizvavši Ime Gospodnje.“ Dela apostolska 22:6-16

Hristova slavna svetlost toliko je blistava i veličanstvena da je zaslepila blaženog apostola, kome je potom vid morao biti čudesno vraćen!

Na drugom mestu Pavle svedoči da je svetlost koja izvire iz vaskrslog Gospoda mnogo blistavija od samog sunca!

„I tako idući u Damask sa ovlašćenjem i naređenjem od prvosveštenika, U podne, care, vidjeh na putu s neba svjetlost veću od sijanja sunčanoga, koja obasja mene i one što iđahu sa mnom. A kad mi svi padosmo na zemlju, čuh glas gdje govori meni i kazuje jevrejskim jezikom: Savle, Savle, zašto me goniš? Teško ti je protiv bodila praćati se! A ja rekoh: Ko si ti, Gospode? A on reče: Ja sam Isus kojega ti goniš. Nego ustani i stani na noge svoje; jer ti se za to javih da te postavim za služitelja i svjedoka ovome što si vidio i što ću ti pokazati, Izbavljajući te od naroda judejskoga i od neznabožaca u koje te ja šaljem, Da im otvoriš oči da se od tame obrate svjetlosti i od vlasti satanine Bogu, da vjerom u mene prime oproštenje grijeha i udio sa osvećenima.“ Dela apostolska 26:12-18

Niti je to bio jedini put kada je Hristos pokazao svoju božansku slavu, jer je to učinio i pre svog vaskrsenja, pred nekima od svojih učenika na gori Preobraženja:

„A oko osam dana poslije ovih riječi, uze on Petra i Jovana i Jakova i pope se na goru da se pomoli Bogu. I dok se moljaše postade izgled lica njegovog drugačiji, i odijelo njegovo bijelo i blistajuće. I gle, dva čovjeka govorahu s njim, a to bijahu Mojsej i Ilija, Koji se pokazaše u slavi, i govorahu o ishodu Njegovom koji je imao da se ispuni u Jerusalimu. A Petar i oni s njim bjehu savladani snom; ali probudivši se vidješe slavu njegovu i dva čovjeka što stajahu s njim. I kad se odvajahu oni od njega, reče Petar Isusu: Učitelju, dobro nam je ovdje biti; da sagradimo tri sjenice: jednu tebi, i jednu Mojseju, i jednu Iliji, – ne znajući šta govori. A dok on to govoraše nastade oblak i zakloni ih; i uplašiše se kada zađoše u oblak. I ču se iz oblaka glas koji govoraše: Ovo je Sin moj ljubljeni, njega slušajte. I kada se ču glas, nađe se Isus sam. I oni zaćutaše i nikom ne objaviše u one dane ništa od onoga što su vidjeli.“ Luka 9:28-36 – uporedi Matej 17:1-5; Marko 9:2-7; 2. Petrova 1:16-18

U slučaju da se Vilijams požali na to što se pozivamo na Luku i Dela apostolska da bismo dokazali da je blaženi apostol dobro znao da vaskrsli Gospod prebiva u nepristupačnoj svetlosti, dovoljno je da mu pokažemo da sam Pavle citira Lukino jevanđelje u 1. Timoteju:

„Jer Pismo govori: Volu koji vrše ne zavezuj usta, i: Radnik je dostojan svoje plate.“ 1. Timoteju 5:18

Drugi navod je doslovan citat Luke 10:7:

„A u toj kući budite, i jedite i pijte što u njih ima, jer je poslenik dostojan plate svoje; ne prelazite iz kuće u kuću.“

Pavle čak pominje da je Luka sa njim, u svojoj drugoj poslanici Timoteju:

„Marka uzmi i dovedi sa sobom, jer mi je pogodan za službu.“ 2. Timoteju 4:11

Stoga nije iznenađujuće što bi citirao baš ovo jevanđelje, budući da je pisac koji ga je sastavio nadahnut Svetim Duhom bio prisutan sa njim!

U svetlu toga, potpuno smo opravdani kada navodimo Luku i Dela apostolska da bismo utvrdili činjenicu da je Pavle iz prve ruke iskusio blistavu i veličanstvenu svetlost vaskrslog Gospoda Isusa, koja slavno isijava iz njegove večne Ličnosti.

A u slučaju da odluči i da iznese onu izlizanu tvrdnju da Pavlova priča o obraćenju u Delima apostolskim sadrži protivrečne pojedinosti, evo članka koji usklađuje razne opise Pavlovog susreta sa vaskrslim Gospodom Isusom: Dvorana srama

Zaključne napomene

Naše ispitivanje Pavlovih spisa pokazalo je da je poslednje što je ovaj blaženi apostol imao na umu, ili što je želeo da učini, bilo da potkopa ili dovede u pitanje činjenicu da je Isus Hristos istovremeno Bog i čovek. Dokazi koje smo prikupili iz njegovih nadahnutih poslanica konačno dokazuju da je Pavle verovao da je Isus Hristos ovaploćeni Jahve (iako on nije Otac niti Sveti Duh) i da je svedočio svima sa kojima je došao u dodir da spasenje dolazi jedino ispovedanjem da je Isus Hristos Gospod, u smislu da je Jahve:

„Jer ako ispovijedaš ustima svojim da je Isus Gospod, i vjeruješ u srcu svojemu da ga Bog podiže iz mrtvih, bićeš spasen. Jer se srcem vjeruje za pravednost, a ustima se ispovijeda za spasenje. Jer Pismo govori: Svaki koji vjeruje u Njega neće se postidjeti. Jer nema razlike između Judejca i Jelina; jer je isti Gospod sviju, bogat za sve koji ga prizivaju. Jer svaki koji prizove Ime Gospodnje biće spasen.“ Rimljanima 10:9-13 – uporedi Joil 2:32; 1. Korinćanima 12:3; 2. Korinćanima 4:5

Pavle je takođe objavio da je to ispovedanje koje će na kraju svako neizbežno morati da izgovori (uporedi Filipljanima 2:9-11).

Naša nada i molitva jeste da svi koji budu čitali ove odgovore izgovore to ispovedanje sada, jer će biti prekasno kada umru ili kada se Hristos vrati da sudi živima i mrtvima:

„To je znak pravednoga suda Božijega, da se udostojite Carstva Božijega, za koje i stradate, Pošto je pravedno u Boga da uzvrati muku onima koji vas muče, A vama stradalnicima spokojstvo sa nama kada se javi s neba Gospod Isus s anđelima sile svoje, U ognju plamenome, koji će osuditi one koji ne poznaju Boga i ne pokoravaju se Jevanđelju Gospoda našega Isusa Hrista. Takvi će biti osuđeni na vječnu pogibao od lica Gospodnjega i od slave sile njegove, Kada dođe u onaj Dan da se proslavi u svetima svojima i pokaže se divan u svima vjerujućima, jer povjerovaste svjedočanstvu našemu.“ 2. Solunjanima 1:5-10